Ne samo, koliko su taj dan poginuli... ima njih dosta bolesnih od svega sto su tamo uzdisali dok su pomagali.
Ja sam taj dan dosla iza 16 sati na posao i nigdje zive duse. Ja se primila posla, kad mi je nesto kasnije dosla jedna kolegica i pocela mi pricati kako svi dolje gledaju vijesti, da se dogodila jedna velika katastrofa u Americi, prica mi o Pentagonu i World Trade Center i da ce poceti treci svijetski rat. Svi se kupe doma, svi zure, svi koji inace rade do kasno na vecer. Ja pojma nisam imala, jer nisam cijeli dan imala ni vremena ni prilike gledati/slusati vijesti. Ja sam sama ostala u kancelariji, sva zbunjena i malo u strahu. Nisam znala, sto svi odmah trce kuci te da li i ja trebam ici kuci? Ma kakav treci svijetski rat? Kakav World Trade Center? Zvala kuci, nitko nije nista znao, pa sam ostala i odradila svoje i kasnije sve zakljucala i otisla mirne duse kuci i tamo sam tek saznala, sto se dogodilo.
Danas je prvi puta, da nisam mislila na to sto se dogodilo. Inace sam se uvijek sjetila. Mozda i zato, jer prvi puta nisam pisala datum ili ga oko sebe cula. Bila sam u ducanu i slucajno vidjela neke novine i na naslovnici te svima nama poznate slike: avion koji leti u World Trade Center. Strasno. Svijet se od tog dana promijenio...
11.09.2008. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo si se prisjetila dana, kada je sve na trenutak stalo - i više nikada neće biti isto Nema više sigurnosti - nigdje i nikakve! Hvala na liepim riječima kod mene! :)))) Ipak, usprkos svemu, uživala sam u utoakmici! :))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
12.09.2008. (00:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo, imas divan dizajn. Da, nije vrijeme da se to zaboravi. ja sam tada cini mi se bila 7. ili 8. razred osnovne, sjedila sam i pisala sam zadacu, a mama je opeglala ves- nevjerojatno kako se sjecma detalja... Prvo su javili da se avion valjda slucajno zabio u jednu zgradu, a tada su javili pravu vijest... Ni ja tada nisam u potpunosti shvacala kolika je to golema tragedija, iako sam citav dan gledala TV... mislim da ne mogushvatiti ni sada, jer nisam ja jedna od onih koji su izgubili najmilije tog dana...samo oni znaju kako im je. Ja sam kao naivno dijete, mrzim rat i terorizam, i svaki put se pitam samo: "Zasto mora biti tako??"
12.09.2008. (07:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala_sanja
Ne samo, koliko su taj dan poginuli... ima njih dosta bolesnih od svega sto su tamo uzdisali dok su pomagali.
Ja sam taj dan dosla iza 16 sati na posao i nigdje zive duse. Ja se primila posla, kad mi je nesto kasnije dosla jedna kolegica i pocela mi pricati kako svi dolje gledaju vijesti, da se dogodila jedna velika katastrofa u Americi, prica mi o Pentagonu i World Trade Center i da ce poceti treci svijetski rat. Svi se kupe doma, svi zure, svi koji inace rade do kasno na vecer. Ja pojma nisam imala, jer nisam cijeli dan imala ni vremena ni prilike gledati/slusati vijesti. Ja sam sama ostala u kancelariji, sva zbunjena i malo u strahu. Nisam znala, sto svi odmah trce kuci te da li i ja trebam ici kuci? Ma kakav treci svijetski rat? Kakav World Trade Center? Zvala kuci, nitko nije nista znao, pa sam ostala i odradila svoje i kasnije sve zakljucala i otisla mirne duse kuci i tamo sam tek saznala, sto se dogodilo.
Danas je prvi puta, da nisam mislila na to sto se dogodilo. Inace sam se uvijek sjetila. Mozda i zato, jer prvi puta nisam pisala datum ili ga oko sebe cula. Bila sam u ducanu i slucajno vidjela neke novine i na naslovnici te svima nama poznate slike: avion koji leti u World Trade Center. Strasno. Svijet se od tog dana promijenio...
11.09.2008. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Lijepo si se prisjetila dana, kada je sve na trenutak stalo - i više nikada neće biti isto Nema više sigurnosti - nigdje i nikakve! Hvala na liepim riječima kod mene! :)))) Ipak, usprkos svemu, uživala sam u utoakmici! :)))
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
12.09.2008. (00:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maiya
Kao prvo, imas divan dizajn.
Da, nije vrijeme da se to zaboravi. ja sam tada cini mi se bila 7. ili 8. razred osnovne, sjedila sam i pisala sam zadacu, a mama je opeglala ves- nevjerojatno kako se sjecma detalja... Prvo su javili da se avion valjda slucajno zabio u jednu zgradu, a tada su javili pravu vijest... Ni ja tada nisam u potpunosti shvacala kolika je to golema tragedija, iako sam citav dan gledala TV... mislim da ne mogushvatiti ni sada, jer nisam ja jedna od onih koji su izgubili najmilije tog dana...samo oni znaju kako im je.
Ja sam kao naivno dijete, mrzim rat i terorizam, i svaki put se pitam samo: "Zasto mora biti tako??"
12.09.2008. (07:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tenkgirl
svi znaju gdje su bili i što su radili taj dan..
12.09.2008. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
death valley queen.
tragedija koja se riječima ne može opisati.
12.09.2008. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...