Nema ništa umornije nego kad se smrt iza velika puta još jednom zavrati kroz nas, stati pred ona ogledala u kojima smo imali snove, zavjese i grad, prije no što nam odniješe nevidljivi nosači svjetova ruke i odjeću, ormare i otkucaje srca. Nema ništa umornije nego kad smrt o ponoći legne kraj nas, pa nas pita onim nijemim načinom nevoljena stvora, smije li na tren ugrijati stopala i slaniti se iznutra, našim suzama.
29.01.2008. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Nema ništa umornije nego kad se smrt
iza velika puta još jednom zavrati kroz nas,
stati pred ona ogledala u kojima smo
imali snove, zavjese i grad, prije
no što nam odniješe nevidljivi nosači
svjetova ruke i odjeću, ormare i
otkucaje srca.
Nema ništa umornije nego kad smrt
o ponoći legne kraj nas, pa nas pita
onim nijemim načinom nevoljena stvora,
smije li na tren ugrijati stopala
i slaniti se iznutra, našim suzama.
29.01.2008. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...