moj tata koji sad ima 72 g. uvijek je prigovarao mami, čak i pred gostima ju je nastojao posramiti. Do kraja života nije imala toplu vodu u kuhinji. A sad ima mramorni grob i bila je najbolja žena na svijetu. Nisam ništa drugo željela komentirati, već samo ovo spomenuti.
04.02.2008. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe, nasmija me dijalog na kraju :)) ( a za ostalo, što reći - lijepo i zanimljivo sročeno. odlični zaključci i paralele..hehe, sad ko neki književni kritičar ispadam..)
lijep ti pozdrav ostavljam
04.02.2008. (14:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđa mi se Tvoja borba s "genetskim nasljeđem", a još više svijest da si nužno različita i drugačija od svoje bake, ali je rezumiješ i možeš shvatiti (a ne moraš prihvatiti!) njezin način ophođenja i ponašanja...Jako lijepo! Pusa, Luki+Goldie
04.02.2008. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako si i spomenila u tekstu da neke genetske crte vidiš i kod sebe i meni je to zanimljivo kod mene. Koliko god se meni ne sviđaju neke stvari kod roditelja nekad sam sebe uhvatim kako radim isto što i oni.. to je za poludit :)))
Heheheh a izgleda da ti je i baka bila pod utjecajem ondašnjih westerna :))
Pozdrav!
04.02.2008. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, zanimljivo mi je kako se filozofiranje o smislu života uglavnom vezuje uz neka "učenija" okružja, a zapravo sam i sama već više puta pomislila kako su najjednostavnije situacije i stvari ujedno i najdubokoumnije. Tako je i s tvojim čišćenjem štednjaka. Ljudi su skloni previdjeti svakodnevicu i važnost koju ona ima. Sviđa mi se priča o tvojoj baki. I ja sam imala jednu takvu svoju baku koja mi jako, jako fali i jako sam ponosna što nosim dio nje.
04.02.2008. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Geni su moćna stvar. Bilo kada primjećujemo sličnosti ili kada u njima pronalazimo opravdanje za svoje postpupke i karakteristike. Znaš, lijep je ovo tekst. I mene je posjetio na moju baku...možda i ja jednom budem uzor nekim svojim budućim generacijama....
05.02.2008. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nena, to je na žalost prisutno kod nekih ljudi, iz mog iskustva, nije baš ni tako neobično ili rijetko. Radi se o nekoj vrsti licemjerja ili zapravo onoga da koristiš nečiju dobrotu ili slabost da se bori i obrani. A zapravo se obično radi i o vlastitoj nesigurnosti koj se onda manifestira tim nekim vrstom sadizma prema najbližima. Ako nije preosobno, zanima me kako se ti vidiš u toj situaciji i jesi li ikada probala razgovarati sa svojim ocem o tome?Ili smatraš da to nije područje u koje bi se ti trebala miješati? Razumijem naravno, ako mi ne odgovoriš...pozdrav))) dva, ma samo ti daj, ako ja mogu o filozofiju za štednjakom, zašto ti ne bi mogla o književnoj kritici...pa ovo je ipak samo blog, reći će neki...drago mi je da sam te nasmijala))) luki2, premda je to zgodno za pročitati, ipak se radi o borbi, kako si i sama napisala. Ali ja pristajem na nju i drago mi je da si shvatila bit onoga što sam zapravo i htjela napisati. Sve kužim, možda i ne opravdavam, ali ne želim osuđivati, pokušavam izvući nešto pozitivno t iz svake situacije, hvala ti i pozdrav tebi i Goldie))) Gradonačelnik, to je baš ono što ljude jako zna izbaciti iz takta...prepoznavanje onoga za što smo bili uvjereni da ćemo se odreći...znaš kako se kaže u narodu..."oprezno sa željama". A baka i vesterni...ne znam, prije bih rekla da ej baka znala svakome odgovoriti u njegovim okvirima pitanja....pozdrav))) An(t)onimka, istina je da nam ta "mudra" svakodnevica zna izmaknuti, dok ponekad iz formalnih krugova isto čovjek zna čuti svašta, pa i nevjerojatne gluposti samo s(p)retnije (vidim da voliš ovakve igre sa zagradama) prezentirane. Drago mi je da ti se sviđa priča o mojoj baki. Žao mi je da ti tvoja tako jako fali...ja bih lagala kada bih to rekla, vjerojatno zato što imam dio preslike u svojoj mami, koja vrijedno njeguje ne samo ono što je baka imala dobro, već i sve ono što mi se nije sviđalo, a kad bolje razmislim u nekim područjima ju je i nadmašila...Što naravno nema nikakve veze sa ljubavi koju osjećam za obje. I drago mi je da i ja imam neki njihov dio, ako ništa drugo, da ga mogu fino ispravljati i prilagođavati ostatak života...hi-hi)))
05.02.2008. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo sa genima. Ponekad ne želimo priznati da imamo puno toga sa zajedničkoga sa precima. Nikada nisam htjela priznati sličnosti sa mojom bakom ( prozvana je kolerikom prve klase ), a onda se uhvatim u diskusiji s nekim i prvo kaj mi vele da sam ista baka... Ma, nemreš pobjeći ni da hočeš... Pozdrav
05.02.2008. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče onih knjiga, jedna je "Sve je u stavu" Jeffa Kellera (koji ima i ovu web stranicu www.attitudeiseverything.com, na kojoj možeš upisati svoju email adresu i primati zanimljive i inspirativne tekstiće svakog utorka i petka), a druga je "Idemo dalje" Johna C. Maxwella. Knjige su onak američki pragmatične, jednostavne, bazirane na svakodnevici. Pa ako budeš u prilici....Pozdrav.
05.02.2008. (17:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ona zadnja crtica je sjajna :))) Inače i ja sam sklona raditi neke stvari koje ne volim kod svojih roditelja, kad ih skužim, pokušam ih sanirati ali neke su poprimile specifične oblike pa ih je malo teže prepoznati kao nasljeđe :)))
05.02.2008. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još jedan jako lijep post :) Moja baka je običavala pričati sama sa sobom vrlo često. Ne samo kod štednjaka, ali tek kad sam ovo pročitala i sama sam vidjela da ju najviše tako i pamtim. Kkao nešto posluje oko peći i mumlja sama sa sobom. nekad glansije, nekad potpuno nerazumljivo. Puno puta sam mislila da se meni obraća pa ju pitala šta kaže, na šta bi ona samo mahnula rukom. I ja znam i to vrlo često pričati sama sa sobom. Ne baš samo kod štednjaka, ali uglavnom tamo. Izgleda da je štednjak i po tome centar nekog doma :)
06.02.2008. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo u tim svakodnevnim aktivnostima najaktivnije razmišljamo, ja bih čak rekla da ponekad doslovno kontempliram radeći nešto naoko simplificirano i rutinski. Može se tu svašta mudroga izroditi, pogotovo ako je u pitanju posebna žena kao tvoja baka koja ima i svoje mane i vrline, baš zbog toga je posebna. Čitam kod Tedice post o njezinoj baki, prisjećam se svoje bake i baš ono.. dođe mi neka toplina jer toplina izranja iz vaših redaka. Imaš svako pravo svojoj bakici odati počast riječima jer ti je ostavila mnogo prostora za razmišljati, isto onoliko koliko razloga za smješkati se pri pomisli na nju :o)
06.02.2008. (19:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"a imam svoje iskustvo i odgovorno tvrdim da su geni sigurno moćni, ali da čovjek osim kao uvjetovano biće, isto tako i kao slobodna osoba zapravo može birati kojim putem će, i koliko će se ili neće boriti protiv nekih usađenih navika ili gena. "
Slazem se.
Ujedno mislim da je jako vazno znati biti sam. Jedino tako mozemo biti dobro drustvo.
"Bila je čak jednom i u disku, kada je na užas moje tada već punoljetne sestre, došla po nju, da ju izvuče iz tog pakla."
Zakon LOL
07.02.2008. (20:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledena, ja vjerujemd a su geni moćni, ali isto tako vjerujem i znam iz iskustva da je i vlastita sposobnost prihvaćanaj ili ignoriranja gena, isto moćna. Drago mi je da ti se sviđa tekst, vidim da je dosta blogerica (zanimljivo da su to uglavnom žene) podsjetio na njihovu baku. Ne znam je li mi ona pozitivan uzor meni danas u mojim nastojianjima, ali rado ju se sjetim...))) skaska, hvala na informaciji kako si me našla...i došla))) **Just As I Am**, istina je da često ne možemo pobjeći od tih naših predaka, ali činjenica je i da okolina to jako vješto iskorištava u diskusijama kao vraćanje na poziciju gdje si onda u poližaju da se braniš, premda se možda radio o nemogućnsoti druge strane da čuje ono što možda ne želi.))) An(t)onimka, hvala na informacijama))) Bugenvilija, s bakom smo se uvijek smijali, imala je ona hrpu legendarnih provala. Istina da je nekada teško prepoznati to naslijeđe jer se zakamuflira u neke "naše" specifičnosti))) Kolači, hvala i pozdrav))) Trill, drago mi ej da sam izmamila i tvoja sjećanja, a očito i sadašnjost...Što se tiče, štednjaka, to je i kod nas u našem domu neki zajednički punkt jer se svi uhvatimo pripreme jele, a onda se premještamo za stol..I to je onda često i početak razgovora koji se nastavlaj za stolom, u kojem pretresamo dan, što smo doživjeli, kako se osjećamo i sl...))) kinkykolumnistica, istina je to za kontempliranje pri obavljanju rutinskih stvari...znaš već ono...dok ljuštim luk prisjećam se svojeg mladenaštva...ili sličnih književnih asocijacija. I ja često guleći krumpire ili režući luk doživim provalu misli...a nekda i suza (ovo bi trebala biti fora s obzirom na luk). Nego, moram priznati da mi je izmamilo osmjeh kada sam pročital u komentaru "bakica"...jer ju stvarno nisam nikada doživjel au nekom dminutivu, možda pred kraj njezina života kada se gasila, pa mi je drago di si me podsjetila i na tu dimenziju, koju je sigurno imala. I drago mi je kada izazovem i osobna sjećanja kod drugih blogera...to mi izgleda kao domino efekt koji često doživim ,nekada ga pokrenem ja, a neakda neki drugi bloger))) JJA; i ja mislim da je važno znati kvalitetno biti sam, i da su takvi ljudi i u društvu nekako, barem meni, bliži drugima...A bakin odlazak u disko je stvarno legenda...koja se prepričava, premda tada nije bila svima smješna, najmanje mojoj sestri. Sva sreća dok sam ja krenula u izlaske , baka je već bila starija i niej imala više snage za takve poduhvate....)))
07.02.2008. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nena
moj tata koji sad ima 72 g. uvijek je prigovarao mami, čak i pred gostima ju je nastojao posramiti. Do kraja života nije imala toplu vodu u kuhinji. A sad ima mramorni grob i bila je najbolja žena na svijetu. Nisam ništa drugo željela komentirati, već samo ovo spomenuti.
04.02.2008. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dva
hehe, nasmija me dijalog na kraju :)) ( a za ostalo, što reći - lijepo i zanimljivo sročeno. odlični zaključci i paralele..hehe, sad ko neki književni kritičar ispadam..)
lijep ti pozdrav ostavljam
04.02.2008. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Sviđa mi se Tvoja borba s "genetskim nasljeđem", a još više svijest da si nužno
različita i drugačija od svoje bake, ali je rezumiješ i možeš shvatiti (a ne moraš prihvatiti!) njezin način ophođenja i ponašanja...Jako lijepo!
Pusa, Luki+Goldie
04.02.2008. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradonačelnik
Kako si i spomenila u tekstu da neke genetske crte vidiš i kod sebe i meni je to zanimljivo kod mene. Koliko god se meni ne sviđaju neke stvari kod roditelja nekad sam sebe uhvatim kako radim isto što i oni.. to je za poludit :)))
Heheheh a izgleda da ti je i baka bila pod utjecajem ondašnjih westerna :))
Pozdrav!
04.02.2008. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Da, zanimljivo mi je kako se filozofiranje o smislu života uglavnom vezuje uz neka "učenija" okružja, a zapravo sam i sama već više puta pomislila kako su najjednostavnije situacije i stvari ujedno i najdubokoumnije. Tako je i s tvojim čišćenjem štednjaka. Ljudi su skloni previdjeti svakodnevicu i važnost koju ona ima. Sviđa mi se priča o tvojoj baki. I ja sam imala jednu takvu svoju baku koja mi jako, jako fali i jako sam ponosna što nosim dio nje.
04.02.2008. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledena
Geni su moćna stvar. Bilo kada primjećujemo sličnosti ili kada u njima pronalazimo opravdanje za svoje postpupke i karakteristike.
Znaš, lijep je ovo tekst. I mene je posjetio na moju baku...možda i ja jednom budem uzor nekim svojim budućim generacijama....
05.02.2008. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
nena, to je na žalost prisutno kod nekih ljudi, iz mog iskustva, nije baš ni tako neobično ili rijetko. Radi se o nekoj vrsti licemjerja ili zapravo onoga da koristiš nečiju dobrotu ili slabost da se bori i obrani. A zapravo se obično radi i o vlastitoj nesigurnosti koj se onda manifestira tim nekim vrstom sadizma prema najbližima. Ako nije preosobno, zanima me kako se ti vidiš u toj situaciji i jesi li ikada probala razgovarati sa svojim ocem o tome?Ili smatraš da to nije područje u koje bi se ti trebala miješati?
Razumijem naravno, ako mi ne odgovoriš...pozdrav)))
dva, ma samo ti daj, ako ja mogu o filozofiju za štednjakom, zašto ti ne bi mogla o književnoj kritici...pa ovo je ipak samo blog, reći će neki...drago mi je da sam te nasmijala)))
luki2, premda je to zgodno za pročitati, ipak se radi o borbi, kako si i sama napisala. Ali ja pristajem na nju i drago mi je da si shvatila bit onoga što sam zapravo i htjela napisati. Sve kužim, možda i ne opravdavam, ali ne želim osuđivati, pokušavam izvući nešto pozitivno t iz svake situacije, hvala ti i pozdrav tebi i Goldie)))
Gradonačelnik, to je baš ono što ljude jako zna izbaciti iz takta...prepoznavanje onoga za što smo bili uvjereni da ćemo se odreći...znaš kako se kaže u narodu..."oprezno sa željama".
A baka i vesterni...ne znam, prije bih rekla da ej baka znala svakome odgovoriti u njegovim okvirima pitanja....pozdrav)))
An(t)onimka, istina je da nam ta "mudra" svakodnevica zna izmaknuti, dok ponekad iz formalnih krugova isto čovjek zna čuti svašta, pa i nevjerojatne gluposti samo s(p)retnije (vidim da voliš ovakve igre sa zagradama) prezentirane. Drago mi je da ti se sviđa priča o mojoj baki. Žao mi je da ti tvoja tako jako fali...ja bih lagala kada bih to rekla, vjerojatno zato što imam dio preslike u svojoj mami, koja vrijedno njeguje ne samo ono što je baka imala dobro, već i sve ono što mi se nije sviđalo, a kad bolje razmislim u nekim područjima ju je i nadmašila...Što naravno nema nikakve veze sa ljubavi koju osjećam za obje. I drago mi je da i ja imam neki njihov dio, ako ništa drugo, da ga mogu fino ispravljati i prilagođavati ostatak života...hi-hi)))
05.02.2008. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
zakvačih se za tvoj komentar, pa malo svratih. pozdrav
05.02.2008. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just As I Am
Ovo sa genima. Ponekad ne želimo priznati da imamo puno toga sa
zajedničkoga sa precima. Nikada nisam htjela priznati sličnosti sa mojom
bakom ( prozvana je kolerikom prve klase ), a onda se uhvatim u diskusiji s nekim i
prvo kaj mi vele da sam ista baka... Ma, nemreš pobjeći ni da hočeš...
Pozdrav
05.02.2008. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Što se tiče onih knjiga, jedna je "Sve je u stavu" Jeffa Kellera (koji ima i ovu web stranicu www.attitudeiseverything.com, na kojoj možeš upisati svoju email adresu i primati zanimljive i inspirativne tekstiće svakog utorka i petka), a druga je "Idemo dalje" Johna C. Maxwella. Knjige su onak američki pragmatične, jednostavne, bazirane na svakodnevici. Pa ako budeš u prilici....Pozdrav.
05.02.2008. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ona zadnja crtica je sjajna :)))
Inače i ja sam sklona raditi neke stvari koje ne volim kod svojih roditelja, kad ih skužim, pokušam ih sanirati ali neke su poprimile specifične oblike pa ih je malo teže prepoznati kao nasljeđe :)))
05.02.2008. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolači
Pozdrav
Ljep blog zanimljivi.
06.02.2008. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Još jedan jako lijep post :)
Moja baka je običavala pričati sama sa sobom vrlo često. Ne samo kod štednjaka, ali tek kad sam ovo pročitala i sama sam vidjela da ju najviše tako i pamtim. Kkao nešto posluje oko peći i mumlja sama sa sobom. nekad glansije, nekad potpuno nerazumljivo. Puno puta sam mislila da se meni obraća pa ju pitala šta kaže, na šta bi ona samo mahnula rukom.
I ja znam i to vrlo često pričati sama sa sobom. Ne baš samo kod štednjaka, ali uglavnom tamo. Izgleda da je štednjak i po tome centar nekog doma :)
06.02.2008. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Upravo u tim svakodnevnim aktivnostima najaktivnije razmišljamo, ja bih čak rekla da ponekad doslovno kontempliram radeći nešto naoko simplificirano i rutinski. Može se tu svašta mudroga izroditi, pogotovo ako je u pitanju posebna žena kao tvoja baka koja ima i svoje mane i vrline, baš zbog toga je posebna. Čitam kod Tedice post o njezinoj baki, prisjećam se svoje bake i baš ono.. dođe mi neka toplina jer toplina izranja iz vaših redaka. Imaš svako pravo svojoj bakici odati počast riječima jer ti je ostavila mnogo prostora za razmišljati, isto onoliko koliko razloga za smješkati se pri pomisli na nju :o)
06.02.2008. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
"a imam svoje iskustvo i odgovorno tvrdim da su geni sigurno moćni, ali da čovjek osim kao uvjetovano biće, isto tako i kao slobodna osoba zapravo može birati kojim putem će, i koliko će se ili neće boriti protiv nekih usađenih navika ili gena. "
Slazem se.
Ujedno mislim da je jako vazno znati biti sam. Jedino tako mozemo biti dobro drustvo.
"Bila je čak jednom i u disku, kada je na užas moje tada već punoljetne sestre, došla po nju, da ju izvuče iz tog pakla."
Zakon LOL
07.02.2008. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
ledena, ja vjerujemd a su geni moćni, ali isto tako vjerujem i znam iz iskustva da je i vlastita sposobnost prihvaćanaj ili ignoriranja gena, isto moćna. Drago mi je da ti se sviđa tekst, vidim da je dosta blogerica (zanimljivo da su to uglavnom žene) podsjetio na njihovu baku. Ne znam je li mi ona pozitivan uzor meni danas u mojim nastojianjima, ali rado ju se sjetim...)))
skaska, hvala na informaciji kako si me našla...i došla)))
**Just As I Am**, istina je da često ne možemo pobjeći od tih naših predaka, ali činjenica je i da okolina to jako vješto iskorištava u diskusijama kao vraćanje na poziciju gdje si onda u poližaju da se braniš, premda se možda radio o nemogućnsoti druge strane da čuje ono što možda ne želi.)))
An(t)onimka, hvala na informacijama)))
Bugenvilija, s bakom smo se uvijek smijali, imala je ona hrpu legendarnih provala. Istina da je nekada teško prepoznati to naslijeđe jer se zakamuflira u neke "naše" specifičnosti)))
Kolači, hvala i pozdrav)))
Trill, drago mi ej da sam izmamila i tvoja sjećanja, a očito i sadašnjost...Što se tiče, štednjaka, to je i kod nas u našem domu neki zajednički punkt jer se svi uhvatimo pripreme jele, a onda se premještamo za stol..I to je onda često i početak razgovora koji se nastavlaj za stolom, u kojem pretresamo dan, što smo doživjeli, kako se osjećamo i sl...)))
kinkykolumnistica, istina je to za kontempliranje pri obavljanju rutinskih stvari...znaš već ono...dok ljuštim luk prisjećam se svojeg mladenaštva...ili sličnih književnih asocijacija. I ja često guleći krumpire ili režući luk doživim provalu misli...a nekda i suza (ovo bi trebala biti fora s obzirom na luk). Nego, moram priznati da mi je izmamilo osmjeh kada sam pročital u komentaru "bakica"...jer ju stvarno nisam nikada doživjel au nekom dminutivu, možda pred kraj njezina života kada se gasila, pa mi je drago di si me podsjetila i na tu dimenziju, koju je sigurno imala. I drago mi je kada izazovem i osobna sjećanja kod drugih blogera...to mi izgleda kao domino efekt koji često doživim ,nekada ga pokrenem ja, a neakda neki drugi bloger)))
JJA; i ja mislim da je važno znati kvalitetno biti sam, i da su takvi ljudi i u društvu nekako, barem meni, bliži drugima...A bakin odlazak u disko je stvarno legenda...koja se prepričava, premda tada nije bila svima smješna, najmanje mojoj sestri. Sva sreća dok sam ja krenula u izlaske , baka je već bila starija i niej imala više snage za takve poduhvate....)))
07.02.2008. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...