Moja obitelj nije pretjerano religiozna. Jedino bih mogla reći za svoju baku da više drži do vjere, odlazaka na misu i ostalog. Kao djeca, sestra i ja smo gotovo svake nedjelje išle s bakom u crkvu. Istina, više je bilo pod prisilom, a nešto manje vlastitom voljom. Znam da su bili krivi razlozi za odlazak u crkvu... Danas nisam potpuno sigurna u vlastitu vjeru i trebam jedno vrijeme za razmišljanje. Jedino znam da je svatko sam odgovoran za svoja djela. Odlazak u crkvu ne bi trebao biti zbog drugih, nego zbog nas samih. Zbog vlastite potrebe za Bogom, a ne nekih drugih razloga.
15.02.2008. (14:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh da, crkva i vjera te Božji put… Svatko ima svoje mišljenje, a nadam se da se nećemo kačiti oko toga. Sjećam se kad sam kao mala išla svake nedjelje u crkvu i svaku večer, veselila se tome... ali danas više ne. Ne idem u crkvu, po tom pitanju nisam nikakva vjernica a dali vjerujem u Boga i Božji put? Iskreno, ne znam vjerujem li u Boga. Vjerujem da postoji nešto više,neka jača sila. Mislim da to nešto "više" prati svakog čovjeka, pa u nekim situacijama je to dobro, a u nekim ne... ali ne vjerujem u crkvu kao instituciju i u sve one svećenike, fratre itd. no sve vjere jednako poštujem i ako je netko tako odgojen da ide u crkvu to u potpunosti shvaćam i nemam ništa protiv toga ali kad se netko hvali s tim da je veliki vjernik, da ide u crkvu svaki dan, i vamo-tamo a u danu desetak puta opsuje Boga ili pak čini neke stvari koje su pomalo nedolične za "pravog vjernika"...onda mi je to malo proseravanje. Čovjek svoj put mora i proći će onako kako mora, sa Bogom ili većom silom, ali proći će ga. Lijepo napisano, ali nekako mi se čini da se oko toga ne slažemo. Pozdrav! Živim – ne živim, vjerujem - ne vjerujem, umirem- umirem.
17.02.2008. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubav je slatka bol...
da,pametno zboriš kao i uvijek...
pozdrav!!!
15.02.2008. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Girly girl
Moja obitelj nije pretjerano religiozna. Jedino bih mogla reći za svoju baku da više drži do vjere, odlazaka na misu i ostalog. Kao djeca, sestra i ja smo gotovo svake nedjelje išle s bakom u crkvu. Istina, više je bilo pod prisilom, a nešto manje vlastitom voljom. Znam da su bili krivi razlozi za odlazak u crkvu... Danas nisam potpuno sigurna u vlastitu vjeru i trebam jedno vrijeme za razmišljanje. Jedino znam da je svatko sam odgovoran za svoja djela. Odlazak u crkvu ne bi trebao biti zbog drugih, nego zbog nas samih. Zbog vlastite potrebe za Bogom, a ne nekih drugih razloga.
15.02.2008. (14:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tamo preko rijeke...
eeeeeeee... :)
17.02.2008. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timemetropolis
Eh da, crkva i vjera te Božji put…
Svatko ima svoje mišljenje, a nadam se da se nećemo kačiti oko toga. Sjećam se kad sam kao mala išla svake nedjelje u crkvu i svaku večer, veselila se tome... ali danas više ne. Ne idem u crkvu, po tom pitanju nisam nikakva vjernica a dali vjerujem u Boga i Božji put? Iskreno, ne znam vjerujem li u Boga. Vjerujem da postoji nešto više,neka jača sila. Mislim da to nešto "više" prati svakog čovjeka, pa u nekim situacijama je to dobro, a u nekim ne... ali ne vjerujem u crkvu kao instituciju i u sve one svećenike, fratre itd. no sve vjere jednako poštujem i ako je netko tako odgojen da ide u crkvu to u potpunosti shvaćam i nemam ništa protiv toga ali kad se netko hvali s tim da je veliki vjernik, da ide u crkvu svaki dan, i vamo-tamo a u danu desetak puta opsuje Boga ili pak čini neke stvari koje su pomalo nedolične za "pravog vjernika"...onda mi je to malo proseravanje. Čovjek svoj put mora i proći će onako kako mora, sa Bogom ili većom silom, ali proći će ga. Lijepo napisano, ali nekako mi se čini da se oko toga ne slažemo.
Pozdrav!
Živim – ne živim, vjerujem - ne vjerujem, umirem- umirem.
17.02.2008. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jer moj je život igra bez granica
da savko ima svoje mišljenje...stvarno virujen u boga,crkvu...Božji put...i nakon šta dođen s mise stavrno se osjećan puno bolje
22.02.2008. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie
nova adresa je tu:-)))
27.02.2008. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...