Hvala ti, draga moja, dala si mi dovoljno materijala i silan poticaj za preispitivanje svoga srca. Hvala ti, još jednom. Majušni pozdrav i Božji blagoslov vam ostavljam!
17.06.2008. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toliko nas bi htjelo biti kršćani al pod uvjetom da imamo sigurnost. Kada naiđu teškoće, pokolebamo se. Zapravo, očituje se naše stvarno stanje i na površinu ispliva spoznaja o našoj slaboj vjeri i nepouzdanju. No, i to je dobro, pod uvjetom da tu spoznaju nećemo gurati u podsvjest, nego se s tom istinom suočiti, kako bi nas ona oslobodila. Ima li išta bolnije od gledanja istine u oči, a da je isto toliko korisno!? Biti s Kristom; suočiti se sa istinom o sebi i spoznajom Njega... ima li smislenijeg odabira? Pa i kad nam se egzistencijalni temelji ljuljaju pod nogama? Više puta uhvatim sebe kako drugom dijelim lekcije, a kad osobno trebam živjeti to što drugom govorim, nađem se raskoraku. I sve bi dobro bilo kada bih, poput one starice u susretu s Ilijom, zastao samo na trenutak.. dok ne presaberem dva plus dva. Ja naprotiv znam ostati u tom zastoju (raskoraku) duže vremena.. kolebljiv i neodlučan.
18.06.2008. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majušna
Hvala ti, draga moja, dala si mi dovoljno materijala i silan poticaj za preispitivanje svoga srca. Hvala ti, još jednom. Majušni pozdrav i Božji blagoslov vam ostavljam!
17.06.2008. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Toliko nas bi htjelo biti kršćani al pod uvjetom da imamo sigurnost. Kada naiđu teškoće, pokolebamo se. Zapravo, očituje se naše stvarno stanje i na površinu ispliva spoznaja o našoj slaboj vjeri i nepouzdanju. No, i to je dobro, pod uvjetom da tu spoznaju nećemo gurati u podsvjest, nego se s tom istinom suočiti, kako bi nas ona oslobodila.
Ima li išta bolnije od gledanja istine u oči, a da je isto toliko korisno!?
Biti s Kristom; suočiti se sa istinom o sebi i spoznajom Njega... ima li smislenijeg odabira? Pa i kad nam se egzistencijalni temelji ljuljaju pod nogama?
Više puta uhvatim sebe kako drugom dijelim lekcije, a kad osobno trebam živjeti to što drugom govorim, nađem se raskoraku.
I sve bi dobro bilo kada bih, poput one starice u susretu s Ilijom, zastao samo na trenutak.. dok ne presaberem dva plus dva. Ja naprotiv znam ostati u tom zastoju (raskoraku) duže vremena.. kolebljiv i neodlučan.
18.06.2008. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...