Yap, to su bili dani :-))). I silno me rastužuje što mojih dvoje (uskoro troje) djece neće proživjeti takvo djetinjstvo, barem ne u obimu u kojem sam ja u njemu uživao. Morati će se zadovoljiti s pokojim mjesecom godišnje kod dida i none na moru :-)
30.01.2008. (01:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna od najvecih briga u zivotu mi je u kakvom svijetu odrasta moje dijete. i dok sad, kad gledam unatrag na moje djetinjstvo, vidim koliko toga mi nismo imali, istovremeno vidim koliko je sve to nevazno i koliko smo jednostavno sretni bili.
30.01.2008. (01:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imas ti amerikanac potpuno pravo, drugo vrijeme je to bilo. iako barba kaze da tu ne spadaju oni rodeni nakon 78, ipak mislim da smo i mi rodeni krajem 70 pocetkom 80 imali mogucnost prozivjeti djetinjstvo upravo kako si ga opisao. e sad sto je nekima to prekinuto radi nekih drugih razloga kao sto je rat to je vec druga prica.
30.01.2008. (02:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što reći, žalosno, ali istinito... možda još negdje na selu, djeca i uspiju osjetiti dio takvog djetinjastva, ali u gradu je to postalo sasvim nemoguće...
30.01.2008. (08:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer mi ispripovijeda gospođa kako je njen suprug kad bi pao prvi snijeg otišao do djece u sobu i još u pidžamama ih iznio i bacio u snijeg. I danas to pamete iako oca više nema. Misilm da nije sve samo u onome što je oko nas nego i kakvi smo mi, tj. koliko se naši najbliži potrude da se ne bojimo hladnoće snijega, skakanja i sličnog... Svako vrijeme može bit dobro vrijeme i vrijeme za pamćenje. A tekst je inače stvarno super. Već mi je poznat od ranije i sjećam se da me baš oduševio. I dobro je došao poslije one govedine... :-)
30.01.2008. (12:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odlican post...vratio me u te jaako lijepe i bezbrizne dane...igralo se lastike (gumi-gumi)...pravili smo puhalice i gadjali se bobicama...pravili logore po sumi i niko ne bi znao di smo dok ne padne noc...puno ljepsi dani su to bili i za djecu i za roditelje
30.01.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto pa kad budes odgajao dijete nemoj ga tjerat da se veze ili ima kacigu. Takodje i vazdusni jastuci su glupost, kome to treba A i petarde, pa nije valjda da iko ikad sprzio lice bacajuci petarde. Naravno prije je sve bilo divno i krasno a sad nista ne valja. Yeah Right!
31.01.2008. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moje djetinjstvo je bilo u predivno vrijeme. Radili smo sve sto si nabrojao i vise...penjali se i na tudje tresnje...i padali..Ljeti igrali skrivaca i do ponoci dok baka i djed ne bi izasli i rekli da ce zakljucati vrata ako ne udjemo bas tad...i bili po cijele dane vani. I zao mi je mog djeteta nekad kad vidim koliko toga joj je uskraceno i kad se sjetim sebe u njenim godinama. Bili smo snalazljiviji...Iako se ona sokira kad cuje da sam pila mlijeko iz krave a ne iz kartonske kutije, da smo jeli neoprane, tek obrisane krastavce i rajcice iz bakinog vrta i da su jaja koje nose seoske kokosi smedje ljuske a ne bijele i da zumanjak zna biti skoro narancast. Njoj je nezamislivo da ja nisam imala ni kompjuter, ni Nintendo i da smo pravili kolacice od blata u koje ona ne zeli ni stati... Ali meni je bilo predivno. Mi smo bili slobodni...mene nije mama pratila u park i sjedila na klupi dok se ja igram, a ja ne mogu ni zamisliti da pustim svoju kcer bez nadzora van..
Super ti je post...XOXO
31.01.2008. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo ali ipak svrati do moga bloga i vidi da je sada potpuno drukčije... Ti pišeš o prošlosti a ja o sadašnjosti i budučnosti... Ne treba govoriti ČESTITAM tvojoj generaciji...več treba čestitati svima iz moje generacije koji prežive ovo i ostanu normalni....
01.02.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
heheheheh svasta si nabrojao jesta da nisi sve jer igara je bilo bezbroj . kad se samo sjetim zmire i fuzguza i cockanjai svasta smo izmisljali . baka me ucila razne igre iz njezina djetinjsta. a igracke?? . ma kakave igracke . nije toga bilo . tko je imao gumenu loptu bio je bogatas hehehehehe najljepse doba zivota . sto sam stariji sve mi vise fali. da je tako svak se moze uvjeriti . pa ne pisem ja blog za djecu i odrasle bez veze. skocite i uzivajte jer tu je utkano moje djetinjstvo. a prigodom ovog odlicnog posta evo ide pjesmica napisana bas na tu temu inace mnogo vise mozete naci ovdje http://lalalend.blog.hr pozdrav svim generacijama od VIcko Dobrica uz pjesmicu NAJLJEPSI SAN NA SVIJETU
NAJLJEPSI SAN NA SVIJETU-- --
LEZIM TAKO SRED OBLAKA SNENA-- POTRBUSKE NOZICAMA MASEM-- GLAVA MI U NJEGA ZARONJENA-- KAO ZABA NA LOKVANJU JASEM-- -- VJETROM ZIBAN K'O BALON OD PJENE-- PLUTAM LAKO DILJEM OVA SVIJETA-- VJEDJE SU MI JOSTE ZAKLOPLJENE-- SUNCA ZRAKA PO NJIMA SE SETA-- -- DOK SUNASCE OKICE MI LJUBI-- DJECJU GRAJU SA ULICA CUJEM-- GDJE PO KOJI AUTO ZATRUBI-- NIS' NE MARIM JA DALJE PUTUJEM-- -- AL' KAD ZACUH DODAJ, DODAJ 'VAMO-- TE PREPOZNAH GLAS PAJDASA SVOGA-- MA MRVICA FALILA JE SAMO-- DA NE SPADNEM SA OBLACKA MOGA-- -- ZGRABIM OBLAK DA OPAO NEBI-- ZABORAVIH DA SVE SAMO SNUJEM-- NE MOGAVSI OD CUDA DOC' SEBI-- SVE POMISLIH KROZ VRIJEME PUTUJEM-- -- SCEPAM OBLAK NOZICAMA SMJELO-- TE PROTRLJAM OKICE MI SNENE-- I STO MI SE NA CESTI VIDJELO-- VIDIM PAJDU, AL' VIDIM I MENE-- -- LOPTAMO SE UPRAVO K'O MALI-- SUTAMO SE U POL' PARKA TAMO-- BAS KAKO SMO K'O DJECACI ZNALI-- JEDAN DRUGOM LOPTU DODAVAMO-- -- OD VESELJA OBRAZI SE SMJESE-- OKICAMA ZMIRKAMO OD SRECE-- E TO DOBA TADA NASE BJESE-- NIKAD VISE VRATITI SE NECE-- -- DOK JA TAKO NA OBLAKU SJEDIM-- NJIH DVOJICA ZA MENE NE HAJU-- SVE OSJECAM DOK IH TAKO GLEDIM-- K'O DA MI SE SA SRCEM LOPTAJU-- -- DOLE SKOCIT NEKAKO MI DODJE-- MA NE MARIM NOGE POLOMITI-- SVE KROZ GLAVU MISAO MI PRODJE-- JOS JEDAN PUT ONAJ DJECAK BITI-- -- DOK JA PUCAM ON K'O GOLMAN BRANI-- SVE SE TRUDI IZVODIT' PARADE-- NAS DVOJICA DOLE RAZIGRANI-- A JA SMISLJAM MA SKOCIT CU SADE-- -- TRESNEM LOPTU, PRAVO U VISINE-- LETI ONA KA OBLAKU MOME-- RUKA MOJA SMJELO JE SE VINE-- TE S'OBLAKA POLETIM SA NJOME-- -- PADAM TAKO AL' PASTI NIKAKO---- STISCUC LOPTU NESTADE U GRUDI-- DOK O TOME RAZMISLJ'O SAM TAKO-- GLE NA PODU SOBE SE PROBUDI-- -- MJESTO LOPTE GRLIM JASTUK MALI-- GLAVOM MI SE CUDNE MISLI PLETU-- KAD' BI SAMO MOJI PAJDE ZNALI-- NAJLJEPSI SAM SAN SANJ'O NA SVIJETU-- --
10.02.2008. (14:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
ne slazem se s tom tvrdnjom-svi sto su rodjeni iza 78'e za mene pripadaju nekoj drugoj generaciji.
Vrhunac je bio izmedju 68'e i 75'e.
29.01.2008. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvone Radikalni
Yap, to su bili dani :-))).
I silno me rastužuje što mojih dvoje (uskoro troje) djece neće proživjeti takvo djetinjstvo, barem ne u obimu u kojem sam ja u njemu uživao.
Morati će se zadovoljiti s pokojim mjesecom godišnje kod dida i none na moru :-)
30.01.2008. (01:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
newyorcanka
jedna od najvecih briga u zivotu mi je u kakvom svijetu odrasta moje dijete. i dok sad, kad gledam unatrag na moje djetinjstvo, vidim koliko toga mi nismo imali, istovremeno vidim koliko je sve to nevazno i koliko smo jednostavno sretni bili.
30.01.2008. (01:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jersey-girl
imas ti amerikanac potpuno pravo, drugo vrijeme je to bilo. iako barba kaze da tu ne spadaju oni rodeni nakon 78, ipak mislim da smo i mi rodeni krajem 70 pocetkom 80 imali mogucnost prozivjeti djetinjstvo upravo kako si ga opisao. e sad sto je nekima to prekinuto radi nekih drugih razloga kao sto je rat to je vec druga prica.
30.01.2008. (02:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Amorfia
što reći, žalosno, ali istinito... možda još negdje na selu, djeca i uspiju osjetiti dio takvog djetinjastva, ali u gradu je to postalo sasvim nemoguće...
30.01.2008. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Jučer mi ispripovijeda gospođa kako je njen suprug kad bi pao prvi snijeg otišao do djece u sobu i još u pidžamama ih iznio i bacio u snijeg. I danas to pamete iako oca više nema. Misilm da nije sve samo u onome što je oko nas nego i kakvi smo mi, tj. koliko se naši najbliži potrude da se ne bojimo hladnoće snijega, skakanja i sličnog... Svako vrijeme može bit dobro vrijeme i vrijeme za pamćenje. A tekst je inače stvarno super. Već mi je poznat od ranije i sjećam se da me baš oduševio. I dobro je došao poslije one govedine... :-)
30.01.2008. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Travis
Bravo!!! Baš je tako bilo.... Izvanredan post.
30.01.2008. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanzarela
odlican post...vratio me u te jaako lijepe i bezbrizne dane...igralo se lastike (gumi-gumi)...pravili smo puhalice i gadjali se bobicama...pravili logore po sumi i niko ne bi znao di smo dok ne padne noc...puno ljepsi dani su to bili i za djecu i za roditelje
30.01.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Studiranje u USA
Eto pa kad budes odgajao dijete nemoj ga tjerat da se veze ili ima kacigu. Takodje i vazdusni jastuci su glupost, kome to treba A i petarde, pa nije valjda da iko ikad sprzio lice bacajuci petarde. Naravno prije je sve bilo divno i krasno a sad nista ne valja. Yeah Right!
31.01.2008. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Positive_Thinking
Moje djetinjstvo je bilo u predivno vrijeme. Radili smo sve sto si nabrojao i vise...penjali se i na tudje tresnje...i padali..Ljeti igrali skrivaca i do ponoci dok baka i djed ne bi izasli i rekli da ce zakljucati vrata ako ne udjemo bas tad...i bili po cijele dane vani. I zao mi je mog djeteta nekad kad vidim koliko toga joj je uskraceno i kad se sjetim sebe u njenim godinama. Bili smo snalazljiviji...Iako se ona sokira kad cuje da sam pila mlijeko iz krave a ne iz kartonske kutije, da smo jeli neoprane, tek obrisane krastavce i rajcice iz bakinog vrta i da su jaja koje nose seoske kokosi smedje ljuske a ne bijele i da zumanjak zna biti skoro narancast. Njoj je nezamislivo da ja nisam imala ni kompjuter, ni Nintendo i da smo pravili kolacice od blata u koje ona ne zeli ni stati...
Ali meni je bilo predivno. Mi smo bili slobodni...mene nije mama pratila u park i sjedila na klupi dok se ja igram, a ja ne mogu ni zamisliti da pustim svoju kcer bez nadzora van..
Super ti je post...XOXO
31.01.2008. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divlja princeza
Zanimljivo ali ipak svrati do moga bloga i vidi da je sada potpuno drukčije...
Ti pišeš o prošlosti a ja o sadašnjosti i budučnosti...
Ne treba govoriti ČESTITAM tvojoj generaciji...več treba čestitati svima iz moje generacije koji prežive ovo i ostanu normalni....
01.02.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandy
eh da, bila su to vremena...:s uzdahom prisjecajuci se lijepoga djetinjstva:
05.02.2008. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onakojatrcisvukovima
Da, to je i moje djetinjstvo.
08.02.2008. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malisa
heheheheh svasta si nabrojao jesta da nisi sve jer igara je bilo bezbroj . kad se samo sjetim zmire i fuzguza i cockanjai svasta smo izmisljali . baka me ucila razne igre iz njezina djetinjsta. a igracke?? . ma kakave igracke . nije toga bilo . tko je imao gumenu loptu bio je bogatas hehehehehe najljepse doba zivota . sto sam stariji sve mi vise fali. da je tako svak se moze uvjeriti . pa ne pisem ja blog za djecu i odrasle bez veze. skocite i uzivajte jer tu je utkano moje djetinjstvo. a prigodom ovog odlicnog posta evo ide pjesmica napisana bas na tu temu inace mnogo vise mozete naci ovdje http://lalalend.blog.hr
pozdrav svim generacijama od VIcko Dobrica uz pjesmicu NAJLJEPSI SAN NA SVIJETU
NAJLJEPSI SAN NA SVIJETU--
--
LEZIM TAKO SRED OBLAKA SNENA--
POTRBUSKE NOZICAMA MASEM--
GLAVA MI U NJEGA ZARONJENA--
KAO ZABA NA LOKVANJU JASEM--
--
VJETROM ZIBAN K'O BALON OD PJENE--
PLUTAM LAKO DILJEM OVA SVIJETA--
VJEDJE SU MI JOSTE ZAKLOPLJENE--
SUNCA ZRAKA PO NJIMA SE SETA--
--
DOK SUNASCE OKICE MI LJUBI--
DJECJU GRAJU SA ULICA CUJEM--
GDJE PO KOJI AUTO ZATRUBI--
NIS' NE MARIM JA DALJE PUTUJEM--
--
AL' KAD ZACUH DODAJ, DODAJ 'VAMO--
TE PREPOZNAH GLAS PAJDASA SVOGA--
MA MRVICA FALILA JE SAMO--
DA NE SPADNEM SA OBLACKA MOGA--
--
ZGRABIM OBLAK DA OPAO NEBI--
ZABORAVIH DA SVE SAMO SNUJEM--
NE MOGAVSI OD CUDA DOC' SEBI--
SVE POMISLIH KROZ VRIJEME PUTUJEM--
--
SCEPAM OBLAK NOZICAMA SMJELO--
TE PROTRLJAM OKICE MI SNENE--
I STO MI SE NA CESTI VIDJELO--
VIDIM PAJDU, AL' VIDIM I MENE--
--
LOPTAMO SE UPRAVO K'O MALI--
SUTAMO SE U POL' PARKA TAMO--
BAS KAKO SMO K'O DJECACI ZNALI--
JEDAN DRUGOM LOPTU DODAVAMO--
--
OD VESELJA OBRAZI SE SMJESE--
OKICAMA ZMIRKAMO OD SRECE--
E TO DOBA TADA NASE BJESE--
NIKAD VISE VRATITI SE NECE--
--
DOK JA TAKO NA OBLAKU SJEDIM--
NJIH DVOJICA ZA MENE NE HAJU--
SVE OSJECAM DOK IH TAKO GLEDIM--
K'O DA MI SE SA SRCEM LOPTAJU--
--
DOLE SKOCIT NEKAKO MI DODJE--
MA NE MARIM NOGE POLOMITI--
SVE KROZ GLAVU MISAO MI PRODJE--
JOS JEDAN PUT ONAJ DJECAK BITI--
--
DOK JA PUCAM ON K'O GOLMAN BRANI--
SVE SE TRUDI IZVODIT' PARADE--
NAS DVOJICA DOLE RAZIGRANI--
A JA SMISLJAM MA SKOCIT CU SADE--
--
TRESNEM LOPTU, PRAVO U VISINE--
LETI ONA KA OBLAKU MOME--
RUKA MOJA SMJELO JE SE VINE--
TE S'OBLAKA POLETIM SA NJOME--
--
PADAM TAKO AL' PASTI NIKAKO----
STISCUC LOPTU NESTADE U GRUDI--
DOK O TOME RAZMISLJ'O SAM TAKO--
GLE NA PODU SOBE SE PROBUDI--
--
MJESTO LOPTE GRLIM JASTUK MALI--
GLAVOM MI SE CUDNE MISLI PLETU--
KAD' BI SAMO MOJI PAJDE ZNALI--
NAJLJEPSI SAM SAN SANJ'O NA SVIJETU--
--
10.02.2008. (14:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...