Komentari

laughinggranny.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Sjedokosi

    lijepe odraze u namreškanoj vodi ostavlja

    avatar

    23.02.2008. (00:28)    -   -   -   -  

  • Helix

    Uživam u ovo sunčano jutro uz tvoje slike i stihove.

    avatar

    23.02.2008. (09:03)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, taj mjesec puni
    što san mi
    zrno po zrno runi     ...

    avatar

    23.02.2008. (12:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Uhvatila si ga prije nego što se pomrčio!?
    Na blogu Borut su fenomenalne slike pomrčine Mjeseca, te prije i poslije.
    Prfeporučam! :-)))

    avatar

    23.02.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • polona

    originalen pristop k mrku :)

    avatar

    23.02.2008. (18:26)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Mjesec,noćni vladar neba
    i gospodar snova,
    svojim magnetizmom zna,
    putnika namjernika zavesti
    na krivi put...

    avatar

    23.02.2008. (23:16)    -   -   -   -  

  • Dor

    O Mjesecu i mjesečini bi se, uistinu, puno toga dalo napisati! Sjećamo se tako jednog opisa mjesečine u jednom romanu - kako se mlijeko mjesečine prolilo po krovovima obližnjih kuća! A ima ga, ponajviše kao uštapa, u sonetima pisca ovih redaka. U kojima je, baš kao i u ovom prekrasnom haikuu, "ku-kuc ..." izvirivao iznad brijega čineći nas da se zapitamo: "Ej, Mjeseče, "kakve su to tvoje fore"? A bile su - pročitajte u V sonetu iz sonetnog mu vijenca "Silazak u sebe":

    a usahle grane ostale bez pjeva
    i nalik su čvrsto zgrčenim prstima
    na nebu loš znamen: to munja sijeva
    svrdlajući svrdlom straha u kostima

    ubrzo sam znao: grijeh moj bje do štapa
    a pravednost tvoja do Gospodnjeg praga
    jer ne zanijekah razlivenost slapa
    mjesečine preko ramena ti naga

    i živjeh u vjeri: duša ti je moj dom
    na ključ pravo imam da ne uđu tati
    da te ne ukradu da se ne desi lom
    i da tu uzmognem san svoj dosanjati

    no što ja tu zborim kučine i trice
    nebo je u sivo tad bojilo lice

    (Nadamo se da je pravilno shvaćeno kako je u drugoj strofi ovog neveselog soneta za njih oboje bila kobna upravo mjesečina koju autor, u jednoj drugoj prigodi, nije uspio zanijekati - nekome je, eto,
    otkrio kako je one jedne noći Mjesec njegovu ljubav zatekao - nagu!)

    avatar

    24.02.2008. (03:49)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    sjedokosi - uvijek zanimljivi, odrazi u vodi ...

    Helix - thanks ... lijepi pozdrav, lg :-)

    Ru - uvijek spremna sa stihovima ...hvala ti :-)

    gustirna - nisam pomrcini bila ni blizu, jer se desila oko 4 ujutro ... :-)) pogledat cu, hvala ti na adresi!

    polona - pa ne tako kot tvoj, umetniski ...

    žubor vode - tko bi vise znao sto je pravi, sto krivi put ... pretpostavljam optimisticno da je pravi onaj put na kojemu se nalazim ... :-))

    avatar

    24.02.2008. (03:53)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    Dragi Dore, kako ti zahvaliti na predstavljanju ovdje jos jednog od tvojih sonetskih specijaliteta velikodusno ponudjenog pjesnickim sladokuscima! Citajuci, ponovo i ponovo, tvoje misli tako iskomponirane u tonalitetu tvog danog nadahnuca, pitam se - izmedju ostalog - , tko se tu kime igra, Mjesec pjesnikom, ili pjesnik Mjesecom ... ne moze se covjek oteti pomisli da je i sam blistavi nebeski putnik, sasvim sigurno, u nekim nivoima realiteta, inspiriran pjesnikom koji ga tako intimno dozivljava ...

    avatar

    25.02.2008. (03:10)    -   -   -   -  

  • Dor

    Naknadno unosim ovaj dodatni komentar, jer je uvažena lg snimila Mjesec u trentku počinjnja pomrčine, a ja sam, tada, nažalost, taj događaj bio zanemario. Pa tek sada ispravljam previd:

    Uvijek je Mjesec, u vrijeme eklipse, djelomične ili potpune pomrčine, bio čudo ili fascinacija. Isto tako i Sunca. Mjesečeve faze traje 28 dana od Mladog do Punog Mjeseca, pa su te promjene, nekada, plašile ljude koji bi se molili da se Mjesec opet vrati na svoje mjesto na nebu.
    Mada mu zna namjere, no naša ga pjesnikinja avejedno pita “Kakve su to tvoje fore / na vrhu brega?” Jer joj je blizak i drag kao onaj netko kojega već silno dugo poznaje. Mjesec je vječna inspiracija pjesnikova i s njim je uvijek na “ti”! Mističan je koliko nije dostupan, ali mu je prisustvo – neizbježno! Kako smo već rekli, poistovjećujemo ga s voljenim bićem; s njim razgovaramo, prepiremo se, svađamo, ali i šalimo – upravo ovako kako to simpatično čini i naša poetesa posluživši se pjesničkom figurom personifikacijom.
    Mjesečeve eklipse su, također, imale utjecaja i na mnoga zbivanja u prošlosti. U vrijeme nestajanja njegova “magičnog” svjetla uživamo promatrajući nebo. A sad uživajmo u ovom haiku!

    avatar

    08.03.2009. (04:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...