Komentari

neazess.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • K@te

    Ja sam trenutno totalno zapetljana i ne mogu (skoro) ništa. Zbog gužve na poslu skupilo mi se po kući raznih zaostataka i sad ne znam (točnije: ne mogu, nemam snage) odakle početi: Imam robe za krpanje, robe za peglanje, mailova za detaljno proučavanje prije odgovaranja (stari su oko mjesec dana), kontrolirati knjigu koju piše kolegica, pospremiti kojekakve papire i ostale predmete koji su se nagomilali u prostoru bliskom kompjuteru, pospremiti neke predmete koje smo evakuirali iz tog prostora kad smo prošle godine mijenjali parkete, srediti papire s pismenim ispitima (njihova nesređenost mi otežava smišljanje novih ispita, a to je aktivnost koju ne mogu izbjeći), arhivirati nekoliko godina mailova, srediti papire od jedne udruge, napisati neke stvari za drugu udrugu, očistiti kupaonicu, prelistati i pobacati hrpe novina koje je mama već odavno stigla "obraditi", a ja joj nisam dala da ih baci jer možda u njima ima nečeg zanimljivog za mene, očistiti i pospremiti roštilj koji smo prije mjesec dana koristiti na kampiranju i od onda stoji vani pod nadrstešnicom, pospremiti hrpu čavli i vida koja se nagomilala tijekom prošlogodišnjih radova po kući... Ima tu i još puno sitnica zapisanih po šalabahterima, no neki šalabahteri su utonuli u hrpu nereda na stolu.
    A već sljedeći petak putujem na tjedan dana u Dalmaciju, po povratku karneval pa put na Rab. Mehanizam bijega: kad/ako se uspijem odlijepiti od Interneta, onda sjednem čitati gore spomenutu knjigu i vrlo uspješno zaspem. Iako bi ovo hladno vrijeme, kad nema kupanja i kad se lakše živi nego kad je toplo i vlažno kao u sauni, bilo idealno za nadoknađivanje zaostataka.
    Eto, to je petlja. Naravno, ja inače mogu SVE. Ne bih se hvatala svih tih obaveza kad ne bih mogla sve.

    avatar

    24.07.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate: :-) Zapele su mi za oko dvije stvari:

    "Iako bi ovo hladno vrijeme, kad nema kupanja i kad se lakše živi nego kad je toplo i vlažno kao u sauni, bilo idealno za nadoknađivanje zaostataka."
    Meni je skroz suprotno, mene ovo toliko uspava da nisam sposobna za ništa, dok čim zatopli i pojavi se sunce - odmah sam puna elana. I to je fiziološki. Da...ljudi me obično gledaju s čuđenjem...:D :D

    "Naravno, ja inače mogu SVE. Ne bih se hvatala svih tih obaveza kad ne bih mogla sve."
    Eh kako je negdje super kad možeš SVE :D. Teoretski (generalno) gledano i ja mogu sve...praktično (specifično) mogu samo ono što stignem i za što sam u danom trenutku motivirana :D.

    "Ja sam trenutno totalno zapetljana i ne mogu (skoro) ništa."
    Hm, ova rečenica mi je nekako u kontrastu s onom predzadnjom ;-)).

    avatar

    24.07.2008. (20:44)    -   -   -   -  

  • K@te

    Pa da, inače mogu sve, trenutno ne mogu skoro ništa. Upravo u tom kontrastu leži (jedan od) moj(ih) problem(a).
    Eh kako je negdje super kad možeš SVE :D. Teoretski (generalno) gledano i ja mogu sve...praktično (specifično) mogu samo ono što stignem i za što sam u danom trenutku motivirana :D.
    Neki ljudi ni teoretski ne mogu sve i ni pod razno se ne bi hvatali nekih stvari. Recimo, neki ni ne pokušavaju naučiti voziti auto jer ih to ne zanima ili zato što su svjesni svojih nemogućnosti. Neki pak polože vožnju iz prve, ali nikad doista ne provoze jer to iz nekog razloga nisu u stanju. Moja mama, koja uspješno vozi preko 40 godina, ne želi ni pokušati snimiti nešto na audio ili video kazetu (o HD snimaču da ni ne pričam) jer unaprijed ZNA da to ne može naučiti.
    Budući da znam da nećeš pogrešno shvatiti, napisat ću još nešto: ne boravim proteklih dana na tvom blogu zato što me zanima njegova tematika, nego zato što je to jedna od stvari koju radim da ne bih radila ono što bi trebalo raditi i što bi bilo korisno raditi. Isto je i s chatanjem. NHF!
    Inače, otkad sam se izjadala u gornjem komentaru, nekako mi je posao krenuo. Jest da privremeno ima još više nereda i da se manji broj kupova papira s police i stola pretvorio u veći broj kupova papira po kauču i šire (koji su u tranziciji prema registratorima, fasciklima i smeću), ali to je bilo i za očekivati. Hvala ti na tome!!! :-*

    avatar

    24.07.2008. (21:03)    -   -   -   -  

  • neazess

    Neki ljudi ni teoretski ne mogu sve i ni pod razno se ne bi hvatali nekih stvari.
    Moja teorija je sljedeća: "realno" je da mogu sve što je i jedan čovjek ikada uspio napraviti, "nerealno" je da mogu apsolutno sve (ovdje su "realno" i "nerealno" zapravo ono što se uobičajeno podrazumijeva pod tim rječima). Mislim da to vrijedi za većinu ljudi, ali je samo stvar motivacije. Nemotiviranost djeluje na trenutnu nemoć, ali je motivacija promjenjiva dok se "urođena sposobnost" za nešto (iako bi se i o tome dalo dosta raspravljati) smatra nepromjenjivom. Zato mislim da tvoja mama i te kako može naučiti koristiti tehnologiju, ali objektivno u ovom trenutku (koji može i ne mora potrajati) nema za to adekvatnu motivaciju. Da joj ozbiljno zatreba da to nauči preispitala bi svoje znanje oko toga može li to naučiti ili ne i time srušila barijeru tog "znanja". Na taj način mnogi ljudi prožive čitav život da nešto ne mogu "praktično (specifično)", ali mogu "teorijski (generalno)".

    Budući da znam da nećeš pogrešno shvatiti, napisat ću još nešto: ne boravim proteklih dana na tvom blogu zato što me zanima njegova tematika, nego zato što je to jedna od stvari koju radim da ne bih radila ono što bi trebalo raditi i što bi bilo korisno raditi.
    Hahaha, nisam pogrešno shvatila, dapače nasmijalo me je :-))).

    Inače, otkad sam se izjadala u gornjem komentaru, nekako mi je posao krenuo.
    Drago mi je zbog toga. Dosta ljudi mi je u životu reklo da sam im puno pomogla oko nekih specifičnih stvari, a da ja nisam napravila apsolutno ništa. Onda su me na faksu naučili da prava pomoć nije aktivno rješavanje nečijeg problema nego aktivno slušanje osobe - to mi je razjasnilo tu enigmu :-). S druge strane, ako djeluje čak i preko bloga (gdje ti niti teoretski ne možeš znati "slušam" li te aktivno), onda je stvarno pravo vrijeme da uskoro pokrenem privatnu praksu :D :D :D.

    Hvala ti na tome!!!
    Nema na čemu, hvala tebi :-).

    avatar

    24.07.2008. (21:37)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Ja sam shvatio tvoj post (moguće krivo) na način da je "petlja" neravnoteža do koje dolazi zbog ovog ili onog razloga, a zatim sama sebe još dodatno pojačava. Npr. ljudi zbog nekog razloga se počnu osjećati loše, pa se onda počnu osjećati još više loše zato jer osjećaju dodatnu negativnu emociju (npr. grižnju savjest ili ljutnju) jer su se uopće počeli osjećati loše (ili jer to ne mogu izmijeniti u tom trenutku). Ako je to "petlja", onda da, definitivno mi se to zna ponekad dogoditi - da mi je život (vanjski i unutarnji) u neravnoteži... Ali i sve te neravnoteže koje se dogode su kao što si i sama primjetila, dio jedne ravnoteže na jednoj višoj razini. Kako izaći iz neravnoteže je teško reći ovako generalno, jer ovisi o strukturi i sadržaju neravnoteže. Ponekad je najbolje ne raditi ništa sa time i pustiti da se stvari same od sebe vrate u ravnotežu. A ponekad je vrlo poželjno nešto napraviti sa neravnotežom.

    avatar

    26.07.2008. (16:51)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix: Ja sam shvatio tvoj post (moguće krivo)
    Dobro si ga shvatio (tko bi rekao! :-)). Nije samo stvar u tome da se ljudi počnu osjećati loše jer se osjećaju loše nego i u tome da pokušavaju to riješiti, pa što dulje ne ide to više gube strpljenje što im još više otežava samo rješavanje, što može rezultirati "poluproizvodima" (u bilo kojem smislu).
    Glavna poanta, iako je ovaj post napisan u prvom licu, zapravo ide na to da je, po meni, društvo kao cjelina upalo u takvu petlju, tj. mogu komotno reći da je trenutna ljudska (može biti i ostala) civilizacija u globalu neurotična :-). To ću vjerojatno detaljnije obrazložiti u nekom drugom postu (jednom :D).
    Što se globalne ravnoteže tiče moguće ju je postići na dva načina: normalnom distribucijom (koja obavezno podrazumijeva dualnost ekstrema) ili ravnotežom svake jedinke. Mi smo, trenutno u prvoj. Naravno, lako je moguće da bi nam druga bila ubitačno dosadna, pa smo zato odabrali prvu :D.

    avatar

    26.07.2008. (17:31)    -   -   -   -  

  • borgman

    civilizacija neurotična? ili civilizacija neurotika?... zvuči slično ali je različito...
    Neko vrijeme mi se vrti post o nekažnjavanju djece,,,,,Vrti mi se po glavi naravno...nikako da se izlije u prste.
    Priča o nekažnjavanju (posebice dijelim kažnjavanje i KAŽNJAVANJE, sa trajnim posljedicama), započinje sa završnom fazom pretvaranja ove države u potrošačku državu. Ljudska prava se definiraju pravima potrošnje... i sada.
    Djeca su najvažnija, središte potrošačkog društva. Od njihovih neurotičnih ispada za slatkišima u samoposluzi, preko neurotike osnovne škole i patika "koje imaju svi", do neuroze i nezadovoljstva iza srednje škole koje rezultira stvaranjem PRAVOG POTROŠAČA "koji jer Vi to zaslužujete" očajnički treba uništavati sve svoje i društvene resurse jer mu je iz mozga izbrisan bilo koji drugi oblik postojanja osim materijalnog. Pri tome i organizirana religija i Crkva igraju svoju, POTROŠAČKU ulogu, pretvarajući sve "teže" puteve u zabranjene i nudeći JEFTINU demagogiju i religiju kao supstitut PUNO TEŽEMU samostalnom duhovnom i znanstvenom razvoju.
    U ovome je temelj i tvojih PETLJI iz posta. Društvo, tvoja okolina, postaje POTROŠAČKI orijentirana, ma koliko se ti borila protiv toga. Dio POTROŠAČKOG društva je STALNA NEUROZA. Stalna nametnuta trka, zbunjenost i "traženje lakših puteva". Zaboravljamo "limite" i ograničenja, i postajemo ROBLJE SUSTAVA.
    Taj isti sustav radi još nešto! Neurozu promiče kao nešto normalno, a "duhovnost" profanira u nešto financijski vrijedno! Tako da imaš gomilu u stalnoj trci za duhovnošću koja se plaća.
    I gdje je KVAKA! U toj priči o balansu, naravno! Da bi se izbalansirala, moraš se ODVOJITI, to znači osamiti, i imati dovoljno resursa barem za sebe. Možeš li to? Neee! Sustav ti to ne da. Čak i kada odeš na ljetnjikovac BROJIŠ DANE! Sustav te čeka, da se pozabavi sa tragovima mira koje si otkrila....
    Rješenje. Teško! Možda smanjenje amplitude tih "petlji", pronalaženje sustava koji će ti dopustiti povremeno prekidanje rutina, i svojevoljno započinjanje novih (iz knjiga o psihologiji, poznato),,,a ako to budu radnje koje pojačavaju svijest o prostoru oko sebe... onda stječeš MUDROST...a s druge strane postaješ GOSPODAR...ali samo petlje...a i to je nešto ;-))))

    avatar

    26.07.2008. (17:55)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Sklon sam kompliciranju, ali se ipak zdušno trudim pojednostavljivati :)

    avatar

    29.07.2008. (19:10)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Borgi: Što reći? U jednom komentaru si dosta skratio bit moja dva posta to be :D. U vezi potrošačkog društva - pitanje glasi tko nas tako odgaja? Ja bih rekla - mi sami, točnije neurotična ljudska priroda koja još uvijek pretjerano teži dominaciji i izražavanju iste kroz kvantitetu, umjesto kvalitetu. Zapravo, po meni, istina je vrlo jednostavna, sva ta "kvaliteta" suvremenog potrošačkog društva postigla je to da čovjek živi brže, troši se više, vremena i energije za samorazvoj ima manje i ma koliko god jurio, cijelo vrijeme se ne miče s mjesta. O tome će sigurno biti jedan post.
    Drugi, možda čak i djelomično inspiriran ovim tvojim komentarom bit će o odgoju djece. Samo ukratko - nisam poklonik kažnjavanja, ali vjerujem da je ekipa psihologa koja je izradila cijelu informativnu propagandu napravila i jedan mali propust - kompletno zanemarivanje tzv. moralnog razvoja (ne bih da me se tu krivo shvati, ne radi se o "crkvenom" ili uobičajenom terminu "moralno", nego o učenju o posljedicama vlastitih djela i suosjećanju) koji mora ići u paketu sa odgojem koji ne ubija dječje samopoštovanje jer u protivnom dobijemo cijele generacije psihopata (po definiciji).

    @Dražen: Ja ti mislim da je trud kontraproduktivan, zato sam se prestala opirati ;-))).

    avatar

    30.07.2008. (18:15)    -   -   -   -  

  • K@te

    @Nea: U jednom komentaru si dosta skratio bit moja dva posta to be :D.
    Sad se pitam je li razlog tome što još uvijek nisi objavila novi post to što te borgman preduhitrio svojim komentarom ili to što za tebe "vrlo uskoro" znači "više od 4 dana" :P
    sva ta "kvaliteta" suvremenog potrošačkog društva postigla je to da čovjek živi brže, troši se više, vremena i energije za samorazvoj ima manje
    Ne čini mi se baš da je moja pranona imala interesa za samorazvoj, iako nije živjela u potrošačkom društvu (umrla je prije mog rođenja) pa je imala vremena i energije za to?!

    avatar

    30.07.2008. (18:49)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate: Sad se pitam je li razlog tome što još uvijek nisi objavila novi post to što te borgman preduhitrio svojim komentarom ili to što za tebe "vrlo uskoro" znači "više od 4 dana" :P
    Znači oko tjedan dana (+/-) :-).

    Ne čini mi se baš da je moja pranona imala interesa za samorazvoj, iako nije živjela u potrošačkom društvu (umrla je prije mog rođenja) pa je imala vremena i energije za to?!
    Interes i imanje vremena nije isto. Čovjek, kako i društvo evoluira. Vjerujem da zbog veće fluentnosti informacija sada postoji puno više interesa, ali puno manje vremena (i energije). Tako da smo si tehnološkim i znanstvenim napretkom osigurali veće mogućnosti, ali zbog potrošačke neuroze i jurnjave za ciljevima manje vremena. Zato i kažem - nismo se pomakli s mjesta, ma koliko mislili da jesmo. Uz današnja znanja i mogućnosti čovjek bi mogao živjeti znatno kvalitetnije nego što živi...ali je u suštini - neurotičan, pa zato još ne može.

    avatar

    30.07.2008. (20:34)    -   -   -   -  

  • K@te

    Da se razumijemo, ne čeznem ja za čitanjem tvog novog posta ;) nego strepim da će te Berix preduhitriti. A sad kad kažeš oko tjedan dana (+/-) imam i dodatni strah da ćeš otići tamo gdje nema ADSL-a prije nego objaviš novi post! Pa kako da u takvoj situaciji ne budem neurotična? :P :)))

    avatar

    31.07.2008. (02:31)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate: Odlazim tamo gdje nema ADSL-a tek u nedjelju, pa imam još par dana vremena. Puno je veći problem što vi odlazite prije pa nećete dotičan post moći pročitati (a niti će me Berix preduhitriti :P). Ali opet, mjesta za neurozu nema, naime, novi neće sigurno biti objavljen prije vašeg povratka :D :D.

    avatar

    31.07.2008. (09:36)    -   -   -   -  

  • K@te

    Neice draga, mislim da te tvoj blog frend ostavio u zabludi. Naime, iako, za razliku od doma, neće moći satima chatati, Berix na ljetovanje nosi sa sobom laptop (i to službeni, da može raditi za posao!) s kojim će se spajati na dial-up, a čak možda i na wi-fi (mi ipak ne idemo u prirodu, nego u civilizaciju, iako bi se slobodno moglo reći da se radi o aktivnom odmoru ili čak godišnjem umoru, avanturi i agroturizmu). A gdje ćeš boljeg načina za provođenje vremena na ljetovanju od pisanja posta (kad već ne možeš chatati - a samim time, kao i činjenicom da ne provodiš svaki dan po 8 sati na poslu si uštediš puno vremena potrebnog za pisanje posta). Zato te prijateljski upozoravam da je posve moguće da on od tamo objavi novi post. Nikako ne bih htjela da se preneraziš, ili ne daj Bože postaneš neurozna kad shvatiš da je objavio post kome se, iz tehničkih razloga, nisi nadala. Uostalom, pogledaj kolovoz prošle godine: postovi su uredno objavljivani svakog utorka i petka, iako smo bili tjedan dana na umoru ;)

    avatar

    31.07.2008. (12:02)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate: hahaha. Vidiš, vidiš, dobro da si me upozorila, znači ovo je sad - rat :-). E pa neka je, moj sljedeći post će biti prije odlaska tamo gdje nema ADSL-a, ali samo da se zna ja sa sobom nosim STOLNI KOMP i također imam dial up :D :D :D. Pa ako blog editor radi njemu - e pa radit će i meni :P :D.

    avatar

    31.07.2008. (12:25)    -   -   -   -  

  • Perfect Mask

    Hvala na komentaru. I mogu ti reći da si u pravu, što je najtragičnije, sama svega sam toga svijesna i sama. Doduše, ovu metodu detektiranja što si spomenula, nije mi palo na pamet iskušati, odnosno, jesam porazmislila o svemu i to više puta, ali nikad se nisam zapitala kada i čemu uopće osjetim tako nešto. Ja ću se pozabaviti time i nadati se boljem. ;)
    E, sad, petlja. Ja znam upasti u tu petlju, kad za nešto marim, počinjem se pjačano truditi, a za moj pojam, čak i pretjerano. Nikad nisam imala neki način da se izvučem iz nje, popusti me samo od sebe. Bit je u tome da u tim trenucima osjećam veliki nemir i stres. Mrzim to. I, da, događa mi se u banalnim situacijama - od muhe napravim slona. :)

    avatar

    31.07.2008. (12:31)    -   -   -   -  

  • borgman

    meni je drago jer postoji ovaj oblik komunikacije... "opalila" si vrhunski sažetak...
    "da čovjek živi brže, troši se više, vremena i energije za samorazvoj ima manje i ma koliko god jurio, cijelo vrijeme se ne miče s mjesta."
    ovo je opis zakona o sačuvanju energije!!!
    Zapravo, ubrzavanjem ritma života i rada, ubrzava se i "jakost" strujanja imovinskog stanja. U tu svrhu je potrebno, pa i po cijenu potpune neurotičnosti društva, "ubrzati" pretvorbu ljudskog bića u POTROŠAČA. Što prije to postane, to prije ulazi u "žrvanj"!
    I upravo tada počinje vrijediti i ona o bakici!
    Naši preci su živjeli sporije, stjecali sporije, i živjeli MIRNIJE. Njhova samospoznaja (koja je dovela do mudrosti ispričanih uz vatru), mogla se postići i monotonim pokretima motike na praznom polju, uz čašu vina... nema tu velike razlike od meditacije i mantranja (probaj:-)...
    Dakle, zaključak je da su nam brzinom rada i nametnutim ciljevima, oduzeli VRIJEME za "stvaranje vlastite mudrosti" a zauzvrat dali šareni papirić i bezvrijednu ambalažu... nekako , kao iz biblijske o zlatnom teletu (je li tele možda bilo samo u zlatnom staniolu?)

    avatar

    01.08.2008. (09:29)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Nekada sam sebe krivio kada nešto ne razumijem, čak sam dvojio i oko svojih intelektualnih sposobnosti, ali nakon mnogih testova sa nedvojbeno jasnim rezultatima shvatio sam da ponekada samo valja biti strpljiv. Tjedan dana je prošlo. Čekao i kako to već biva, nisam dočekao. Gdje je greška? Naravno, u očekivanju koje je usmjereno izvan granica mog utjecaja. S obećanjima valja biti oprezan, posebno onima koje dajemo sebi, ali dobro, neispunjenje očekivanja ponekada ima vrlo oslobađajući efekt, i u mom svijetu, vrijedno je zahvalnosti, jer uistinu poštujem slobodu, pa i svoju :)

    avatar

    02.08.2008. (22:06)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Dražen: Eh da, malo kasnim - iskrsnulo dosta obaveza. To mi je boljka i u stvarnom životu, priznajem. No, bit će, bit će, samo što nije ;-)).

    avatar

    02.08.2008. (23:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...