Komentari

tupatup.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Too much

    jako lijepi post! I ja vjerujem u ljubav! Potpuno se slažem sa svime, a ova priča o dječaku i čuvanju ljubavi je prekrasna. Inače jedna od najdražih knjiga mi je Mali princ, tako da je ovim postom pogođena svaka sfera mog razmišljanja i moje spoznaje ljubavi. Pozdrav!

    avatar

    23.01.2008. (17:00)    -   -   -   -  

  • zvrk

    ...predivan post , predivna misao za ovo hladno zimsko jutro....

    avatar

    24.01.2008. (08:15)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Khm, unatoč zabrani pristupa ovom blogu evo mene opet. :-)

    U svakom slučaju, sve pohvale na tvojem pristupu ove tematike - lako onome koga ti budeš voljela.

    Moj pristup ljubavi (npr. prema ženi) je taj da volim koliko mogu u tom trenutku. Ponekad će to biti skoro pa bezuvjetno, ponekad će biti vrlo uvjetovano. Kao i 99.99% drugih ljudi puno sam bliži uvjetovanoj ljubavi, nego bezuvjetnoj unatoč tome što mi je duhovnost bitna i što nastojim na odnose gledati na taj način.
    U idealnom svijetu bezuvjetna ljubav je ono što se podrazumijeva,ali moj sistem je ispunjen raznim programima (od kojih su dobar dio njih podsvjesni) i kao promatrač svojeg sistema mogu reći da u tom i tom trenutku spontani kapacitet ljubavi koji izlazi iz mene je toliki i toliki. Postoje stvari koje me mogu povrijediti u odnosu sa drugom osobom - da nije tako vjerojatno bi ovo moje tijelo već bilo u stanju svjesnog prosvjetljenja. A kada sam povrijeđen količina ljubavi koju sam u stanju dati je defitivno manja.
    Ono što je meni bila bitna lekcija za svladati je to da ako u nekom trenutku ne mogu voljeti jako, i to je isto sasvim OK - nije potrebno osjećati grižnju savjest zbog toga. Ako nisam u nekom trenutku u stanju biti tolerantan prema tuđim greškama unatoč svim mojih duhovnim uvjerenjima koji mi govore da ta osoba zaslužuje toleranciju, i to je isto OK. Ako mi ponekad u odnosu sa drugom osobom dođu emocije tuge, ljutnje i sl. je isto sasvim OK. Napraviti najbolje što mogu, pa makar taj "najbolje" u tom trenutku bio jako daleko od nekakvog ideala je jedino što zapravo i mogu napraviti. A sad koliko je to blizu ljubavi koju ti opisuješ u ovom postu, ne znam ni sam što reći...

    avatar

    24.01.2008. (09:23)    -   -   -   -  

  • Tup...aaa

    Ovo što si napisao stoji i to su sve normalne stvari koje se prolaze kroz vezu.
    I ideala nema. Jer da se sve prihvaća bez emocija ne bi ni na što reagirali, ne bi nas ništa diralo, sve bi jednostavno prihvačali....levitirali bi... i bili prosvijetljeni... ;)
    Imamo emocije i od njih se ne može i ne smije bježati jer one su nam vodići kroz život, a kako ćemo reagirati ovisi o puno faktora, uključujući količinu energije.

    No bitno je imati sebe, spoznati sebe i držati do sebe, tada se znamo postaviti i držati se svoga puta naravno uključujući i drugu osobu sa težnjom da budemo što obazriviji prema njoj. A sad koliko će nas netko shvatiti, biti zreo, razumjeti nas, uopće sebe i život određuje tijek veze, kvalitetu veze i dužinu veze.

    Ja sam npr prije bila osjetljiva kada bi mi partner rekao da mu se sada npr ne priča. Odmah sam pomišljala kako se može tako ponašati prema meni, kako je neobazriv, sebičan. Danas ne gledam tako jer mi nije to radio svaki dan, već mu je došlo zbog bla i poštujem to. Dapače čak mogu reči da mu je i falilo samnom razgovora i pokušavao me poticati i uvijek me je ispitivao i htio čuti kako sam provela dan, čudeći mi se kako ja nemam ništa za reći, a meni je bio dosadan što me pita i što da mu pričam, a on bi uvijek pričao o nečemu, no ja sam tada bila premlada,nezrela i zatvorena, a on mene dosta stariji.

    Ono što sam htijela reći sa ovim postom je što ljudi danas prelako odustaju, cjepidlače, kompliciraju gledajući krive stvari, kao što sam bila i radila ja. :P

    Meni je cilj sa idealom (prava ljubav) postizati svoje maksimume (ljubav) razumjeti, proširivati saznanja i rasti, a tolerancija raste sa sve većim razumjevanjem.

    I kada npr spominjem voljeti (partnera i sve ljude) ne isključujem u potpunosti emocije ljutnje, tuge... jes, jes, i te kako će me netko sa nečime pogoditi, uznemiriti ili zasmetati... no isto tako mi se i sve više smanjuju, a gdje god i izgube, prelazeći prvo u periode uznemerenosti ili smetnji, a u nekim stvarima čak i izgube jer me prestanu sa nekim novim ili proširenim spoznajama smetati. A ono što mi naprave i ovisno koliko mi je neka osoba važna određuje koliko ću osobu udaljiti od sebe, a unutar sebe ću raditi na oprostu kako osobu ili bolje rečeno negativne emocije ne bi zadržavala u sebi.

    A oprost radim sa razumjevanjem da svi griješimo i sve ono ostalo što sam u prijašnjim postovima pisala.

    Sad, svaka soba pronalazi svoj način (nazovimo to tehnika, način razmišljajna kako god) kako da bude sretnija i mirnija, ovo je moj ... isprobano, djeluje i za mene efikasan.

    No to sam ja, a u mojoj prirodi je da se teško ljutim, bijes i mržnju nisam iskusila, a kada se naljutim, ali ono naljutim e onda je čovjek fakat prešao sve granice. Pretežno imam samo uznemirujuće osjećaje na koje reagiram i kažem čovjeku manje ili više nervozno što me smeta ovisno što i koliko je.

    avatar

    24.01.2008. (22:48)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    kao što već rekoh, lako osobi koju ti budeš voljela... :-)
    Svaka čast mlada damo!

    kao što sam bila i radila ja. :P
    kao što i ja još uvijek ponekad radim

    BTW, nisam ti rekao - ali još prošlu subotu stavio sam te u posebnu kategoriju - nešto tipa bezuvjetna prijateljica. To je zapravo kategorija koju sam i kreirao prošlu subotu tako da si ti zapravo prva koja je ušla u tu kategoriju.

    Ta kategorija ima sljedeća pravila -
    1. osoba koja uđe u tu kategoriju više ne može izaći neovisno o tome što god da napravi
    2. u sklopu sa 1. nije bitno da li osoba u toj kategoriji mene smatra prijateljom ili ne
    3. u sklopu sa 1. nije bitno da li više ikad imam bilo kakav kontakt sa tom osobom ili ne...

    To je nešto tipa - ta osoba mi je na nekoj višoj razini prijatelj/ica i neovisno o tome kakve su stvari na ovoj vidljivoj razini stvarnosti to se ne može promijeniti...

    Eto, sad sam ti priznao i to! Lipi pozdrav. :-)

    avatar

    25.01.2008. (10:12)    -   -   -   -  

  • Tup...aaa

    Berry Berry BerryX-če kako da ja tebe uvjerim da nije lako samnom?

    Kao što sam bila i radila ja
    bez isključivanja da još u nekim situacijama ne reagiram jer još uvijek ne znam niti "vidim" sve, no trudim se naučiti što bolje zadovoljiti sebe i partnera.

    Ja bi rekla da nikome sa nikime nije baš lako.

    A pogotovo nekome samnom :P

    Želim znati što sam krivo napravila, a to ne ću znati ako mi osoba ne kaže da ju je pogodilo, povrijedilo, da ju smeta... Želim znati zašto mi je osoba rekla, npr da sam preosjetljiva jer želim čuti i razumjeti njegov svijet i viđenja zašto me takvom vidi kako bi se više spoznala i uvidjela da li sam stvarno osjetljiva i nešto krivo vidim i radim.

    Ono što me smeta ja kažem, a tako očekujem i od partnera, ono što mi se kaže i uvidim istoga trena da sam pogriješila se izvinim ili ako se baš ne slažem i ne uviđam da bi osobu to trebalo smetati izjasnim svoje poglede i želim čuti njegove, ako razgovor, rasprava ili svađa, ovisno u što se izrodi ne urodi plodom ili kompromisom ja sebi preispitujem situaciju, sagledavam je iz svih kuteva i nakon nekog vremena ovisno koji period mi je potreban da uvidim da sam ja u krivu se izvinim ili ako je prošao duži period ne izvinim se jer prošo voz mala :P i ne želim otvarati stare rane, a drugi put ću probati imat šire otvorene oči i ne ponoviti istu grešku :P dobila sam i naučila lekciju pokrila sam se ušima i idemo dalje :P.

    Nastojim i trudim se da oba dvije strane budu zadovoljne. Nekad će samo jedna osoba biti zadovoljena, nekad druga, nekad pola pola, nekad niti jedna... ali to se mora prihvatiti kao činjenica veza, a u svemu tome "ratu" i borbi za sebe isto tako MORA postojati BALANS. Ako se osjećamo da (kao što se meni desilo u mojoj prvoj vezi) da se samo njegove želje i zamisli ispunjavaju i da se oko ničega ne možemo dogovoriti već samo jedna strana vuće i drži se svoga onda naravno da nećemo biti zadovoljni... jer nije bilo balansa.... no tada sam ja bila premlada, nezrela i sve ostalo što nije išlo na moju ruku...

    I tako neke životne situacije su prešle granice i nepovoljno su djelovale na mene no bile su mi potrebne i jedino su ka tome i mogle dovesti kako bi riješila upravo svoj životni čvor i nedostatke koji su me i doveli u te situacije i kočile u svojoj samospoznaji.

    Moj život bi rekla je malo neuobičajenog tijeka od drugih jer jedan normalni tijek je da se osoba ka spoznajama penje postepeno i postepeno joj se otvaraju oči, a ja sam se jako sporo penjala ka spoznajama jer sam bila zaustavljena sa određenim životnim situacijama. A kada me je sve stislo mi se desio rapidni rast i skok u vrlo kratkom vremenu i konačno sam prdnula i riješila svog fking čepa koji me je i kočio u mome životu i rastu i razriješio se veliki dio moga zapetljanoga klupka.

    Zato se u svome životu susrećemo ili upadnemo u različite (teške) životne situacije i učimo korz njih o sebi i drugima. Mi smo njihov pokretač odnosno uzročnik skupa sa još jednim akterom znači utjecajima koji stvore određenu atmosferu ili oblik veze... i zato koliko god imali veza svaka će biti jedinstvena i različita od bilo koje prethodne..... jer će se preklapati naši nedostaci i različita viđenja... no neke stvari će nam se i ponavljati (kao što su se meni desile), ali u drugome obliku dok ne skopčamo svoju falingu... jer uzročnik je isti, a akteri i situacije su različiti. Npr. uzročnik - emocionalno zahtjevna osoba će sa jednom osobom biti zahtjevna u nekim drugim stvarima od prethodne osobe, a ne u istim jer su situacije i ljudi različiti, ali će biti zahtjevna, osjetljiva i stvarat će osjećaj krivice. To nas može isto kočiti na našemu putu o spoznaji o sebi.

    avatar

    25.01.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Ja bi rekla da nikome sa nikime nije baš lako.
    Kad malo razmislim o tome, i ja bih to rekao.

    kako da ja tebe uvjerim da nije lako samnom?
    s obzirom na početak ovog mog komentara, mogu reći da si uspjela. :-)

    avatar

    25.01.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • Tup...aaa

    Demet, da sam znala da te je tako lako zadovoljiti i da sam te već na samome početku već uvjerila i to sa jednom rečenicom ne bi se lomila šarajući jednu A4 stranicu u pokušaju da te uvjerim da nije lako samnom. Puf... pant... :P :zadihanolićeJA

    sLJEPILA li moga!!! čisti dokaz da još puno stvari ne "vidim".... :D

    avatar

    25.01.2008. (21:27)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    da sam znala da te je tako lako zadovoljiti
    khm, nisam znao da sad pričamo o tome, ali eto, priznam - dosta lako me je zadovoljit (blush) :-) :-) :-)

    avatar

    25.01.2008. (23:19)    -   -   -   -  

  • Tup...aaa

    He, he... nisam ni ja znala da pričamo o tome. :P

    avatar

    27.01.2008. (13:09)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Drugim riječima oni ne rade to nama nego su to njihovi strahovi koji se reflektiraju na nas, a nemaju veze sa nama.

    Pročitavši ovo u tvom postu "Vidjeti stvari onakve kakve jesu - CILJEVI" palo mi je na pamet - kada sam u "duhovnijoj" fazi na ljude koje bih inače nazvao glupima ili lošima, gledam kao sasvim OK ljude koji imaju glupe (loše) programe u tom trenutku - na neki način su oni žrtve svojih programa u tom trenutku - i nemaju utjecaja nad svojim stanjem.
    Problem zapravo nastaje kada njihovi glupi programi aktiviraju moje glupe programe. :-)

    avatar

    28.01.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • Tup...aaa

    Da, tako ja gledam na ljude (gledam kao sasvim OK ljude koji imaju glupe (loše) programe u tom trenutku) i to je razlog zašto puno puta ne reagiram jer ih gledam kao djecu (bez obzira na godine) koja stvaraju maske bježeći na taj način od sebe jer nemaju snage suočiti se sa svojim strahovima. I pri tome je potrebna naša snaga, nadzor nad sobom i puno strpljenja kojega...eti ti na vraga nemamo uvijek kada treba jer nemamo niti energije dovoljno u svakome trenutku.

    A riješiti se nekih osobnih gluposti nije lak posao jer je to nesvijesni dio nas i ne možemo ih tako lako sami prepoznati. Zato imamo ljude oko sebe...

    Upravo sam na tečaju plesa imala jedan primjer nečijeg nesvijesnog pametovanja i u tim situacijama se uvijek preispitujem.. reagirati ili ne reagirati... odlučujem po okolnostima i prikupljenim informacijama iz situacije/a

    I ponekad mi se desi ono što i tebi... kada njihovi glupi programi aktiviraju moje glupe programe. Naime nakon takvog reagiranja se preispitujem da li sam mogla bolje i kako sam mogla bolje i/ilidrugačije postupiti kako bi za drugi put imala mirniji i čišći um za pravilnije reagiranje.

    avatar

    28.01.2008. (13:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...