Komentari

microbluesparkle.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Vitae...

    Posebno su lijepa ta sjećanja koja nikada ne izgube boje i mirise i zvukove...
    Pozdrav zamišljenom dječaku!

    avatar

    10.02.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • necutako

    siromasni.... ma ne, bili smo bogati......imali smo sve sto priroda pruza i slobodu druzenja, igre, upoznavanja okoline na neposredsan naci ..... nisu nas morali cuvati od kriminalaca, vozila koja bezglavo jure, opasnih zaraznih bolesti, droge, ...... i sve smo dijelili jedni a drugima.........
    bio si lijep djecacic ........ bas lijep...:)

    avatar

    11.02.2008. (03:41)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    prekrasno, bogato djetinjstvo... nije čudo da si izrastao u čovjeka bogate duše...
    a šume imaju nešto posebno u sebi, zar ne? lijepo si to rekao, kao hramovi... oduvijek sam se divila šumi, dugo bih se vozila šinobusom na putu do bake kroz šumu s obje strane i pokušavala pogledom upiti što više, proniknuti što dublje... ponekad bi djed uzeo štap i pletenu košaricu i poveo me u šumu da tražimo gljive... ono šuškanje lišća, pjev ptica, kuckanje djetlića, pucketanje grančica, svi oni divni zvukovi šume, kao najljepša simfonija...
    suncokret... neobičan cvijet... istraživala sam dok nisam bila sigurna da zaista okreće glavu suncu ;)

    a gle malog, slatkog vedjaka!
    hvala ti prijatelju dragi na pjesmici koju si mi ostavio, uvrstila sam ju među drage poklone... pusu ostavljam tebi i po dvije u svaki obraščić ovog medenog dječačića na slici ;)

    avatar

    11.02.2008. (10:08)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Vitae & necutako & maslackica Hvala Vam drage moje dame na prekrasnim komentarima! Razveseliste srce moje!

    avatar

    12.02.2008. (10:02)    -   -   -   -  

  • Bego

    Bemti! I ja sam bio sladak kao mali! A pogledaj sad!
    Zašto uopće moramo odrasti? Meni se još igra :-)

    avatar

    12.02.2008. (11:03)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Kada uspijemo zadržati dijete u sebi uspjeli smo spoznati snagu postojanja i tada doista sudjelujemo u životu.
    Ja čitam vas čitajte vi mene http://dinaja.dinaja.blogspot.com. Na toj stranici pišem nešto za umorna srca.

    avatar

    12.02.2008. (12:05)    -   -   -   -  

  • posrnuli_pjesnici

    možda krivo sam shvatio ali,,, ti žališ za svojim djetinjstvom,,,, e bili su to dani,,,

    pozzz...Štuka

    do čitanja

    avatar

    12.02.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • L.I.T.O.

    istina je klinci na selu su spolno brže sazrijevali i drugačije norme su bile nekada...već sa 18 je djevojka bila prastara stara cura a muškarac od nedajbože 30 neoženjen ma ledičan :) danas više praktički tog sela niti nema, sve je uhvatio val modernizacije, migracija prema gradovima, selo samo postoji u tvojim divnim sjećanjima i još ljepšim pričama, sviđa mi se tvoj profinjeni stil pisanja, srdačan pozdrav mah mah

    avatar

    12.02.2008. (16:09)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Baš sam se vratila iz ambulante... do ponedjeljka se još moram pričuvati, kaže...preporučila mi tablete za povećanje otpornosti organizma , ali se meni sve čini da bih ja trebala razmisliti o savjetu jedne dražesne blogerice pa posegnuti jutrom za štamprlekom hihi kao Kraljica Majka hihihihihihihihihih
    u svakom slučaju sam bolje...još sam lagano šempjasta i nestabilna pa sam vraćajući se prošla preko Korza kao da sam malo pripita .Omamilo me sunce i ..zaljubljenost...sve je u srcima , darovima, amoretima, oblačcima pahuljastim hihihih
    osmijeh , iskro draga!

    avatar

    13.02.2008. (16:36)    -   -   -   -  

  • misko

    Podsjetilo me to na Hak Fina...
    Samo što ti, čini se, nisi bio nestaško, ili tu svoju stranu pomno skrivaš od znatiželjnih čitača.
    Pozdrav večernji i prijateljski!

    avatar

    13.02.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  • rU

    ah taj djetinjstva
    zeleni gaj!
    u njemu vlada
    vječni maj ....

    avatar

    13.02.2008. (18:48)    -   -   -   -  

  • greentea

    ah, da...naravno...sjećam se tih bundeva, kao da ih više nema. a i kukuruz je nekako drugačiji, nekad je u njemu bilo i visokog graha...i onih što su ga okopavali i brali...a sad su svud strojevi i sve je manje druženja. mislim da je nekada bilo ljepše....ili smo to samo mi bili mali i bezbrižni...pozdrav:))))))))

    avatar

    13.02.2008. (21:52)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    pročitala sam da si se zavjetovao Svemiru biti vegetarijanac, siguno imaš dobar razlog za to i klanjam se takvim odlukama... samo sam ti željela reći da iz onog pilećeg paprikaša kod pripreme samo izuzmeš piletinu i imaš odličan paprikaš, još ako voliš noklice dodaj malo više... moji su mesožderi s naglaskom na žderi, a sama nisam baš pretjerani ljubitelj mesa, zato i volim taj paprikaš jer imam priliku natrpati puno povrća u njega, a oni ionako probiraju meso ;)
    nego, gledam ovog malog slatkog vedjaka, nije valjda da je prstićima išao gasiti plamen na svijećama?

    pozdrav topli, prijatelju dragi!

    i da, Valentinovo ti neću čestitati jer je meni glupo da se samo jedan dan posveti ljubavi, ali ti želim lijep i ugodan dan, tebi i tvojoj obitelji...

    sad bi bilo dosta komentiranja, zar ne? hihihihi, što ću kad se kod tebe uvijek raspišem ;)

    avatar

    14.02.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Bio si živa slatkica. Super mi je ovaj smajlić s mikićem. Sunčani, valentinovski pozdrav:-)

    avatar

    14.02.2008. (13:37)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Neka ti svaki dan bude Valentinovo... pahuljast i pun ljubavi, dragi prijatelju :-))

    avatar

    14.02.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • rU

    moj se striček toni, kao maleni dječak, izgubio među veeelikim stabljikama kukuruza.
    pa je naknuo gaće na štap i podigao ih, kao zastavu, da ga njegov stariji brat matija, moj tata, može vidjeti ...
    toni je već bio starac, kad sam ga vidjela posljednji puta, a još su ga zadirkivali zbog toga .... ;-))

    stretno valentinovo, nataši i tebi!

    avatar

    14.02.2008. (17:08)    -   -   -   -  

  • Kontesa Nera

    Sladak klinac nema što!
    Ponekad dok gledamo slike pomislimo kako su godine proletjele, a opet imamo toliko uspomena, ljudi koji žive u nama da ih ne bi mijenjali za neke manje brojeve godina zar ne?

    avatar

    16.02.2008. (08:29)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Sigurna sam da još uvijek mirišu zamamno...stabljike, a ako nigdje drugdje, a ono u našem sjećanju :-))

    avatar

    16.02.2008. (17:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...