Prije nego što odlučiš umrijeti, zapiši na papir (ti voliš pisati) koga i zašto želiš ubiti a da pritom pišeš samo istinu, stopostotnu i neupitnu istinu.Također, sjeti se da je život kratak i da ćeš umrijeti uskoro, pitanje je trenutka, godine brzo prolaze.
"Izgubila sam se u pokusavanju prilagodavanja." - I ja, i mnogi. No sjeti se da dok god ovo znaš, možeš natrag, i da je zapravo sve što jesi (jesmo - jer nisi ti nikakva iznimka) uvelike ovisi o onome što su o nama drugi mislili, a mišljenje tih drugih ovisilo je o onome što su neki treći mislili o njima, i tako do u beskonaćnost, neznam gdje se uzrok tome svemu nalazi. a tvoje mišljenje o samoj sebi, je opet nešto posebno, uvjetovano opet mnogim stvarima, kao i viđenje svijeta.
Iako se čini kao istina, to što sad osjećaš, nije tako. problem s ljudima je što kad su sretni, ne vjeruju u to, a kad nisu, misle da su spoznali istinu. znaš da je to relativno jer se mijenja od trenutka do trenutka (sreća, tuga, mir, nemir) pa se ne isplati donositi zaključke dok ne budeš na čisto što i kako zapravo je. A rijetki su s tim načisto, zato se opusti, izađi malo van, prošeći po onom zidiću i pričekaj da misli izađu iz glave, pusti ih da dolaze, ali ih pusti, nemoj misliti zajedno s njima, vidjet ćeš da zapravo nićeg nema. Samo neobjašnjiva želja da se bude nešto što niti jedan čovjek na zamlji nije, a svi žele biti. A što ne vrijedi ni trenutka očaja, jer ta želja i taj ideal zapravo ne postoje, to nije ništa.
Ti vrijediš mnogo više od par trenutaka slabosti, za koje nitko nije kriv zapravo, jer svi su izgubljeni.
a izgubljeni ljudi svašta rade, neznaju ni sami zašto.
lijep pozdrav, ako si u kući, izađi van i prošeći, išao bi s tobom da smo bliže.
07.06.2008. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zazen
Prije nego što odlučiš umrijeti, zapiši na papir (ti voliš pisati) koga i zašto želiš ubiti a da pritom pišeš samo istinu, stopostotnu i neupitnu istinu.Također, sjeti se da je život kratak i da ćeš umrijeti uskoro, pitanje je trenutka, godine brzo prolaze.
"Izgubila sam se u pokusavanju prilagodavanja." - I ja, i mnogi. No sjeti se da dok god ovo znaš, možeš natrag, i da je zapravo sve što jesi (jesmo - jer nisi ti nikakva iznimka) uvelike ovisi o onome što su o nama drugi mislili, a mišljenje tih drugih ovisilo je o onome što su neki treći mislili o njima, i tako do u beskonaćnost, neznam gdje se uzrok tome svemu nalazi. a tvoje mišljenje o samoj sebi, je opet nešto posebno, uvjetovano opet mnogim stvarima, kao i viđenje svijeta.
Iako se čini kao istina, to što sad osjećaš, nije tako. problem s ljudima je što kad su sretni, ne vjeruju u to, a kad nisu, misle da su spoznali istinu. znaš da je to relativno jer se mijenja od trenutka do trenutka (sreća, tuga, mir, nemir) pa se ne isplati donositi zaključke dok ne budeš na čisto što i kako zapravo je. A rijetki su s tim načisto, zato se opusti, izađi malo van, prošeći po onom zidiću i pričekaj da misli izađu iz glave, pusti ih da dolaze, ali ih pusti, nemoj misliti zajedno s njima, vidjet ćeš da zapravo nićeg nema. Samo neobjašnjiva želja da se bude nešto što niti jedan čovjek na zamlji nije, a svi žele biti. A što ne vrijedi ni trenutka očaja, jer ta želja i taj ideal zapravo ne postoje, to nije ništa.
Ti vrijediš mnogo više od par trenutaka slabosti, za koje nitko nije kriv zapravo, jer svi su izgubljeni.
a izgubljeni ljudi svašta rade, neznaju ni sami zašto.
lijep pozdrav, ako si u kući, izađi van i prošeći, išao bi s tobom da smo bliže.
07.06.2008. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...