Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (69)

Marketing

  • Paula

    Opet isto... Sad više ne mogu prestati posjećivati vašu adresu. Ako već ne mogu pomoći, želim biti prisutna i moliti se... Moliti da počiva u miru.

    avatar

    20.05.2008. (09:49)    -   -   -   -  

  • ljiljana

    Svaki dan posjetim ovaj tugom začaran blog i svaki dan pustim suzu....Draga moja Sandrice niste sami...Stela i mi te volimp

    avatar

    20.05.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • nina

    hvala

    avatar

    20.05.2008. (11:04)    -   -   -   -  

  • nina

    hvala nao vom predivnom blogu

    avatar

    20.05.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Evo gleda u ekran i jednostavno neznam što da ti napišem, da ti barem na tren ublaži tugu, a znam da ta riječ još nije izmišljena...zato ostavljam komentar samo da znaš da mislim na tebe..

    avatar

    20.05.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • Bracanka

    Draga moja Sandra,
    Boze mili kako da ti barem malo pomognemo,rasplakala sam se kad sam sada otvorila tvoj blog. Jedino sto mogu je molit se za tvoju lipu Stelu. Bojim se da ces se razbolit, Sandra drzi se radi Tine...Neznam sta da ti pisem ali znaj da smo uvik uz tebe. Kad dodem doma na Brac volila bih se cuti sa vama i ako ista vam mogu pruzit eto smjestaj u nasu kucu na more ili neka barem Tina dode sa prijateljicama. Cuvat cu je ka oci u glavi i upoznat sa moje dvije kceri..Eto toliko, jako mi je zao,jako jako..Sto vise da recem ....

    avatar

    20.05.2008. (12:08)    -   -   -   -  

  • kella

    nitko osim boga ne može utješiti majku koja je ostala bez djeteta.
    zazovite majku božju da vam pokaže način kakao se ona utješila.
    razumjet će vas jer je i sama izgubila sina.
    pokušajte naći tračak svjetla u svome životu, jer mi koji vjerujemo u isusa
    znamo da ćemo sresti jednom za uvijek naše najmilije. veselite se svakom novom danu
    jer svakim ste jutrom bliži danu kad ćete opet sresti stelu, koja će vas dočekati
    nasmiješena i raširenih ruku.
    stela je jedan lijepi anđeo na nebu ali pretužan jer vidi vas ovakvu.
    ja svaki dan molim za vas da nađete tračak svjetla u novom danu.

    avatar

    20.05.2008. (12:37)    -   -   -   -  

  • Marina

    Draga Sandra,mene je zaboljelo u prsima kada sam pročitala post i pogledala video, a ne mogu ni zamisliti kako je vama.
    Preživljavate iz dana u dan sa tom boli,neizdrživom,zbog Tine.
    Nadam se da ćete naći još snage za dalje....
    mislim na Vas svaki dan i svaki dan zahvaljujem što je moje dijete zdravo i kraj mene.
    Treba vam puno snage i hrabrosti za život i ja Vam ju od sveg srca želim.
    Marina

    avatar

    20.05.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • sasa23

    Gđa Sandra !
    Mi koji nismo stavili ni "roza" ni "crne" naočale znamo voljeti. Nećemo se predati. Mi
    se imamo koga sijećati, što je sa onima koji imaju a kao da nemaju. Imaju svoje
    naočale, ali nevide svoju djecu. Teško se nositi, ali kažem sebi: bolje da sam
    kvalitetno živio roditeljsku ulogu sa Katom 16 godina , nego nikakvu roditeljsku
    ulogu mnogo duže. Neće te se predati, imate Vi za koga živjeti. Živjeti za uspomene
    na Stelu, a savršen ste roditelj za Tinu. Glavu gore bez "roza" i "crnih" naočala. Kad
    ovo pročitate nasmiješite se zbog mene. Veliki pozdrav cijeloj obitelji Župančić.
    Pozdrav Mirko Erceg.
    ( javit ću vam se )

    avatar

    20.05.2008. (14:14)    -   -   -   -  

  • emocija

    @kelli
    Interesira me kako jedino bog može utješiti majku, koja je na ovakakv način, ili na bilo koji drugi,izgubila svoje dijete? Kako će joj to pomoći majka božja? I zašto bi samo oni razumjeli ovu majku? Što je sa ostalima koji su doživjeli istu tragediju, razumiju li i oni tu muku ili je to nečija ekskluziva?I kakvo bi to dijete Stela bila, kad bi je rastužila tuga njene mame? I kakav bi to bog bio kad bi očekivao od majke koja je izgubila svoje dijete da se svakom novom danu smiješi očekujući susret sa svojim djetetom? Ova majka očajnički čezne za svojim djetetom, želi ga fizički, sada i u budućnosti. I kakav je to bog koji je oduzeo majci dijete ili je barem to dozvolio, a onda očekuje da mu se ona utekne? Kakva je to logika? Kakav je to smisao? Svaka čast vjernicima, svatko bira svoj put smisla, ali ovo je zapravo, nesmisao.

    avatar

    20.05.2008. (16:58)    -   -   -   -  

  • enika36

    Draga Sandra!

    Svim normalnim ljudima je sigurno sve jasno. Nadam se da ćete sakupiti snage da ovo prebrodite i zbog Tine i zbog ovog prekrasnog Stelinog spomenara.Pozdrav tebi i cijeloj obitelji Jadranka

    avatar

    20.05.2008. (17:07)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Najdraža moja Sandra,
    znam da sve ono lijepo što se događa tebi uzrokuje bol, jer to Stelica ne može vidjeti, ne može uživati, nikada više, a tako je voljela život, uživala je u lijepim stvarima, jer je imala smisla za lijepo, bila je mala umjetnička duša. Sve ju je zanimalo, a ti si joj omogućavala da sve to vidi, jer si cijeli svoj život posvetila svojoj djeci. Za njih si uvijek imala vremena i one su shvaćale da je to nešto što nemaju sva djeca te bile jako zahvalne. I ne samo to, i Tina je s nevjerojatnom ljubavlju i pažnjom obasipala svoju sestricu. Najiskrenije, takvo nešto još nisam vidjela niti doživjela. Kako onda prihvatiti da se baš vama morala desiti ovakva strahota, prekinuti se jedan dječji život koji je trebao i morao još dugo, dugo uživati u toj nesvakidašnjoj ljubavi...

    voli te puno, puno Vesna

    avatar

    20.05.2008. (18:04)    -   -   -   -  

  • Mama

    Taman sam ti poslala e-mail i onda vidjela blog...
    Vidim da smo u istom raspoloženju pa neću tu puno filozofirati, napisala sam u e-mailu dovoljno.
    Nedostaje mi moje djetešce, mili moj sinčić gdje je on meni?
    Kako djeca mogu umirati? Toliko neprirodno...
    Kad bih se barem mogla zamjeniti sa svojim sinom! A znam da isto misliš i ti za svoju Stelicu.
    Svako buđenje u moj prazan stan je takva bol, svaka uspomena para srce na one godine u kojima je moj sin bio uz mene....
    Trenutno se isto osječam, ovo su oni lošiji dani...

    Pozdravljam te sada sa bloga, na komentare vezane za Boga se neću osvrtati, nemam snage, nije rečeno u lošoj namjeri ali bolje bi bilo da rečeno uopče nije, sve je dovoljno za reči- zar bi taj famozni Bog napravio tolikim obiteljima ove stvari? Ubio cijelu obitelj jer netko postaje anđeo?
    Roditeljima to nije nikakva utjeha, naša djeca su naši anđeli ovdje i sada, rodili smo ih žive i želimo da nas nadžive a ne da u strašnim mukama umru prije nas.
    To je neprirodno... Nikakva utjeha nisu nagađanja da nas naša djeca čekaju negdje kao anđeli.
    Moj sin meni, a Sandri njezina Stelica nedostaju sada, nedostaje nam njhov zemaljski oblik, nama naša djeca ne smiju biti van vidokruga, oni su dio obitelji i ako ih nema na ovome svijetu nema niti obitelji, nego puko preživljavanje...

    avatar

    20.05.2008. (19:09)    -   -   -   -  

  • Jade

    Draga gospođo Sandra...
    Pročitala sam post..a u prsima me počelo stezatI...Suzice se spuštaju niz lice....
    lagano..lagano....
    Znam da ne želite biti hrabri...Da Vam je dosta svega...Da Vam je dosta života bez Stele..
    Vašeg Anđela...
    Vjerujte mi...Stelica bi sigurno željala gledati vas sa nebeskih visina...Ne bi željela da budete tužni..
    Iako je sada više nemoguće biti sretan...
    Stelica vam sigurno gleda s neba i smješi vam se...
    ...Ona je sada sretna na nebu...zajedno sa drugim malim anđelčićima kakva je bila ona......
    Veliki pozdrav...
    ...Andrea...

    avatar

    20.05.2008. (20:40)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    samo da te pozdravim i da znaš da sam u mislima s tobom. U potpunosti se slažem sa gospodinom Ercegom - bolje i ovo "kratko" vrijeme kvalitetno proživjeti sa svojim djetetom nego imati cijeli život pred sobom a nemati kvalitetu. Ja se i sada sjećam trenutaka provedenih sa Josipom, čujem njegov glas, sjećam se njegovih komentara, šala i osmjeha, a jednako kao i ti padam i dižem se, pa opet padam i opet sve ispočetka... Sesta u boli

    avatar

    20.05.2008. (22:41)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Jedan gospodin kojega ja jako cijenim, prilikom našeg prvog susreta poslije moje tragedije, otvoreno mi je rekao slijedeće: Volio bih da vas mogu utješiti, da vam mogu reći da vrijeme liječi rane i da će s vremenom manje boljeti, ali to nije istina. Istina je samo da sa vremenom ćete naučiti da živiti s tom boli, ali bol ostaje ista. Meni su te riječi puno značile, puno više od ohrabrenja i pustih obećanja. Kad mi je jako teško ja razmišljam o njima, i nastojim prihvatiti da je moja bol moj život, pa do kada ide ide, moja sjećanja su živa i ja imam o čemu razmišljati.

    avatar

    20.05.2008. (22:45)    -   -   -   -  

  • HrC

    ja ovo nemam snage citat

    avatar

    20.05.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Znam, sve to znam.....ali ja bi se još igrala s mojom Stelicom. Ja bi sjedila na podu i oblačila i presvlačila lutke, ja bi joj još pjevala prije spavanja, gledala ju kako pleše, učila s njom engleski jezik, svađala se oko toga šta će danas obući, slušala ju kako joj je bilo u školi, odlazila na roditeljske sastanke, ja bi da me zove na posao i kaže da je gladna, da mi kaže da me voli, da me nagovara da kupimo malenog psića.......ja bi sve to......ne mogu, ne mogu zamisliti da je sve to nestalo u jednoj sekundi....

    i nikad više.....nikad više.....

    avatar

    20.05.2008. (23:24)    -   -   -   -  

  • Elmari

    Svaki dan sam na vasem blogu vec mjesecima, citam i placem svaki put, u mislima ste mi jako cesto i vec se jako dugo kanim da napisem nesto ali nemam rijeci najcesce...potpuno isprazno izgleda i zvuci bilo sta sto napisem..i onda odustanem i tako ponovo i ponovo....no evo sad cu samo da istipkam ono sto mi je u mislima pa sta bude...draga Sandra, draga mila, snazna, ranjena zeno i majcice ustrajte, ostanite jaki i pribrani kao dosada, mnogi bi vec davno odustali na vasem mjestu no ne i vi..bol koja izbija iz svake rijeci napisane na vasem blogu je tako jaka i tako sirova da rasplace iznova i iznova tamo neke nepoznate ljude kao sto sam ja i drugi.
    Zelim vam svu snagu ovog svijeta, zelim vam dobrih dana kad ce vam biti lakse da se dignete ponovo i nastavite da prezivljavate...zelim i da vam zahvalim jer zbog vas sam i ja bolja mama, vi ste primjer sta znaci biti Majka.
    Puno puno puno zagraljaja od mene i moje male porodice za sve vas i Stelu ma gdje bila i u mislima smo s vama svaki dan..
    Pozdrav iz Sarajeva.

    avatar

    21.05.2008. (12:46)    -   -   -   -  

  • Dora

    Nemam riječi...
    Suze mi se samo spuštaju niz lice....
    Jedna sekunda ,samo jedna je dovoljna da se ti se cijeli život promijeni...
    Tužno....i jadno......
    Uz Vas sam tu šta god vam treba....voljela bi da Vas sad mogu zagrliti onako snažno....
    Puno,puno Vas volim

    avatar

    21.05.2008. (15:10)    -   -   -   -  

  • milicza

    Sandra,čitam i čitam,od samog čitanja sam osjetila fizičku bol,(kako njih dvije djeluju neodvojivo,kao da su srasle u jednu neodvojivu osobu,Bože dragi,kako li je tebi to gledati,ali i Tini,kad mene ovoliko boli),grlim te u mislima,šaljem ti mislima komadić moje snage,energije i ljubavi.

    avatar

    21.05.2008. (15:46)    -   -   -   -  

  • ana

    užasno mi je žao... ja ne znam, nemam riječi...

    avatar

    21.05.2008. (15:50)    -   -   -   -  

  • °°..obično neobična buntovnica.. °°

    ...Goodbye my lover.
    Goodbye my friend.
    You have been the one.
    You have been the one for me...

    Drzi te se... i moli te se...samo ce vam Bog dragi pomoc.. dati vam snage..da izdrzite tu ogromnu bol..
    Mi se svi molimo za vas.. i za vasu prekrasnu djevojcicu.

    Pocivala u miru Bozijem...

    avatar

    21.05.2008. (22:21)    -   -   -   -  

  • (=M.A.R.I.N.A=)

    Užasno mi je žao.Ne znam što da vam napišem.Nevjerojatno je kako se u jednom danu može promjeniti svijet.U jednom se danu sve okrene.Tako se nažalost dogodilu vama.Imajte snage izdržati tu bol,molite se,vjerujte da će vam Bog pomoći i sve će dobro završiti.Pozdrav Steli koja više nije s vama i pozdrav vama.Stela je sigurno sretna što ste napravili ovu stranicu jer vidi da ju svi vole i da je bila u ljubljenom svijetu,a sigurno je i sada jer je s Bogom i ona se moli da ne plačete toliko da se pomirite s tim,jer je njoj dobro i sada je na još sigurnijem mjestu nego što je bila.

    Pozdrav Steli i vama

    od

    Marine

    PS.Imajte snage

    avatar

    21.05.2008. (22:40)    -   -   -   -  

  • HrC

    sandra jako mi je zao zbog male stele meni je prije 4 godine umro tata i sad mi je grozno i sjecam se kad mi je svaki dan prije skole govorio da pazim sta radim na neki nacin znam kak ti je ...

    Stela pocivala u miru Božijem

    avatar

    21.05.2008. (22:53)    -   -   -   -  

učitavam...