pa, brate ostavila sam vrata otkljucana ... ne mogu se ljudi mene na taj nacin rijesiti ... hi hi... salu na stranu, malo sam se bila zakvacila s frendicom i povrijedila me je, ali nisam se okrenula od nje iako ona uopce nije svjesna da mi je zadala jako veliku ranu...
11.04.2008. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U jednoj situaciji trebalo mi je preko godinu dana da oprostim. Dugo je trebalo da uopće poželim oprostiti, da shvatim koliko je to meni potrebno, koliko će me oprost osloboditi. neoprost je vukao za sobom gorčinu, a iz nje su proizišli i grijesi...mnoge ispovijedi su bile zbog neoprosta....ali bogu hvala, uporno sam molila za to, razmišljala, molila za osobe koje su me povrijedile i slobodna sam. Nije lako poželjeti oprostiti jer time odustajemo od one kazne, makar u srcu, kojom sam kažnjavala te ljude. Proces oprosta je dugotrajan ovisno o tome koliko smo bili bliski s osobom. A vrata...nikad za nikog ne zatvaram potpuno.
15.05.2008. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P.S. Moja "stražnja" vrata su UVIJEK otključana, ali ... kod mene ti je dradi moj brate malo onih koji će i pomisliti da pokucaju na ta vrata a nekmoli prijeđu prag. Ja sam ta koja sam oderala pragove svih stražnjih vrata ... Bog te blagoslovio! Hvala ti za predivan blog! Majušni pozdrav i veliki blagoslov ti ostavljam! Uljepšao si mi dan!
26.06.2008. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kutak za rasterećenje
pa, brate ostavila sam vrata otkljucana ...
ne mogu se ljudi mene na taj nacin rijesiti ... hi hi...
salu na stranu, malo sam se bila zakvacila s frendicom i povrijedila me je, ali nisam se okrenula od nje iako ona uopce nije svjesna da mi je zadala jako veliku ranu...
11.04.2008. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovimaduse
Rado! Ali imam slučajeva kad bi ih najradije najvećim ključem zaključala..
15.04.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
U jednoj situaciji trebalo mi je preko godinu dana da oprostim. Dugo je trebalo da uopće poželim oprostiti, da shvatim koliko je to meni potrebno, koliko će me oprost osloboditi. neoprost je vukao za sobom gorčinu, a iz nje su proizišli i grijesi...mnoge ispovijedi su bile zbog neoprosta....ali bogu hvala, uporno sam molila za to, razmišljala, molila za osobe koje su me povrijedile i slobodna sam. Nije lako poželjeti oprostiti jer time odustajemo od one kazne, makar u srcu, kojom sam kažnjavala te ljude. Proces oprosta je dugotrajan ovisno o tome koliko smo bili bliski s osobom. A vrata...nikad za nikog ne zatvaram potpuno.
15.05.2008. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
P.S. Moja "stražnja" vrata su UVIJEK otključana, ali ... kod mene ti je dradi moj brate malo onih koji će i pomisliti da pokucaju na ta vrata a nekmoli prijeđu prag. Ja sam ta koja sam oderala pragove svih stražnjih vrata ... Bog te blagoslovio! Hvala ti za predivan blog! Majušni pozdrav i veliki blagoslov ti ostavljam! Uljepšao si mi dan!
26.06.2008. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...