Eh, da te konačno iskomentiram: Ljudi su "žrtve" svojih programa i što li činimo mi koji smo zainteresirani za duhovnost? Netko češće, netko rijeđe, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da ih svi barem nekad osuđujemo zbog toga. I to je normalno, jer i mi smo "žrtve" svojih programa. Istina, ljudi si stvarno ne mogu pomoći.
Ako mi netko od vas dođe i kaže da baš nikad ne osuđuje ljude znajte da ću vam onda priljepiti etiketu "osoba koja nije potpuno iskrena prema samom sebi". :D :D :D. Trudim se ne osuđivati. I uglavnom mi polazi za rukom dugoročno, ali kad reagiram po impulsu - onda u tom trenutku osuđujem - i to doista je odraz mojih programa. Kad osuđujem obično ne osuđujem ljude zato što su takvi kakvi jesu, već zato što nerijetko sami sebe, ali i cijelu svoju okolinu uvjeravaju da upravo takvi kakvi su oni svi trebaju biti (iako znam da je to samo način na koji se pokušavaju podići u vlastitim očima i tako si pomoći). Znači, u pravilu (možda postoje i iznimke) me ne ljute "mane", već odbijanje priznavanja samom sebi tih mana i pokušaj širenja istih na sve oko sebe. Vjerojatno zato što moji programi to doživljavaju kao stagnaciju i kao nešto što je pod utjecajem "slobodne volje" - po principu: "svatko može odabrati rad na sebi". S druge strane, znam da to možda i nije tako - da i izbor samog rada na sebi možda ovisi o nekim "nekontrolabilnim" (iz tog trenutka i te perspektive) faktorima.
iz svojeg vlastitog iskustva znam koliko je teško kada su aktivni programi koji nam stvaraju dojam jedne vrlo negativne stvarnosti Da, to je doista teško - i nisam još uvijek pošteđena toga, ali baš kao što i ti kažeš - sada je to puno kratkotrajnije i puno manje "moćno".
treba vidjeti kako ću reagirati kad budu došle složenije životne okolnosti Ja tu uvijek malo podbacim :D :D :D
Mislim da je često najbolje što možemo napraviti kad je netko pod utjecajem negativnih programa da jednostavno šutimo i suzdržimo se od davanja bilo kakvih savjeta. Eventualno saslušamo ili kažemo nešto stvarno minimalno i budemo u miru sami sa sobom, ako naravno možemo. U psihologiji postoji jedna super tehnika (u sklopu savjetovanja): slušaš i reflektiraš pitanjima (npr. "Vidim da ste tužni. Zašto ste tužni?"), a nakon toga postavljaš pitanja o tzv. "Idealnom danu" i što bi se trebalo dogoditi da bude takav, pa onda što bi osoba sama mogla napraviti po tom pitanju...navodiš da sami dođu do odgovora, nikad ne nudiš gotovo rješenje, jer je kontraproduktivno. Ja još volim i izraziti svoje mišljenje - koje vrijedi za mene, pa možda netko tko ima sličnu strukturu kao i ja nađe nešto za sebe u tome...a možda i ne - ponudim, pa kome paše...
Možda mi stil, osobnost i trenutna istina nekih od njih neće biti u skladu sa mojim Kako rekoh velik broj puta - da smo svi isti bilo bi dosadano. No ima još nešto - ne bismo se nikad pomakli s mjesta, jer ne bi imao tko testirati našu istinu i ne bismo imali o ćemu promišljati i tako možda graditi položaj na popularnoj Berixovoj krivulji ;D.
I za kraj: lijepa glalaksija :D ;D :D.
26.02.2008. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, da te konacno iskomentiram ja sam se već pomirio sa time da će niz stati na brojci 47 :-) (to je broj mojih uzastopnih postova na koji si napisala barem jedan komentar) - pa da mi se netko usudi reći da ti nisi dio važan dio ovog bloga. :-)
priljepiti etiketu :-D
ali kad reagiram po impulsu - onda u tom trenutku osuđujem i samo da znaš - ne osuđujem te zbog toga. Naravno, ako bi impulsivno reagirala prema meni, onda ne bi mogao, a da te ne osuđujem. :-P
Vjerojatno zato što moji programi to doživljavaju kao stagnaciju i kao nešto što je pod utjecajem "slobodne volje" - po principu: "svatko može odabrati rad na sebi". S druge strane, znam da to možda i nije tako - da i izbor samog rada na sebi možda ovisi o nekim "nekontrolabilnim" (iz tog trenutka i te perspektive) faktorima. Ah, "slobodna volja" - po meni je to jedna od najslađih iluzija. Znam da ja ponekad ne mogu "raditi na sebi", iako znam važnost toga i iako znam razne mogućnosti koje su dostupne - a di će onda npr. netko tko uopće ni ne razmišlja na taj način... Ali razumljivo mi je to što ti pišeš zato jer se i ja ponekad tako osjećam (reagiram).
U psihologiji postoji jedna super tehnika (u sklopu savjetovanja) kad smo kod super tehnika, ja sam veliki fan Miltona H. Ericksona - i njegovih metoda sa kojima je poticao osobu da njihova podsvjest dođe do rješenja. On mi je totalni genijalac! Pročitao sam i neku njegovu knjigu - ali ne sjećam se više naslova. Da li se što o njemu govori na tvom faksu?
tako možda graditi položaj na popularnoj Berixovoj krivulji :-D
26.02.2008. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Eh, da te konačno iskomentiram:
Ljudi su "žrtve" svojih programa i što li činimo mi koji smo zainteresirani za duhovnost? Netko češće, netko rijeđe, ali mislim da neću pogriješiti ako kažem da ih svi barem nekad osuđujemo zbog toga. I to je normalno, jer i mi smo "žrtve" svojih programa.
Istina, ljudi si stvarno ne mogu pomoći.
Ako mi netko od vas dođe i kaže da baš nikad ne osuđuje ljude znajte da ću vam onda priljepiti etiketu "osoba koja nije potpuno iskrena prema samom sebi".
:D :D :D. Trudim se ne osuđivati. I uglavnom mi polazi za rukom dugoročno, ali kad reagiram po impulsu - onda u tom trenutku osuđujem - i to doista je odraz mojih programa. Kad osuđujem obično ne osuđujem ljude zato što su takvi kakvi jesu, već zato što nerijetko sami sebe, ali i cijelu svoju okolinu uvjeravaju da upravo takvi kakvi su oni svi trebaju biti (iako znam da je to samo način na koji se pokušavaju podići u vlastitim očima i tako si pomoći). Znači, u pravilu (možda postoje i iznimke) me ne ljute "mane", već odbijanje priznavanja samom sebi tih mana i pokušaj širenja istih na sve oko sebe. Vjerojatno zato što moji programi to doživljavaju kao stagnaciju i kao nešto što je pod utjecajem "slobodne volje" - po principu: "svatko može odabrati rad na sebi". S druge strane, znam da to možda i nije tako - da i izbor samog rada na sebi možda ovisi o nekim "nekontrolabilnim" (iz tog trenutka i te perspektive) faktorima.
iz svojeg vlastitog iskustva znam koliko je teško kada su aktivni programi koji nam stvaraju dojam jedne vrlo negativne stvarnosti
Da, to je doista teško - i nisam još uvijek pošteđena toga, ali baš kao što i ti kažeš - sada je to puno kratkotrajnije i puno manje "moćno".
treba vidjeti kako ću reagirati kad budu došle složenije životne okolnosti
Ja tu uvijek malo podbacim :D :D :D
Mislim da je često najbolje što možemo napraviti kad je netko pod utjecajem negativnih programa da jednostavno šutimo i suzdržimo se od davanja bilo kakvih savjeta. Eventualno saslušamo ili kažemo nešto stvarno minimalno i budemo u miru sami sa sobom, ako naravno možemo.
U psihologiji postoji jedna super tehnika (u sklopu savjetovanja): slušaš i reflektiraš pitanjima (npr. "Vidim da ste tužni. Zašto ste tužni?"), a nakon toga postavljaš pitanja o tzv. "Idealnom danu" i što bi se trebalo dogoditi da bude takav, pa onda što bi osoba sama mogla napraviti po tom pitanju...navodiš da sami dođu do odgovora, nikad ne nudiš gotovo rješenje, jer je kontraproduktivno. Ja još volim i izraziti svoje mišljenje - koje vrijedi za mene, pa možda netko tko ima sličnu strukturu kao i ja nađe nešto za sebe u tome...a možda i ne - ponudim, pa kome paše...
Možda mi stil, osobnost i trenutna istina nekih od njih neće biti u skladu sa mojim
Kako rekoh velik broj puta - da smo svi isti bilo bi dosadano. No ima još nešto - ne bismo se nikad pomakli s mjesta, jer ne bi imao tko testirati našu istinu i ne bismo imali o ćemu promišljati i tako možda graditi položaj na popularnoj Berixovoj krivulji ;D.
I za kraj: lijepa glalaksija :D ;D :D.
26.02.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
Eh, da te konacno iskomentiram
ja sam se već pomirio sa time da će niz stati na brojci 47 :-) (to je broj mojih uzastopnih postova na koji si napisala barem jedan komentar) - pa da mi se netko usudi reći da ti nisi dio važan dio ovog bloga. :-)
priljepiti etiketu
:-D
ali kad reagiram po impulsu - onda u tom trenutku osuđujem
i samo da znaš - ne osuđujem te zbog toga.
Naravno, ako bi impulsivno reagirala prema meni, onda ne bi mogao, a da te ne osuđujem. :-P
Vjerojatno zato što moji programi to doživljavaju kao stagnaciju i kao nešto što je pod utjecajem "slobodne volje" - po principu: "svatko može odabrati rad na sebi". S druge strane, znam da to možda i nije tako - da i izbor samog rada na sebi možda ovisi o nekim "nekontrolabilnim" (iz tog trenutka i te perspektive) faktorima.
Ah, "slobodna volja" - po meni je to jedna od najslađih iluzija. Znam da ja ponekad ne mogu "raditi na sebi", iako znam važnost toga i iako znam razne mogućnosti koje su dostupne - a di će onda npr. netko tko uopće ni ne razmišlja na taj način... Ali razumljivo mi je to što ti pišeš zato jer se i ja ponekad tako osjećam (reagiram).
U psihologiji postoji jedna super tehnika (u sklopu savjetovanja)
kad smo kod super tehnika, ja sam veliki fan Miltona H. Ericksona - i njegovih metoda sa kojima je poticao osobu da njihova podsvjest dođe do rješenja. On mi je totalni genijalac! Pročitao sam i neku njegovu knjigu - ali ne sjećam se više naslova.
Da li se što o njemu govori na tvom faksu?
tako možda graditi položaj na popularnoj Berixovoj krivulji
:-D
26.02.2008. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...