sada (poslije spavanja, moje 40-godišnje moždane ćelije zahtijevaju odmor:-) mogu i komentirati. Stereotipi u glavi su razvijeni kako bi "procesor" donosio odluke "brže" nezavisno od njegovog svarnog kapaciteta. Znači, i oni "gluplji", ali zato fizički sposobniji, preživljavaju. Dapače. Imaju veću mogućnost preživljavanja (jer šta će ti pamet, ako se ne možeš popeti na drvo!). Time smo i definirali najvažnije osobine "po prirodi", najprije fizička sprema, a onda inteligencija. S druge strane, smo civilizaciju postavili naopako. Produžili nasilno život, igramo na inteligenciju, a udaljili se od temeljnih osobina korisnih za preživljavanje. Za sve su nam potrebni "alati", uz čiju smo se pomoć još više odmakli od prirode!. Žgoljavac od "metar i lamicu" sa "motorkom" sječe sekvoju! Treći faktor, je još bitniji! Sa povećanjem "inteligencije", trebalo bi nam manje "stereotipa"! "Procesori" su nam brži (bar tako tvrdimo), odluke koje treba donositi ovisne o alatima (koji skoro pa misle za nas, uz tonu "sigurnosnih" mjera), znači stereotipi nam ne trebaju???!! Uzmimo za primjer. Mladi vozač! (testoteronac!)... Uvjerili su ga kako je "sposoban za sve", nabildan je hormonima, osječa je "jakim".... Do sada je živio "pod staklenim zvonom" svojih roditelja i društva! Bez stvarnog izazova, bez provjere fizičke sposobnosti (čak i bez služenja vojske, gdje bi vidio granice tijela u kakvom maršu ili prelaženju prepreka)... osiguran sa svih strana sustavima sigurnosti i društva. I naravno "supermen", sasvim prosječnih refleksa, nikakvog znanja, nikakvog iskustva, izleti sa ceste i ubije se! Nije dorastao "dobitnoj kombinaciji". Jedina "prirodna" selekcija ovoga društva! I je li sada tu kriva Priroda ili Društvo.... ili posvemašnja ljudska glupost koja odbija priznati kako sa svim strojevima, vrijedimo i dalje, onoliko koliko možemo trčati, dignuti, reagirati, i tek na kraju , promisliti!
04.08.2008. (06:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primijetio sam i par gramatičkih grešaka...ali molim za oprost, smjerno :-) Da me ne bi optužili za bešćutnost jedno pojašnjenje primjera "mladi vozač" - stereotipi: - ja sam mlađi, brži, imam refleks - tu mogu proći, svi ovi što se toga plaše su šupci - ovi što su stavili ograničenja brzine i duplu traku pojma nemaju - ovo je "pila" koja "ide" 200 na sat i ima 200 "konja", ja sam najbrži! - imam široke gume i u krivini sam stabilan! - imam ABS i refleks, mogu uvijek stat! Ovako na gomili...sve te sterotipne "pi...je" zvuče GLUPO, ŠTO I JESU! Vožnja, je dinamički proces sa dosta nepoznanica, od kojih sigurnosni sustavi, kvaliteta vozila, vještina i inteligencija, SAMO SMANJUJU RIZIKE, a NE SMIJU MOTIVIRATI NA NOVE! To nitko ne reklamira!!!! Podrazumijeva se!!! Ali na boci mineralne vode u americi piše "Contain water!"... jer "podrazumijevanje" je stereotip, koji NEMA PRAVILA, nego je proizvoljan! Samo jedna priča iz života: - Djedica drhtav, sa štapom, hrani golubove i jedva sjedne na klupu. Baca mrvice, golubovi cijelo jato. Odjednom, nevjerojatnom brzinom zamahne štapom, jedan golub ostane mrtav, ostali mirno nastave kljucati.... On ih nastavi mirno i drhtavo hraniti. Poslije ga odnese u kesici. Za juhu! A meni ubije svaku pomisao kako ću ikad u životu biti "najbrži"!!!
04.08.2008. (07:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Borgi: Razumijem tvoju potrebu za snom, tako je i meni s 30 :D. Eh sad što se tiče najvažnijih osobina po prirodi, ja bih rekla da je evolucija pokazala da je inteligencija ipak ispred fizičke spreme. Jer ako pogledamo čovjeka koji je pokosio svijet s malo većom inteligencijom onda je to pokazatelj. A alati - su sastavni dio inteligencije i također prirodne evolucije (barem bi trebali biti) - i majmuni ih koriste :-). E sad, problem našeg društva je što manjina radi za većinu. To znači da oni koji alate koriste, da im ih nitko nikad nije napravio i pokazao vrlo vjerojatno ih se ne bi sami dosjetili. Dapače, danas i oni koji ih izrađuju su samo usko izučeni, a izvor same ideje (što je inteligencija u suštini) se odavno izgubio. Tako da mase koje alate koriste im zapravo nisu dorasle, već bi se trebale držati svoje jače strane (a to je ona prirodna, no ovo je dobar način da se tu prirodnu drži pod kontrolom, što i nije nužno loše... :-)). I tako dobijaš mladog testosteronca, žgoljavca koji reže sekvoju itd. Naravno suštinska inteligencija bi, uz sposobnost snalaženja na najrazličitije načine, trebala podrazumijevati i svijest o vlastitim mogućnostima (tako da inteligentan čovjek neće zaključiti da je svemoćan i izletiti s ceste), svijest o posljedicama (dobro razvijeno hipotetsko mišljenje može otiči toliko daleko da razumije posljedice po cijelu vrstu uništavanja planeta) itd. Faza u kojoj je trenutno čovjek je po meni uzrokovana dvama faktorima: 1.mase koriste izume pojedinaca iako im zapravo nisu dorasle 2. trenutno smo u međufazi gdje smo sposobni pokositi sve "ispod sebe" (biljke, životinje...), ali nismo sposobni sagledati i iskustveno razumijeti posljedice toga. Ovome drugome je razlog što nas pretežno - nije briga, jer nama, usprkos razvoju same inteligencije i dalje vladaju "primitivne" osobine poput nagona, potrebe za dominacijom (ta je posebno razorna uz ovaj stupanj inteligencije), potrebe za samodokazivanjem (što je direktno uzrokovano našom također prirodnom potrebom za pripadenjem, ako ne i vladanjem "čoporom") i pomahnitalih emocija (uzrokovanih osnovnim biološkom procesima kao što je npr. veća količina testosterona u adolescenciji). Eh sad, hoćemo li međufazu uspješno odraditi ili ne ovisi o tome hoćemo li se prije međusobno pobiti, pobiti sami sebe i hoće li naš domicilni okoliš izdržati naš super napredak (okoliš vjerojatno hoće, samo je pitanje hoće li išta živo ostati u njemu :-)).
@Kate: Hvala, hvala :-))
@Toma Juda: Uopće nisam sumnjala za tebe :-).
04.08.2008. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dapače, danas i oni koji ih izrađuju su samo usko izučeni, a izvor same ideje (što je inteligencija u suštini) se odavno izgubio. Tako da mase koje alate koriste im zapravo nisu dorasle, već bi se trebale držati svoje jače strane Problem je u tome da oni koji upravljaju JOŠ MANJE ZNAJU O ALATIMA. Moć upravljanja je definirana sa djelovanjem na prostoru između stvaranja i potrošnje, upravljači upravljaju PAPIRIMA, pri čemu je suštinska inteligencija prilično nepotrebna. Većina korporacijskih bitki se vodi stereotipima. Zapravo, inteligencija je jako rijetko vezana sa voljom za upravljanje NA DOBROBIT. Najveći kriminalci imaju najveći IQ! Jednostavno, kao vrsta, biramo "zlatnu telad", "zlatnu mladež" i ostalo "lažnog sjaja", a nekakve ljudske osobine izdignute od najosnovnijih potreba NE BIRAMO. Nisu popularni. Upravljači i vođe su uredni i opeglani, sjajnih zuba i sa "killing instict"-om... nema ih među ljudima čija je pravednost, osjećajnost ili ljubav prema drugima...dokazana. Biramo vukove, i ostajemo OVCE!
04.08.2008. (12:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekada imam dojam da pas bolje razumije mene nego ja njega, i mislim da će pas teže nešto sasvim krivo percipirati nego ja. Pas ono što želi u životu postiže tako da bez puno filozofije zamijeni ono što treba meni za ono što treba njemu. U tome je vrlo efikasan, tj. postiže izuzetno povoljan omjer uloženog i dobivenog. Tako gledajući mogao bi ustvrditi da je pas, ako ne pametniji, definitivno uspješniji, nego ja :)
04.08.2008. (15:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Borgi: Ma došli smo do toga da nitko ne zna ništa, "problem" ili "prednost" (zavisi iz kuta gledišta :-)) je u kolektivnom znanju. A potreba za komforom, dominacijom, samopredstavljanjem (kroz posjedovanje) nas sve čini ovisnima o sustavu. Ako pak odlučiš prestati biti ovisan - e onda sustav ne da :-).
@Dražen: Pas tebe bolje razumije nego ti njega jer si ti simboličnim sustavom zvanim "jezik" poprilično zatro svoje instinktivno raspoznavanje onog u čemu je on fantastičan - govoru tijela. Moj pas i prije mene zna što ću ja sljedeće napraviti, a formula je - pažljivo me promatra :-). Opcije su samo one kako ćemo se mi osjećati. S tezama se slažem ;-)).
@Tomislav: Uvijek je lijepo susresti još ponekog istomišljenika, nema nas puno :-).
05.08.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e, nea, nea...na trenutak sam tamo u sredini i ja izgubila tko pod nogama čitajući ovaj post...no, hajmo od početka. rekla bih da je postalo sasvim suvišno da se ispričavaš na početku svakog posta što nas držiš na ledu dok ne obaviš neke važnije stvari...na to smo navikli i ne zamjeramo ti. već sam start sa razbijanjem stereotipnog i mnogima tako laskavog i ugodnog mišljenja da je čovjek nešto drugo i više u odnosu na životinje, te kao takav vlada svime....meni bi i to bilo dovoljno da si pomislim: evo cure s moje planete! od svega ostaloga, bilo to tvoja struka ili ne, nakostriješila sam se ko mačka u susretu sa kvartovskom džukelom. ja pretpostavlajm, čak sam i sigurna da je naša detaljna analiza i svrstavanje svega oko nas, pa i u nama, po ladicama postupak koji je u jednom trenutku razvoja čovjeka sasvim opravdan, potreban i koristan. ali, sve baš sve preraste sebe samo i svoju korisnost, jer samo mijena vječna jeste....i dođe trenutak kad bi bilo potrebno podići pogled sa miroskopa i umjesto seciranog lijevog zavijutka desnog plućnog krila žabe pogledati žabu kao cjelinu....ili u prijevodu, kakva korist od naziva koje će neki ludi psiholog davati kojekavim vrstama inteligencije i polušavati ih izmjeriti, kad ni jedan dio čovjeka sam za sebe ne objašnjava ništa...a, malo tko se bavi proučavanjem funkcioniranja čovjeka kao cjeline....izgleda da smo sami sebi preveliki zalogaj. ipak, čini mi se da bi upravo psihologija mogla biti ta koja će "natjerati" znanost da proširi svoje horizonte i svojim istraživanjima obuhvati i ono što je za sada po njezinim principima nemjerljivo, pa stoga za nju i ne postojeće. bilo mi je vrlo ugodno pročitati jedno predviđanje da će u ne tako dalekoj budućnosti nužno morati doći do stapanja onoga što danas nazivamo duhovnim i psihologije...jer, psihologija kao nauka udara u nepremostiv zid, ako upravo to duhovno u čovjeku ne uzme u obzir, vrti se u krug i tapka na mjestu, ne pružajući svojim pacijentima izlječenje, već im samo omogućujući da izdrže svoj život kakav jeste....no, to je već druga tema.... da, mi kreiramo svoje istine. mi kreiramo sve. i sebe same. no, znanje o tome je za najveću većinu nas još uvijek u tami. mi to ga nismo svjesni. osim pojedinaca...no, uvijek su pojedinci ti koji vuku naprijed....koji ukazuju i pokazuju...nema prosvjetljene gomile. naša sposobnost kreacije istine...kreacije svega, zaista je pokazatelj ogromne slobode koju imamo, ali biti toga svjestan znači....ponekad i neke pomalo zastrašujuće stvari. preuzimanje odgovornosti. sloboda kreacije podrazumijeva odgovornost. nema više izvlačenja i okrivljavanja nečeg izvan nas za bilo što. pada u vodu ona mnogima omiljena izreka: bože, što sam ti skrivio? haug.:)))))))))
05.08.2008. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@GT: Konačno mi je blog.hr omogućio da vidim cijeli tvoj komentar, a ne samo njegov dio :-). Slažem se sa cjelovitim pristupom čovjeku i to svakom individualno, no u današnjem svijetu je to teško izvedivo jer ljudi tendiraju stereotipima, i opće važećim formulama. Što se tiče stapanja psihologije i duhovnosti stvari ti stoje otprilike ovako: psihologija kad se pojavila (tamo negdje krajem pretprošlog stoljeća - mlada je :-)) je podrazumijevala izučavanje nečeg teško mjerljivog i subjektivnog i zato je bila trn u oku ostalim "objektivnim" znanstvenim disciplinama. Ovi moji su onda uložili sve sile i trud u to da dokažu da je i psihologija ravnopravna, objektivna znanost, pa su rigidnu znanstvenu metodologiju počeli intenzivno koristiti žešće od čak nekih drugih znanosti i upravo zbog te potrebe za dokazivanjem su još "stroži" prema rubnim područjima. Tehnički gledano iz takve perspektive vjerojatnije je da će se jedan konvencionalni fizičar početi baviti duhovnošću nego jedan konvencionalni psiholog (i pritom naravno sačuvati karijeru :D). Srećom, nisu svi ljudi konvencionalni, a na takvima i gradimo napredovanje svijeta ili bismo se, baš kao što ti kažeš, cijelo vrijeme vrtili u krug ;-)).
06.08.2008. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, da. no jedan konvencionalni psiholog mora biti (a, bojim se da često i jeste) obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi. uz svu kemiju, sve razgovore - postignu se pomaci, poneki napredak...i kasnije se sve vrati na staro, ukoliko i pacijent ne radi sam na sebi, ne traži sam uzroke i nije sposoban biti sasvim iskren prema sebi-i brutalno iskren ako treba...i mijenati sebe iznutra...to je opet jedan unutrašnji put, razvoj, proces ozdravljenja u kojem se pojedinac mora naučiti osloniti na sebe samoga, na ono što bi neki zvali unutarnjim glasom koji nas vodi....i tu smo onda u graničnom području u koje se konvencionalna kukavica od psihologa ne usudi krenuti - da ne bi narušio svoj ugled...pa, te pitam što je onda u stvari prosječnom psihologu bitno-njegov ugled ili dobrobit njegovog pacijenta? i da li je zaista ozdravljenje koje je postignuto alternativnom metodom nevažeće i manje vrijedno sve dok zvanična medicina ne kaže: da, zdrav si! žalosno je ili možda smiješno, gledati kako nas u toj igri opet pobjeđuje naš slavoljubivi, samodopadni ego koji tako voli novac, priznanja i ugled, pa mi se čini vrlo zanimljivo i istinito nečije -ne znam čije - opažanje da sva velika otkrića i pomake na bilo kojem polju znanosti uvijek postižu do tada manje-više nepoznati genijalci koji svojim iskorakom u nesigurno i neistraženo područje i izvan stereotipa, konvencija i sličnoga uspijevaju ono što se pojedinci na uglednim položajima i s titulama ne usude ni pokušati -sve bojeći se blamaže. a, nekako mislim da bi ljubav prema istraživanju i nauci kod svakog znanstvenika trebala biti na prvom mjestu i ispred svega ostaloga....hahaha, eto sad sam samoj sebi fino konačno objasnila zašto nisam neki ljubitelj, pa čak ni poštivatelj ljudi koji ispred imena imaju puno onih dr.mr. fr.gr i sl.-uz sve njihovo znanje koje je sigurno veliko -doživljavam ih kao egocentrične kukavice koje će, ako to bude potrebno, žrtvovati moje izlječenje i moj život za svoj položaj i ugled. valjda zato ne znam liječnika koji je sposoban preko svojih usta iscijediti izjavu: ne znam što vam je, ne mogu vas izliječiti. glumeći znanje -puste te da umreš. opet sam skrenila na drugu temu -al baš mi je prijalo.........u stvari....sad bi mogla napisati i sasvim drugačiji komentar kojim pobijam sve ovo što sam sad rekla -tako ja zbunjujem samu sebe i pitam se što je onda u stvari istina..je li ona subjektivna ili objektivna kategorija? to je prežvakana tema, ali mene stalno zbunjuje. ipak, duboko vjerujem -ovo ide u prilog tvojem konvencionalnom psihologu - da i onaj mladi nepoznati genije koji će zadužiti čovječanstvo slijedećim velikim otkrićem, ne čini to iz ljubavi prema čovječanstvu (laže ko pas ako to tvrdi) već iz ljubavi prema sebi, da utaži svoju radoznalost i zauzme poziciju slavnog konvencionalnog psihologa. svi su naši motivi uvijek sebični. a, tako i treba biti -na određen način.....na određen način....nikako ne na onaj gore opisani, gdje ja plaćam životom nečiju ljubav prema titulama i položaju. baš sam se raspisala, ali ako imaš sreće, blog će popapati pola komentara.....pozdravčić:))))))))
06.08.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
no jedan konvencionalni psiholog mora biti (a, bojim se da često i jeste) obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi. Budući da psiholog nije liječnik, od njega ni ne očekujem da liječi, kao što to ne očekujem niti npr. od nogometaša ili manekenke.
06.08.2008. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@GT: Hm, čini se da ću morati napisati jedan post s jasnom razlikom između psihologa, psihijatara i psihoterapeuta :-). Posao psihologa uglavnom niti nije da bilo koga liječi. Psihologija je prije svega znanstvena disciplina, psihijatri propisuju lijekove (oni su medicinari), a psihoterapeuti (a to mogu biti i psiholozi i psihijatri i socijalni radnici i defektolozi - dakle tko god je završio edukaciju) provodi psihoterapiju. Domet psihologa (koji nije završio psihoterapiju) u klinici je dijagnostika, edukacija, prevencija i savjetovanje i ni koraka dalje od toga. Kad pričam o konvencionalnom psihologu ja mislim prvenstveno na znanstveno područje, ali to je možda i važnije jer se na njemu temelji cijelo praktično područje (točnije psihoterapija u praksi koristi znanja do kojih je došla znanstvena psihologija, a psihijatri u praksi kombiniraju nalaze znanstvene psihologije, medicine i neuroznanosti). Ok, kad smo to raščistle :-) idemo dalje:
obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi. Ovdje ću se osvrnuti na psihoterapiju. Ne slažem se s tobom oko toga da ne liječi. U puno slučajeva izliječi i istinski pomogne. I upravo suprotno mnogim alternativnim šarlatanima (pazi, sad pričam o šarlatanima, a ne onima koji doista nešto i postižu jer priznajem postojanje i jednih i drugih) izliječi dugoročno, a ne na sljedeća 2 dana koliko traje učinak sugestije. Veći problem je što kod nas baš i nema puno specijaliziranih psihoterapeuta, klinika i sl. i što će čovjek s npr. paničnim poremećajem redovito, zbog nezainteresiranosti cijele "humanističke" scene, završiti po uputnici kod nekog psihijatra u državnoj bolnici koji će mu samo šusnuti dobru dozu sedativa i na tome stati (čast izuzecima). I još nešto - rigidnost tih koji su na dugi niz godina zasjeli u svoje udobne položaje uzrokuje to da su s vremenom prestali ispitivati koja bi metoda odgovarala pojedinoj osobi i počeli primjenjivati (milom ili silom) "univerzalnu" (znam neke primjere za to kad je evidentno da to dotičnom čovjeku neće pomoći, ali oni uporno lupaju po tome kao telad). Mislim da svakom čovjeku pomaže donekle drugačiji pristup. Tako će se neki bolje "naći" u klasičnom psihijatrijskom pristupu, netko drugi će super reagirati na određene vrste psihoterapije, a netko treći na alternativnu medicinu. I tu bih opet naglasila: najbolje na nas djeluje ono u što vjerujemo da će djelovati (mr. i dr. često izazivaju osjećaj autoriteta kod ljudi pa i to može pomoći) i naravno - jasno je kao dan da nitko ne može pomoći čovjeku koji ne želi pomoći sam sebi.
07.08.2008. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako dobar post! U knjizi Koji k... upce znamo? ima par dobrih poglavlja koja obradjuju percepciju, stvarnost (sliku stvarnosti), paradigme ... (neznam da li je naslov tvog posta povezan s naslovom knjige) Jedino ovo na kraju nisam siguran da je uvjek 1. ili 2. , vec mi se cini da je dosta cesto 1. kao prvi korak prema 2.
07.08.2008. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no, dobro. kad koristim izraz psiholog, psihologija...mislim u aspolutno najširem mogućem smislu i ne ulazim u sistematizaciju i specijalizaciju raznih područja unutar toga. psiholog, psihijatar, psihiterapeut....svi se oni bave ljudskom psihom i za pretpostaviti je da će najuspješniji biti onaj čije znanje posjeduje i širinu, a ne samo dubinu na uskom području. primjećujem da kažeš kako liječnik izliječi stvarno, a alternativac postiže sugestijom efekt koji ispari za kratko vrijeme....no, istovremeno i sama kažeš da liječnik postiže najviše uspeha kod onog pacijenta koji vjeruje da će biti izliječen. to nije sugestija...autosugestija...? što će mi vjerovanje, ako me liječnik može izliječiti svojim znanjem i kemijom? ne smatram izliječenim čovjeka koji cijeli život provodi na lijekovima da bi normalno funkcionirao. takve znam. ne smatram izliječenom ni osobu koja se uz pomoć liječnika izvuče iz gadne depresije, a nakon 8-10 godina opet ima istu boljku...i takve znam. to je već ofucana priča o uklanjanju simptoma, dok uzroci ostaju....ma, vrtimo se u krug.... sasvim si u pravu, svaki je čovjek priča za sebe....i najidealniji bi bio pojedinačno prilagođen pristup svakome čovjeku....što je ponekad nemoguće, a ponekad ....prezahtjevno...ponekad ponešto...no, uglanom se rijetko dešava. ...pozdravčić....:)))))))))
07.08.2008. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primjećujem da kažeš kako liječnik izliječi stvarno, a alternativac postiže sugestijom efekt koji ispari za kratko vrijeme....no, istovremeno i sama kažeš da liječnik postiže najviše uspeha kod onog pacijenta koji vjeruje da će biti izliječen. to nije sugestija...autosugestija...? Je, imaš pravo :-). Rekla bih da postoje specifične ličnosti koje su izrazito sugestivne i koje i same duboko vjeruju u ono što rade, pa to uspjevaju pretočiti u "realnost" (ponekad i na vrlo "fizički" način), a postoje i oni koji samo druge pokušavaju uvjeriti, a da sami ne vjeruju i ne znaju što rade.
što će mi vjerovanje, ako me liječnik može izliječiti svojim znanjem i kemijom? Ovim ću se pozabaviti u jednom od svojih predstojećih postova koji će govoriti o ritualima, pa sad ne bih puno pisala da ne pokvarim "iznenađenje". Samo ukratko - ako je onako kako mislim da je onda se to sve svodi na isto :-).
Osim slučajeva koje si pobrojala postoje i oni koji su trajno izljećeni, kao i oni koji će za 8-10 godina upasti u istu boljku iz posve drugih razloga jednostavno zato što su joj skloni (liječenje ne podrazumijeva kompletnu promjenu strukture organizma niti kod jedne bolesti).
07.08.2008. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uf, opet komentari duži nego li post. A post nije među najkraćima koje sam pročitao. :-)
Ja bih volio da prica o stereotipima u praksi oko nekih aspekata bolje funkcionira jer bi mi to olaksalo djelovanje. Naime, ako bi se ljudi stvarno mogli svrstati u ladice - npr. one na kojima pise "sangvinik","flegmatik","melanholik","kolerik" - tada bi meni bilo puno lakse raditi s ljudima jer bi samim time sto znam u kojoj ladici se nalazi neka osoba znao koji su obrasci ponasanja kod te osobe prisutni, nacin razmisljanja i sl. Nazalost, to u praksi i bas ne funkcionira tako - naidjem na nekog tko je donekle kolerik, ali u nekim drugim okolnostima i kontekstu je nesto sasvim drugo i onda mi koristenje tih ladica zapravo i ne pomaze previse. Stereotipi i jednodimenzionalno misljenje su alati, ali kao i za svaki alat njihova korisnost/stetnost ovisi o kontekstu i sposobnosti onoga tko ih koristi.
@Berix: Ja bih volio da prica o stereotipima u praksi oko nekih aspekata bolje funkcionira jer bi mi to olaksalo djelovanje Upravo u tome i je stvar, zato ih ljudi i stvaraju jer im olakšava djelovanje. Pritom rijetki i primjete da baš i ne funkcionira :-).
Iako namjera ovog posta nije bila promocija IQ-a i slicnih stvari, svejedno, mozda ce nekome biti interesantan clanak Iako će mnogi iz moje struke reći drugačije ja se slažem s onom strujom (postoje dvije :-)) koja govori da je moguće mijenjati kognitivne sposobosti, tj. da su one samo stupanj "lijenosti mozga" i vježbom se, kao i sve drugo, mogu poboljšati ili "nekorištenjem" - "pokvariti" :-). Čak se i jasno zna koje vrste aktivnosti ih poboljšavaju (bacit ću oko jednom na tvoje linkove, kad ću imati bržu vezu s Internetom :-)). Samim time je jednoznačno određivanje inteligencije još besmislenije.
A sto cu kad ne uspijevam pratiti taj zestoki tempo objavljivanja postova koje je Nea nametnula. Što se nadovezuje na prethodnu temu - to ti je samo inercija - kad sam ja u piku, ti si u padu i obratno :P ;D.
08.08.2008. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Kvragu ni godišnji odmor, tek sam danas pročitala ovaj post i sve komentare na njega, a u zaostatku sam i s mnogim drugim stvarima, grrr! Što se tiče svrstavanja u točno odijeljene ladice, taj problem se čovjeku postavi već kad želi sortirati jela u rubrike, npr. "jela s mesom" i "jela s krumpirom", jer se pojavi neko jelo koje istovremeno sadrži i krumpir, i meso (drugi je par rukava što postoje ljudi koji to jelo neće htjeti jesti ;) Nakon što su ju definirali dođu na ideju sa čime bi ta pojava trebala biti povezana. Tako su za npr. inteligenciju pretpostavili da je povezana sa dobrim školskim uspjehom i općenito boljim snalaženjem u životu (što se može mjeriti kroz poslovni uspjeh, količinu znanja, socijalne odnose itd.). Poznajem veći broj ljudi koji imaju izrazito natprosječno visok IQ i kroz komuniciranje s njima spoznala sam da su svi imali dobar uspjeh u osnovnoj školi, jer im je bilo dovoljno ono što su čuli na satu da bi naučili za visoku ocjenu, tako da su kod kuće učili malo ili nimalo. Kod srednje škole to već nije bio svuda slučaj, a (napamet govoreći) svaki drugi od tih ljudi, od onih koji su u godinama kad se može imati završen fakultet, nije završio fakultet. Tako da ako bismo uzimali fakultetsku diplomu kao mjerilo školskog uspjeha, onda visoki IQ nije povezan sa školskim uspjehom. Istina je zapravo puno drugačija: poznajem puno različitih ljudi za koje bi se moglo reći da su ekstremno inteligentni na jednom području, a ekstremno neinteligentni na drugom. Da čit'o, hod'o po njoj! >:> "podrazumijevanje" je stereotip "Assumption is the mother of all fuckups." Zapravo, inteligencija je jako rijetko vezana sa voljom za upravljanje NA DOBROBIT. Najveći kriminalci imaju najveći IQ! Kao što sam gore već spomenula, mnogi ljudi s visokim IQ ne završe fax. Naučili su dobivati dobre rezultate bez rada u osnovnoj (a možda i srednjoj) školi pa se nisu morali naučiti raditi/učiti kako bi dobro prolazili. To kod nekih za posljedicu ima "samo" da ne završe fakultet, a drugi pak pronalaze (ili barem pokušavaju pronaći) načine za što lagodniji život uz što manje rada u klasičnom smislu te riječi. S druge pak strane, ako je IQ mjerilo nekakve snalažljivosti, onda je jasno da će se u kriminalnim radnjama bolje snaći oni s visokim IQ-om. Ponekada imam dojam da pas bolje razumije mene nego ja njega, i mislim da će pas teže nešto sasvim krivo percipirati nego ja. Pas ono što želi u životu postiže tako da bez puno filozofije zamijeni ono što treba meni za ono što treba njemu. U tome je vrlo efikasan, tj. postiže izuzetno povoljan omjer uloženog i dobivenog. Tako gledajući mogao bi ustvrditi da je pas, ako ne pametniji, definitivno uspješniji, nego ja :) Imanje nekog predznanja može biti opterećenje prilikom shvaćanja. Primjer: Kad studentima matematike zadate da rješavaju matematičke zadatke iz zbirke za 5. razred, koristit će sofisticirane metode i formule koje učenici 5. razreda ne znaju. Pritom će im se postavljati pitanja koje veličine uvrstiti na koja mjesta u tim formulama, čime će se rješavanje zakomplicirati i nepotrebno oduljiti. Učenici 5. razreda, koji imaju puno manje znanja i iskustava, riješit će takav zadatak brzo i s lakoćom, koristeći samo one formule i postupke koje su dotad naučili, a koje su u stvari dovoljne za rješavanje takvih zadataka. hahaha, eto sad sam samoj sebi fino konačno objasnila zašto nisam neki ljubitelj, pa čak ni poštivatelj ljudi koji ispred imena imaju puno onih dr.mr. fr.gr i sl.-uz sve njihovo znanje koje je sigurno veliko -doživljavam ih kao egocentrične kukavice koje će, ako to bude potrebno, žrtvovati moje izlječenje i moj život za svoj položaj i ugled. Kako bih ja kao mr. sc. matematike trebala pomoći tvom izlječenju? ipak, duboko vjerujem -ovo ide u prilog tvojem konvencionalnom psihologu - da i onaj mladi nepoznati genije koji će zadužiti čovječanstvo slijedećim velikim otkrićem, ne čini to iz ljubavi prema čovječanstvu Mislim da većina znanstvenika ni ne pokušava tvrditi da se bave znanošću zbog dobrobiti čovječanstva. Evo Kate me preduhitrila :-). Lako mi te bilo preduhitrit kad sam napisala samo jednu rečenicu, a ti cijeli traktat :) A vidi kako sam u zakašnjenju s "pravim" komentarom.
10.08.2008. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
moram malo porazmisliti o pročitanom, ali ne sumnjam kako će sanak iznjedriti kakvu mudroliju koja će zaslužiti koji smajlić ;-))
03.08.2008. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Čestitam na 3:1!!! Post ću čitati neki drugi put...
03.08.2008. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
sada (poslije spavanja, moje 40-godišnje moždane ćelije zahtijevaju odmor:-) mogu i komentirati.
Stereotipi u glavi su razvijeni kako bi "procesor" donosio odluke "brže" nezavisno od njegovog svarnog kapaciteta. Znači, i oni "gluplji", ali zato fizički sposobniji, preživljavaju. Dapače. Imaju veću mogućnost preživljavanja (jer šta će ti pamet, ako se ne možeš popeti na drvo!).
Time smo i definirali najvažnije osobine "po prirodi", najprije fizička sprema, a onda inteligencija.
S druge strane, smo civilizaciju postavili naopako. Produžili nasilno život, igramo na inteligenciju, a udaljili se od temeljnih osobina korisnih za preživljavanje. Za sve su nam potrebni "alati", uz čiju smo se pomoć još više odmakli od prirode!.
Žgoljavac od "metar i lamicu" sa "motorkom" sječe sekvoju!
Treći faktor, je još bitniji! Sa povećanjem "inteligencije", trebalo bi nam manje "stereotipa"!
"Procesori" su nam brži (bar tako tvrdimo), odluke koje treba donositi ovisne o alatima (koji skoro pa misle za nas, uz tonu "sigurnosnih" mjera), znači stereotipi nam ne trebaju???!!
Uzmimo za primjer. Mladi vozač! (testoteronac!)...
Uvjerili su ga kako je "sposoban za sve", nabildan je hormonima, osječa je "jakim"....
Do sada je živio "pod staklenim zvonom" svojih roditelja i društva!
Bez stvarnog izazova, bez provjere fizičke sposobnosti (čak i bez služenja vojske, gdje bi vidio granice tijela u kakvom maršu ili prelaženju prepreka)... osiguran sa svih strana sustavima sigurnosti i društva.
I naravno "supermen", sasvim prosječnih refleksa, nikakvog znanja, nikakvog iskustva, izleti sa ceste i ubije se! Nije dorastao "dobitnoj kombinaciji".
Jedina "prirodna" selekcija ovoga društva!
I je li sada tu kriva Priroda ili Društvo.... ili posvemašnja ljudska glupost koja odbija priznati kako sa svim strojevima, vrijedimo i dalje, onoliko koliko možemo trčati, dignuti, reagirati, i tek na kraju , promisliti!
04.08.2008. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
primijetio sam i par gramatičkih grešaka...ali molim za oprost, smjerno :-)
Da me ne bi optužili za bešćutnost jedno pojašnjenje primjera "mladi vozač"
- stereotipi:
- ja sam mlađi, brži, imam refleks
- tu mogu proći, svi ovi što se toga plaše su šupci
- ovi što su stavili ograničenja brzine i duplu traku pojma nemaju
- ovo je "pila" koja "ide" 200 na sat i ima 200 "konja", ja sam najbrži!
- imam široke gume i u krivini sam stabilan!
- imam ABS i refleks, mogu uvijek stat!
Ovako na gomili...sve te sterotipne "pi...je" zvuče GLUPO, ŠTO I JESU!
Vožnja, je dinamički proces sa dosta nepoznanica, od kojih sigurnosni sustavi, kvaliteta vozila, vještina i inteligencija, SAMO SMANJUJU RIZIKE, a NE SMIJU MOTIVIRATI NA NOVE!
To nitko ne reklamira!!!! Podrazumijeva se!!! Ali na boci mineralne vode u americi piše "Contain water!"... jer "podrazumijevanje" je stereotip, koji NEMA PRAVILA, nego je proizvoljan!
Samo jedna priča iz života:
- Djedica drhtav, sa štapom, hrani golubove i jedva sjedne na klupu. Baca mrvice, golubovi cijelo jato. Odjednom, nevjerojatnom brzinom zamahne štapom, jedan golub ostane mrtav, ostali mirno nastave kljucati.... On ih nastavi mirno i drhtavo hraniti. Poslije ga odnese u kesici. Za juhu!
A meni ubije svaku pomisao kako ću ikad u životu biti "najbrži"!!!
04.08.2008. (07:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toma juda
Ja biram ovo drugo....
04.08.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Borgi: Razumijem tvoju potrebu za snom, tako je i meni s 30 :D.
Eh sad što se tiče najvažnijih osobina po prirodi, ja bih rekla da je evolucija pokazala da je inteligencija ipak ispred fizičke spreme. Jer ako pogledamo čovjeka koji je pokosio svijet s malo većom inteligencijom onda je to pokazatelj. A alati - su sastavni dio inteligencije i također prirodne evolucije (barem bi trebali biti) - i majmuni ih koriste :-). E sad, problem našeg društva je što manjina radi za većinu. To znači da oni koji alate koriste, da im ih nitko nikad nije napravio i pokazao vrlo vjerojatno ih se ne bi sami dosjetili. Dapače, danas i oni koji ih izrađuju su samo usko izučeni, a izvor same ideje (što je inteligencija u suštini) se odavno izgubio. Tako da mase koje alate koriste im zapravo nisu dorasle, već bi se trebale držati svoje jače strane (a to je ona prirodna, no ovo je dobar način da se tu prirodnu drži pod kontrolom, što i nije nužno loše... :-)). I tako dobijaš mladog testosteronca, žgoljavca koji reže sekvoju itd. Naravno suštinska inteligencija bi, uz sposobnost snalaženja na najrazličitije načine, trebala podrazumijevati i svijest o vlastitim mogućnostima (tako da inteligentan čovjek neće zaključiti da je svemoćan i izletiti s ceste), svijest o posljedicama (dobro razvijeno hipotetsko mišljenje može otiči toliko daleko da razumije posljedice po cijelu vrstu uništavanja planeta) itd. Faza u kojoj je trenutno čovjek je po meni uzrokovana dvama faktorima:
1.mase koriste izume pojedinaca iako im zapravo nisu dorasle
2. trenutno smo u međufazi gdje smo sposobni pokositi sve "ispod sebe" (biljke, životinje...), ali nismo sposobni sagledati i iskustveno razumijeti posljedice toga. Ovome drugome je razlog što nas pretežno - nije briga, jer nama, usprkos razvoju same inteligencije i dalje vladaju "primitivne" osobine poput nagona, potrebe za dominacijom (ta je posebno razorna uz ovaj stupanj inteligencije), potrebe za samodokazivanjem (što je direktno uzrokovano našom također prirodnom potrebom za pripadenjem, ako ne i vladanjem "čoporom") i pomahnitalih emocija (uzrokovanih osnovnim biološkom procesima kao što je npr. veća količina testosterona u adolescenciji).
Eh sad, hoćemo li međufazu uspješno odraditi ili ne ovisi o tome hoćemo li se prije međusobno pobiti, pobiti sami sebe i hoće li naš domicilni okoliš izdržati naš super napredak (okoliš vjerojatno hoće, samo je pitanje hoće li išta živo ostati u njemu :-)).
@Kate: Hvala, hvala :-))
@Toma Juda: Uopće nisam sumnjala za tebe :-).
04.08.2008. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
Dapače, danas i oni koji ih izrađuju su samo usko izučeni, a izvor same ideje (što je inteligencija u suštini) se odavno izgubio. Tako da mase koje alate koriste im zapravo nisu dorasle, već bi se trebale držati svoje jače strane
Problem je u tome da oni koji upravljaju JOŠ MANJE ZNAJU O ALATIMA. Moć upravljanja je definirana sa djelovanjem na prostoru između stvaranja i potrošnje, upravljači upravljaju PAPIRIMA, pri čemu je suštinska inteligencija prilično nepotrebna. Većina korporacijskih bitki se vodi stereotipima.
Zapravo, inteligencija je jako rijetko vezana sa voljom za upravljanje NA DOBROBIT. Najveći kriminalci imaju najveći IQ!
Jednostavno, kao vrsta, biramo "zlatnu telad", "zlatnu mladež" i ostalo "lažnog sjaja", a nekakve ljudske osobine izdignute od najosnovnijih potreba NE BIRAMO. Nisu popularni.
Upravljači i vođe su uredni i opeglani, sjajnih zuba i sa "killing instict"-om... nema ih među ljudima čija je pravednost, osjećajnost ili ljubav prema drugima...dokazana.
Biramo vukove, i ostajemo OVCE!
04.08.2008. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Zanimljiv tekst. Pročitati ću ga još koji puta obzirom da ću već za koji trenutak imati više vremena za ono što me uistinu zanima.
04.08.2008. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Ponekada imam dojam da pas bolje razumije mene nego ja njega, i mislim da će pas teže nešto sasvim krivo percipirati nego ja. Pas ono što želi u životu postiže tako da bez puno filozofije zamijeni ono što treba meni za ono što treba njemu. U tome je vrlo efikasan, tj. postiže izuzetno povoljan omjer uloženog i dobivenog. Tako gledajući mogao bi ustvrditi da je pas, ako ne pametniji, definitivno uspješniji, nego ja :)
04.08.2008. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
U završno podmetnutoj dilemi zapravo uopće ne postoje dvije opcije :)
04.08.2008. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Teza 1: Ja stvaram svoj svijet.
Teza 2: Ne postoji drugi svijet doli taj.
Teza 3: Sve informacije filtriram u skladu sa time.
Zatvaram krug :)
04.08.2008. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tomislav50
Poštovanje,
Vaše razmišljanje ima puno zajedničkog s mojim
Pozdrav, tomislav60
04.08.2008. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Borgi: Ma došli smo do toga da nitko ne zna ništa, "problem" ili "prednost" (zavisi iz kuta gledišta :-)) je u kolektivnom znanju. A potreba za komforom, dominacijom, samopredstavljanjem (kroz posjedovanje) nas sve čini ovisnima o sustavu. Ako pak odlučiš prestati biti ovisan - e onda sustav ne da :-).
@Dražen: Pas tebe bolje razumije nego ti njega jer si ti simboličnim sustavom zvanim "jezik" poprilično zatro svoje instinktivno raspoznavanje onog u čemu je on fantastičan - govoru tijela. Moj pas i prije mene zna što ću ja sljedeće napraviti, a formula je - pažljivo me promatra :-).
Opcije su samo one kako ćemo se mi osjećati. S tezama se slažem ;-)).
@Tomislav: Uvijek je lijepo susresti još ponekog istomišljenika, nema nas puno :-).
05.08.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
e, nea, nea...na trenutak sam tamo u sredini i ja izgubila tko pod nogama čitajući ovaj post...no, hajmo od početka.
rekla bih da je postalo sasvim suvišno da se ispričavaš na početku svakog posta što nas držiš na ledu dok ne obaviš neke važnije stvari...na to smo navikli i ne zamjeramo ti.
već sam start sa razbijanjem stereotipnog i mnogima tako laskavog i ugodnog mišljenja da je čovjek nešto drugo i više u odnosu na životinje, te kao takav vlada svime....meni bi i to bilo dovoljno da si pomislim: evo cure s moje planete!
od svega ostaloga, bilo to tvoja struka ili ne, nakostriješila sam se ko mačka u susretu sa kvartovskom džukelom.
ja pretpostavlajm, čak sam i sigurna da je naša detaljna analiza i svrstavanje svega oko nas, pa i u nama, po ladicama postupak koji je u jednom trenutku razvoja čovjeka sasvim opravdan, potreban i koristan. ali, sve baš sve preraste sebe samo i svoju korisnost, jer samo mijena vječna jeste....i dođe trenutak kad bi bilo potrebno podići pogled sa miroskopa i umjesto seciranog lijevog zavijutka desnog plućnog krila žabe pogledati žabu kao cjelinu....ili u prijevodu, kakva korist od naziva koje će neki ludi psiholog davati kojekavim vrstama inteligencije i polušavati ih izmjeriti, kad ni jedan dio čovjeka sam za sebe ne objašnjava ništa...a, malo tko se bavi proučavanjem funkcioniranja čovjeka kao cjeline....izgleda da smo sami sebi preveliki zalogaj. ipak, čini mi se da bi upravo psihologija mogla biti ta koja će "natjerati" znanost da proširi svoje horizonte i svojim istraživanjima obuhvati i ono što je za sada po njezinim principima nemjerljivo, pa stoga za nju i ne postojeće. bilo mi je vrlo ugodno pročitati jedno predviđanje da će u ne tako dalekoj budućnosti nužno morati doći do stapanja onoga što danas nazivamo duhovnim i psihologije...jer, psihologija kao nauka udara u nepremostiv zid, ako upravo to duhovno u čovjeku ne uzme u obzir, vrti se u krug i tapka na mjestu, ne pružajući svojim pacijentima izlječenje, već im samo omogućujući da izdrže svoj život kakav jeste....no, to je već druga tema....
da, mi kreiramo svoje istine. mi kreiramo sve. i sebe same. no, znanje o tome je za najveću većinu nas još uvijek u tami. mi to ga nismo svjesni. osim pojedinaca...no, uvijek su pojedinci ti koji vuku naprijed....koji ukazuju i pokazuju...nema prosvjetljene gomile.
naša sposobnost kreacije istine...kreacije svega, zaista je pokazatelj ogromne slobode koju imamo, ali biti toga svjestan znači....ponekad i neke pomalo zastrašujuće stvari. preuzimanje odgovornosti. sloboda kreacije podrazumijeva odgovornost. nema više izvlačenja i okrivljavanja nečeg izvan nas za bilo što. pada u vodu ona mnogima omiljena izreka: bože, što sam ti skrivio? haug.:)))))))))
05.08.2008. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@GT: Konačno mi je blog.hr omogućio da vidim cijeli tvoj komentar, a ne samo njegov dio :-).
Slažem se sa cjelovitim pristupom čovjeku i to svakom individualno, no u današnjem svijetu je to teško izvedivo jer ljudi tendiraju stereotipima, i opće važećim formulama.
Što se tiče stapanja psihologije i duhovnosti stvari ti stoje otprilike ovako: psihologija kad se pojavila (tamo negdje krajem pretprošlog stoljeća - mlada je :-)) je podrazumijevala izučavanje nečeg teško mjerljivog i subjektivnog i zato je bila trn u oku ostalim "objektivnim" znanstvenim disciplinama. Ovi moji su onda uložili sve sile i trud u to da dokažu da je i psihologija ravnopravna, objektivna znanost, pa su rigidnu znanstvenu metodologiju počeli intenzivno koristiti žešće od čak nekih drugih znanosti i upravo zbog te potrebe za dokazivanjem su još "stroži" prema rubnim područjima. Tehnički gledano iz takve perspektive vjerojatnije je da će se jedan konvencionalni fizičar početi baviti duhovnošću nego jedan konvencionalni psiholog (i pritom naravno sačuvati karijeru :D). Srećom, nisu svi ljudi konvencionalni, a na takvima i gradimo napredovanje svijeta ili bismo se, baš kao što ti kažeš, cijelo vrijeme vrtili u krug ;-)).
06.08.2008. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
da, da. no jedan konvencionalni psiholog mora biti (a, bojim se da često i jeste) obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi. uz svu kemiju, sve razgovore - postignu se pomaci, poneki napredak...i kasnije se sve vrati na staro, ukoliko i pacijent ne radi sam na sebi, ne traži sam uzroke i nije sposoban biti sasvim iskren prema sebi-i brutalno iskren ako treba...i mijenati sebe iznutra...to je opet jedan unutrašnji put, razvoj, proces ozdravljenja u kojem se pojedinac mora naučiti osloniti na sebe samoga, na ono što bi neki zvali unutarnjim glasom koji nas vodi....i tu smo onda u graničnom području u koje se konvencionalna kukavica od psihologa ne usudi krenuti - da ne bi narušio svoj ugled...pa, te pitam što je onda u stvari prosječnom psihologu bitno-njegov ugled ili dobrobit njegovog pacijenta? i da li je zaista ozdravljenje koje je postignuto alternativnom metodom nevažeće i manje vrijedno sve dok zvanična medicina ne kaže: da, zdrav si! žalosno je ili možda smiješno, gledati kako nas u toj igri opet pobjeđuje naš slavoljubivi, samodopadni ego koji tako voli novac, priznanja i ugled, pa mi se čini vrlo zanimljivo i istinito nečije -ne znam čije - opažanje da sva velika otkrića i pomake na bilo kojem polju znanosti uvijek postižu do tada manje-više nepoznati genijalci koji svojim iskorakom u nesigurno i neistraženo područje i izvan stereotipa, konvencija i sličnoga uspijevaju ono što se pojedinci na uglednim položajima i s titulama ne usude ni pokušati -sve bojeći se blamaže. a, nekako mislim da bi ljubav prema istraživanju i nauci kod svakog znanstvenika trebala biti na prvom mjestu i ispred svega ostaloga....hahaha, eto sad sam samoj sebi fino konačno objasnila zašto nisam neki ljubitelj, pa čak ni poštivatelj ljudi koji ispred imena imaju puno onih dr.mr. fr.gr i sl.-uz sve njihovo znanje koje je sigurno veliko -doživljavam ih kao egocentrične kukavice koje će, ako to bude potrebno, žrtvovati moje izlječenje i moj život za svoj položaj i ugled. valjda zato ne znam liječnika koji je sposoban preko svojih usta iscijediti izjavu: ne znam što vam je, ne mogu vas izliječiti. glumeći znanje -puste te da umreš. opet sam skrenila na drugu temu -al baš mi je prijalo.........u stvari....sad bi mogla napisati i sasvim drugačiji komentar kojim pobijam sve ovo što sam sad rekla -tako ja zbunjujem samu sebe i pitam se što je onda u stvari istina..je li ona subjektivna ili objektivna kategorija? to je prežvakana tema, ali mene stalno zbunjuje. ipak, duboko vjerujem -ovo ide u prilog tvojem konvencionalnom psihologu - da i onaj mladi nepoznati genije koji će zadužiti čovječanstvo slijedećim velikim otkrićem, ne čini to iz ljubavi prema čovječanstvu (laže ko pas ako to tvrdi) već iz ljubavi prema sebi, da utaži svoju radoznalost i zauzme poziciju slavnog konvencionalnog psihologa. svi su naši motivi uvijek sebični. a, tako i treba biti -na određen način.....na određen način....nikako ne na onaj gore opisani, gdje ja plaćam životom nečiju ljubav prema titulama i položaju.
baš sam se raspisala, ali ako imaš sreće, blog će popapati pola komentara.....pozdravčić:))))))))
06.08.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
no jedan konvencionalni psiholog mora biti (a, bojim se da često i jeste) obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi.
Budući da psiholog nije liječnik, od njega ni ne očekujem da liječi, kao što to ne očekujem niti npr. od nogometaša ili manekenke.
06.08.2008. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@GT: Hm, čini se da ću morati napisati jedan post s jasnom razlikom između psihologa, psihijatara i psihoterapeuta :-). Posao psihologa uglavnom niti nije da bilo koga liječi. Psihologija je prije svega znanstvena disciplina, psihijatri propisuju lijekove (oni su medicinari), a psihoterapeuti (a to mogu biti i psiholozi i psihijatri i socijalni radnici i defektolozi - dakle tko god je završio edukaciju) provodi psihoterapiju. Domet psihologa (koji nije završio psihoterapiju) u klinici je dijagnostika, edukacija, prevencija i savjetovanje i ni koraka dalje od toga. Kad pričam o konvencionalnom psihologu ja mislim prvenstveno na znanstveno područje, ali to je možda i važnije jer se na njemu temelji cijelo praktično područje (točnije psihoterapija u praksi koristi znanja do kojih je došla znanstvena psihologija, a psihijatri u praksi kombiniraju nalaze znanstvene psihologije, medicine i neuroznanosti).
Ok, kad smo to raščistle :-) idemo dalje:
obično đubre, ako nema hrabrosti priznati samom sebi i pacijentu da njegova konvencionalna psihologija u stvari uopće ne liječi.
Ovdje ću se osvrnuti na psihoterapiju. Ne slažem se s tobom oko toga da ne liječi. U puno slučajeva izliječi i istinski pomogne. I upravo suprotno mnogim alternativnim šarlatanima (pazi, sad pričam o šarlatanima, a ne onima koji doista nešto i postižu jer priznajem postojanje i jednih i drugih) izliječi dugoročno, a ne na sljedeća 2 dana koliko traje učinak sugestije. Veći problem je što kod nas baš i nema puno specijaliziranih psihoterapeuta, klinika i sl. i što će čovjek s npr. paničnim poremećajem redovito, zbog nezainteresiranosti cijele "humanističke" scene, završiti po uputnici kod nekog psihijatra u državnoj bolnici koji će mu samo šusnuti dobru dozu sedativa i na tome stati (čast izuzecima). I još nešto - rigidnost tih koji su na dugi niz godina zasjeli u svoje udobne položaje uzrokuje to da su s vremenom prestali ispitivati koja bi metoda odgovarala pojedinoj osobi i počeli primjenjivati (milom ili silom) "univerzalnu" (znam neke primjere za to kad je evidentno da to dotičnom čovjeku neće pomoći, ali oni uporno lupaju po tome kao telad). Mislim da svakom čovjeku pomaže donekle drugačiji pristup. Tako će se neki bolje "naći" u klasičnom psihijatrijskom pristupu, netko drugi će super reagirati na određene vrste psihoterapije, a netko treći na alternativnu medicinu. I tu bih opet naglasila: najbolje na nas djeluje ono u što vjerujemo da će djelovati (mr. i dr. često izazivaju osjećaj autoriteta kod ljudi pa i to može pomoći) i naravno - jasno je kao dan da nitko ne može pomoći čovjeku koji ne želi pomoći sam sebi.
07.08.2008. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Evo Kate me preduhitrila :-).
07.08.2008. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest01
jako dobar post! U knjizi Koji k... upce znamo? ima par dobrih poglavlja koja obradjuju percepciju, stvarnost (sliku stvarnosti), paradigme ... (neznam da li je naslov tvog posta povezan s naslovom knjige)
Jedino ovo na kraju nisam siguran da je uvjek 1. ili 2. , vec mi se cini da je dosta cesto 1. kao prvi korak prema 2.
07.08.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
no, dobro. kad koristim izraz psiholog, psihologija...mislim u aspolutno najširem mogućem smislu i ne ulazim u sistematizaciju i specijalizaciju raznih područja unutar toga. psiholog, psihijatar, psihiterapeut....svi se oni bave ljudskom psihom i za pretpostaviti je da će najuspješniji biti onaj čije znanje posjeduje i širinu, a ne samo dubinu na uskom području.
primjećujem da kažeš kako liječnik izliječi stvarno, a alternativac postiže sugestijom efekt koji ispari za kratko vrijeme....no, istovremeno i sama kažeš da liječnik postiže najviše uspeha kod onog pacijenta koji vjeruje da će biti izliječen. to nije sugestija...autosugestija...? što će mi vjerovanje, ako me liječnik može izliječiti svojim znanjem i kemijom?
ne smatram izliječenim čovjeka koji cijeli život provodi na lijekovima da bi normalno funkcionirao. takve znam. ne smatram izliječenom ni osobu koja se uz pomoć liječnika izvuče iz gadne depresije, a nakon 8-10 godina opet ima istu boljku...i takve znam. to je već ofucana priča o uklanjanju simptoma, dok uzroci ostaju....ma, vrtimo se u krug....
sasvim si u pravu, svaki je čovjek priča za sebe....i najidealniji bi bio pojedinačno prilagođen pristup svakome čovjeku....što je ponekad nemoguće, a ponekad ....prezahtjevno...ponekad ponešto...no, uglanom se rijetko dešava. ...pozdravčić....:)))))))))
07.08.2008. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
primjećujem da kažeš kako liječnik izliječi stvarno, a alternativac postiže sugestijom efekt koji ispari za kratko vrijeme....no, istovremeno i sama kažeš da liječnik postiže najviše uspeha kod onog pacijenta koji vjeruje da će biti izliječen. to nije sugestija...autosugestija...?
Je, imaš pravo :-). Rekla bih da postoje specifične ličnosti koje su izrazito sugestivne i koje i same duboko vjeruju u ono što rade, pa to uspjevaju pretočiti u "realnost" (ponekad i na vrlo "fizički" način), a postoje i oni koji samo druge pokušavaju uvjeriti, a da sami ne vjeruju i ne znaju što rade.
što će mi vjerovanje, ako me liječnik može izliječiti svojim znanjem i kemijom?
Ovim ću se pozabaviti u jednom od svojih predstojećih postova koji će govoriti o ritualima, pa sad ne bih puno pisala da ne pokvarim "iznenađenje". Samo ukratko - ako je onako kako mislim da je onda se to sve svodi na isto :-).
Osim slučajeva koje si pobrojala postoje i oni koji su trajno izljećeni, kao i oni koji će za 8-10 godina upasti u istu boljku iz posve drugih razloga jednostavno zato što su joj skloni (liječenje ne podrazumijeva kompletnu promjenu strukture organizma niti kod jedne bolesti).
07.08.2008. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
Uf, opet komentari duži nego li post. A post nije među najkraćima koje sam pročitao. :-)
Ja bih volio da prica o stereotipima u praksi oko nekih aspekata bolje funkcionira jer bi mi to olaksalo djelovanje. Naime, ako bi se ljudi stvarno mogli svrstati u ladice - npr. one na kojima pise "sangvinik","flegmatik","melanholik","kolerik" - tada bi meni bilo puno lakse raditi s ljudima jer bi samim time sto znam u kojoj ladici se nalazi neka osoba znao koji su obrasci ponasanja kod te osobe prisutni, nacin razmisljanja i sl. Nazalost, to u praksi i bas ne funkcionira tako - naidjem na nekog tko je donekle kolerik, ali u nekim drugim okolnostima i kontekstu je nesto sasvim drugo i onda mi koristenje tih ladica zapravo i ne pomaze previse. Stereotipi i jednodimenzionalno misljenje su alati, ali kao i za svaki alat njihova korisnost/stetnost ovisi o kontekstu i sposobnosti onoga tko ih koristi.
Iako namjera ovog posta nije bila promocija IQ-a i slicnih stvari, svejedno, mozda ce nekome biti interesantan clanak Can Intelligence Be Trained? Martin Buschkuehl shows how i online aplikacija temeljena na toj studiji. Na CognitiveFun ima i drugih besplatnih aplikacija povezanih sa temom poboljšanja kognitivnih sposobnosti.
@Kate: Čestitam na 3:1!!!
A sto cu kad ne uspijevam pratiti taj zestoki tempo objavljivanja postova koje je Nea nametnula. :-)
08.08.2008. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Berix: Ja bih volio da prica o stereotipima u praksi oko nekih aspekata bolje funkcionira jer bi mi to olaksalo djelovanje
Upravo u tome i je stvar, zato ih ljudi i stvaraju jer im olakšava djelovanje. Pritom rijetki i primjete da baš i ne funkcionira :-).
Iako namjera ovog posta nije bila promocija IQ-a i slicnih stvari, svejedno, mozda ce nekome biti interesantan clanak
Iako će mnogi iz moje struke reći drugačije ja se slažem s onom strujom (postoje dvije :-)) koja govori da je moguće mijenjati kognitivne sposobosti, tj. da su one samo stupanj "lijenosti mozga" i vježbom se, kao i sve drugo, mogu poboljšati ili "nekorištenjem" - "pokvariti" :-). Čak se i jasno zna koje vrste aktivnosti ih poboljšavaju (bacit ću oko jednom na tvoje linkove, kad ću imati bržu vezu s Internetom :-)). Samim time je jednoznačno određivanje inteligencije još besmislenije.
A sto cu kad ne uspijevam pratiti taj zestoki tempo objavljivanja postova koje je Nea nametnula.
Što se nadovezuje na prethodnu temu - to ti je samo inercija - kad sam ja u piku, ti si u padu i obratno :P ;D.
08.08.2008. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Kvragu ni godišnji odmor, tek sam danas pročitala ovaj post i sve komentare na njega, a u zaostatku sam i s mnogim drugim stvarima, grrr!
Što se tiče svrstavanja u točno odijeljene ladice, taj problem se čovjeku postavi već kad želi sortirati jela u rubrike, npr. "jela s mesom" i "jela s krumpirom", jer se pojavi neko jelo koje istovremeno sadrži i krumpir, i meso (drugi je par rukava što postoje ljudi koji to jelo neće htjeti jesti ;)
Nakon što su ju definirali dođu na ideju sa čime bi ta pojava trebala biti povezana. Tako su za npr. inteligenciju pretpostavili da je povezana sa dobrim školskim uspjehom i općenito boljim snalaženjem u životu (što se može mjeriti kroz poslovni uspjeh, količinu znanja, socijalne odnose itd.).
Poznajem veći broj ljudi koji imaju izrazito natprosječno visok IQ i kroz komuniciranje s njima spoznala sam da su svi imali dobar uspjeh u osnovnoj školi, jer im je bilo dovoljno ono što su čuli na satu da bi naučili za visoku ocjenu, tako da su kod kuće učili malo ili nimalo. Kod srednje škole to već nije bio svuda slučaj, a (napamet govoreći) svaki drugi od tih ljudi, od onih koji su u godinama kad se može imati završen fakultet, nije završio fakultet. Tako da ako bismo uzimali fakultetsku diplomu kao mjerilo školskog uspjeha, onda visoki IQ nije povezan sa školskim uspjehom.
Istina je zapravo puno drugačija: poznajem puno različitih ljudi za koje bi se moglo reći da su ekstremno inteligentni na jednom području, a ekstremno neinteligentni na drugom.
Da čit'o, hod'o po njoj! >:>
"podrazumijevanje" je stereotip
"Assumption is the mother of all fuckups."
Zapravo, inteligencija je jako rijetko vezana sa voljom za upravljanje NA DOBROBIT. Najveći kriminalci imaju najveći IQ!
Kao što sam gore već spomenula, mnogi ljudi s visokim IQ ne završe fax. Naučili su dobivati dobre rezultate bez rada u osnovnoj (a možda i srednjoj) školi pa se nisu morali naučiti raditi/učiti kako bi dobro prolazili. To kod nekih za posljedicu ima "samo" da ne završe fakultet, a drugi pak pronalaze (ili barem pokušavaju pronaći) načine za što lagodniji život uz što manje rada u klasičnom smislu te riječi. S druge pak strane, ako je IQ mjerilo nekakve snalažljivosti, onda je jasno da će se u kriminalnim radnjama bolje snaći oni s visokim IQ-om.
Ponekada imam dojam da pas bolje razumije mene nego ja njega, i mislim da će pas teže nešto sasvim krivo percipirati nego ja. Pas ono što želi u životu postiže tako da bez puno filozofije zamijeni ono što treba meni za ono što treba njemu. U tome je vrlo efikasan, tj. postiže izuzetno povoljan omjer uloženog i dobivenog. Tako gledajući mogao bi ustvrditi da je pas, ako ne pametniji, definitivno uspješniji, nego ja :)
Imanje nekog predznanja može biti opterećenje prilikom shvaćanja. Primjer: Kad studentima matematike zadate da rješavaju matematičke zadatke iz zbirke za 5. razred, koristit će sofisticirane metode i formule koje učenici 5. razreda ne znaju. Pritom će im se postavljati pitanja koje veličine uvrstiti na koja mjesta u tim formulama, čime će se rješavanje zakomplicirati i nepotrebno oduljiti. Učenici 5. razreda, koji imaju puno manje znanja i iskustava, riješit će takav zadatak brzo i s lakoćom, koristeći samo one formule i postupke koje su dotad naučili, a koje su u stvari dovoljne za rješavanje takvih zadataka.
hahaha, eto sad sam samoj sebi fino konačno objasnila zašto nisam neki ljubitelj, pa čak ni poštivatelj ljudi koji ispred imena imaju puno onih dr.mr. fr.gr i sl.-uz sve njihovo znanje koje je sigurno veliko -doživljavam ih kao egocentrične kukavice koje će, ako to bude potrebno, žrtvovati moje izlječenje i moj život za svoj položaj i ugled.
Kako bih ja kao mr. sc. matematike trebala pomoći tvom izlječenju?
ipak, duboko vjerujem -ovo ide u prilog tvojem konvencionalnom psihologu - da i onaj mladi nepoznati genije koji će zadužiti čovječanstvo slijedećim velikim otkrićem, ne čini to iz ljubavi prema čovječanstvu
Mislim da većina znanstvenika ni ne pokušava tvrditi da se bave znanošću zbog dobrobiti čovječanstva.
Evo Kate me preduhitrila :-).
Lako mi te bilo preduhitrit kad sam napisala samo jednu rečenicu, a ti cijeli traktat :) A vidi kako sam u zakašnjenju s "pravim" komentarom.
10.08.2008. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...