Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (40)

Marketing

  • posoljeni zrak

    s 10 ili 15 godina ne usvajamo temelje. njih se gradi do 3. - najviše do 7. godine. pa si ti sad misli....
    ni ja nisam za batine, ali nisam ni za tepanje kojim djetetu dajemo do znanja da to možda smije a možda ne smije napraviti; ili odašiljamo poruku da niti sami ne znamo što se smije a što ne (a djeca jako dobro detektiraju našu nesigurnost). ljubav prema djetetu nije dopuštanje svega i svačga, nije niti držanje pod staklenim zvonom.
    mi odrasli smo tu da mu damo smjernice, da ga - na neki način - opremimo za život. kad bi ono to samo znalo onda mi ne bismo bili potrebni.
    u praksi je ovo dosta teško izvesti, ali moramo biti svjesni da "oni" sve pročitaju. imaju zavidnu mogućnost čitanja neverbalnih znakova. s godinama to svi zaboravljamo.

    iskren pozdrav! (dugo te pratim - onako iz prikrajka :)) )

    avatar

    20.07.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Ne znam što ti zapravo očekuješ od djeteta starog 3-4 godine? Pa on uči svaki put kad mu majka nešto kaže. Ona će jadna još bar 100 puta ponoviti da se kamenje ne smije bacati u raznim kombinacijama ovisno o situaciji prije nego li će klinjo skužiti da se kamenje generalno ne smije bacati ali za to mora imati određeno iskustvo koje pak stiće samo kroz gore spomenute situacije. Takao da situacija koju ste doživjeli nije nikakva katastrofa i mali se ponaša onako kako se ponašaju njegovi vršnjaci, ništa naročito extremno :)))

    avatar

    20.07.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Bugenvilija, bilo je tamo i druge djece, vršnjaka. Osim toga, nisu mi to prva djeca s 3-4 godine koje vidim. U svojih nekoliko desetljeća svakakve djece sam sretala, ali ovaj sigurno ne spada u prosječno dijete po pitanju agresivnosti. Ako dijete nije krivo što nešto ne zna, onda roditelji zasigurno jesu. Jer, prevelik je da ne bi razumio i shvatio ono što njegovi vršnjaci razumiju i više nego dobro. Očigledno je individualni pristup taj koji selektira dječju individualnost što u ovom slučaju zahtjeva puno više energije nego što se ulaže. Od djeteta koje samo šeće po plaži očekujem da nije opasno za okolinu. Ako jest, onda ipak treba biti pod nadzorom. Da Moj Netko nije zadržao dijete, curica bi dobila kamen u glavu što je moglo imati stravične posljedice. Spomenula si očekivanja. Pa ono što sasvim sigurno ne očekujem od odlaska na more je gledanje nesreće s tragičnim posljedicama, posebno ne kad su u pitanju djeca.

    avatar

    20.07.2008. (15:54)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    Budući da sam po struci pedagog imam nekog znanja i iskustva u radu s djecom, odnosno u uočavanju onoga što su njihovi roditelji propustili učiniti do njihove treće godine. Uostalom, ne kaže bez veze "sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću". Zato ja već sada pokušavam, na N primjeren način učiti je ono što ona mora znati i kako se jednog dana mora znati ponašati, bez da ja nad njom sikćem i da je upozoravam.
    OT, zakaj se kod tebe vide, a kod mene ne vide sličice na početku posta? A niš nisam prčkala. :)))

    avatar

    20.07.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    Ova me tema baš nimalo ne zanima, a djeca na plaži su mi......uuuuhhhhh. Selim se trenutno, pa da su najveći anđelčići.

    avatar

    20.07.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    ma dvi tri po guzi! pa da vidiš. ništa od puste priče. kad malac ne odustaje, ne pomažu moljakanja.
    a što sve neš doživit na plažama...

    avatar

    20.07.2008. (19:21)    -   -   -   -  

  • lolina

    nije vezano uz priču , ali neki dan sam pregledavala hotelske ponude i pročitam u ovaj hotel djeca su dobrodošla;)))

    avatar

    20.07.2008. (20:29)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    E Pegy, jesi me "pogodila" i to s dvije teme o kojima namjeravam pisati. Prva je to vražje bacanje kamenja u vodu koje bi stvarno zakonom zabranila, jer svake godine doživim barem nekoliko ovakvih ili sličnih situacija kao ti, a jedne godine sam i nastradala. I ja sam naučila svoju djevojčicu da NE SMIJE bacati kamenje, i to bez iznimke. One fore koje roditelji uglavnom prakticiraju...tipa...pazi, nemoj sada i sl. su iz mog iskustva samo zamagljivanje i podilaženje djetetovoj neutaživoj želji da baca kamenje. Ja sam eto jedan od tih isključivih majki po tom pitanju i ako ću svoje dijete osiromašiti za neko razvojno iskustvo, potpuno preuzimam tu odgovornost. I slažem se s tobom da to nisu situacije gdje dijete uči po sistemu, ponovit ćemo i do 100 puta, već po sistemu da se neke stvari jednostavno moraju presjeći, jer su jako opasne, a način na koji će se autoritet DOSLJEDNO provoditi, prepuštam svakome pojedinačno. Premda vidim da samo ponavljanje i vječno objašnjavanje uglavnom nema nekog efekta.
    Što se očekivanja 3- ili 4-godišnjaka tiče, jasno mi je da nisu svi jednako spremni shvatiti neka pravila. Ali mogu potvrditi iz vlastitog iskustva da je djevojčica sa dvije i pol godine već jako dobro shvatila da kamenje ne smije bacati. I nakon jednog pokušaja unatoč mome NE" nije joj palio više na pamet. A daleko je od nekog jako poslušnog i mirnog djeteta. Ali ja sam bila spremna i dati joj po guzi ako ništa drugo ne pomogne, jer mi je bilo važno da to usvoji. Tada joj naravno nije bilo jasno zašto, ali ne mislim da joj i sve u toj dobi mora biti jasno...Ali smo zato prošlo i ovo ljeto to i objasnili, raspravili, potvrdili...Problem je što nema pravila ponašanja po tom pitanju, pa su i odrasli tu nejasni i nedosljedni.
    Uvijek me oduševljava kako su roditelji spremni izraziti svoje oduševljenje današnjom zaista pametnom i naprednom djecom (moje uvjerenje je da se radi o globalnoj pojavi zbog napretka tehnologije u društvu) ali kada su u pitanju odgoj i postavljanje granica, onda slušam vječno priče o tome kako to naša dječica nisu u stanju shvatiti...O.K. čak i da nisu u stanju shvatiti, moraj u imati granice, a ovo je za mene jedna ekstremna situacija u kojoj se granicu nisu jasno postavile.

    avatar

    20.07.2008. (21:58)    -   -   -   -  

  • filozofije jednog leptira

    Vidis stvar je u tome sta ta osobnost nije stecena samo u obitelji jer budimo realni vecina danasnje djece ioanko jako malo vremena i prvede u vlastitoj obitelji, vise od pola dana prvede u skoli u kojoj pokupi jako puno stvari, a vecina profesora nije nekog idealnog ponasanja...dapace imaju ucenike koji su losije pa se prema njima nje ponasaju bas lijepo a djeca to pokupe...malo sam skrenula sa teme, jako puno ovisi o roditeljima ali sve je to neke podjednakog omjera nazalost...no da najiskrenije mislim da kadkad tu i tamo lupit dijete...nije nista lose dovoljno da ga jednom malo lupis...makar takoder se slazem da ima i boljih nacina od toga....

    avatar

    20.07.2008. (22:54)    -   -   -   -  

  • ..da ti pamet stane

    U pravu si, najbolji primjer su nam naši roditelji...Klinci u mom susjedstvu su doista svakakvi...I točno vidiš s kim se lijepo radi, a tko je prepušten sebi i televizijskim "primjerima". Želim vam što više sunčanih dana, vama koji imate sreću biti na moru:)

    avatar

    21.07.2008. (10:03)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    ..tebi nikad nije dosadno :)

    a što se tiče stanova - obožavam etažne..

    pozdrav tebi i tvom NEKOM

    avatar

    21.07.2008. (12:04)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Dijete se uči od trenutka kad počne pratiti pogled, slušati glas, razlikovati osobe ...

    I, najčešće je roditelj kriv ... često zbog svog ne iskustva ili ne znanja u datoj situaciji ali zato ima knjiga, ima osoba stručnih ili onih koje su već prošle slične situacije !
    Roditelj treba naći načina kako odgajati dijete, bilo ono s većim ili manjim potrebama !

    Šteta što, dok smo mlade mame neke STVARI jednostavno NE ŽELIMO prihvatiti ... ono, ti ćeš mene učiti ...

    Lijepo je doći na tvoju stazu, razmijeniti misli ...

    Osmjeh ti poklanjam.

    avatar

    21.07.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • Pery100

    pošto ja ne volim toliko pisat....samo jedno cu ti reci......blog ti je zakon.....nastavi tako!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    avatar

    21.07.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • Pery100

    PS: posjeti me i puuuuuuuuuno komaj!!!!!!!!!!!

    avatar

    21.07.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Kažu da se dijete odgaja do 5. godine. Da do tada usvoji odgoj ili neodgoj. A kako to postići? Ajoj! Jako teško. Ja sam sa svojim bila do 3,5 godine, nisam radila, bio je rat, bila sam posvećena samo njemu, bavila se sa njim, posljedica je to da je sa 3 godine znao prepoznati slova, ne čitati, ali je znao koje je koje, engleski sam ga učila paralelno sa hrvatskim.......a odgoj? Mislim da sam uspjela, mada nije bilo lako jer kad si sa djetetom cijeli dan, dođe do nervoze, vikanja pa i po guzi. A onda sam počela raditi.....kad sam radila popodne, morala sam ga ujutro u 8 voditi u vrtić jer ga nije imao tko čuvati između poal 2 i pola 3 dok muž ne dođe sa posla. Nisam ga viđala po cijeli dan. E, tu već dolazi do toga da se djetetu sve dozvoljava vikendima, jer "ne mogu mu braniti i rasplakati ga kad ga rijetko i malo vidim". Opet ne valja.
    Mislim da na odgoj utječu i društvo i televizija i PC igrice, ali.....kućni odgoj je nešto što se vidi! I ne zaboravlja, ma koliko se neki, kao moj Buntovnik u pubertetu, trudili ponašati drugačije :)))))

    avatar

    22.07.2008. (22:01)    -   -   -   -  

  • ziki

    Slazem se da najvise pokupimo iz porodice a da mali deo kupimo iz vlastitog okruzenja...da je bitno da vam roditelji od malena ukazu na neke stvari i da kao manji imate vlastiti stav koji ce vam pomoci kasnije u zivotu kod mnogih odluka i biranja pravog puta..
    Simatican blog...pozz :)

    avatar

    22.07.2008. (23:29)    -   -   -   -  

  • the_flowergirl

    Ja još uopće ne osjećam želju za potomstvom tako da ne razmišljam baš o odgoju male djece... ali mislim da postoje neke dobre nefizičke metode koje mogu biti vrlo učinkovite, a kojima većina roditelja ne vlada jer to ne možeš naučiti sam od sebe (ja volim gledati Superdadilju na njemačkoj TV i uočavati gdje su moji roditelji griješili u mom odgoju :)). Mislim, danas i za pse pronalaze sasvim nenasilne metode odgoja pa kako ne bi i za malu djecu. S druge strane, ako djetetu jednostavno ne možeš (ne znaš) objasniti neke bitne stvari, vjerojatno je lupiti ga po guzi bolje, nego pustiti da se nešto grozno dogodi. Samo treba na vrijeme uočit kad je dijete već dovoljno razumno za druga rješenja.

    avatar

    22.07.2008. (23:30)    -   -   -   -  

  • ona koja ce biti srecna

    mislim da treba naci nekakvu sredinu. nisam pristalica fizickih kazni, ali verovatno se tokom odrastanja deteta jednostavno nekada mora pribeci i onoj "malo udariti po guzi".

    avatar

    22.07.2008. (23:52)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Nekako mi se čini da Oprahini inženjeri imaju najbolje ideje :P

    avatar

    25.07.2008. (16:04)    -   -   -   -  

  • Veki

    Pitam se koliko čovjek može pogriješiti u odgoju da dijete već u tim godina počne odavati tolike znakove razmaženosti. Možda je stvar fizičke kazne daleka prošlost, ali ipak je potrebno kaznit djecu na ovaj ili onaj način. Kad razmisliš, za njih ne postoji nijedna propisana kazna u takvim godinama (što je potpuno u redu ali..). Kako da se onda nauče za ubuduće?

    Znam da bi mene stari istog trena strpao u auto i odveo kući. I tako iz dana u dan dok se ne discipliniram. :p

    avatar

    25.07.2008. (16:45)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Da,upravo tako...sve počinje u obitelji... Osmjeh tebi i tvojima :-D

    avatar

    25.07.2008. (20:48)    -   -   -   -  

  • Paix

    Cesto imam prilike vidjeti takvu djecu. Moj mali necak je jedan od njih. Nema nikakvih strahova, ne postuje autoritete... nista. I mislim da je to stvar odgoja. Nista mu nisu zabranjivali, kad bi napravio nesto zlocesto hvalili su ga i pljeskali mu jer im je to tad bilo ''slatko''. Danas bas nije tako slatko.
    I nisam protivnik fizickog nasilja, ali i ja sam znala koji puta lagano od mame dobiti po guzi pa niti imam nikakve traume, a sa mamom sam si super. Ali najgore mi je kad roditelji prekasno shvate da su pogriješili u odgoju i onda se sad deru na njega kao da su klinci krivi...

    avatar

    26.07.2008. (12:37)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Ni u kom slučaju po guzi! To je samo poruka djetetu da batine mogu biti opravdane i da je ok da te tuče netko tko te navodno voli (što je idealno da kasnije postane žrtva bračnog zlostavljanja, jer poistovjećuje ljubav i batine), kao i da je ok da onaj tko je jači i smatra da je u pravu lupi onog manjeg i slabijeg. Dakle, tjelesna kazna ne dolazi u obzir.

    Ono što se meni čini jest da je mama bila malo prepasivna. Vikati "ne" nije dovoljno. Trebala je ustati, doći do djeteta, mirno mu objasniti da se to ne radi i udaljiti ga iz opisane situacije. Zatim je trebala ponuditi djetetu neku aktivnost, poigrati se zajedno s njim.

    Naravno da je djetetu dosadno ako mama leži na ručniku i čita, a ono je prepušteno samo sebi. Što se tiče kamena, dijete fakat nema pojma kakva je to opasnost, a što se tiče špricanja, vjerojatno je samo tražio društvo. Pa nije špricanje ništa opasno. Dijete je, po tvom opisu, još jako malo i ne mislim da nešto nije u redu s njim, pogotovo ne genetski. A možda je samo imalo loš dan. Vidjela si tu izdvojenu situaciju i ništa više, ne znaš što joj je prethodilo i kako se mama postavila kad su došli doma i bili nasamo.

    avatar

    30.07.2008. (14:16)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Stvari su poprilicno jednostavne.

    (1) Dijete uci od ... roditelja. Gleda kako se oni ponasaju pa se onda ponasa kao oni.
    (2) Odgoj djeteta ... pocinje od rodjenja i sve bitno dijete nauci do 3-4 godine. Kasnije samo varira iste principe i ne mijenja ih bitno.
    (3) Genetske predispozicije ... postoje ali za ponasanje one nisu presudne jer ... mi smo ipak i duhovna i dusevna bica.

    Sa klincem ocigledno nesto nije u redu a za to su prvenstveni krivci ... roditelji. Je li kasno ispraviti ponasanje? To je pitanje ali cini li se to na krivi nacin tada nista od toga pa ce 'patologija' odraditi svoje i prije ili kasnije bit ce sranja, ovakvog ili onakvog jer zivot je prepun slucajnosti koje odredjuju vlastitu i utjecu na tudju sudbinu.

    Pozdrav ostavljam,
    Bocacco

    avatar

    31.07.2008. (10:37)    -   -   -   -  

  • catcher

    nitko normalan nije za zlostavljanje, ali borba protiv zlostavljanja je otisla u ekstrem i danas djecu drustvo tretira kao velike sefove kojima se ne smije nista ni rec, a kamoli nesto drugo.
    zato i jest sve vise takvih...

    avatar

    01.08.2008. (22:59)    -   -   -   -  

učitavam...