Ma, meni je prezamorno o tome razmišljati sada. Znat ćemo kad umremo ima li nečega većeg ili ćemo potpuno nestati. Moja sestra kaže da sigurno mora biti nečega i da je ona uvjerena u to. Kao što rekoh gore, meni je dosta tolikog mozganja...zasad. btw. sutra bih mogla napisati novi post ali vidjet ću još;):););):);):)
05.12.2007. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
heeeey, ev kak volim raspljavljati o takvim temama bit će poveći komentar =D
Svijet je onakav kakvim ga mi vidimo, svaki čovjek je svoj vlastiti svemir, svoja vlastita stvarnost koja se isprepleće s ostalima. Ljudima je data svijest o postojanju što je ujedno i najveći dar i najveća kazna. Biti svijestan svoje prolaznosti , golemom svijetu koji nas okružuje i našem malom znanju je stravično. Naravno to je samo jedan pogled na to. Iako smo mi jedan maaalecki djelić svemira ujedno smo i cijeli svemir. Samo treba STATI i pogledati oko sebe, unutar sebe i onda i samog sebe. Strah... U strahu nema ništa loše, to je naše osjetilo, naše oružje da osjetimo moguću opasnost i u uvjetima za koje ništa neznamo. Njega se netreba bojati nego se suočiti s njim, prihvatiti ga i znati koristiti.. Mi dobro znamo dokle naš svijet doseže, DO BESKONAČNOSTI. Možda te to plaši, ali pogledaj... zamisli da znaš granice svemira, da ima točno definiran kraj i početak. Zar to nebi bilo besmisleno. Da znaš da izvan tog svijeta nepostoji ništa, depresija bi nas sve pohvatala. Smrt..zast je se bojimo. Ako razmisliš vrlo jednostavno pitanje. Dal bi se ti bojala da ti kažu da će te odvojiti od svih tvojih prijatelja, svih ljudi što voliš, svega što znaš, svojih navika, svojeg utočišta i odvesti u neko bolje ili lošije mjesto. Ma kolko god da je mjesto bolje, borili bi se do svojeg zadnjeg daha da budemo s onima koje volimo, da ostanemo uza njih, da ih zaštiitimo od svakog mogučeg zla. Mi se za svijet u kojem jesmo vežemo, a ak toga nemamo, imamo svoju svijest, naše misli, i ad zamisli da postoji mogučnost da sve što postoji u tvojoj glavi, svijesti nestane. Naravno nitko nezna šta je dalje, ali ak možemo ostati u uvom svijetu i širiti sreću i ljubav..mislim da se za to trebamo boriti svim svojim bičem.
Možda "sutra" izgleda kao već određeno, da se isti događaji samo naslaguju. Za to je zaslužna naša karma, svojim razmišljanjem i postupcima mi postupcima postajemo magnet za takvu budučnost. Jer kolko god da smo mali naša svijest nas pretvara u sam svemir koji oblikujemo kako želimo, ako to gledamo tako.
Paa mislim da bi bilo dosta od mene, malkice sam se raspisao :D. bye bye uživaj
05.12.2007. (23:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije svega samo da ti dam ovo pa da vidiš što su neki moji blogeri mislili o tome. :) Smisao života je kao zaključana vrata. Tebe jako zanima što je iza njih i dugo, dugo smišljaš kako da ih otključaš i kada shvatiš kako se otključavaju, strah te otvoriti da ne bi iza tih vrata bilo jedno veliko ništa. Neke stvari jednostavno nisu namijenjene čovjeku da ih zna. Smrt? Ne, ja se ne bojim smrti. Bojim se jedino što ne znam kako ću (na koji način) umrijeti niti kada. Ljudi se boje smrti jer misle da nakon smrti nema ničega. Boje se ništavila. Eto.
I sad ti meni reci da nisi mudra, a vidi o čemu raspravljaš. Time si filozofi tisućljećima razbijaju glavu :D pozdraf
06.12.2007. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej! Da nisan bila sigurna jesi goinu dana starija od mene il si moje godište ok.. A što se tiče mog posta eh..a što ću kad nemam o ćemu pisati! A tila bih da ude napokon neki pošteni... Što se tiče tvog posta... Mislim da je smisao naći smisao.lol berlavo zvuči al sviđa mi se hehe Mislim da nije glupo vjerovati u nešto neobjašnjivo nedokazano samo zato da si smirimo duh i savjest da vjerujemo da ćemo ponovno biti sa svojim bližnjima..puno je lakše prolaziti kroz život kad imaš nadu..nadu da te nešto čuva i da neće dati da ti se dogodi išta loše..nadu da će svakog stići što je zaslužio i da će nepravda biti ispravljena...i da je prije 2000 god čovjek dao život za tebe...(tj Bog al nema veze xD) Joj što si ti paranoična!Čak 5 puta!Ja samo 3 i to jedino kad sam sama doma lol. Neznan ja sam ti vječiti pesimist al nisan štrašljivac što se tiče takvih stvari. Strah je najveća prepreka i s time se u potpunosti slažem. Ne treba se strašiti ničega osim straha samoga. To je netko jednom lijepo izrekao al nesićan se tko xD Mislim,možeš ti olučivati o svojoj smrti,tj ne možeš ju ododiti,možeš ju samo ubrzati,ali mislim da si nemožemo to uzimati za pravo,već samo onaj koji nas je stvorio ima pravo i oduzeti nam život.Tj ima pravo odlučiti kad ćemo preći u novi život.Oni koji vjeruju u drugi život mislim,ne bi trebali ouzimati si život ako u kršćani pošto je ubiti smrtni grijeh i neće im ona baš posli bit lipo ehhh.. Ovo zadnje,što se tiče subine..to si baš obro rekla!Ja se to isto često pitam...Mislim ono kad mi kažu Bog ima plan za tebe,a onda mi kažu Bog nam daje potpunu slobodu...mislim da jedno pobija drugo.Al neznam.Lijepo si rekla to stvarno. Jbt sva moja mudrovanaj i vjerovanja imaju veze s Bogom.Eh.Moža i triba tako? Super post ja čekam da me uhvati takva vrsta inspiracije hehe. No da ne mudrujem više iden aj...pufa!
07.12.2007. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam dosta razmišljala o praznovjerju i religiji i svemu tome, i shvatila da unutar čovjeka postoji ta potreba za tim nečim misterioznim, višim, inače se gubi sav smisao postojanja. Zato je religija toliko prakticirana u društvu. Jer, ljudima je dio tereta skinut s leđa kad shvate, ili misle, da nije sve u njihovim rukama, i kao da ipak ima ta neka nada usprkos tim svim nevoljama. Ali, shvatila sam i još jednu stvar - najbolje je biti okružen zemaljskim stvarima, i drugim ljudima, jer onda nemaš vremena razmišljati o tim stvarima. To te samo čini usamljenijim i izoliranijim... Tako da su sretni oni koji o tome ne razmišljaju jer ne moraju...
Hvala na komentaru. ^^ Slažem se da bi trebalo biti malo ljudi koje volimo ako želim biti voljeni. Blago onima oji svima pomaže i sve vole, a nemaju potrebu biti voljeni. Ali mislim da je to neka vrst ideala. E da... Pozdrav!
09.12.2007. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, i ja imam strašilo iz fizike. Ja sam htjela crno crvenu kosu ali odlučila sam se za plave umetke. Kratko traju doduše.... btw. sorry, još nema posta! zbilja moram otvoriti msn.....
10.12.2007. (16:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Animas
Ma, meni je prezamorno o tome razmišljati sada. Znat ćemo kad umremo ima li nečega većeg ili ćemo potpuno nestati. Moja sestra kaže da sigurno mora biti nečega i da je ona uvjerena u to. Kao što rekoh gore, meni je dosta tolikog mozganja...zasad.
btw. sutra bih mogla napisati novi post ali vidjet ću još;):););):);):)
05.12.2007. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zeo
heeeey, ev kak volim raspljavljati o takvim temama bit će poveći komentar =D
Svijet je onakav kakvim ga mi vidimo, svaki čovjek je svoj vlastiti svemir, svoja vlastita stvarnost koja se isprepleće s ostalima. Ljudima je data svijest o postojanju što je ujedno i najveći dar i najveća kazna. Biti svijestan svoje prolaznosti , golemom svijetu koji nas okružuje i našem malom znanju je stravično. Naravno to je samo jedan pogled na to. Iako smo mi jedan maaalecki djelić svemira ujedno smo i cijeli svemir. Samo treba STATI i pogledati oko sebe, unutar sebe i onda i samog sebe.
Strah... U strahu nema ništa loše, to je naše osjetilo, naše oružje da osjetimo moguću opasnost i u uvjetima za koje ništa neznamo. Njega se netreba bojati nego se suočiti s njim, prihvatiti ga i znati koristiti..
Mi dobro znamo dokle naš svijet doseže, DO BESKONAČNOSTI. Možda te to plaši, ali pogledaj... zamisli da znaš granice svemira, da ima točno definiran kraj i početak. Zar to nebi bilo besmisleno. Da znaš da izvan tog svijeta nepostoji ništa, depresija bi nas sve pohvatala.
Smrt..zast je se bojimo. Ako razmisliš vrlo jednostavno pitanje. Dal bi se ti bojala da ti kažu da će te odvojiti od svih tvojih prijatelja, svih ljudi što voliš, svega što znaš, svojih navika, svojeg utočišta i odvesti u neko bolje ili lošije mjesto. Ma kolko god da je mjesto bolje, borili bi se do svojeg zadnjeg daha da budemo s onima koje volimo, da ostanemo uza njih, da ih zaštiitimo od svakog mogučeg zla. Mi se za svijet u kojem jesmo vežemo, a ak toga nemamo, imamo svoju svijest, naše misli, i ad zamisli da postoji mogučnost da sve što postoji u tvojoj glavi, svijesti nestane. Naravno nitko nezna šta je dalje, ali ak možemo ostati u uvom svijetu i širiti sreću i ljubav..mislim da se za to trebamo boriti svim svojim bičem.
Možda "sutra" izgleda kao već određeno, da se isti događaji samo naslaguju. Za to je zaslužna naša karma, svojim razmišljanjem i postupcima mi postupcima postajemo magnet za takvu budučnost. Jer kolko god da smo mali naša svijest nas pretvara u sam svemir koji oblikujemo kako želimo, ako to gledamo tako.
Paa mislim da bi bilo dosta od mene, malkice sam se raspisao :D.
bye bye
uživaj
05.12.2007. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Animas
Hej...imam novi post;):);)
06.12.2007. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galatea
Prije svega samo da ti dam ovo pa da vidiš što su neki moji blogeri mislili o tome. :)
Smisao života je kao zaključana vrata. Tebe jako zanima što je iza njih i dugo, dugo smišljaš kako da ih otključaš i kada shvatiš kako se otključavaju, strah te otvoriti da ne bi iza tih vrata bilo jedno veliko ništa. Neke stvari jednostavno nisu namijenjene čovjeku da ih zna.
Smrt? Ne, ja se ne bojim smrti. Bojim se jedino što ne znam kako ću (na koji način) umrijeti niti kada. Ljudi se boje smrti jer misle da nakon smrti nema ničega. Boje se ništavila. Eto.
I sad ti meni reci da nisi mudra, a vidi o čemu raspravljaš. Time si filozofi tisućljećima razbijaju glavu :D
pozdraf
06.12.2007. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miss Modest Mouse
hej!
Da nisan bila sigurna jesi goinu dana starija od mene il si moje godište ok..
A što se tiče mog posta eh..a što ću kad nemam o ćemu pisati!
A tila bih da ude napokon neki pošteni...
Što se tiče tvog posta...
Mislim da je smisao naći smisao.lol berlavo zvuči al sviđa mi se hehe
Mislim da nije glupo vjerovati u nešto neobjašnjivo nedokazano samo zato da si smirimo duh i savjest da vjerujemo da ćemo ponovno biti sa svojim bližnjima..puno je lakše prolaziti kroz život kad imaš nadu..nadu da te nešto čuva i da neće dati da ti se dogodi išta loše..nadu da će svakog stići što je zaslužio i da će nepravda biti ispravljena...i da je prije 2000 god čovjek dao život za tebe...(tj Bog al nema veze xD)
Joj što si ti paranoična!Čak 5 puta!Ja samo 3 i to jedino kad sam sama doma lol.
Neznan ja sam ti vječiti pesimist al nisan štrašljivac što se tiče takvih stvari.
Strah je najveća prepreka i s time se u potpunosti slažem.
Ne treba se strašiti ničega osim straha samoga.
To je netko jednom lijepo izrekao al nesićan se tko xD
Mislim,možeš ti olučivati o svojoj smrti,tj ne možeš ju ododiti,možeš ju samo ubrzati,ali mislim da si nemožemo to uzimati za pravo,već samo onaj koji nas je stvorio ima pravo i oduzeti nam život.Tj ima pravo odlučiti kad ćemo preći u novi život.Oni koji vjeruju u drugi život mislim,ne bi trebali ouzimati si život ako u kršćani pošto je ubiti smrtni grijeh i neće im ona baš posli bit lipo ehhh..
Ovo zadnje,što se tiče subine..to si baš obro rekla!Ja se to isto često pitam...Mislim ono kad mi kažu Bog ima plan za tebe,a onda mi kažu Bog nam daje potpunu slobodu...mislim da jedno pobija drugo.Al neznam.Lijepo si rekla to stvarno.
Jbt sva moja mudrovanaj i vjerovanja imaju veze s Bogom.Eh.Moža i triba tako?
Super post ja čekam da me uhvati takva vrsta inspiracije hehe.
No da ne mudrujem više iden aj...pufa!
07.12.2007. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just A Drop In The Sea
I ja sam dosta razmišljala o praznovjerju i religiji i svemu tome, i shvatila da unutar čovjeka postoji ta potreba za tim nečim misterioznim, višim, inače se gubi sav smisao postojanja. Zato je religija toliko prakticirana u društvu. Jer, ljudima je dio tereta skinut s leđa kad shvate, ili misle, da nije sve u njihovim rukama, i kao da ipak ima ta neka nada usprkos tim svim nevoljama. Ali, shvatila sam i još jednu stvar - najbolje je biti okružen zemaljskim stvarima, i drugim ljudima, jer onda nemaš vremena razmišljati o tim stvarima. To te samo čini usamljenijim i izoliranijim... Tako da su sretni oni koji o tome ne razmišljaju jer ne moraju...
Hvala na komentaru. ^^ Slažem se da bi trebalo biti malo ljudi koje volimo ako želim biti voljeni. Blago onima oji svima pomaže i sve vole, a nemaju potrebu biti voljeni. Ali mislim da je to neka vrst ideala. E da... Pozdrav!
09.12.2007. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Animas
Ah, i ja imam strašilo iz fizike.
Ja sam htjela crno crvenu kosu ali odlučila sam se za plave umetke. Kratko traju doduše....
btw. sorry, još nema posta! zbilja moram otvoriti msn.....
10.12.2007. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...