Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing


  • NEMANJA

    Možete li vi meni iskreno kazati što mislite o ovom odjeljku:
    Prema Lyotardu, postmoderne građevine karakterizira ono uzvišeno, "koje nastaje kada moć uobrazilje nije u stanju prikazati jedan predmet koji bi, makar samo u načelu, mogao dospjeti u suglasnost s nekim pojmom." Primjera je pregršt – od egipatskih piramida do gotičkih katedrala i Le Corbusierovih inovacija. Razlika moderne i postmoderne bila bi, dakle, u tome što moderna može pokazati postojanje ne-prikazivog. Jedino u tom kontekstu i možemo razumjeti Lyotardovu tezu da je nešto moderno tek ako je prije bilo postmoderno. Postmoderno, kao ono što je vidljivo ali se ne da misliti, u tom smislu ne znači kraj modernizma već stanje njegovog rođenja. Postmoderno, kao paradoks predbudućnosti (futur/post antérieur/modo) ono je što zamjenjuje modernu estetiku kao estetiku uzvišenog, ali još uvijek nostalgičnog (što će reći da ono ne-prikazano navodi kao odsutni sadržaj). Postmoderna bi bila ono što u moderni u samom prikazu aludira na ne-prikazivo. Djelo se ne stvara prema poznatim kategorijama već se stvara kako bi se proizvelo pravilo onoga što će biti stvoreno.

    avatar

    21.04.2008. (08:14)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Evo što ja mislim:
    postmoderna je horizontalna, moderna je vertikalna; postmoderna operira prema ženskom principu, moderna prema muškom; moderna odlazi po hranu, postmoderna se hrani tom hranom; moderna se troši, izgara; postmoderna se tovi, sprema zalihe ("žena živi duže"). Utoliko je točno da je "nešto moderno tek ako je prije bilo postmoderno": ženski princip pokretač je muškog principa, dakle postmoderna pokreće modernu. Međutim, važi i obrnuto. Korak dalje već je napravljen: to je ona umjetnost u kojoj se anima i animus prožimaju (npr. haiku poezija ili nadrealizam), gdje više nema potrebe za isticanjem jednog principa nauštrb drugog.

    avatar

    21.04.2008. (10:07)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Lyotard je krivo postavio problem postmoderne: "Postmoderna - nova epoha ili zabluda". Smatram da tu ne postoji ili: postmoderna je i jedno i drugo. Da objasnim:
    postmoderna je - baš kao i moderna - tek nesretni aktualni naziv (nisu li svi aktualni nazivi - u bilo kojem razdoblju povijesti - u biti nesretni?) za jedan od dva osnovna, arhetipska principa ljudskog djelovanja. Aktualnost (i nesreća) tog naziva čuči u suvremenoj bojazni muškarca da je iscrpio svijet i da više nema što pružiti ženi, te da će žena prevladati. Stoga je postmoderna i nova epoha i zabluda.

    avatar

    21.04.2008. (11:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja mislim da Lyotardova rečenica da je nešto moderno jedino ukoliko je prije bilo postmoderno ništa ne znači. Jer, ona tvrdi da ono što slijedi mora prethoditi moderni, da bi ona bila moderna. Umoran sam od ovih ispraznih besmilica. Sve je ovo simptom jalovosti današnje kulture. Sve se svelo na retoričku pirotehniku. Postmoderni su mislioci trećerazredna ekipa: Slaven-Belupo vs. Inker-Zaprešić! Znam ja takvih doskočica pun kurac i sedamsto, još od zbiljske Aristotelove mogućnosti, tj. od činjenice da kokoš, kao causa finalis, prethodi jajetu, ali, velim, već mi se jebe za te paralogičke kalamburugute. Freak-show, to je postmoderna.
    A što se tiče gornjeg odlomka, bolje da ga se ne poduzimam analizirati; simpa mi je taj klinac, Horvat, pa navijam za njega, a, uostalom, nije on kriv za ove Lyotardove gluposti. Još ih je, dapače, olakšao i sredio, do mjere kakve-takve suvislosti.

    avatar

    21.04.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Slažem se: postmoderni mislioci barataju samim zabludama. Nije mi, stoga, jasna vaša zaljubljenost u Žižeka: ni on nije ništa bolji. Simpatičan, zabavan, ali isprazan.

    avatar

    21.04.2008. (11:35)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    No, nisu li upravo "moderni" mislioci ti koji su "postmodernima" servirali sve te zablude? Čupali su grane sa stabla, donosili ih govoreći: ovo je stablo! Ali grana nije stablo.

    avatar

    21.04.2008. (11:44)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Postmoderna sinteza modernih fragmenata (moderno jest fragmentarno) je nalik Frankensteinovom čudovištu.

    avatar

    21.04.2008. (11:48)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Da podsjetim: puni naslov romana Mary Shelley glasi: "Frankenstein: or, The Modern Prometheus". Genijalno. Jer, upravo to jadno, nesretno čudovište jest ono što nam moderna navješta. Eto na što se svodi svo njezino prometejstvo.

    avatar

    21.04.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Genijalno, da, nije pretjerano kazati da je to vizija Frankesteina kao Prometeja Modernih Vremena - vremena su teška, ali moderna :o) - zaista genijalna.
    Žižek ima nevjerojatan eros za Teoriju. Već bi to bilo vrijedno poštovanja, ali, ima i drugih razloga. No, o tom, potom.

    avatar

    21.04.2008. (12:08)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, rekao bih da je u Shelleyinom naslovu Prometej zastupljen kao donosioc vatre čovjeku, te kao nositelj značenja riječi "prometheia" (predviđanje), a tek potom kao Prometej-mučenik (taj vid je upitan: mučenik, naime, nije Frankenstein - osim možda mučenik svojih težnji -, nego njegovo čudovište). Stoga mi nije sasvim jasna vaša šaljiva opaska "vremena su teška, ali moderna :o)".
    A Žižeku se, dakle, diže na Frankensteinovo čudovište! Dokaz toj sklonosti prema sintetskom pod krinkom organskog je i njegova manekenka (mannequin)!
    Ne zamjerite: Žižek mi je toliko drag da se jednostavno ne mogu prestati zajebavati na njegov račun.

    avatar

    21.04.2008. (12:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Opaska je talijanskog porijekla - nemojte me hvatiti za riječ, ali ne znam tko je njen autor. Ironična je to opaska na račun moderniteta, već u njegovom korijenu (iako je sam pojam moderne vrlo antikan!). Nisam time komentirao ni Shelley niti njeno dijelo.
    Zluradi ste, Jatogen, zluradi, i nije to lijepo od vas što činite: avoid personal remarks!
    Uostalom, evo vam poduke: Bishop Fulton Sheen wrote:
    Walter Winchell once consoled a victim of criticism and slander by saying: "Remember that nobody will ever get ahead of you as long as he is kicking you in the seat of the pants." It is a physical impossibility.

    avatar

    21.04.2008. (13:06)    -   -   -   -  

  • Marole

    Postmoderna je u teoriji malo moralnija moderna.
    Pitanje za razumijevanje moderne je to, da koja je razlika između ribara koji cijeli život riba, i ribara koji je izgradio imperij, da bi na kraju u penziji, spokojno ribao?

    avatar

    21.04.2008. (13:48)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, zar vi zaista šaljivu opasku o Žižekovoj manekenki kao dokazu njegove sklonosti prema sintetskom pod krinkom organskog smatrate zluradom? Nije li to pomalo licemjerno? Ja sam siguran da bi Žižeka ta opaska nasmijala - baš kao što sam uvjeren da je manekenka o kojoj je riječ jedna natprosječno pametna i vrlo organska djevojka. Uostalom, to je bio šaljivi komentar na vašu tvrdnju da Žižek ima "nevjerojatan eros za Teoriju", a ne nekakva "personal remark".
    A poduku biskupa Fultona možete objesiti bradavičastoj svinji o bradavicu - sve i da jesam bio zlurad (a nisam, pa pouku slobodno objesite i o kakvoga mannequina nakon što ga namjestite u pozu Rodinova Mislioca).
    P.S. Moram li i ovdje dodati smajlija da bi bilo jasno da se šalim? Smajlije, naime, ne podnosim!

    avatar

    21.04.2008. (13:48)    -   -   -   -  

  • Marole

    Stvarno je vrhunska ova ; Vremena su teška, ali moderna!
    Jel da, Jura, da su vremena teška? - Jesu, Kreda, ali Trijas bješe jebeniji!

    avatar

    21.04.2008. (13:52)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Bravo, Marole! Vi ste shvatili pravila igre na Vaseljeni: titrajmo jajca Caru!
    Čim dođe do malo zdravog nadmudrivanja - eto moralne poduke drzniku! Biskup Fulton Sheen! Pa to je da se čovjek usere od straha! (Na ovom mjestu zamislite jednog smajlija).

    avatar

    21.04.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Negdje dolje niže sam komentirao Žižekov tekst, ne mogu sad to naći, ali to je otprilike isto što mislim i o ovom odjeljku. Postmodernistički mislioci pokazuju intelektualnu mahnitost nalik na psa koji hvata svoj rep. Igra? Svakako igra, ali i dječja igra podrazumijeva publiku, čak i zaigranost pustinjaka svojim meditacijama zahtijeva neku transcedentnu publiku. Mahnita pseća igra vlastitim repom negira publiku pa time i poništava igru samu. Preostaje samo mahnitost.
    Nešto kao oroboros koji je poglupio. :)))))))))))))))))))))

    avatar

    21.04.2008. (14:26)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Bravo dottore! Vi ste prvi formulirali pravila igre koja svi na Vaseljeni shvaćaju: titrajmo, a o Vazmu kolorirajmo, jajca Caru!
    Ha, ha, ha, ovo s biskupom mi je za bogove! Odličan ste vi tip Jatogen, odličan! Strašno me veselite!
    Kad Marole dođe u Zagreb bit ćete moji gosti! (Zlurad kakav već jeste već vičete: Znači nikad!)
    Jeb'o vas Žižek, rekao bih kad bi vam htio dobro. A opet, da vam kažem: E baš neće! (jebat' vas Žižek), kakav ste, i opet biste došli u svom mazohizmu na uskraćeno svoje.
    Jatogen, budući da smo već pravo društvo i, valjda, prijatelji, osim u svrhu zabave putnika namjernika i ostalih opštežitelja Vaseljene, ne morate mi se ni za što objašnjavati niti ispričavati! Znam ja da vas to zabavlja - a i mene - a i veseli, ali, eto, velim da znaju i drugi.
    Maro, to bi naravno vrijedilo i za tebe, kad bi ti bio poput dottorea svojeglavi drznik.
    No, ti si dobroodgojen gospar, pa da ti odgovorim o ribanju i prigovaranju: prvi bi ribar, onaj koji riba cijeli život, morao ribati za život: ribao bi da bi živio; drugi, onaj koji je ribanjem zaradio šolde i Imperij, živi da bi ribao. Prvome je ribanje nužda, drugi riba u dokolici. Prvi je rob ribarenja, drugi je slobodan ribariti.
    Razlika je kao između mene i ostalih ljudi, ukratko.

    avatar

    21.04.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ha, ha, ha, nemrem se prestat smijat: Biskup Fulton Sheen! Pa to je da se čovjek usere od straha! Ha, zaista za bogove! Za nagradu, evo vam jedan poklon. Ha, ha, odličan naslov, kaj ne?
    Mada, ništa nije tako dobro da ne bi moglo biti i bolje.
    Pogledajte pak ovo.
    Konačno, ipak se jedan naslov izdvaja: ovaj koji odaje vaše motrište.
    :o)

    avatar

    21.04.2008. (14:45)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Što se tiče Žižekovog teoretskog erosa, moram vas obavijestiti, kao službenog dottorea Vaseljene, da je to ujedno i njegov osnovni strah: paničan strah da će izgubiti sposobnost teorijskog mišljenja! Strašno se boji te mogućnosti! Iako ne bi trebao: sasvim solidno razmišlja unatoč činjenici da je izgubio sposobnost teoretiziranja. :-))

    avatar

    21.04.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • Marole

    Što je to definicija, osim što je podvrsta teorije?

    Definicija (grč. definitos - ni Zeusu nije jasno) je krivudavi put koji vodi linijom optičke varke ili fatamorgane od stvari koje su nam kristalno jasne do nečega što nam uopće nije jasno.
    Naziva se još i halucinogenom drogom znanja i uzročnik je svih nesporazuma. Naši stari je smatraju linijom težeg otpora i pridavaju joj mistična značenja.
    Nuspojave mogu biti strah, nerazumijevanje, ukočenost, zbunjenost. Epidemske je naravi i ne može se rastaviti na nijedan kvantni dio. Intelektualci je štuju kao božanstvo i organiziraju razne kultove i sekte na čijim temeljima drže predavanja i plaše se kako međusobno tako i šire. Nitko ne zna kako je nastala, koja joj je svrha i što hoće. Najpesimističniji zbore kako je došla najaviti apokalipsu i kraj svijeta. Znanost radi istraživanja i ubrzo bi se moglo doći do novih spoznaja ili, možda ipak, samo do njezine genetske modifikacije.

    avatar

    21.04.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    A ja sam već citirao Heraklita i njegov apokrifni mediteranski fragment, pa ću sada i onaj čuveni pedeset i drugi, koji govori o tome da je vrijeme svijeta dijete koje se igra kamičcima - dječja je igra carstvo.
    Jer, mislim da u slučaju dječje igre ne samo publika, nego ni onaj drugi, nisu neophodni.
    Prema Aristotelu, da i ja dometnem koju o sramežljivosti povijesti, Eshil je uveo drugog glumca i tako omogući dramski sukob, dijaloge, dramu kakvu danas poznajemo. Kao što vidite, ovaj drugi, neodređena množina u koju se prometnu hen, jedan i jednina, do Eshila nisu bili neophodni čak ni antičkoj tragediji, a kamoli dječici!
    Djete u igri zaboravlja ne samo na svijet, nego i na vrijeme! Zato je vrijeme dječja igra kamičcima! U tom trenu igra je cijeli njegov svijet, svijet kojem ništa ne nedostaje, i baš stoga jer se tu u jednom biću sabiru sva moguća bića, sve što uopće jest i može biti, Heraklitu je moguće kazati da je vrijeme svijeta dijete koje se igra kamičcima! Divno, divno kazano!

    avatar

    21.04.2008. (15:03)    -   -   -   -  

  • Marole

    Kurac, a ne Platonova država, nisu istjerali pjesnike; vidi Mile Budak.

    avatar

    21.04.2008. (15:08)    -   -   -   -  

  • Marole

    Široko je rasprostranjeno slaganje da se pozadinska infrastruktura nesvjesno primjenjuje i nije formalno predstavljiva, nego se pogledi razilaze treba li se ta vrsta vještine smatrati znanjem u pravome smislu.

    Je li se ovo odnosi na ispravno vrćenje kukovima u minici?

    avatar

    21.04.2008. (15:12)    -   -   -   -  

  • Marole

    Ne slažem se sa Heraklitom, taj je naime, rekao da se sve kreće, a ja gledam veznu liniju Intera iz Zaprešića, ti se uopće ne kreću.

    avatar

    21.04.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • Marole

    Nemanja, meni je Zagreb ok, živio sam jedno vrijeme tamo, doći ćemo, normalno da ćemo doći, kad tad, mislim na jesen (četnik raznesen).

    avatar

    21.04.2008. (15:21)    -   -   -   -  

učitavam...