Dragi i poštovani don Anđelko! ne slažem se u mnogim stvarima s Vama ( sadržaj, možda, da) ali pristup nikako. Ipak prije nego nešto doprinesem raspravi s Vama , čestitka za trud i ustrajnost. Do Vas sam , inače, došao preko odličnog portala www.javno.hr No o tom i mnogočemu drugom, potom... Pozdrav
12.05.2008. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U sklopu 5. zagrebačkog sajma knjiga u nedjelju 11. svibnja u knjižari Profil Megastore nakladnička kuća Teovizija predstavila je knjigu "Sai Baba i/ili Isus Krist" autora fra Josipa Blaževića. O knjizi su govorili teolog dr. Mijo Nikić, psihijatar i tajnik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. med. Ivan Čelić i sam autor, a predstavljanje je vodio direktor Teovizije Ivica Domaćinović.
Dr. Nikić istaknuo je kako je to opsežno izdanje na 364 stranice dragocjeno obogaćenje za vjernike, ali i čitavu čitalačku publiku. Ova knjiga kroči put kroz šumu, a često i prašumu novokomponiranih vjerskih i pseudovjerskih alternativnih metoda duhovnosti i liječenja duše i tijela kao i naučavanja raznih gurua koji se olako proglašavaju utjelovljenjem samoga Boga kao što je to činio i Sai Baba.
Naslov, kao i podnaslov "Teološka prosudba Sai Babe, čudesnih ozdravljenja i vizije ujedinjenja svih religija" opravdali su svoje ime, budući da je autor objektivno donio nauk Sai Babe i drugih pokreta kojih spominje. Blažević je dao jasnu teološku prosudbu na temelju biblijske poruke spasenja i naučiteljstva Katoličke Crkve. Dr. Nikić istaknuo je i važan podatak da je knjiga nastajala pet godina tijekom kojih je autor ozbiljno proučio građu o kojoj piše, što je vidljivo iz strukture knjige i njezina sadržaja, a 282 bilješke govore da je riječ o ozbiljnom znanstvenom djelu na dokazanom materijalu, ozbiljnim argumentima koji se uvijek mogu provjeriti. Istaknuo je i kako u uvodu autor daje do znanja kako njegovo djelo nema niti ne želi biti senzacionalističkog karaktera, pa tako ni Sai Baba nije glavni lik ovog djela, već je stavljen u jedan širi kontekst hinduizma i te religije koja dolazi s istoka.
Potom se dr. Nikić kratko osvrnuo na sadržaj same knjige s teološkog stajališta, te na kraju istaknuo kako ovu knjigu treba pročitati stoga što je odnos vjere i zdravlja danas jako aktualan. Razni seminari na kojima se događaja prava ili privremena čudesna ozdravljenja izazivaju nas da malo dublje upoznamo i upitamo sami sebe zašto naša vjera čudesno nas ne ozdravlja. Spašava li mene moja vjera? To je pitanje nezaobilazno za svakog vjernika. Ova knjiga daje pravi odgovor na to pitanje.
Drugi razlog je aktualnost međureligijskog dijaloga u našem vremenu. O tome govori crkveno učiteljstvo na čelu s papom Benediktom XVI. koji poštuje druge religije, ali ima hrabrosti javno reći svoj kritički stav prema njima kad ih uspoređuje s kršćanstvom. Treći razlog je pomoć u razlikovanju duhova. U knjizi ima mnogo mjesta na kojima dr. Blažević mudro i hrabro raskrinkava sotonske laži. Predgovor knjizi napisao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a pogovor Michael Fuss, profesor povijesti religija na Papinskom sveučilištu Gregoriana.
Dr. Čelić osvrnuo se na knjigu pod medicinsko-psihijatrijskim vidom. Rekao je kako o terapijskoj blagodati vjere autor govori u uvodnom dijelu knjige u poglavlju "Vjera te tvoja spasila" i drugom odsječku prvog poglavlja, "Kršćanska vjera kao terapija". Prema riječima dr. Čelića, autor mudro ističe kako se ljudi našeg vremena sve češće okreću religiji, magiji ili iscjeliteljskim terapijama New agea, ne toliko radi spasenja, koliko radi ozdravljenja da bi postigli smirenje. U religiji se dakle manje traži spasenje a više terapija, tako svakodnevno možemo naći mnoštvo priloga o utjecaju vjere na zdravlje.
U knjizi se autor dotiče ozdravljenja u Starom i Novom zavjetu. Govori o sakramentima kao privilegiranim sredstvima ozdravljenja te o ozdravljenjima u karizmatskom pokretu. Potom se dr. Čelić osvrnuo na primjer čuda iz kršćanske perspektive, a potom je rekao nešto o i Sai Babi i njegovim čudima.
O zanimanju za ovu temu govorio je i sam autor fra Josip Blažević. Istaknuo je kako je jednom prilikom u crkvi pronašao medaljicu koju je izgubio neki vjernik. S jedne strane te medaljice nalazio se lik Isusa Krista, a s druge Sai Babe. To je bio razlog zapitati se kako je moguće da vjernici ne uočavaju razliku nego su te dvije stvari pomiješali.
Stoga je knjigom kako i stoji u podnaslovu pokušao odgovoriti s teološke perspektive koje bi mjesto doista pripadalo Sai Babi u okviru kršćanske teologije s jedne strane, te u hinduizmu kao matične religije od kuda je Sai Baba potekao s druge strane. Dr. Blažević zahvalio je predstavnicima Sai Babine organizacije u Hrvatskoj koji su ponudili literaturu. Autor je također istaknuo kako je želio iznijeti činjenice koje otvaraju mogućnost za raspravu, za polemiku, jer razgovor može pridonijeti pojašnjenju stajališta. Potom je kratko objasnio bitne razlike između kršćanstva i istočnjačkih religija, posebice hinduizma. Kršćani ne mogu miješati hinduizam i kršćanstvo, jer su te dvije stvari međusobno isključive, zaključio je dr. Blažević.
Autor knjige, franjevac konventualac Josip Blažević je na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu 22. veljače obranio doktorsku disertaciju s temom "Iskustvo
12.05.2008. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada bi bolje čitali (ma ne između redova, jer toga nema) i ponašali se po tim "pravilima" - Crkva bi bila omiljenija, Crkva bi bila vjerodostojnija, Crkva bi bila utjeha.....ovako ,Crkva je sve, samo ono što treba ne.... A sljepom narodu, lako je podvaljivati, jer ne želi ni opipati! Takvi smo mi Hrvati.....
12.05.2008. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogoh čestitati jučer, pa to činim večeras: CRKVO (SVI UDOVI MISTIČNOG KRISTOVOG TIJELA) RADOSTAN TI I SRETAN ROĐENDAN!!! @sewen, ja mislim da je Crkva po sebi uvijek ono što treba biti. Uvijek je bilo i bit će pravih svjedoka Kristovske Crkve. Na ljude koji pogriješe (iako to mnogi nikako ne bi htjeli) ne treba gledati... Oni koji su svjesni svoje crkvenosti i pripadnosti Kristu znaju se iskreno kajati za svoje propuste i padove i Bog im oprašta. Njihov sjaj zna još jače zablistati u Crkvi. DIVNO JE BITI CRKVA!
12.05.2008. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi slabi u Crkvi živimo od uzora jakih i Božje milosti. Ali duhovno ćoravi (na jedno oko) i slijepi (na oba oka) ne vide ništa nego ono što ne valja. Pa ni urod jabuka ne ocjenjuje se prema onim trulima. Ali to je trajna muka dvostrukih kriterija. Bože dobri, pomozi svima!
13.05.2008. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cro-downloads
nice blog..cya
11.05.2008. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinara11
Dragi i poštovani don Anđelko!
ne slažem se u mnogim stvarima s Vama ( sadržaj, možda, da) ali pristup nikako. Ipak prije nego nešto doprinesem raspravi s Vama , čestitka za trud i ustrajnost.
Do Vas sam , inače, došao preko odličnog portala www.javno.hr
No o tom i mnogočemu drugom, potom... Pozdrav
12.05.2008. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
SAI BABA I/ILI ISUS KRIST
U sklopu 5. zagrebačkog sajma knjiga u nedjelju 11. svibnja u knjižari Profil Megastore nakladnička kuća Teovizija predstavila je knjigu "Sai Baba i/ili Isus Krist" autora fra Josipa Blaževića. O knjizi su govorili teolog dr. Mijo Nikić, psihijatar i tajnik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. med. Ivan Čelić i sam autor, a predstavljanje je vodio direktor Teovizije Ivica Domaćinović.
Dr. Nikić istaknuo je kako je to opsežno izdanje na 364 stranice dragocjeno obogaćenje za vjernike, ali i čitavu čitalačku publiku. Ova knjiga kroči put kroz šumu, a često i prašumu novokomponiranih vjerskih i pseudovjerskih alternativnih metoda duhovnosti i liječenja duše i tijela kao i naučavanja raznih gurua koji se olako proglašavaju utjelovljenjem samoga Boga kao što je to činio i Sai Baba.
Naslov, kao i podnaslov "Teološka prosudba Sai Babe, čudesnih ozdravljenja i vizije ujedinjenja svih religija" opravdali su svoje ime, budući da je autor objektivno donio nauk Sai Babe i drugih pokreta kojih spominje. Blažević je dao jasnu teološku prosudbu na temelju biblijske poruke spasenja i naučiteljstva Katoličke Crkve. Dr. Nikić istaknuo je i važan podatak da je knjiga nastajala pet godina tijekom kojih je autor ozbiljno proučio građu o kojoj piše, što je vidljivo iz strukture knjige i njezina sadržaja, a 282 bilješke govore da je riječ o ozbiljnom znanstvenom djelu na dokazanom materijalu, ozbiljnim argumentima koji se uvijek mogu provjeriti. Istaknuo je i kako u uvodu autor daje do znanja kako njegovo djelo nema niti ne želi biti senzacionalističkog karaktera, pa tako ni Sai Baba nije glavni lik ovog djela, već je stavljen u jedan širi kontekst hinduizma i te religije koja dolazi s istoka.
Potom se dr. Nikić kratko osvrnuo na sadržaj same knjige s teološkog stajališta, te na kraju istaknuo kako ovu knjigu treba pročitati stoga što je odnos vjere i zdravlja danas jako aktualan. Razni seminari na kojima se događaja prava ili privremena čudesna ozdravljenja izazivaju nas da malo dublje upoznamo i upitamo sami sebe zašto naša vjera čudesno nas ne ozdravlja. Spašava li mene moja vjera? To je pitanje nezaobilazno za svakog vjernika. Ova knjiga daje pravi odgovor na to pitanje.
Drugi razlog je aktualnost međureligijskog dijaloga u našem vremenu. O tome govori crkveno učiteljstvo na čelu s papom Benediktom XVI. koji poštuje druge religije, ali ima hrabrosti javno reći svoj kritički stav prema njima kad ih uspoređuje s kršćanstvom. Treći razlog je pomoć u razlikovanju duhova. U knjizi ima mnogo mjesta na kojima dr. Blažević mudro i hrabro raskrinkava sotonske laži. Predgovor knjizi napisao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a pogovor Michael Fuss, profesor povijesti religija na Papinskom sveučilištu Gregoriana.
Dr. Čelić osvrnuo se na knjigu pod medicinsko-psihijatrijskim vidom. Rekao je kako o terapijskoj blagodati vjere autor govori u uvodnom dijelu knjige u poglavlju "Vjera te tvoja spasila" i drugom odsječku prvog poglavlja, "Kršćanska vjera kao terapija". Prema riječima dr. Čelića, autor mudro ističe kako se ljudi našeg vremena sve češće okreću religiji, magiji ili iscjeliteljskim terapijama New agea, ne toliko radi spasenja, koliko radi ozdravljenja da bi postigli smirenje. U religiji se dakle manje traži spasenje a više terapija, tako svakodnevno možemo naći mnoštvo priloga o utjecaju vjere na zdravlje.
U knjizi se autor dotiče ozdravljenja u Starom i Novom zavjetu. Govori o sakramentima kao privilegiranim sredstvima ozdravljenja te o ozdravljenjima u karizmatskom pokretu. Potom se dr. Čelić osvrnuo na primjer čuda iz kršćanske perspektive, a potom je rekao nešto o i Sai Babi i njegovim čudima.
O zanimanju za ovu temu govorio je i sam autor fra Josip Blažević. Istaknuo je kako je jednom prilikom u crkvi pronašao medaljicu koju je izgubio neki vjernik. S jedne strane te medaljice nalazio se lik Isusa Krista, a s druge Sai Babe. To je bio razlog zapitati se kako je moguće da vjernici ne uočavaju razliku nego su te dvije stvari pomiješali.
Stoga je knjigom kako i stoji u podnaslovu pokušao odgovoriti s teološke perspektive koje bi mjesto doista pripadalo Sai Babi u okviru kršćanske teologije s jedne strane, te u hinduizmu kao matične religije od kuda je Sai Baba potekao s druge strane. Dr. Blažević zahvalio je predstavnicima Sai Babine organizacije u Hrvatskoj koji su ponudili literaturu. Autor je također istaknuo kako je želio iznijeti činjenice koje otvaraju mogućnost za raspravu, za polemiku, jer razgovor može pridonijeti pojašnjenju stajališta. Potom je kratko objasnio bitne razlike između kršćanstva i istočnjačkih religija, posebice hinduizma. Kršćani ne mogu miješati hinduizam i kršćanstvo, jer su te dvije stvari međusobno isključive, zaključio je dr. Blažević.
Autor knjige, franjevac konventualac Josip Blažević je na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu 22. veljače obranio doktorsku disertaciju s temom "Iskustvo
12.05.2008. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Kada bi bolje čitali (ma ne između redova, jer toga nema) i ponašali se po tim "pravilima" - Crkva bi bila omiljenija, Crkva bi bila vjerodostojnija, Crkva bi bila utjeha.....ovako ,Crkva je sve, samo ono što treba ne....
A sljepom narodu, lako je podvaljivati, jer ne želi ni opipati! Takvi smo mi Hrvati.....
12.05.2008. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aneris
Ne mogoh čestitati jučer, pa to činim večeras: CRKVO (SVI UDOVI MISTIČNOG KRISTOVOG TIJELA) RADOSTAN TI I SRETAN ROĐENDAN!!!
@sewen, ja mislim da je Crkva po sebi uvijek ono što treba biti. Uvijek je bilo i bit će pravih svjedoka Kristovske Crkve.
Na ljude koji pogriješe (iako to mnogi nikako ne bi htjeli) ne treba gledati... Oni koji su svjesni svoje crkvenosti i pripadnosti Kristu znaju se iskreno kajati za svoje propuste i padove i Bog im oprašta. Njihov sjaj zna još jače zablistati u Crkvi. DIVNO JE BITI CRKVA!
12.05.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Mi slabi u Crkvi živimo od uzora jakih i Božje milosti.
Ali duhovno ćoravi (na jedno oko) i slijepi (na oba oka) ne vide ništa nego ono što ne valja.
Pa ni urod jabuka ne ocjenjuje se prema onim trulima. Ali to je trajna muka dvostrukih kriterija.
Bože dobri, pomozi svima!
13.05.2008. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...