Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • vanilla

    a ja pak nisam čula za nijednoga

    avatar

    18.03.2008. (17:35)    -   -   -   -  

  • lolina

    ajd ako imaš to na kompu instaliraj LimeWire da te skinemo

    avatar

    18.03.2008. (18:42)    -   -   -   -  

  • Catma

    Reicha svakako slušaj sa slušalicama. Stereofonija.

    avatar

    18.03.2008. (20:04)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Hvala Nemanja! Dojmljiva kolekcija! Nema šta! Iako bih radije da ti je kolega dao popis od pet veličanstvenih a ne dvjesto inauguriranih u, kako dovitljivo kažeš, - moderni kanon. Ja bih sa popisa svakako preporučio Henryka Goreckog ( Symphony of sorrow songs), Arvo Pärta ( Fratres, Tabula rasa), Ludovica Einaudia ( Una Mattina), i nadodao Keith Jarretta i njegov "La Scala" koncert koji je zapravo jedno emocionalno hodočašće sa možda najveličanstvenijih zadnjih 9 minuta ikad odsviranih. I tak..., hrmm..., a iz ove grupe eksperimentalne glazbe nisam a ma baš ništa poslušao, jel ima toga na myspaceu ? ^_^

    avatar

    18.03.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vertebrata, zaista misliš da je Jarrett napisao 9 najveličanstvenijih minuta glazbe? Dosta smjela teza, i, čini mi se, sasvim nevjerojatna u oštroj konkurenciji Huljića, Bacha i Hermana Nitscha.

    avatar

    18.03.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Čak nije niti napisao, samo izveo. Improvizirao cijeli komcerat. Koji kit! I to pred uštogljenim talijanima. I dobro da nije napisao. Inače bi imao opasnu konkurenciju. Nego tko ti je taj Nitsch? Ček, idem guglat...

    avatar

    18.03.2008. (23:04)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    A gdje si to čuo tih 9 minuta? Nitsch je jebivjetar, ali belosvetski, kao i Anouar Brahem i onaj Eberhard Weber - ne znaš 'ko je gori! To ti je sve ekipa s ECM-a, gdje i tvoj jebivjetar Jarrett sviri (Kurtzu, koji je nenužno zlo, kako je besmrtno kazala Baka).

    avatar

    18.03.2008. (23:53)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Čuo sam jednu skladbu ovog Thomasa Adesa, biennale 2001. ili 2003., mislim da se zvala "All Shall Be Well": tradicionalist skučena duha, tako sam ga doživio.
    Berio, Cage, Ligeti, Lutosławski: to je sam vrh kataloga. Stockhausen je blizu, ali više fenomenološki: tek neke njegove skladbe zaslužuju cijelo uho - npr. "Kontakte" ili "Gesang der Jünglinge".
    Nono je proturječan skladatelj: jedna njegova orkestralna skladba, "Per Bastiana: Tai-yang Cheng" me oduševila: prljavi snažni orkestralni clusteri, rješenja slična Ligetijevim, ali nešto manje suptilna, štoviše: grublja, zemljanija, prizemnija, sveudilj silna; ima još jednu zanimljivu skladbu za vrpcu: "Contrapunto dialettico alla mente", ali ima i skladbi koje te dotuku besciljnom programatikom, jalovim konceptom političke angažiranosti, te ga utoliko smatram "mrtvim puhalom", "prašinarom".
    Na prošlome biennaleu prisustvovao sam impresivnoj izvedbi sjajne skladbe strašne Sofie Gubaiduline, "Jetzt immer Schnee", u muzeju Mimara; čak mi je pomalo krivo što je na istome koncertu bila izvedena Detonijeva nevjerojatna skladba "Razgovori ptica u snu" za dva glasovira i mješoviti zbor (za glasovirima Dubravko i sin mu Danijel): takvo što čuje se rijetko ili nikad, te je nažalost zasjenilo i sjajnu Gubaidulinu...
    Nemanja, vidim da imate svih 6 Naxosovih Witolda: pravo malo blago.
    Idem sad spavati. Laku noć.

    avatar

    18.03.2008. (23:57)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Mortona Feldmana imate dosta na UbuWebu (prvi u nizu linkova u crnom uredu). Iznimna je to glazba: uporno-monolitna, monolitno-uporna, a opet tako vodna i drobna i topla ispod te godinu dana duge aligatorske kože...

    avatar

    19.03.2008. (00:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dr.Jatogen, kazao sam da popis nije moj. Ja sam samo isprva bio u uredništvu časopisa u kojem je popis objavljen. Zapravo, sam se sebi čudim čime sam se sve u ovom prekrasnom životu bavio!

    avatar

    19.03.2008. (00:28)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Nemanja, jel imaš La Scalu ? Ako nemaš - poslat ćemo. Ako kojim slučajem imaš: to je Part I, interval od 36:00 do 44:52. I naravno, pristojno je pričekati da taj trenutak prirodno dođe, a ne odmah premotavati na kraj. Prvo slušamo kako se gradira ambijent, zatim restrukturira i naposljetku osvještavanje trenutka. Prekrasno nešto. Uostalom, ćuti ćeš...

    I kakav to argumentom ad discographiae povlačiš ? S obzirom na enorman popis izvođača koji kod njih objavljuje, 2-3 promašaja uopće i nije tako puno.

    avatar

    19.03.2008. (00:33)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Nemam, druže. A pročitaj ti u međuvremenu ovo!
    (Po običaju, zajebavam se, iako mi je Nitsch zaista sumnjiv, a, vele, jedan je od većih šajsera. Čuj, prelistaj si ECM kataloge, vrijedi truda.)

    avatar

    19.03.2008. (00:37)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Zanimljiv rad gospođe Gubaiduline. Zanima me baš kako zvuč. Iako nikako nije prva koja koketira sa simbolikom forme u glazbi, jer poznat je cijeli niz skladatelja koji su svoju glazbu formirali u skladu sa fibonnacijevim nizom. Zasigurno najpoznatiji primjer je Beethovenova deveta. A ni moderna glazba nije baš neuka, evo recimo cijeli Lateralus ovjenčan je simbolikom i smislom zlatnog reza. Pogledaj!

    avatar

    19.03.2008. (01:17)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Izbacio bih s popisa svu onu lijenu, bahatu, samozadovoljnu američku minimalnu glazbu čiji je najveći domet hipnotički učinak pokoje Reichove skladbe - a to i nije neki domet: ne'š ti, repetitivnost i fazni pomak. A Reich je dovoljno bahat da se drži kao da je izmislio te jednostavne metode. Slušao sam ga i gledao na jednom biennaleu: ponašao se poput Gospodara Glazbe, ne shvaćajući da je u društvu najmanje deset boljih, zanimljivijih, maštovitijih skladatelja.
    Umjesto mini-malih na popis bih stavio hrvatske skladatelje: Dubravko Detoni, Ivo Malec, Ruben Radica, Milko Kelemen, Zlatko Tanodi, Mladen Tarbuk, Stanko Horvat itd. Možda i Marko Ciciliani.

    avatar

    19.03.2008. (08:29)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Strpati Mortona Feldmana pod "Eksperimentalna glazba" potpuno je besmisleno: ta je glazba i te kako promišljena.
    Preporuka je - uz pokoju iznimku - zapravo nepotpun popis nosača zvuka koji se mogu posuditi na glazbenom odjelu KGZ-a. Vidi se da je popis sastavio entuzijast koji nije baš najupućeniji u materiju.

    avatar

    19.03.2008. (09:45)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Preporučiti Zappu, a ne spomenuti Varesea na kojega se isti silno oslanja u svojim nespretnim i nesretnim "ozbiljnoglazbenim" pokušajima nepromišljeno je i iritira do bola. Drago mi je što ste Varesea ipak zastupili uz pomoć jubitua.
    Diamanda Galas? Kako je ta vrišteća vještica iz osamdesetih, ikona suicidalnih gruftyja, upala u listu?
    George Crumb je izuzetan skladatelj. Nemam ništa nosača zvuka s njegovim imenom, ali sam čuo ponešto na trećem programu. Vele, jedan je od većih (američkih) šmajsera.
    Zanimljiva podudarnost:

    György Ligeti: Lux Aeterna (1966) - George Crumb: Lux Aeterna (1971)
    György Ligeti: Apparitions (1958-59) - George Crumb: Apparition (1979)

    A onda mu je Ligeti, iznerviran, uzvratio udarac:

    George Crumb: Madrigals (1965-69) - György Ligeti: Nonsense Madrigals (1988-1993)

    avatar

    19.03.2008. (11:14)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    zaboravio si scott walkera, pada mi sada na pamet.

    avatar

    19.03.2008. (14:12)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, tko su pobogu 'suicidalni gruftyji'?
    Drago mi je da je Ligeti sjebao Crumba; dosadan mi je za popizdit, Crumb naime; poslušao sam ovo božićnu malu suitu - žasu. A Reicha sam i danas pristavio, muzikicu za 18 glazbenikof, i vjerujte mi, dugo to neće na moj krasni Plinius CD-101.

    avatar

    19.03.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Suicidalni gruftyji iliti darkeri (od njemačke riječi "die Gruft" to jest "grob").
    Ovo Crumb vs. Ligeti sam ja malo izdramatizirao, uočivši te naslove.
    Što se dosade tiče, evo što je mudri Cage rekao: "If something is boring after two minutes, try it for four. If still boring, then eight. Then sixteen. Then thirty-two. Eventually one discovers that it is not boring at all."
    Evo se sjetih jedne dosadne anegdote: dva člana London Sinfoniette na biennaleu 2001. su izveli (sam Bog zna zašto) Reichovu "Clapping Music", dakle glazbu za pljeskače. Reich je poslije javno izjavio da je izvedba bila užasna. Nije li to smiješno? Nije? No, što ćeš...

    avatar

    19.03.2008. (17:59)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ha, ha, odličan je Reich, kao zajebant. Mada opet, ta su dva člana London Sinfoniette zasigurno imali dlanove vlažne od treme, što je nesagledivo nagrdilo zvučnu sliku Glazbe za pljeskače. Ima Reich pravo, a, kao što vidiš, i Cage.
    Nego, pišeš li ti taj popis?

    avatar

    19.03.2008. (18:09)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nije to lako, trebam se prvo naspavati. Sutra ću, na poslu, u večernjoj smjeni.

    avatar

    19.03.2008. (19:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Doktore, pa vi ste ili noćni čuvar ili zaista doktor! Ne, ne morate kazati, ali zanimljivo je sada nagađati, kad već kažete: u večernjoj smjeni!

    avatar

    19.03.2008. (23:51)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Joj, Nemanja...za post od prije dva dana ja moram po arhivi tražiti gdje je...
    Evo jedan sažetak rada, puno zanimljivijeg od onoga gospođe Dubaiguline ili kako li se već dotična zove... The geometry of musical chords

    avatar

    20.03.2008. (20:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...