Komentari

kolegicamica.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dinaja

    dobro jutro draga prijateljice.............jučer sam imala dan pun unutarnjih sukoba........kaos u glavi i srcu..........dobih osudu od nepoznate porote, riječi koje ponekad više bole od oštrice noža.........osjetih svoje slabosti.............a onda odjednom riječi utjehe iz ovog čudesnog virtualnog svijeta........pobijedih samu sebe i jutros ponovo zavolih dan...oprosti što se tek danas javljam..........ali jušer sam trebala tišinu...ugodan dan ti želim..........-)))))))))

    avatar

    20.08.2008. (06:45)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Još češ se mnogo puta razočarati sve je to ljudski..ali i ja zivim zivot na distanci...naučila sam ;))))

    avatar

    20.08.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Slične smo... ni ja ne volim da se vidi kad me povrijede ...
    a i stalno učim nešto novo ..
    o sebi ..o drugima ..
    I neprekidno nastojim pronaći način kako se zaštiti od riječi : oštrih , gadnih, nepotrebnih...

    Katkad mislim da sam najveća bena jer ponavljam greške ...
    neka ... a što se može.. to priznam tebi i nikom drugom :
    Kažem djeci u školi da učim na greškama hihihihihih

    avatar

    20.08.2008. (21:28)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    mislim da si ponekad stroga prema sebi,
    nema razloga za crvenilo

    kao što kaže učitelj Ummon:svaki dan je
    dobar dan...za učenje o sebi i drugima

    avatar

    20.08.2008. (22:19)    -   -   -   -  

  • greentea

    tvoj tekst je uobičajeno - odličan. ipak, komentari tipa -i ja sam takva, i mene su razočarali - su me malo trgli. ispada da smo svi takvi -razočarani od drugih. to mi postaje monotono, prezasićena sam time. nešto ne štima - sad se pitam nije li to pogrešan način razmišljanja. da li bi smo možda trebali više razmišljati o tome koga smo sve mi razočarali, o svom ponašanju i utjecaju na druge, a ne samo obratno......kad čovjek razmišlja o sebi i onome što dobija od drugih, gotovo neizbježno postaje tužan i nezadovoljan-ali, otkud nam pravo na naša očekivanja i žive li drugi zaista zato da bi ih ispunjavali? zašto bi? no, kad čovjek okrene svoje misli u drugom pravcu...i razmotri što može dati drugima, što učiniti za njih - raspoloženje se mijenja. uzimanje i tuga zatvaraju, stvaraju zidove oko nas. davanje donosi radost i otvara nas prema svijetu....vjerujem da je svaki čovjek ipak sretan ili nesretan zbog toga što je on sam takav kakav jeste, ne zbog toga kakvi su drugi prema njemu. i kad se mijenjamo - mi sami biramo kako, na koji način i u kojem pravcu ćemo se promijeniti -otvoriti i biti sretni ili zatvoriti i tugovati. ja probala oboje.....naprasni kraj komentara. pozdrac, mico:))))))))))))))

    avatar

    20.08.2008. (23:11)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hey
    evo tebi jedan Florijan

    avatar

    21.08.2008. (17:09)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ovo što ću sada napisati ide iz mojih godina i iskustva. ( iako bi se nekako složila sa greentea -om)
    Ljudi nas razočaraju, pa ipak ne treba se osamljivati. Niti od kože praviti tvrdu kožu, niti raditi ono kroz jedno uho unutra, a drugo vani i tako otvrdnuti ili zalediti svoje srce kao onaj dječak iz snježne kraljice. I razočarenja su potrebna.

    Ono što sam sama napravila je da nastojim procijeniti ljude, ne zamjerajući im što su takvi, pa onda i ne očekujući nešto posebno od njih.
    Evo primjer: Moja prijateljica se udala za čovjeka koji se uopče ne drži termina. napravit će nešto za tebe, ako ga zamoliš, ali taj tren ako je slobodan ili i kad ste se dogovorili, ali ako nije nešto njemu važnije. Onda jednostavno zaboravi na obećanje. Namjerno ili ne skoro svejedno.
    Ništa ga takvog više ne molim. Znam da se neće držati dogovora i što ću s njim o tome raspravljati kad on sam ne shvaća koliko je to grozno. Ona je moja prijateljica, a i on ima neke druge kvalitete - nešto dječačkog, uvijek spreman na avanturu- do nedavno smo skijali i ludovali po moru i kopnu, ima srca prema obitelji, iako je na samom početku mislio samo na sebe danas je odličan muž i otac.
    Hoću reći, da ne duljim jer je ta priča za roman, trebalo bi vrlo brzo naućiti procijeniti ljude i prema tome se postaviti. Ne zamjerati im naše iluzije i velika očekivanja, tako će i naša razoćarenja biti manja.

    avatar

    21.08.2008. (17:49)    -   -   -   -  

  • ...i pad je let...

    Svi bismo mi da drugi ne primjete da su nas povrijedili... Nekima to uspjeva, a nekima ne...
    Emotivnim osobama je inače teško da prikriju svoje tuge, strahove...

    Pozdrav i osmijeh ostavljam...

    avatar

    21.08.2008. (20:04)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    ............................................................Veliko mi je i posebno zadovoljstvo osmjeh ti ostaviti i počastiti te KOKTELOM :-)))

    avatar

    21.08.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...