Što više vrijeme odmiče, shvaćam da mi je poudanje u Boga jedina stvarnost i da u meni samoj nema snage, niti kreposti po kojima bih se sama mogla nositi sa svijetom, tijelom i đavlom. A veliku borbu vodim da bih postizala pouzdanje u Boga, jer po svojoj lošoj naravi uglavnom se krenem pouzdavati u sebe... A istina je zbilja da sama nikad ne bih uspjela niti u najmanjoj stvari....nisam malodušna, Bog me ljubi i idem naprijed....iako je i moja molitva manjkava, i sve je zapravo od mene prilično slabo i manjkavo...ipak osjećam mir u sebi.
22.01.2008. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Doista, uvijek se moraš smatrati pobjednicom, sve dok ne primijetiš da si popustila."
hvala dušo draga na ovom textu...i točno kako je rekao ..viša i niža volja...i ono što sam ti rekla...ono nešto tiho i baš "moje" govori da je sve ok i da treba izdržati... dok ljuštura ovosvjetskih razmišljanja stvara svoj dojam...
ne.... ne dam se..kako god izgledalo beznadežno ni zbog nagrade,ni zbog milosti,ni zbog straha...nego jednostavno zato što to JEST tako jedino ispravno
ljubim te u Kristu dušo draga
23.01.2008. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
valentina
Znamo li dobro koristiti oružje molitve, na kraju ćemo nadvladati svako iskušenje jer molitva je snažnija od svih đavola. (Sv.Bernard)
Ako smo postigli milost Božju, nitko nas neće pobijediti jer ćemo biti snažniji od svih koji nam se protive. (Sv. Ivan Zlatousti)
Timotej, 2007.
22.01.2008. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Što više vrijeme odmiče, shvaćam da mi je poudanje u Boga jedina stvarnost i da u meni samoj nema snage, niti kreposti po kojima bih se sama mogla nositi sa svijetom, tijelom i đavlom. A veliku borbu vodim da bih postizala pouzdanje u Boga, jer po svojoj lošoj naravi uglavnom se krenem pouzdavati u sebe...
A istina je zbilja da sama nikad ne bih uspjela niti u najmanjoj stvari....nisam malodušna, Bog me ljubi i idem naprijed....iako je i moja molitva manjkava, i sve je zapravo od mene prilično slabo i manjkavo...ipak osjećam mir u sebi.
22.01.2008. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
...pomozi mi ...Bože moj...
piši...Timoteju...
dopire do duše.....
blagoslovljeno ti ovo novo jutro...
23.01.2008. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
"Doista, uvijek se moraš smatrati pobjednicom, sve dok ne primijetiš da si popustila."
hvala dušo draga na ovom textu...i točno kako je rekao ..viša i niža volja...i ono što sam ti rekla...ono nešto tiho i baš "moje" govori da je sve ok i da treba izdržati...
dok ljuštura ovosvjetskih razmišljanja stvara svoj dojam...
ne.... ne dam se..kako god izgledalo beznadežno
ni zbog nagrade,ni zbog milosti,ni zbog straha...nego jednostavno zato što to JEST tako
jedino ispravno
ljubim te u Kristu dušo draga
23.01.2008. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...