Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • fotkam, kuham, putujem...

    hoce to navirati kad se pospremaju ladice. ja trpam i ne gledam. cekam neku selidbu pa cu onda. mozda. sjecanja potiskujem, ne znam da li svjesno ili nesvjesno. tako mi se ponekad cini da su se neki dogadjaji dogodili u nekom mojem proslom zivotu. kad dodjem u hrvatsku, tesko mi je vjerovati i sto sam radila i gdje sam sve zivjela i slicno. ponekad mi se cini i da se sve to dogadjalo nekom drugom. ali to odricanje i potiskivanje sjecanja je bilo u jednom trenutku JEDINO rjesenje za mene i ono sto sam u tom trenutku odabrala. a to je odlazak u tudjinu i zivot ovdje - bez konstantne nostalgije koja bi me progonila poput vecine gastarbajtera. jer tada nisi doma ni tu ni tam. a ujedno si stranac i tu i tamo. sad sam tu doma. a hrvatska....je postala neko daleko sjecanje koje rijetko navre.

    avatar

    30.07.2008. (18:32)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    mare, ovo si tako lijepo napisala...stvarno si me pogodila. pozdrav

    avatar

    30.07.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    MonoperajAnka, meni ne treba Rijavec-Miljković, meni trebaš ti.:)) Čitam te već jako dugo, i iako me skoro svaki tvoj post dirne (i stvarno potakne na razmišljanje, kao malo što drugo), ovaj je poseban. Ne bih znala reći na koji točno način poseban, ali je poseban. Možda zato jer i ja imam neku svoju priču s tim gledanjem na prošlost i budućnost, a tu priču zaobilazim kao i ti Prousta. Zbog tog razloga ću ostaviti ovaj komentar ovako kratak. Pozdrav ti.

    avatar

    31.07.2008. (10:27)    -   -   -   -  

  • jja

    Cijenim proslost jer me ucinila svime sto sam sada. No problem je kad mentalno ostanemo u proslosti a to mnogi ljudi cine i time propustaju zivjeti potpuno u sadasnjosti.

    avatar

    31.07.2008. (20:48)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    An(t)onimka, i meni je uvijek drago pročitati kod nekih blogera tekstove bih i ja mogla potpisati. Isto znaju djelovati terapeutski na mene...I meni je ovaj post poseban, i ne očekujem da ga previše ljudi iskomentira ili u potpunosti prihvati ili razumije...Tako da je i meni trebao, pa neću niti ja dužiti...)))
    JJA; Slažem se da je ostajanje u prošlosti opasno. Isto tako smatram suočavanje (i prihvaćanje) prošlosti nužnom kako bi mogli još punije živjeti sadašnjost. Jer znam i ja ljude koji ju nikada nisu "odradili" pa im isto predstavlja smetnju u sadašnjosti.

    avatar

    01.08.2008. (09:13)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Draga MonoperajAnka Beč je za mene pun uspomena. Najljepše razdoblje života. Šetnje uz Dunav (Groblje bezimenih, stari Dunav, splavovi na Dunavskom otoku). I to su sjećanja koja nas obilježavaju. Prošla sam životni užas i nikome ga ne bih priuštila . Jer bol je prejaka . Ljubav je ostala u Beču, a ja sam u Zagrebu. Bolna prošlost je uništila ljubav i ostala je praznina koju ništa ne može ispuniti. Najljepša djetinja sjećanja su negdje među gradišćanskim Hrvatima i bol u Hrvatskoj. Svakodnevna borba da ljudima u ovoj zemlji bude bolje (a mnogi to ne zaslužuju), korištenje svojih znanja za druge bez zahvale, uz prezir (ovo je Hrvatska, ovo je pravi Balkan).

    avatar

    02.08.2008. (09:01)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Svasta nesto. Istina, obiljezavaju nas i ta lijepa sjecanja i ova bolna i ruzna. Moram priznati d aje ajos Bec ne dozviljavama tako intenzivno u sjecanjima, vjerojatno zato jer sam ovdje tek osam goina, pa su moja sjecanaj vezana uz neka mjesta u domaji. Ali mogu zamisliti da jednoga dana i Bec bude drago mjesto mojih sjecanja. Zao mi je da ti je povratak u hrvatsku prouzrocio bol, premda vjerujem da bi i meni mozda donio sito...i to je isto mozda neki moj bijeg na koji sam pristla. Pozdrav

    avatar

    02.08.2008. (22:48)    -   -   -   -  

  • barba

    prije 20ak godina sam poceo slusati Iron Maiden. Koncert im je za par dana u Splitu, na Poljudu, ali jedna njihova pjesma mi je obiljezila cijeli zivot:

    Wasted years

    From the coast of gold across the seven seas
    Im travellin on far and wide
    But now it seems Im just a stranger to myself
    And all the things I sometimes do
    It isnt me but someone else

    I close my eyes and think of home
    Another city goes by in the night
    Aint it funny how it is,
    You never miss it til its gone away
    And my heart is lying there
    And will de til my dying day

    So understand
    Dont waste your time always
    Searching for those wasted years
    Face up... make your stand
    And realise youre living in the golden years

    Too much time on my hands, I got you on my mind
    Cant easy this pain so easily
    When you cant find the words to say
    Its hard to make it through another day
    And it just makes me wanna cry
    And throw my hands up to the sky.

    avatar

    07.08.2008. (22:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...