Komentari

bespelj.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • boco san

    Vrijedi tvoja krilatica za mnoge i vjerujem da ćeš dobiti
    puno opisa i sjećanja na školske dane.

    Mi smo bili siromašni , ali ne u duši i to je najveća sreća
    u pogledu mojeg odrastanja.

    Sjećanja , ah ta lijepa sjećanja na školske dane
    kada si donekle bezbrižan, zaigran i u svom svijetu
    mašte i razmišljanja o budućnosti .

    Eh, školski dani ,
    selektiranje bogatih i siromašnih,
    tako da odmah shvatiš gdje ti je mjesto.

    Tako je započeo
    moj prvi susret sa bogatim i siromašnim društvom.

    Ocijene ti šeću od 1 do 5 da ni sam ne znaš zašto ako si
    nešto znao više od nagrade „ocijene „ koju si dobio
    nije ti bilo ništa jasno
    i stalno si se zapitivao zašto…zašto !?

    Kad je bila marenda to je bila raskoš kod nekih, a tebi onako
    kruli u želudcu i odmičeš se od onih sitih
    da ne čuju tu grmljavinu
    iz tvoje utrobe.

    Imaš li kruha i pospeš li ga šećerom , prava poslastica … kolač.

    Jednom sam dobila kolač, ali kakav kolač štrudlu od jabuka.

    Ma da ti objasnim mama mi je radila u ugostiteljstvu i slastičar je
    rezao štrudlu od jabuka kako bi je mogao složiti i poslati u hotel.

    Normalno rezao je tako da je eliminirao one okrajke i stavljao ih sa strane.

    No tu nije kraj priče , mama je dobila te okrajke i dala
    meni i sestri i tako smo otišle u školu.

    Kad je bila marenda izvadila sam i počela jesti.
    Komentari jedne bogatašice , vidi jede kolače, pa nije vama baš loše .

    Ponudila sam joj okrajke , nisam dobila ni hvala .
    A što je bilo sa mnom ..ostadoh u društvu svoje grmljavine iznutra.

    Od svojih smo naučili uvijek sve podijeliti,
    jer kako bi to bilo da ja jedem a pored mene netko gleda.

    Bilo je toga još , tada nisam bila dorasla nekim stvarima , ali zato ih danas pamtim
    svaki put kad susretnem te gladne bogatune.

    avatar

    25.02.2008. (14:20)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Nemam traume ni iz osnovne ni iz srednje škole, dapače srednje se uvijek sjećam s osmjehom. U osnovnoj sam promjenila 3 škole, jer smo se selili i to je ono što mi je obilježilo, ali u srednjoj svi smo krenuli ko nepoznanice, bila sam prilično dobar đak, doduše najčešće kampanjac, imala sam odlično društvo i bez obzira što smo bili prilično živahni izvlačilo nas je dobro učenje, spadamo u razred koji u najvećem broju dođe na godišnjice mature, svakako slažem se s krilaticom od koljevke pa do groba najljepše je đačko doba.

    avatar

    25.02.2008. (17:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Spomenula si čistačicu... i tako meni probudila uspomenu na podvornika u mojoj osnovnoj školi. Bio je opasaaaaannnnn. To je samo dokaz da je naša generacija poštovala i slušala čistačicu i podvornika... a današnjim klincima više ni ravnatelj ne može stati na kraj.
    Osnovnu školu završila sam u provinciji. Bilo je to predivno doba.... i prva dva (Šuvarove) srednje sam završila u istoj toj provinciji.... Mislim da su mi te dvije godine bile neki prijelom u životu. Tada su mi se desile najteže, ali najljepše stvari u životu. Tada sam preselila u veliki grad. Bila sam mala provincijalka u velikom gradu. Jednom mi je (kad sam već završila školu), razrednica rekla da sam izgledala kao biće koje je palo s neke druge planete. Išla sam u ženski razred. U razred su išle cure iz uglednih i javnosti poznatih obitelji. Snobice. Osjećala sam se poput tebe. Nisam sjedila u kutu i plakala.... Borila sam se svakog dana. Ne odlazim na proslave mature. One nisu zavrijedile ni jedan trenutak mog vremena. Ostalo je nekoliko normalnih cura s kojima se rado sretnem... s jednom se i posjećujem sve ove godine.... ali s cijelim razredom - ni slučajno.
    Taj period je bio nužno zlo.... odgulila sam to. I tu je bio kraj priče. Eto.... ;)

    avatar

    25.02.2008. (22:02)    -   -   -   -  

  • Panoptes

    Ja sam kao i ti osnovnu školu pohađao u jednom malo mjestu,u razredu nas je bilo oko 10,ovisno kako koji razred,jer u višim razredima su nam se priključivali i učenici iz okolnih pškola koje nisu imale 8-godišnji program. Al sjećam se jedne zgode kad smo prije nastave otišli igrat hokej na jednu zaleđenu baru,pa se vratili u školu totalno mokri,sve čarape,gaće,sve...pa smo se isto kao i vi(jedino,mi smo imali radijatore) grijali i sušili :) obavezno igrali nogomet,isključivali sklopke i slično :) A iskustva iz srednje su mi super,naravno bilo je nekoliko pojedinaca koji su se htjeli uvijek isticat,a ti su naišli na velik otpor kod mene,tak da se sa nekima nisam slagao. Al sam komunicirao sa svima,šalio se sa svima,naravno imam draže i one manje draže ljude,al vratio bi se rado da mogu u srednju da mogu :)

    avatar

    25.02.2008. (23:27)    -   -   -   -  

  • Teine budalaštine

    nevjerojatno mi je kako imaš živa sjećanja na djetinjstvo...ja se gotovo ničega ne sjećam..imam slike u glavi, ali ne i popratne priče...skupljam dojmove i sjećanja ljudi koji su tada bili uz mene, pa kreiram svoje djetinjstvo...ne znam mogu li kriviti rat za to, ali sve do rata mi je mutno, ali zato imam kompletne priče i sjećanja svake sekunde od prvog dana rata prema ovdje...šteta...

    avatar

    26.02.2008. (00:50)    -   -   -   -  

  • oldbat

    najsvjetliji trenuci u našim životima su oni teški trenuci koje smo uspjeli savladati. I zato na svoje djetinjstvo gledan kao na školu zbog koje sam očvrsnula.

    avatar

    26.02.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • tyche

    Skola je bila najbolje razdoblje u zivotu - zivis bez brige i pameti :)))
    salu na stranu - meni je to bilo dobro razdoblje, bez trauma i problema, zato ga se jako rado sjecam

    avatar

    26.02.2008. (16:39)    -   -   -   -  

  • Mithrandir

    Nisam još puno toga proživio da bih mogao sa sigurnošću tvrditi koje je doba najljepše, ali mogu reći da mi za sada nije bilo loše. ;)

    avatar

    26.02.2008. (18:41)    -   -   -   -  

  • angie

    Nego što nego je najljepše!!!
    Lijepo mi se sjetiti škole i osnovne i srednje, nemam loših uspomena. A po onome što si opisala vjerujem da ti nije bilo lako, djeca znaju biti jako okrutna i bez milosti.

    avatar

    26.02.2008. (19:39)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    ja bi se i sad vratio u osnovnu školu. mozak na pašu, a put pod noge. za proslavu mature niko nas ne može skupit jer nikada nismo svi na broju. ali zato se prije 5 godina skupio cijeli VIIIb razded (osim dvojice) na proslavi 25 g. od završetka osnovne škole. ne znam kako je na proslavama mature, ali ovo je bilo za pamčenje, neponovljiv doživljaj.

    avatar

    27.02.2008. (10:15)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ja ću ove godine na 25 godišnjicu mature (jojj zvuči odvratno puno) i mogu reči, makar nisam bila među najboljima u razredu (a sve neki štreberski razred jezične škole), ja sam najdalje dogurala - faks, posao, šefovanje... he he... tako ti je to. one koje su bile najperspektivnije, nisu došle ni do druge godine faksa...

    avatar

    27.02.2008. (22:39)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Draga moja. Sa istom izrekom htjela sam započeti svoj planirani post. Drago mi je da si i ti pisala o svom đačkom dobu, jer moj post još nisam sasvim uoblikovala, pa ću to ostaviti za neko kasnije vrijeme. Sjećanja iz osnovne škole su ipak najljepša, iako smo tada imali lošije uvjete nego što ih danas djeca imaju. Ti imaš izuzetna sjećanja i opet ću to još jednom u miru pročitati. Za ova druga, iz srednje škole - sramota je kako se djeca okome na nekoga u razredu i obilježe ga. Nisam osobno imala takva iskustva, ali moj mlađi sin ih ima, iako nismo nigdje selili i nismo mijenjali sredinu. Čim je neko, po bilo čemu drugačiji, svoj, osoben, tada se većina okomi na njega. Čestitam ti, od srca, što si sve to prebrodila, što si ojačala i uspjela u svojoj karijeri. Jaka si ti. Bravo! :-)))))

    avatar

    28.02.2008. (14:40)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    @Ježev blog: hvala na komentaru...i marenda je bio jedan od razloga zašto nisam volila veliki odmor :)

    @slatko grko: drago mi je zbog tvog pozitivnog iskustva. Uvijek mi je lijepo bilo vidjeti složan razred.

    @Ima jedan svijet: Slažem se...na žalost sve je manje autoriteta koje klinci danas poštuju... I meni su neki...nekoliko godina kasnije znali reći kako su se divili mojoj hrabrosti i upornosti...i prkosu. Na godišnjicu mature sam išla jer me zanimalo kako ću reagirati nakon toliko godina kad ih opet vidim, kakvi su moji osjećaji...sada kada znam...niti ja ne želim više ići :-)

    @Panoptes: hvala na komentaru....hokej kažeš :-) a mi smo se znali sanjkati...bez saonica!...na običnom najlonu :-)

    @Teine budalaštine: brojni razgovori i malobrojne fotografije :-) s vremenom su ih oživjeli...vjerujem da će se i tebi s vremenom vratiti sjećanja.

    @Old bat: slažem se...sada se mogu i smijati tim trenucima :-), ....iako tada nije bilo nimalo smiješno.

    @Tyche: drago mi je zbog tebe....kod mene je obrnuto...ja sad bez brige i pameti :-)

    @Gandalf: doći će i to ....samo polako :-)

    @Angie: drago mi je da imaš lijepa iskustva....istina...klinci stvarno znaju biti okrutni.

    @prirodno_celav: ...wow 25 g. nakon osnovne škole i svi (osim dvojice) se nađete skupa....to i ne može biti drugačie nego predivno...da se nađem s njih 5 bila bih prezadovoljna.

    @seoska idila: bravo...za ovo šefovanje :-)....sjećam se da je jedan profesor u srednjoj govorio..."fakultet ne završavaju pametni nego uporni"...često sam se na faksu znala toga sjetiti....25 g. i nije baš tako puno (što sam starija to sam tolerantnija po pitanju godina :-) )

    @gustirna: haha...sorry za naslov :-)....sigurna sam da će post biti prekrasan....kao i svi dosad-jedva čekam.
    Ne kaže se uzalud...što te ne slomi, ojača te...uvjerila se na vlastitoj koži :-)

    avatar

    28.02.2008. (21:21)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Meni su uspomene na školske dane zbrčkane.Ima dobrih i loših.Godišnjice mature ne proslavljamo.Ne možemo se dogovoriti tko treba biti odgovoran za pozivanje na proslavu.
    Nije mi žao.Njih nekoliko koji su mi dragi susrećem i to mi je dovoljno.

    avatar

    02.03.2008. (12:34)    -   -   -   -  

  • nastavnica ruskog jezika

    Davne 1989. godine sam počela da radim na Bešpelju u školi. Moj doživljaj Bešpelja i svega onog što sam proživjela za samo 3 mjeseca, koliko sam radila kao nastavnik rukog jezika, sadrži posebne utiske. Sjećanja su mnogo živa, inače nebih ni tražila neke informacije na internetu, niti bih ostavila svoj komentar na divnu ispovjest jedne Bešpeljanke.
    Ništa nisam zaboravila, ni školu, ni kolege nastavnike, a posebno ne učenike, čijih se likova i danas jsjećam. Putovanje rudarskim autobusom, u kojem smo dobijali crvenkastu boju šta god da obučemo, je bila posebna pustolovina. Živa je posebno slika jedne večeri kada smo se vraćali iz druge smjene i kada sam kroz prozor gledala kako grupa učenika kreće sa puta nekom stazom i upućuje se kroz borovu šumicu. Bila je već noć, duvao je neki hladan vjetar, padala je kiša i neki muk planinski i mrkli mrak su najavljivali oluju. U grupi sam prepoznala i učenike kojima sam predavala i pitala sam se kako će tu noć doći do kuće, jer su mi neki od njh pričali da pješače i po 10 kilometara. To su bili pravi đaci, junaci. Ti moji učenici, Bešpeljanci, su voljeli ruski jezik, učili tekstove, pjesmice... Zajedno smo pjevali ruske pjesme. Bilo je mnogo talentovanih malih pjevača. Njihov glas se razvijaoje bio melodičan, vjerovatno mu je prijao čist bešpeljanski vazduh. Nekako smo se bili srodili i radovali se svakom času... Ali, poslije tri mjeseca, ja sam napustila školu i otišla daleko, svojim putem u neku drugu školu da živim i radim sa nekim drugim učenicima. Dan rastanka je bio mnogo tužan. Plakali smo i ja i učenici... Sunce je zalazilo iza brda na Bešpelju. Vraćala sam se kolima u Jajce, a iza auta su trčali moji đaci i mahali mi...Možda će se neko zapitati kako je to moguće poslije samo tri mjeseca našeg zajedničkog rada i života u školi. Desilo se i ja to pamtim i danas. To poštovanje i njihove suze ne mogu da zaboravim. Mogu da kažem da su me učinili srećnom i nadam se da sam i ja njima unijela radost u njihovom djetinjstvu. Bilo bi mi drago da je "Bešpelajnica", mlada žena koja je pisala o Bešpelju, moja bivša učenica. Nastavnica ruskog jezika.

    avatar

    24.09.2012. (13:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...