niti ja baš ne mogu pojmit da netko može u javnost dati takvu izjavu, ali eto... a onda, i taj je bankar nečije dijete, nečiji roditelj, i on je ljudsko biće svidjelo se to nama ili ne. zapravo... vjerojatno sam i ja taj staljinistički tip koji može pojmiti samo tragediju jedne osobe, ali ne i onu miliona ljudi.
prije par godina, frend je radio kao noćni čuvar, i bio na poslu za božić. žena mu provela večeru kod svekrve (dakle majke mu). a ta se majka raspričala: o sirotinji koju za božić treba pohoditi, te o potrebitima, te o kršćanskoj solidarnosti, i sve tako... dok joj moja frendica na kraju nije odbrusila da ako je tako suosjećajna, što ne digne guzicu i na minus deset ne ode posjetiti sina na posao i odnese mu, štajaznam, komad odojka i malo francuske.
i za kraj, moj tradicionalni rokenrol citat: How can people be so heartless How can people be so cruel Easy To Be Hard; Easy to be cold
Oh, and especially people who care about strangers Who care about evil and social injustice Do you only care about the bleeding crowd? How about a needing friend?
cheesy, znam :D iskreno, nikad nisam voljela 'kosu'. ali sam se svejedno sjetila ove pjesme dok sam čitala i razmišljala o frendičinoj svekrvi te ljudima općenito.
23.05.2008. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvar je to samo ideologije - nitko ne može osobno, nematematički pojmiti milijune ili tisuće - zato jer smo od kože i sala i krvi, ograničena živinčad, nismo za to sposobni.
Stvar je osobne filozofije: Netko odabire percipirati samo svoju individuu i ono najbliže oko sebe, uključivo sa zlatnom ribicom u akvariju u salonu, ali nikako i bolesnu sirotinju dvije ulice niže. Netko odabire mrziti i prezirati takve. Većina, pak, odabire udobnu sredinu i suosjeća sa nepoznatim drugima na određeni dan u godini - Božić, recimo. Licemjerno ili ne, to je tako - tradicijski više nego humanistički. Zato jer su udijelili kunu-dvije za sirotinju (ili makar pomislili na to) - zato se svi osjećaju blaženo za Božić.
I jedni i drugi i treći su kratkovidni i ograničeni, jer za nešto više, ljudi jednostavno biološki nisu sposobni. Iz tog se razloga svi zato svakodnevno radije koncentriramo na nešto malo, individualno, brojivo. Sebe, recimo.
Postoji i ta četvrta grupacija - ona koja misli prvenstveno na adrenalinske apstrakcije - moć, profit, simboliku... Poticaje toliko snažne da se ništa ljudsko ili prirodno s njima ne može usporediti.
***
Ljudi ne žele dijeliti svoj novac i stečevinu sa drugima, točka.
S tim se instinktom rađamo: ni dvogodišnja djeca ne žele dijeliti svoje igračke drugom djecom, vrište ili postaju agresivna ako im ih netko uzme. Vremenom, uče nas dijeliti s onima koje volimo. Za opće dobro, za utopijski komunizam, mi evolucijski nismo momentalno sposobni.
Pa, ipak, u trenucima opće i izvanredne krize - čovjek čovjeku postaje čovjek i pomaže.
Velike katastrofe raspiruju u ljudima dotad nepoznate doze empatije koje se kose sa ratiom i svime za što smo uvjetovani. Ljudi dijele i ne traže ništa zauzvrat, jer ta katastrofa instinktivno natkriljuje sve naučene i stečene osobine - s katastrofom u vidokrugu, u ljudima se budi pračovjek, bojažljiva životinja koja je svjesna da se mora udružiti i surađivati da bi preživjela mnogo veće zlo.
Potrebno je biti posebna nehumana zvijer da se to ne dogodi.
Ima mnoštvo interpretacija što točno razdvaja čovjeka od nečovjeka: ja odabirem ovu.
24.05.2008. (01:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Linija za linijom teksta sledi moju reakciju kakva bi bila da sam vest procitala sama. Pravo je iznenadjenje da je Svetska banka tako iskrena. Od pocetka sveta, oni koji su u dugovima i ne otplacuju ih, zavrsavaju tragicno, bez izuzetka. Pojedinacni slucajevi su opisani u literaturi. Ovako masovno bankrotstvo, finansijsko, moralno, materijalno i jos koje pride koje se danas moze videti sirom sveta, kao i dobrocinstva u svim mogucim bojama duge i doktrine, je nesto novo. Ja licno ne znam sta bih sa time. Radije bih da nisam upoznata. Od pocetka istorije ljudski zivot je najmanje vredna roba na trzistu, i izgleda da svi napori da mu se poveca vrednost propadaju. I opet, ja licno ne znam sta bih sa time. Radije bih da nije tako.
08.06.2008. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rutvica
niti ja baš ne mogu pojmit da netko može u javnost dati takvu izjavu, ali eto... a onda, i taj je bankar nečije dijete, nečiji roditelj, i on je ljudsko biće svidjelo se to nama ili ne.
zapravo...
vjerojatno sam i ja taj staljinistički tip koji može pojmiti samo tragediju jedne osobe, ali ne i onu miliona ljudi.
prije par godina, frend je radio kao noćni čuvar, i bio na poslu za božić. žena mu provela večeru kod svekrve (dakle majke mu). a ta se majka raspričala: o sirotinji koju za božić treba pohoditi, te o potrebitima, te o kršćanskoj solidarnosti, i sve tako... dok joj moja frendica na kraju nije odbrusila da ako je tako suosjećajna, što ne digne guzicu i na minus deset ne ode posjetiti sina na posao i odnese mu, štajaznam, komad odojka i malo francuske.
i za kraj, moj tradicionalni rokenrol citat:
How can people be so heartless
How can people be so cruel
Easy To Be Hard; Easy to be cold
Oh, and especially people who care about strangers
Who care about evil and social injustice
Do you only care about the bleeding crowd?
How about a needing friend?
cheesy, znam :D
iskreno, nikad nisam voljela 'kosu'. ali sam se svejedno sjetila ove pjesme dok sam čitala i razmišljala o frendičinoj svekrvi te ljudima općenito.
23.05.2008. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žavijer
Stvar je to samo ideologije -
nitko ne može osobno, nematematički
pojmiti milijune ili tisuće - zato jer smo od kože i sala i krvi, ograničena živinčad, nismo za to sposobni.
Stvar je osobne filozofije:
Netko odabire percipirati samo svoju individuu i ono najbliže oko sebe, uključivo sa zlatnom ribicom u akvariju u salonu,
ali nikako i bolesnu sirotinju dvije ulice niže.
Netko odabire mrziti i prezirati takve.
Većina, pak, odabire udobnu sredinu i
suosjeća sa nepoznatim drugima na određeni dan u godini - Božić, recimo.
Licemjerno ili ne, to je tako - tradicijski više nego humanistički.
Zato jer su udijelili kunu-dvije za sirotinju (ili makar pomislili na to) - zato se svi osjećaju blaženo za Božić.
I jedni i drugi i treći su kratkovidni i ograničeni, jer za nešto više, ljudi jednostavno biološki nisu sposobni.
Iz tog se razloga svi zato svakodnevno radije koncentriramo na nešto malo, individualno, brojivo.
Sebe, recimo.
Postoji i ta četvrta grupacija - ona koja misli prvenstveno na adrenalinske apstrakcije - moć, profit, simboliku...
Poticaje toliko snažne da se ništa ljudsko ili prirodno s njima ne može usporediti.
***
Ljudi ne žele dijeliti svoj novac i stečevinu sa drugima, točka.
S tim se instinktom rađamo: ni dvogodišnja djeca ne žele dijeliti svoje igračke drugom djecom, vrište ili postaju agresivna ako im ih netko uzme.
Vremenom, uče nas dijeliti s onima koje volimo.
Za opće dobro, za utopijski komunizam, mi evolucijski nismo momentalno sposobni.
Pa, ipak, u trenucima opće i izvanredne krize - čovjek čovjeku postaje čovjek i pomaže.
Velike katastrofe raspiruju u ljudima dotad nepoznate doze empatije koje se
kose sa ratiom i svime za što smo uvjetovani.
Ljudi dijele i ne traže ništa zauzvrat, jer ta katastrofa instinktivno natkriljuje sve naučene i stečene osobine -
s katastrofom u vidokrugu, u ljudima se budi pračovjek,
bojažljiva životinja koja je svjesna da se mora udružiti i surađivati da bi preživjela mnogo
veće zlo.
Potrebno je biti posebna nehumana zvijer da se to ne dogodi.
Ima mnoštvo interpretacija što točno razdvaja čovjeka od nečovjeka:
ja odabirem ovu.
24.05.2008. (01:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Linija za linijom teksta sledi moju reakciju kakva bi bila da sam vest procitala sama.
Pravo je iznenadjenje da je Svetska banka tako iskrena. Od pocetka sveta, oni koji su u dugovima i ne otplacuju ih, zavrsavaju tragicno, bez izuzetka. Pojedinacni slucajevi su opisani u literaturi. Ovako masovno bankrotstvo, finansijsko, moralno, materijalno i jos koje pride koje se danas moze videti sirom sveta, kao i dobrocinstva u svim mogucim bojama duge i doktrine, je nesto novo. Ja licno ne znam sta bih sa time. Radije bih da nisam upoznata.
Od pocetka istorije ljudski zivot je najmanje vredna roba na trzistu, i izgleda da svi napori da mu se poveca vrednost propadaju. I opet, ja licno ne znam sta bih sa time. Radije bih da nije tako.
08.06.2008. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...