OOOO,telepatija..čitala sam tvoj novi post i razmišljala o tome..U domovinskom ratu bilo je nekoliko meni dragih ljudi koji su kasnije pomišljali,uslijed emocionalne boli,na samoubojstvo..Razgovarala sam sa dosta takvih ljudi i da,oni UVIJEK nagovijeste,vele,daju sve znakove da će to napraviti..I ako ih i ozbiljno shvatiš,i čak i ako su bili hospitalizirani i pod liječničkom kontrolom...na žalost,tko stvarno ima namjeru to napraviti,najčešće i napravi.U široj obitelji i krugu poznanika bile su dvije takve osobe,oduzeli si život zbog dugova,kredita..Prestrašno.Ne mogu nikome suditi niti reći da je sve crno i bijelo..osobno ne znam bih li imala toliko hrabrosti (ili sebičnosti?),ali to je sigurno neki trenutak u duši i umu..kada više ne znaš kuda.I dobro si napisala..uvijek je misao okončati taj osjećaj boli.
12.08.2008. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja sam jednom pokušala samubojstvo, sa tabletama, a jednom sam si htjela izrezat žile al tad je se ostalo samo na samoranjavanju i urezivanju ruku i nogu... hvala Bogu da nisam uspijela, prvi put sa tabletama... ono tipa kad pišeš oproštajno pismo u naletu emocija tek tad shvaćaš koje stvari su ti najvažnije i bitne u životu, shvaćaš kako možda stvari koje su se davno davno davno dogodile da te još negdje muće u podsvjesti. Shvaćaš kako neke ljude (tipa sestre) strašno voliš a da nisi ni svjestan toga život mi se nakon toga okrenuo za 180 stupnjeva kao da sam preko te noći odrasla, sazrijela, počela drugačije razmišljat uh...
14.08.2008. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko god mogu razumiejti nečije motive i suosjećati, ne, suicid nikad nije rješenje, rodili smo se s nekim vražjim razlogom i treba izdržati i kad je pakleno jer nikom u životu nije se dogodilo da iskusi samo tamu, premda kad ga obavije tama ne može se više sjetiti kako je bilo prije ili je uvjeren da više nikad neće biti isti, ..., naravno da problem i rješnje nisu jednostavni ni banalni, ti je složena priča koja zahtijeva posvećenost psihologa i društva a i samog pojedinca...pozdrav
15.08.2008. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužno je to, nekoć sam i ja pomišljao, zapravo bolje reći maštao kako bi to izgledalo da napravim samoubojstvo, nisam davao neke znakove da ću to napraviti, ako bi ikad napravio zamišljao sam to bez ikakve najave, bacit se s nekog visokog nebodera.. ono što me spriječavalo da to ipak napravim je moja uža obitelj.. nisam to napravio jer bi time naštetio više drugima nego sebi, dakle moja majka bi poludjela, plakala, narikala, umrla od tuge itd.. a nije zaslužila da joj netko tako nešto napravi.. drugi razlog je naravno nada da će se jednom ipak desiti nešto lijepo, ili zanimljivo ili što već očekuješ od života.. tako da tko doista napravi samoubojstvo vjerojatno je preusamljen, nema nikoga za koga vrijedi živjeti ili je sebičan pa ne misli na posljedice itd..
treba razmišljati da ćemo ionako jednog dana umrijeti dakle zašto se ubit ranije kad ćemo ionako umrijet kasnije a do tada je zanimljivo ostat živ i vidjet što će se sve dogoditi tj. iskoristit život, istraživati, tražiti, eksperimentirati, uživati, pronać neku zanimaciju, radit nešto korisno, apatija ili borba i nije toliko bitno, radiš ono što ti odgovara, nađeš neku nepravdu pa se boriš protiv nje ili tako nešto, ili jednostavno uživaš u kavi, u spavanju i snovima, u kretanju, sve je lako kad si zdrav, a opet ak si invalid onda pronađeš neku drugu zanimaciju, internet, knjige, slušanje, gledanje, što već možeš, glavno da barem nešto možeš..
glupo mi je i što svako samoubojstvo povezuju s emo, dark, gothic i sl, kao i dugu kosu s drogiranjem, ili punk s neredom, same predrasude i medijske gluposti, napumpavanja, manipuliranja..
ljubi i čini što hoćeš, živi i pusti druge da žive, živi sadašnjost, think pink i tako to
pusa, pozdrav, anarchy peace freedom!
ps 16.11. zg, boogaloo - finnish fire tour - folk sympho fantasy finnish metal tour hell yeah
16.08.2008. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej.....dobar post.....iskreno, imam malčice predrasuda prema osobama koje se hoće ubiti....time samo pokazuju da su kukavice....svi mi barem 500 puta u životu smo rekli da ćemo se ubiti, ali jesmo li to stvarno mislili? Pa neki možda jesu, neki opet nisu....ali treba dokazati da si jači, da si borac....da ćeš pokušati se boriti sa životom, jer bježanje od problema ne pomaže....unesrećuješ svoje bližnje, obitelj, prijatelje.....sve njih ostavljaš u tuzi i suzama....od jednog problema stvoriš drugi i to se tako gomila i gomila.....ali mislim da ocjene i ljubavni problemi nisu toliko veliki problemi da bi te nagnali na takav grozan čin.....ocjene ispravljaš, pa Bože moj, učiš dok si živ......a ljubavni problemi, kako došli tako i ošli.....no, izgleda da smo mi ipak preslaba bića i sve nas poljulja i slomi kao grančicu.....ipak, nije mi jasno kako pomoći takvim osobama?....kako prepoznati te znakove?....neki su sretni, imaju cure/dečke, super ocjene pa se opet odluče na takav čin.......mislim da smo ipak premladi da napustimo ovaj svijet jer je još toliko toga što bismo mogli učiniti i usrećiti druge, pa tako i sebe....zato recite STOP samoubojstvima....hehe.....ali nije to toliko lako.....neću osuđivati nikoga, ako je nekome toliko teško da se baš mora ubiti pokušat ću ga odgovoriti, naravno.....iako se još nisam srela s takvima.....ma kroz život trreba ići samo dignute glave i sa smješkom.....niti jedan problem nije nerješiv.....treba dokazati da si borac, jer svaki čovjek je borac od rođenja......a dobro, sad već filozofiram....hehe.....ajd, čitamo se..... *papa*
17.08.2008. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DEBLJINA I MRŠAVLJENJE
OOOO,telepatija..čitala sam tvoj novi post i razmišljala o tome..U domovinskom ratu bilo je nekoliko meni dragih ljudi koji su kasnije pomišljali,uslijed emocionalne boli,na samoubojstvo..Razgovarala sam sa dosta takvih ljudi i da,oni UVIJEK nagovijeste,vele,daju sve znakove da će to napraviti..I ako ih i ozbiljno shvatiš,i čak i ako su bili hospitalizirani i pod liječničkom kontrolom...na žalost,tko stvarno ima namjeru to napraviti,najčešće i napravi.U široj obitelji i krugu poznanika bile su dvije takve osobe,oduzeli si život zbog dugova,kredita..Prestrašno.Ne mogu nikome suditi niti reći da je sve crno i bijelo..osobno ne znam bih li imala toliko hrabrosti (ili sebičnosti?),ali to je sigurno neki trenutak u duši i umu..kada više ne znaš kuda.I dobro si napisala..uvijek je misao okončati taj osjećaj boli.
12.08.2008. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nataly
i ja sam jednom pokušala samubojstvo, sa tabletama, a jednom sam si htjela izrezat žile al tad je se ostalo samo na samoranjavanju i urezivanju ruku i nogu...
hvala Bogu da nisam uspijela,
prvi put sa tabletama...
ono tipa kad pišeš oproštajno pismo u naletu emocija tek tad shvaćaš koje stvari su ti najvažnije i bitne u životu, shvaćaš kako možda stvari koje su se davno davno davno dogodile da te još negdje muće u podsvjesti. Shvaćaš kako neke ljude (tipa sestre) strašno voliš a da nisi ni svjestan toga
život mi se nakon toga okrenuo za 180 stupnjeva kao da sam preko te noći odrasla, sazrijela, počela drugačije razmišljat
uh...
14.08.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
koliko god mogu razumiejti nečije motive i suosjećati, ne, suicid nikad nije rješenje, rodili smo se s nekim vražjim razlogom i treba izdržati i kad je pakleno jer nikom u životu nije se dogodilo da iskusi samo tamu, premda kad ga obavije tama ne može se više sjetiti kako je bilo prije ili je uvjeren da više nikad neće biti isti, ..., naravno da problem i rješnje nisu jednostavni ni banalni, ti je složena priča koja zahtijeva posvećenost psihologa i društva a i samog pojedinca...pozdrav
15.08.2008. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matti
tužno je to, nekoć sam i ja pomišljao, zapravo bolje reći maštao kako bi to izgledalo da napravim samoubojstvo, nisam davao neke znakove da ću to napraviti, ako bi ikad napravio zamišljao sam to bez ikakve najave, bacit se s nekog visokog nebodera.. ono što me spriječavalo da to ipak napravim je moja uža obitelj.. nisam to napravio jer bi time naštetio više drugima nego sebi, dakle moja majka bi poludjela, plakala, narikala, umrla od tuge itd.. a nije zaslužila da joj netko tako nešto napravi.. drugi razlog je naravno nada da će se jednom ipak desiti nešto lijepo, ili zanimljivo ili što već očekuješ od života.. tako da tko doista napravi samoubojstvo vjerojatno je preusamljen, nema nikoga za koga vrijedi živjeti ili je sebičan pa ne misli na posljedice itd..
treba razmišljati da ćemo ionako jednog dana umrijeti dakle zašto se ubit ranije kad ćemo ionako umrijet kasnije a do tada je zanimljivo ostat živ i vidjet što će se sve dogoditi tj. iskoristit život, istraživati, tražiti, eksperimentirati, uživati, pronać neku zanimaciju, radit nešto korisno, apatija ili borba i nije toliko bitno, radiš ono što ti odgovara, nađeš neku nepravdu pa se boriš protiv nje ili tako nešto, ili jednostavno uživaš u kavi, u spavanju i snovima, u kretanju, sve je lako kad si zdrav, a opet ak si invalid onda pronađeš neku drugu zanimaciju, internet, knjige, slušanje, gledanje, što već možeš, glavno da barem nešto možeš..
glupo mi je i što svako samoubojstvo povezuju s emo, dark, gothic i sl, kao i dugu kosu s drogiranjem, ili punk s neredom, same predrasude i medijske gluposti, napumpavanja, manipuliranja..
ljubi i čini što hoćeš, živi i pusti druge da žive, živi sadašnjost, think pink i tako to
pusa, pozdrav, anarchy peace freedom!
ps 16.11. zg, boogaloo - finnish fire tour - folk sympho fantasy finnish metal tour hell yeah
16.08.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~ Pain ~
ej.....dobar post.....iskreno, imam malčice predrasuda prema osobama koje se hoće ubiti....time samo pokazuju da su kukavice....svi mi barem 500 puta u životu smo rekli da ćemo se ubiti, ali jesmo li to stvarno mislili? Pa neki možda jesu, neki opet nisu....ali treba dokazati da si jači, da si borac....da ćeš pokušati se boriti sa životom, jer bježanje od problema ne pomaže....unesrećuješ svoje bližnje, obitelj, prijatelje.....sve njih ostavljaš u tuzi i suzama....od jednog problema stvoriš drugi i to se tako gomila i gomila.....ali mislim da ocjene i ljubavni problemi nisu toliko veliki problemi da bi te nagnali na takav grozan čin.....ocjene ispravljaš, pa Bože moj, učiš dok si živ......a ljubavni problemi, kako došli tako i ošli.....no, izgleda da smo mi ipak preslaba bića i sve nas poljulja i slomi kao grančicu.....ipak, nije mi jasno kako pomoći takvim osobama?....kako prepoznati te znakove?....neki su sretni, imaju cure/dečke, super ocjene pa se opet odluče na takav čin.......mislim da smo ipak premladi da napustimo ovaj svijet jer je još toliko toga što bismo mogli učiniti i usrećiti druge, pa tako i sebe....zato recite STOP samoubojstvima....hehe.....ali nije to toliko lako.....neću osuđivati nikoga, ako je nekome toliko teško da se baš mora ubiti pokušat ću ga odgovoriti, naravno.....iako se još nisam srela s takvima.....ma kroz život trreba ići samo dignute glave i sa smješkom.....niti jedan problem nije nerješiv.....treba dokazati da si borac, jer svaki čovjek je borac od rođenja......a dobro, sad već filozofiram....hehe.....ajd, čitamo se.....
*papa*
17.08.2008. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...