Tako sam ja od kad znam za sebe više voljela kišu nego sunce, a danas kad pada kiša samo mislim kako će mi sve smoćiti na grobiću, kako će biti blata oko njega, kako će mi ugasiti svijeće.....
Mislim na vas, hrabri ljudi. Sandra
07.06.2008. (22:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Preko Sandrinog bloga došla sam i do vašega, nažalost-još jedna sestra u boli... Naši sinovi su stradali u razmaku 2tjedna i potpuno znam svaku misao koja prolazi sada, i nesvjesnot svega ovoga što se dogodilo, i nevjerojatnu spoznaju o tome da zaista smo još živi iako 10mjeseci svoju djecu nismo zagrlili, čuli, vidjeli... I eto, predavanja na fakultetima su gotova, sada kreću ispiti, a svačija djeca se vračaju doma, a naših milih nema... Razumijem svaku Vašu misao, svaki osječaj, i čisto da vam pošaljem ovdje poruku, da se javim i kažem da niste sami (iako ta pomisao ne olakšava roditeljsku bol, ipak daje neko ''olakšanje'' jer ima netko tko razumije...)
Puno pozdrava Vam šaljem!
08.06.2008. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tako sam ja od kad znam za sebe više voljela kišu nego sunce,
a danas kad pada kiša samo mislim kako će mi sve smoćiti na grobiću,
kako će biti blata oko njega, kako će mi ugasiti svijeće.....
Mislim na vas, hrabri ljudi.
Sandra
07.06.2008. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Preko Sandrinog bloga došla sam i do vašega,
nažalost-još jedna sestra u boli... Naši sinovi su stradali u razmaku 2tjedna i potpuno znam svaku misao koja prolazi sada, i nesvjesnot svega ovoga što se dogodilo, i nevjerojatnu spoznaju o tome da zaista smo još živi iako 10mjeseci svoju djecu nismo zagrlili, čuli, vidjeli...
I eto, predavanja na fakultetima su gotova, sada kreću ispiti, a svačija djeca se vračaju doma, a naših milih nema...
Razumijem svaku Vašu misao, svaki osječaj, i čisto da vam pošaljem ovdje poruku, da se javim i kažem da niste sami (iako ta pomisao ne olakšava roditeljsku bol, ipak daje neko ''olakšanje'' jer ima netko tko razumije...)
Puno pozdrava Vam šaljem!
08.06.2008. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Evo i Vama poklanjam ovaj stih. Inace od kako mi nema mame sve takve stihove zapisujem nekako me smire.Ostavljam topli pozdrav.
Znaš li da postoje noći kad nam suze same teku,pričamo o tebi i tad sjećanja krenu,i opet si s nama bar u jednom trenu.
08.06.2008. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...