ne...čekaj...ovak...hm... neide i dalje...tražim pametne riječi... tražim bilo kakve riječi...ništa...praznina... samo znam da su mi trnci prošli tijelom kad sam pročitala onaj dio da trebaš bol da bi se osjećala živom... nemoj čekati jesen...ljeto je tu... (rum,...mmmm...hehe...)
=)
17.06.2008. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem
Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, tisuce maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Bozje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mlijeko u meni i oko mene da mi je ime samouvjerenost, a smirenost moja igra, da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog. Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smiren, ali moja smirenost je maska uvijek promjenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to sakrivam. Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti. Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio nonsalantno, sofisticirano procelje, da mi pomogne da se pretvaram, da me zastiti od pogleda koji zna. Ali bas takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ijubav. To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga, od zatvora sto sam ga sam sagradio, od prepreka sto ih sam tako bolno podizem. To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe, da uistinu nesto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se. Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ijubav. Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati, a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski, a moj zivot postaje bojiste. Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora. Kazem ti sve, a zapravo nista, i nista o onome sto je sve, i sto place u meni. Zato kad sam u kolotecini, neka te ne zavara to sto govorim. Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem. Sto bih volio da mogu reci, sto zbog opstanka moram reci, ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama. zelim biti iskren i spontan te biti ja, ali mi ti moras pomoci. Moras pruziti ruku cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim. Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca. Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris, svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines, moje srce dobije krila, vrlo mala krila, vrlo slaba krila, ali krila! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene. Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan, kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem, samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis. Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove. Sto mi blize prides to naglije mogu uzvratiti. To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige, ja sam cesto nerazuman. Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem. Ali rekose mi da je ljubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada. Molim te, pokusaj pobijediti zidove cvrstom rukom, jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam, mozda se pitas? Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro. Jer ja sam svaki covjek na kojega naides i ja sam svaka zena na koju naides.
17.06.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeote, anoniman, a ovolika pjesmurina, mašala. Vidim da te opet pere neka depra, niks sekiren, doći će jesen. Bit ćeš ti opet happy. Nema se smisla za nanošenjem fizičke boli, meni neki dan bilo dosadno pa se otišao istetovirati, kasnije mi nije bilo ništa zanimljivije osim što sad imam nešto novo na sebi. vidiš, treba radit na sebi i stalno se nadograđivati.
17.06.2008. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ttina
ej, neda mi se čitat..... sam da ti se javim :)))
18.06.2008. (17:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darko_23
Malac, bok... nema me cesto ali katkad zalutam na tudje blogove pa ostavim mali, sitan nevidljiv trag.... uglavnom, procitao ovo zadnje i pitam se.... Jel bezosjecajnost bolna??? Jel praznina siromastvo???? Jel fizicka bol ono sto moze najvise boljeti???? Odgovor vidim samo jedan na sve - ne.... Uvijek si me "ucila" da svijet treba vidjeti u bojama, ja sam uvijek pokusavao sebe uciti da treba zivjeti od onoga sto imas u zivotu, a mnogi ljudi zapravo kad imaju sve, ne vide ni ne osjecaju nista od toga.... Ziva si, dobrim dijelom imas kreativno misljenje, bar onim dijelom koji ja vidim zanimljivim s svoje strane, prekini ubijati zivotne sekunde, minute, sate negativnim razmisljanjem.... Skupi sve kockice i napravi dvorac.... Zivot je bolan i cesto pu nasih gresaka, greske i bol donose napredak.... Uci grijesiti, prihvati to kao dar, prihvati bol kao potencijal.... Prihvati zivot.... Da.... Saljem ti svoj pogled u tvoje oci :)
19.06.2008. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš, ja i dalje mislim da je moj život san i da ustvari ništa od toga ne postoji. čekam (ali nikad da dočekam) da napokon prestanem sanjati, da se probudim i shvatim da ništa proživljenoga nije bilo stvarno. da nema ni mene. samo tek neke daleke sile. mrak. vječni mrak.
vjerujem da možeš. vjerujem u tebe. meni je ljeto draže. hoćeš li, molim te, pokušati pa da i tebi bude draže?
i da. nemoj piti đeka denielsa. fuj je. skoro sam bljuvala jučer.
:)
21.06.2008. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vođa plemena.
ne...čekaj...ovak...hm...
neide i dalje...tražim pametne riječi...
tražim bilo kakve riječi...ništa...praznina...
samo znam da su mi trnci prošli tijelom kad sam
pročitala onaj dio da trebaš bol da bi se osjećala
živom...
nemoj čekati jesen...ljeto je tu...
(rum,...mmmm...hehe...)
=)
17.06.2008. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost, a smirenost moja igra,
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je ljubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te, pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom,
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.
17.06.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PHOENIX II
jeote, anoniman, a ovolika pjesmurina, mašala.
Vidim da te opet pere neka depra, niks sekiren, doći će jesen. Bit ćeš ti opet happy.
Nema se smisla za nanošenjem fizičke boli, meni neki dan bilo dosadno pa se otišao istetovirati, kasnije mi nije bilo ništa zanimljivije osim što sad imam nešto novo na sebi.
vidiš, treba radit na sebi i stalno se nadograđivati.
17.06.2008. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ttina
ej, neda mi se čitat.....
sam da ti se javim
:)))
18.06.2008. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Darko_23
Malac, bok... nema me cesto ali katkad zalutam na tudje blogove pa ostavim mali, sitan nevidljiv trag.... uglavnom, procitao ovo zadnje i pitam se.... Jel bezosjecajnost bolna??? Jel praznina siromastvo???? Jel fizicka bol ono sto moze najvise boljeti???? Odgovor vidim samo jedan na sve - ne.... Uvijek si me "ucila" da svijet treba vidjeti u bojama, ja sam uvijek pokusavao sebe uciti da treba zivjeti od onoga sto imas u zivotu, a mnogi ljudi zapravo kad imaju sve, ne vide ni ne osjecaju nista od toga.... Ziva si, dobrim dijelom imas kreativno misljenje, bar onim dijelom koji ja vidim zanimljivim s svoje strane, prekini ubijati zivotne sekunde, minute, sate negativnim razmisljanjem.... Skupi sve kockice i napravi dvorac.... Zivot je bolan i cesto pu nasih gresaka, greske i bol donose napredak.... Uci grijesiti, prihvati to kao dar, prihvati bol kao potencijal.... Prihvati zivot.... Da.... Saljem ti svoj pogled u tvoje oci :)
19.06.2008. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Topđije iz maslara
Ahoj.....
Svratil sam na net na 5 min....
vidim nisu ti rekli kak se na netu smanji slika..... tj da bude neke normalne veličine....
Ja i tomi ti to radimo ovako
odemo na http://www.tinypic.com/
tamo označimo sliku koju želimo staviti.....
Imaš tamo opciju "Resize" kraj koje piše Default.......e tam klikneš i namjesttiš veličinu slike kako želiš.....
Upload iiiii
to je to :)
bye :)
20.06.2008. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_-*maya*-_
znaš, ja i dalje mislim da je moj život san
i da ustvari ništa od toga ne postoji.
čekam (ali nikad da dočekam) da napokon
prestanem sanjati, da se probudim
i shvatim da ništa proživljenoga nije bilo stvarno.
da nema ni mene.
samo tek neke daleke sile.
mrak. vječni mrak.
vjerujem da možeš.
vjerujem u tebe.
meni je ljeto draže.
hoćeš li, molim te, pokušati pa da i tebi bude draže?
i da.
nemoj piti đeka denielsa.
fuj je.
skoro sam bljuvala jučer.
:)
21.06.2008. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...