Komentari

euklid.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • ---K!k@Ch---

    mrzim matišu i školu i sve vezano za nju..pozz

    avatar

    03.03.2008. (22:28)    -   -   -   -  

  • Zvone Radikalni

    Mislim da prvi komentar na ovaj BRILJANTAN post jako lijepo oslikava veličinu problema s kojim smo suočeni.

    šarli, jel' se sprema kakva inicijativa ? ;-)

    avatar

    03.03.2008. (22:33)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Išao na instrukcije iz matematike godinama. Uvijek imao jedva 2. Unatoč svemu smatram da mi je koristila.
    Općenito, iz svog osnovnog i srednjeg školovanja, dijelom zahvaljujući i svom nedostatnom angažmanu, nisam baš puno dobio. Školovanje je više značilo socijalizaciju, nego eduakciju.

    avatar

    03.03.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • šarli

    @zvone: Da!
    @apartczyk: Čuvaj se, 15.3. je bliže nego se nadaš!
    @Ponoćna strina: U sridu! Moj najveći matematički uspjeh je bio kad sam naučio prijateljičinog sina najveću zajedničku mjeru i najmanji zajednički višekratnik. Vjerovala ili ne,
    to sam ga naučio s raznobojnim lego "kockama", ne s brojevima. Shvatio je od šuba. U stvari, kad bolje razmislim, neskromno, mislim da svatko može shvatiti nzm i nzv s lego kockama. Kladim se!

    avatar

    04.03.2008. (00:27)    -   -   -   -  

  • paor

    imam sad već srednjoškolce i imam nekakav uvid u matematičko gradivo, a mogu reći da se ne mogu se načuditi neinteligenciji naše pedagoške inteligencije....

    avatar

    04.03.2008. (09:54)    -   -   -   -  

  • Ribafish

    dok sam 4 godine radio u skoli skuzio sam da svakom uceniku mozes postaviti pitanje za peticu (ako ti se svidja) ili jedinicu (ako te iritira). neki profesori matematike namjerno daju tesko rjesive zadatke ili ih ne objasnjavaju dobro - kako bi digli dzeparac od instrukcija. ne krivim njih nego proklete pse iz drzavnog aparata koji daju placu od 3500 kuna za tako je*eno vazan posao.

    avatar

    05.03.2008. (08:05)    -   -   -   -  

  • marko.v

    Jako dobro opisano stanje s otkrivanjem pravih uzroka problema. No, ne utječu na hiperinflaciju instrukcija samo 'suvremeni globalni trendovi'. Trošnu zgradu hrvatskog školstva nitko ne obnavlja već desetljećima. Dovlači se nešto novog namještaja (vjeronauk, informatika, prepametne ploče koje se ne koriste, ...) i ušminka se štogod prigodno (prozori u hnos ružičastu). Doista se u svijetu propituje program matematike ali bi kod nas prije svega trebalo propitati nastavni plan. Ako naš učenik ima čak 17 do 19 predmeta svaki tjedan onda je jasno da sve to može funkcionirati samo na 'ofrljenoj' razini, a doista puca na matematici zbog spomenute kumulativnosti. A bogami puca i na leđima učitelja i nastavnike matematike. I po glavi ponekad. Danas nije lako biti prosvjetar, a nastavnik matematike posebno je teško. Svatko je pozvan i kompetentan da zvoca i miješa se. A, ovakvi članci u Jutarnjem su poziv na dodatno gaženje. U zbornicama se događa nasilje, a ono se najčešće čini učiteljima matematike.
    Profesori PMF da se čuju i da djeluju?! Pa valjda su svi progovorili o hnos-u osim njih. Na stručnim skupovima za nastavnike, hvala im na podršci, se uglavnom ne pojavljuju. U općoj i stručnoj periodici o problemima školske matematike ih nema. Na webu ih nema. Drugi predmeti i odgojne znanosti otvoriše poslijediplomske studije za nastavnike, a mi moramo iz zemlje ili na učiteljsku akademiju da ne budemo baš zadnji u školi ako imamo imalo ambicije.

    avatar

    05.03.2008. (08:27)    -   -   -   -  

  • dva

    ehhhh, matematika :)
    gledam svog mlađeg sinka (4,5) i mislim si je li vrijeme da popričamo "matematički". Naime, čula sam da njegov 8 mjeseci stariji pajdo već rješava zadatke tipa: 3+kvadratić (da ne napišem "kockica", poludim kad netko kaže npr. "bilježnica sa kockicama"..grrrr) = 5, i sad, malo dijete od 5 godina i 2 mjeseca piše malom ručicom broj dva u prazan kvadratić, roditelji ponosni, ja pomalo zastiđena (jer moj to ne zna, ne zna čak ni brojeve čitati..), pomalo začuđena ( zar već....). Ponukana svime time, onako, u prolazu, pitam svog mališana koliko je dva i dva. On ignorira pitanje, ja uporna. na koncu, posve u prolazu, i posve u stilu "joj-mama-jesi-dosadna-i-naporna-evo-ti-da-te-se-riješim" vikne on meni u lice odgovor : "PA DVA PARA!!!" i ode iz sobe. I što sad? Ostaviti ga u svijetu igre? ili uzeti lego kockice i učiti zajedničke višekratnike i djelitelje?
    Da se razumijemo, meni matematika nije bauk, a nije ni struka. Neshvatljivo mi je, a doživjela sam i čula na vlastite uši da čovjek koji je završio srednju školu (mesarski smjer) ne zna koliko je 10% od 70, a i da netko tko ima završenu višu školu ( u kojoj je sigurno bio ispit Matematika1 i Matematika2) uporno tvrdi da nikako nije isto napisati 0,2 i 0,20. E, zbog takvih stvari, nema nam druge, nego krenuti od lego kockica!

    avatar

    06.03.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...