Kencho, Enkaku (*), furudera no San-mon takaki matsukaze ni Mukashi no oto ya komoru ram
Kencho, Enkaku, stari hramovi - visoke su im kapije a vjetar nosi drevne zvukove kroz borove
Svaki osnovac moje generacije u Kamakuri makar jednom je čuo ovu pjesmu ako nije zapamtio tekst... (*) pravilni naziv je Engaku(-ji), a Enkaku(-ji) je uobičajenija varijanta čitanja
04.11.2007. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takvi zvuci najavljuju uvijek nešto značajno,pretpostavljam...
04.11.2007. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
U ambijentu s burnom i bogatom prošlošću, kakva je Engaku-ji u Kamakuri, ako i ne nasloniš uho na bilo koji predmet, svejedno čuješ kako «odzvanjaju rogovi …», a « … akord / za akordom» nadolazi iz svakog kamena hrama, debla, sasušena lista ili praha zemnoga, da bi se «uselio» u osebujnu zbilju trenutka …
Rekli bismo, po tko zna koji put: lapidarnost i škrtost izraza «zazvonila» je bujnošću doživljaja …
05.11.2007. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Masahiko - Kamakura mi je skoro postala drugi dom, da imam vise vrmena bila bih jos vise tamo: kakvo divno, predivno rodno mjesto na kojeg stvarno mozete biti ponosni! Pjesma je fantasticna, lijepo odaje atmosferu mjesta ... ono sto me narocito fascinira je mnostvo novih zgrada, napravljenih prema ranijim uzorima: nacin na koji se novo stapa i sjedinjuje sa starim je toliko skladan, miran i napose ohrabrujuc, da se covjek potpuno relaksira, jer ima osjecaj da se nista nije iz proslosti izgubilo zauvijek ... lijepi pozdrav, vlg
žubor vode - rogovi se ovdje odnose na rogate krovove, naravno ... no na sjeveru Japana brdima cesto odzvanja trubljenje na skoljkama koje zvuce kao rogovi ... na njima sviraju "yamabushi", brdski svecenici koji prkose svim mogucim zemaljskim izazovima, kao sto je stajanje ispod slapova usred najvece zime, hodanje po vatri ...
Dor - oh, Dor dragi, sve ti shvacas tvojim carobnim vidjenjem, i nista ti ne moze izmaci - ti si, jednostavno, carobnjak!
05.11.2007. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Masahiko
Kencho, Enkaku (*), furudera no
San-mon takaki matsukaze ni
Mukashi no oto ya komoru ram
Kencho, Enkaku, stari hramovi -
visoke su im kapije a vjetar nosi
drevne zvukove kroz borove
Svaki osnovac moje generacije u Kamakuri makar jednom je čuo ovu pjesmu ako nije zapamtio tekst...
(*) pravilni naziv je Engaku(-ji), a Enkaku(-ji) je uobičajenija varijanta čitanja
04.11.2007. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Takvi zvuci najavljuju uvijek nešto značajno,pretpostavljam...
04.11.2007. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
U ambijentu s burnom i bogatom prošlošću, kakva je Engaku-ji u Kamakuri, ako i ne nasloniš uho na bilo koji predmet, svejedno čuješ kako «odzvanjaju rogovi …», a « … akord / za akordom» nadolazi iz svakog kamena hrama, debla, sasušena lista ili praha zemnoga, da bi se «uselio» u osebujnu zbilju trenutka …
Rekli bismo, po tko zna koji put: lapidarnost i škrtost izraza «zazvonila» je bujnošću doživljaja …
05.11.2007. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Masahiko - Kamakura mi je skoro postala drugi dom, da imam vise vrmena bila bih jos vise tamo: kakvo divno, predivno rodno mjesto na kojeg stvarno mozete biti ponosni!
Pjesma je fantasticna, lijepo odaje atmosferu mjesta ... ono sto me narocito fascinira je mnostvo novih zgrada, napravljenih prema ranijim uzorima: nacin na koji se novo stapa i sjedinjuje sa starim je toliko skladan, miran i napose ohrabrujuc, da se covjek potpuno relaksira, jer ima osjecaj da se nista nije iz proslosti izgubilo zauvijek ... lijepi pozdrav, vlg
žubor vode - rogovi se ovdje odnose na rogate krovove, naravno ... no na sjeveru Japana brdima cesto odzvanja trubljenje na skoljkama koje zvuce kao rogovi ... na njima sviraju "yamabushi", brdski svecenici koji prkose svim mogucim zemaljskim izazovima, kao sto je stajanje ispod slapova usred najvece zime, hodanje po vatri ...
Dor - oh, Dor dragi, sve ti shvacas tvojim carobnim vidjenjem, i nista ti ne moze izmaci - ti si, jednostavno, carobnjak!
05.11.2007. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...