Komentari

amerikanac.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing

  • Frulićka

    Na ovo mogu samo reći da mi je drago da si jednostavno - Čovjek.......s velikim "Č".
    :o))

    avatar

    08.02.2008. (08:23)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Koji post.

    avatar

    08.02.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • Arhangel

    Divan je tvoj stav prema ljudima, prema pacijentima i prema životu i smrti. Ti se trudiš i svega sebe daješ. Ta činjenica neka ti bude najveća nagrada jer smrt dobro zna da je moćnija i od najsuvremenije medicine. Puno snage, zdravlja, sreće i svakog dobra ti želim!!!

    avatar

    08.02.2008. (10:26)    -   -   -   -  

  • 24 karata

    Divan ti je i dirljiv post, a vjerujem da ga može napisati samo osjećajan i dobar čovjek. Ja mislim da liječnici u HR odlično rade s obzirom na uvjete u kojima rade. Kao i u svakoj djelatnosti ima boljih i lošijih, ali dobri su s obzirom da nekad nemaju ni pribora, kamoli što drugo. Vjerujem da su u Americi bolji tehnički uvjeti i oprema, ali sam sigurna da je pritisak po glavi liječnika isto ogroman i da je na prvom mjestu produktivnost, što je teško i troši čovjeka...Sretno! :)

    avatar

    08.02.2008. (11:15)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    Jako lijepi post.
    Oduvijek se divim liječnicima.
    Ne može to svatko raditi.
    Svako dobro tebi tamo preko.

    avatar

    08.02.2008. (13:08)    -   -   -   -  

  • Zivot je uvijek radni dan

    Nemoj nikada da izgubis te osjecaje tuge za covjekom, jer ako to izgubis izgubio si i sebe.
    Tvoj poziv i jest za dobrobit covjeka.

    avatar

    08.02.2008. (13:22)    -   -   -   -  

  • more nade

    Vjerujem da smrt nije kraj.

    avatar

    08.02.2008. (13:44)    -   -   -   -  

  • modriodsjaj

    Iscrpljujuća je borba i nastojanje da se spasi ljudski život. Praznina koja proizlazi nakon toga je samo znak iscrpljenosti i bespomoćnosti.
    Nažalost neke bolesti vode ka neminovnosti koju ne možemo spriječiti. Bez obzira na ishod, ti znaš da si napravio sve što je bilo u tvojoj moći. Zato predahni i skupi snage za nove borbe i za neki novi osmjeh na licu pacijenta za kojeg znaš da si mu pomogao.
    Taj osmjeh i dobrobit koju tvoja profesija nosi ljudima vrijedna je tog truda.

    avatar

    08.02.2008. (13:47)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    grozna ali prelijepo napisana prica :(. ono za spasavanje jednog covjeka su rekli zidovi (za spasavanje od holokausta).

    avatar

    08.02.2008. (13:47)    -   -   -   -  

  • ja

    you´re a good guy, šjor amerikanac
    ;-)

    avatar

    08.02.2008. (15:15)    -   -   -   -  

  • steps

    Lijepo si to napisa.....naviknes se na vecinu sra...i bolje da je tako. Jedino uvik iznova pogodi kad vidis malo dite da umire.

    avatar

    08.02.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • anja

    Mogu misliti kako je predivan osjećaj kad spasite nekog čovjeka, tj. cijeli svijet. ;)

    avatar

    08.02.2008. (15:19)    -   -   -   -  

  • rU

    to je posao koji nikada ne bih mogla raditi.
    tu je teško neophodni obrambeni mehanizam ne pretvoriti u ravnodušnost ...

    vidjeh, nažalost, dok su moji starci bolovali i umirali, i liječnike kojima to nije pošlo za rukom.

    i ne znam imaju li liječnici organiziranu pomoć u izlaženju na kraj s takvim problemima i u kojoj ih mjeri njihova stručna izobrazba za to priprema ...

    avatar

    08.02.2008. (15:52)    -   -   -   -  

  • Amerikanka

    @24 karata

    Jedno su tehnički uvjeti a drugo stav doktora prema bolesnicima i porodicama bolesnika.

    Ono što mogu reći iz vlastitog iskustva stavovi doktora u Hrvatskoj se općenito trebaju mnogo poboljšati. Mnogi zaboravljaju da su bolesnici i njihove porodice ljudska bića.

    @amerikanac
    Bravo!

    avatar

    08.02.2008. (17:29)    -   -   -   -  

  • stefica

    uff znala sam da ima razlog zasto ne mogu ic u medicinu..pa ja i na osmrtnice u slobodnoj placem!! a ljude nikad vidila u zivotu!

    avatar

    08.02.2008. (17:58)    -   -   -   -  

  • Sandy

    je, tako je to.

    avatar

    08.02.2008. (18:18)    -   -   -   -  

  • Sandy

    a daj reci, kako imate dezurstva, 08-08?

    avatar

    08.02.2008. (18:32)    -   -   -   -  

  • Chicago Chick

    odlicna mi je recenica o spasavanju covjeka. i post naravno.

    avatar

    08.02.2008. (19:45)    -   -   -   -  

  • 24 karata

    @agramerka - mislim da naši liječnici moraju promijeniti svoje komunikacijske vještine. Ima ih svakakvih i doživjela sam svašta, ali u osnovi mislim da ima nekih koji dobro rade svoj posao, ali nikada pacijentu ne objasne što i zašto. Mislim da su svinje ipak u manjini.

    avatar

    08.02.2008. (19:54)    -   -   -   -  

  • *$* Lil' MT *$*

    Post je više nego odličan, fenomenalan.
    ne znam kaj da dugo kažem osim SVAKA ČAST!
    Imati takav stav i karakter, uporno se boriti protiv nečega što se svakodnevno iznova događa... Eh to ipak može stvarno samo pravi čovjek!

    Moralni pobjednik!

    Peace

    avatar

    08.02.2008. (21:54)    -   -   -   -  

  • *$* Lil' MT *$*

    Još nešto...
    Našla sam se nekoliko puta u situaciji da sam gledala ljude kako umiru, a nisam im mogla pomoći...
    Osjećaj je strašan!
    Nešto neopisivo!
    Osijećala sam se tako jadno i nemoćno... Ne znam... U nekim momentima čak i krivo...
    Ali eto...

    avatar

    08.02.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • greentea

    lijepo je pročitati da još negdje ima liječnika koji su ostali ljudi. mislim da među našima ima malo takvih. suviše su napuhani i veliki u svojim očima da bi vidjeli čovjeka kojeg liječe. ostani takav kakav jesi. pozdrav.

    avatar

    08.02.2008. (22:00)    -   -   -   -  

  • barba

    nakon onoga sto san prosa na vlastitoj kozi sad bi i ja moga odstudirati medicinu i proci "scrubs"...ali drage su mi biologija i kemija.

    avatar

    08.02.2008. (22:21)    -   -   -   -  

  • zanzarela

    post pun emocija...jak

    avatar

    08.02.2008. (22:49)    -   -   -   -  

  • jersey-girl

    divan je osjecaj kad pomognes covjeku i kada vidis da mu je zbog tvoje pomoci i truda bolje. ja to u svom poslu i struci cesto vidim, ali te stegne oko srca kad znas da pomoci nema. najvise me zadive oni koji se nikako ne predaju, imala sam pacijenta koji je prezivio 5 mozdanih udara, kod kojeg se fizikalnom nije moglo skoro nista napraviti ali kad sam vidjela njegovu zelju i borbu za ozdravljenjem, iako sam znala da pomoci nema, dobila bih polet da se jos vise trudim.

    avatar

    08.02.2008. (23:16)    -   -   -   -  

učitavam...