ej,ovako...naletjela sam na tvoj blog sasvim slučajno,i jako sam sretna što sam ga našla. imam 16 godina i pohađam gimnaziju a poslije nje želim upisati veterinarski fakultet i raditi u SVOJOJ VLASTITOJ(nadam se da ću je jednog dana imati) ordinaciji. kod kuće imam psa,dvije mačke i dva kunića.nedavno mi je uginula papigica za koju sam bila jako vezana...već sam par puta imala slučaj kad sam spasila život životinji i tada sam osjetila taj posebni dar...i želju za svojim budućim zanimanjem,za mene to nije samo posao već i velika ljubav prema tom zanimanju.tvoj blog ću posječivati malo češće i komentirati ti,i nadam se da ću dosta naučiti iz postova,zasad sam cijeli blog pročitala=) i sviđa mi se kako pišeš i na koji način gledaš prema životinjama i veterininarstvu. nadam se da češ mi odgovoriti nešto na ovaj komentar,ali i ako ne,ja ću doći ponovno i komentirati...pozdrav
09.01.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uf, baš smo dobili razglednicu od veterinara.. kao sretna nova, dovedite cucka na cijepljenje... a ona se tako boji tih injekcija.. imaš koji savjet kako smanjiti strah kod psa od cijepljenja?!
12.01.2008. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
d
Draga Nela! Neću ti reći da ne upišeš Veterinarski fakultet, ali dobro razmisli prije tog (ovo sve što ti pišem zbilja je dobronamjerno i nadam se da će se neke stvari promjeniti kad/ako završiš vet. fakultet). Što se tiče fakulteta ako voliš životinje i ako imaš dobar želudac završit ćeš ga, ali što onda. U tvojim godinama sam i ja tako razmišljala, ali kad se nađeš u situaciji kao ja sad, jako mi je žao što nisam upisala farmaciju. Završiš fax, imaš 26-27 godina (redovito sam sve ispite davala i diplomirala među prvima), onda ako imaš sreće (ali velike, velike sreće ili vezu) ideš na staž godinu dana. Dobro, misliš ako sam mogla 6 i pol godina (da faks traje 5 godina ali kao apsolvent imaš 18 ispita još) mogi i tu jednu biti na grbači staraca. Evo ja imam još pola godine staža, i postala sam prilično depresivna osoba ( jer radiš, dođeš doma-već je mrak i umoran si kao stoka, plus moraš učiti jer je to struka gdje imaš jako puno učiti nakon fakulteta i naravno dežurna za vikende-u siječnju nemaš niti jedan vikend slobodamn jer je akcija cijepljenja,-divno!!! i povrh svega toga ne plaćaju(po zakonu ne moraju) ti taj prokleti staž). privatni život gotovo i nemam jer nemaš vremena. Evo danas, došla sam doma u 4 i pol (u 7 i pol sam išla na posao), smrzavala se na kiši cijeli dan i cijepila pse dok su me seljaci z....., divno!!!, ali to je stvarnost. Plus koliko se god trudile uvijek će prije zaposliti muškog veterinara nego ženu (na žalost to je stvarnost). I na kraju svega pitanje je da li ćeš dobiti posao jer svi moji kolege i kolegice sa godine dijelimo istu priču nekome je malo bolje, nekome čak i gore, ali zaposliti se kao veterinar za male životinje (općenito dobiti posao kao veterinar) -pogotovo u Zagrebu, (ako nemaš vezu ) jako, jako je teško. Neću ti pisati još kako izgledam nakon svega toga. Ima još puno, puno stvari koje su me jako razočarale. Želim ti puno sreće i molim te dobro razmisli prije nego upišeš veterinu ako se ipak odlučiš, budi spremna na borbu sa vjetrenjačama (jer ipak živimo u Hrvatskoj),cijeli svoj život! SRETNO!!!
13.01.2008. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nela
ej,ovako...naletjela sam na tvoj blog sasvim slučajno,i jako sam sretna što sam ga našla. imam 16 godina i pohađam gimnaziju a poslije nje želim upisati veterinarski fakultet i raditi u SVOJOJ VLASTITOJ(nadam se da ću je jednog dana imati) ordinaciji. kod kuće imam psa,dvije mačke i dva kunića.nedavno mi je uginula papigica za koju sam bila jako vezana...već sam par puta imala slučaj kad sam spasila život životinji i tada sam osjetila taj posebni dar...i želju za svojim budućim zanimanjem,za mene to nije samo posao već i velika ljubav prema tom zanimanju.tvoj blog ću posječivati malo češće i komentirati ti,i nadam se da ću dosta naučiti iz postova,zasad sam cijeli blog pročitala=) i sviđa mi se kako pišeš i na koji način gledaš prema životinjama i veterininarstvu. nadam se da češ mi odgovoriti nešto na ovaj komentar,ali i ako ne,ja ću doći ponovno i komentirati...pozdrav
09.01.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ekonomski
uf, baš smo dobili razglednicu od veterinara.. kao sretna nova, dovedite cucka na cijepljenje... a ona se tako boji tih injekcija.. imaš koji savjet kako smanjiti strah kod psa od cijepljenja?!
12.01.2008. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
d
Draga Nela!
Neću ti reći da ne upišeš Veterinarski fakultet, ali dobro razmisli prije tog (ovo sve što ti pišem zbilja je dobronamjerno i nadam se da će se neke stvari promjeniti kad/ako završiš vet. fakultet). Što se tiče fakulteta ako voliš životinje i ako imaš dobar želudac završit ćeš ga, ali što onda. U tvojim godinama sam i ja tako razmišljala, ali kad se nađeš u situaciji kao ja sad, jako mi je žao što nisam upisala farmaciju. Završiš fax, imaš 26-27 godina (redovito sam sve ispite davala i diplomirala među prvima), onda ako imaš sreće (ali velike, velike sreće ili vezu) ideš na staž godinu dana. Dobro, misliš ako sam mogla 6 i pol godina (da faks traje 5 godina ali kao apsolvent imaš 18 ispita još) mogi i tu jednu biti na grbači staraca. Evo ja imam još pola godine staža, i postala sam prilično depresivna osoba ( jer radiš, dođeš doma-već je mrak i umoran si kao stoka, plus moraš učiti jer je to struka gdje imaš jako puno učiti nakon fakulteta i naravno dežurna za vikende-u siječnju nemaš niti jedan vikend slobodamn jer je akcija cijepljenja,-divno!!! i povrh svega toga ne plaćaju(po zakonu ne moraju) ti taj prokleti staž). privatni život gotovo i nemam jer nemaš vremena. Evo danas, došla sam doma u 4 i pol (u 7 i pol sam išla na posao), smrzavala se na kiši cijeli dan i cijepila pse dok su me seljaci z....., divno!!!, ali to je stvarnost. Plus koliko se god trudile uvijek će prije zaposliti muškog veterinara nego ženu (na žalost to je stvarnost). I na kraju svega pitanje je da li ćeš dobiti posao jer svi moji kolege i kolegice sa godine dijelimo istu priču nekome je malo bolje, nekome čak i gore, ali zaposliti se kao veterinar za male životinje (općenito dobiti posao kao veterinar) -pogotovo u Zagrebu, (ako nemaš vezu ) jako, jako je teško. Neću ti pisati još kako izgledam nakon svega toga. Ima još puno, puno stvari koje su me jako razočarale. Želim ti puno sreće i molim te dobro razmisli prije nego upišeš veterinu ako se ipak odlučiš, budi spremna na borbu sa vjetrenjačama (jer ipak živimo u Hrvatskoj),cijeli svoj život! SRETNO!!!
13.01.2008. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...