Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • davor

    Dok u hrvatskom riječ ''tubitak'' u hrvatskom zvuči nakaradno, u njemačkom je Dasein sasvim normalna riječ. Ta se riječ u hrvatski uobičajeno prevodi kao postojanje, opstojanje, opstanak. No, Heidegger se uvelike oslanja na sastavne dijelove te riječi: Da-sein, tu-biti, odnosno, budući da je glagolska imenica od biti [sein] bitak [das Sein], Da-sein znači tu-bitak. Naime, čovjek nije neki subjekt koji tek promatra bića oko sebe (objekte), čovjek je mjesto (ono Tu, ''Da-'') na kojem se raskriva bitak (''- sein''). Zato se tu ne radi o nekom već samom po sebi postojećem subjektu koji ''mora izvoditi tko zna kakve majstorije'' da nekako iziđe iz sebe i dopre do nekog po sebi postojećeg objekta u svijetu... nego se radi o onome: biti tu.

    avatar

    27.10.2007. (15:36)    -   -   -   -  

  • Jen, dva, tri...

    Ovi tekstovi su, u stvari, teška depresija. Samo pokazuju koliko je današnja filozofija postala nešto što filozofi pišu za filozofe. I što manje ljudi pročita -- to bolje, jer će si oni međusobno tepati kako je ostatak svijeta nedovoljno "misaon".

    Ekonomisti, fizičari i biolozi su odavno našli način kako prosječnom čovjeku objasniti šta moderna znanost proučava, a filozofi su ostali uglavljeni u svojim nerazumljivim tekstovima.

    avatar

    27.10.2007. (16:05)    -   -   -   -  

  • davor

    Zapravo, ne bih rekao da su fizičari (o tome ponešto znam) doista našli način da prosječnom čovjeku objasne šta moderna znanost proučava. Dovoljno je vidjeti u knjižari naslov poput Quantum Healing ili poći na uvodno predavanje TM-a da bi se vidjelo kolika je misaona konfuzija u prosječnome shvaćanju moderne fizike.
    No, zapravo je ''prosječnom čovjeku'' fizika dostupna upravo onoliko koliko ga zanima - a to je kao tehnika. ''Prosječnom čovjeku'' su doduše ti znanstvenici pomalo čudni, uglavnom strani, ponekad i smiješni (obrati pažnju na uobičajene karikaturalne prikaze Einsteina ili na interes koji stvara Hawkingova ghost-in-the-machine pojava), ali je zadovoljan što mu isporučuju korisne tehničke izume poput mobitela ili atomske bombe. ''Prosječni čovjek'' će se usput rado površno informirati o tome ''kako stvari napreduju'' i biti zadovoljan što neki tamo čike tako lijepo to rješavaju za njega. Ponekad će se naš prosječnik doduše i zabrinuti zbog ovoga ili onoga, pa će na površinu isplivati slika ''ludog znanstvenika'' koji u svojim laboratorijima smišlja kako uništiti svijet.
    U filosofiji je, pak, stvar u tome da neće nikakav čika ništa riješiti nekom pilulom niti formulom. Treba proći kroz mišljenje, gotovi rezultat u filosofiji nije ništa. Ali, da bi uopće razumio o čemu govori neki filosofski tekst, čovjek mora naići na ono pitanje koje se postavilo piscu tog teksta. Bez da vidi to pitanje, čitatelj ne može razumjeti ni odgovor.
    Ukoliko filosofski tekst govori nešto bitno, tad ta pitanja na koja pokušava odgovoriti nisu neka slučajna, niti su neka ''profesionalno filosofska'', nego su upravo pitanja koja se tiču svakog čovjeka, pa i onog tvog ''prosječnoga''.
    Ipak, bolje je krenuti od vlastitih pitanja - ukoliko se ona dovoljno duboko slijede, vjerujem da nećeš izbjeći postavljanje i onih pitanja na koja tekstovi na ovom blogu pokušavaju odgovoriti.
    U tom smislu filosofi doista pišu za druge filosofe - naime za one kojima se nameću ista pitanja. Filosof je (svaki) onaj koji se (radikalno) pita. No to nipošto ne znači da se u ovim tekstovima radi o tome što bi jedni profesori filozofije pisali za druge profesore filozofije - opovrgava te upravo ovaj blog. ;) Po tom profesionalnom kriteriju ja ne spadam u to društvo, a ipak čitam te tekstove.
    A sad da te pitam: što ne razumiješ, i što je tu depresivno (osim toga da ne razumiješ)?

    avatar

    27.10.2007. (22:32)    -   -   -   -  

  • Jen, dva, tri...

    Zaključivanje ovakvim argumentom "ja ne spadam u to društvo, a ipak čitam te tekstove" je nepotpuna indukcija. Dakle -- jedinica iz logike!

    Drugo: Koliko je popularnoznanstvenih knjiga iz područja fizike, a koliko iz filozofije? Naravno da postoji konfuzija, mora postojati kad je to toliko usko specijalizirana znanost, ali javnost je zainteresirana i čita.

    I treće, depresivno je to što većina filozofa misli da bi uvod u filozofiju trebao biti nešto ovakvo kao što ti pišeš. Ovo nije uvod, jer da je uvod bio bi pisan razumljivim jezikom, a nije.

    I zadnje: Filozofi se tek trebaju osloboditi jedne opsesije -- citatima. Ako neki filozof ne može objasniti filozofski koncept bez trideset i sedam citata Kanta, Spinoze i Heraklita, onda se mora pomiriti s činjenicom da je loš pisac. Jer ne zna objasniti, i onda se okreće velikanima. A ti velikani su pisali jednim drugim jezikom koji, čak i preveden na hrvatski, nema onog smisla kojeg je imao tada za publiku za koju je pisano.

    U (drugim) znanostima je poznavanje povijesti mišljenja bitno, ali teorem se može dokazati i bez poznavanja cijele povijesti. Descartes je i u matematici velikan, ali da ga danas neki matematičar doslovno citira -- garantiram da bi i ostali matematičari muku mučili da ga razumiju (zbog različite notacije i jezika). I zato danas ovakvo masovno citiranje neće skoro nitko koristiti, osim u filozofiji.

    avatar

    28.10.2007. (08:37)    -   -   -   -  

  • davor

    1. Nije nepotpuna indukcija - nego protuprimjer. Upravo si ti radio nepotpunu indukciju ''ovi tekstovi samo pokazuju... itd''. Moj protuprimjer je jednostavno pokazao pogrešnost tvoga zaključivanja. Dakle... ;)
    2. I Hesioda se čitalo više nego Heraklita. Mitske pripovjesti o postanku svijeta - a popularnoznanstvene knjige iz fizike danas igraju tu ulogu - su oduvijek bile popularnije od filosofskih djela.
    3. Ovaj Uvod ima za sad 127 naslova. Tko zakasni pa se žali da ne razumije neka krene od početka. Link.
    4. Ne radi se o opsesiji citatima, nego o liječenju temeljne opsesije današnjice. A to je mit o progresu. Citat Kanta, Spinoze, Heraklita služi tome da čovjek uvidi o čemu se radi u filosofiji, a to je da se na neki način radi o uvijek istom. Da se ne radi o nekom napredovanju u činjeničnim spoznajama, da se ne radi o koraku naprijed, nego o koraku natrag.
    Tvoja usporedba s matematikom ne uvažava ono što sam napisao o odnosu rezultata i samog istraživanja koji je specifičan za filosofiju o odnosu na pozitivne znanosti. Budući da si propustio uvažiti moje vlastito objašnjenje, za kaznu ;) ti evo citat (osobito obrati pažnju na navode Finka i Jaspersa).

    avatar

    28.10.2007. (10:30)    -   -   -   -  

  • Jen, dva, tri...

    Tvoj početak se sastoji od citata Jaspersa, Hegela i Wittgensteina, a ti tvrdiš da je to "Uvod u filozofiju". To nije uvod u filozofiju jer se radi samo o citatima, niti je uvod u povijest filozofije (jer nema povijesnog konteksta i nema priče o tome tko je na koga utjecao). Ako je uvod u filozofiju onda piši uvod u filozofiju, ako se radi o citatima veličina onda to lijepo napiši. Nije da moraš, ali bilo bi fer.

    A opsesija citatima je poseban problem kojeg filozofi imaju. Jer stvara ideju da je sve što su stari filozofi kazali i dalje ima neku strašnu težinu. Ponekad ima, ali istina je da je egzaktna znanost već riješila cijelu gomilu "filozofskih" problema, a filozofi i dalje citiraju te veličine bez priznanja da je gomilu njhovih ideja vrijeme pregazilo. Ako netko danas želi saznati nešto o političkoj filozofiji, bolje mu je da nauči matematiku i proučava npr. radove ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade iz ekonomije -- nego npr. Hobbesa.

    Čak i o temeljnim ontološkim i epistemiološkim problemima danas fizičari koji su istovremeno i filozofi imaju puno više za kazati od filozofa koji su samo filozofi.

    To ne znači da filozofija nema smisla (ne bi me zanimala da sam tog uvjerenja), ali ne ovakva filozofija...

    avatar

    28.10.2007. (19:23)    -   -   -   -  

  • davor

    1. Stvarno ne znam zašto misliš da si upravo ti mjerodavan za pitanje što smije a što ne smije biti Uvod u filosofiju. Broj različitih ''Uvoda u filosofiju'' je ogroman, i svi su međusobno različiti. Ovaj moj ima (vjerujem sasvim fair) opis lijevo, prva rečenica, pod ''opis bloga''. Također, za razliku od nekih drugih blogova, na ovom je moguće ostaviti i komentar, pa i takav koji ga proglašava besmislenim. Tako da ne znam što tu ima sporno.
    2. Ukoliko je egzaktna znanost riješila neke od problema na koje sam se ja osvrnuo svojim odabirom citata ili komentarima koji su time postali zastarjeli - rado se dam poučiti. Ukoliko se tvoj opis ''posebnog problema koji filozofi imaju'' ne odnosi na mene, nego na nekog drugoga, to riješi s njim (ili s njima).
    3. Drago mi je da imaš dobro mišljenje o fizičarima koji su istodobno i filosofi. Na ovom blogu se nalazi razmjerno velik broj navoda barem osmorice takvih, a jedan dosta često i komentira. :D
    4. Ako te ne zanima što piše na ovom blogu, rješenje tog problema je izvanredno jednostavno.

    avatar

    28.10.2007. (20:31)    -   -   -   -  

  • činovnik

    Heidegger kaže: «Tubitak jest biće koje se karakterizira kao biti-u-svijetu. Ljudski život nije kakavgod subjekt koji mora izvoditi nekakve majstorije da bi došao u svijet.»
    Otkuda Heideggeru 'svijet'? Kako je došao do 'svijeta'? I kako to da se ne moraju 'izvoditi nekakve majstorije' da bi se došlo do 'svijeta'?
    Ne znam puno o filozofiji, ali znam za ono Descartesovo problematiziranje postojanja nečega izvan svijesti, koje mi se čini valjanim. Jer ako čovjek malo mućne glavom i počne misliti, onda mora početi sumnjati, što pak vodi do stanja potpune sumnje. I doista, u stanju potpune sumnje jedino mogu biti siguran u to da sumnjam/mislim i u to da postoji subjekt koji misli, a to je 'svijest'/'ja'. S druge strane, za 'svijet' ne mogu biti odmah siguran. Po ovome, 'biti' znači prije svega 'biti kao res cogitans' i zato ipak treba izvesti neku 'majstoriju' kako bi se došlo do 'svijeta'.
    Descartesove ideje su stare 400 godina i ne znam kakvo značenje imaju u suvremenoj filozofiji, ali meni se Descartesov problem čini vrlo važnim. Sažet ću pitanja s početka u jedno: kako Heidegger riješava ovaj Descartesov problem? (Jel o tome piše u onom odlomku o 'Između', koji mi je nerazumljiv?)

    avatar

    28.10.2007. (22:33)    -   -   -   -  

  • davor

    Ti pitaš o tome ima li čega ''izvan svijesti''. Heidegger govori o ''biti u svijetu''. U oba slučaja radi se o nekom ''biti-u''. Jednom ''u svijesti'', drugi put ''u svijetu''. U oba slučaja je to ''biti-u'' neproblematično, a sve izvan toga nedostupno.
    U tome se slažete; gdje se onda razlikujete?
    Ti govoriš o svijesti. Što je svijest?
    Kažeš: postoji subjekt koji misli. Ali čisto motrenje nigdje ne nalazi subjekt. Nalazi misli, nalazi želje, nalazi snove, nalazi predočbe, nalazi svašta, ali nigdje ne nalazi čisti ''subjekt''.
    Dapače, stalno nalazi na neke ''objekte'': misao misli nešto, želja želi nešto, sanjanje sanja nešto, maštanje mašta nešto, slušanje čuje nešto, gledanje vidi nešto...
    No, opet, nigdje ne nalazi na čisti objekt, svako to ''nešto'' svaki taj ''objekt'' je u svome pojavljivanju uvijek suovisan o načinu pristupa.
    I doista, čisti objekt i čisti subjekt su nešto što nije ''tu'' samo po sebi - oni su tek posljedica one dvojbe o kojoj govoriš. A dvojba, kao što riječ lijepo kazuje, dvoji, u-dvaja, raz-dvaja. Tek dvojba čini to ''dvoje'' - subjekt i objekt. Bez dvojbe nema ni njih.
    No, je li dvojba primarni način na koji čovjek jest, pa da nju uzimamo kao mjerodavnu, kao ono što nam može iznijeti bit čovjeka i bit svijeta?
    S druge strane, ono ''jesam'', koje je bitno u Descartesovom ''otkriću'', uvijek vrijedi, i ne samo u sumnji/dvojbi. To ''jesam'' je uvijek tu, i u sumnji i izvan nje. Ono prethodi dvojbi i udvajanju - zato H. kaže da je ono ''između'', ali zato ''između'' nije prava riječ jer već predpostavlja udvajanje. No, ''jesam'' prethodi dvojbi i udvajanju. To ''jesam'' je tu čak i kad se ne radi o motrenju i mišljenju, dakle o theoria - npr. kad plešem, kad vodim ljubav, kad metem pod... To ''jesam'' je uvijek tu. To ''jesam'' Heidegger naziva ''biti tu'' (Da-sein).
    Što je svijest? Svijest je to da su tu za mene bića - stvari, misli, drugi ljudi, snovi, ja sam... Svijest je moja otvorenost za bića. Ona je lumen naturale. Ta otvorenost uvijek ima neki horizont. Ukinem li (poput Descartesa) u radikalnoj sumnji ovo i ono biće, horizont ostaje. Taj horizont Heidegger naziva svijet. Ako hoćeš, ti ga nazovi svijest. U oba slučaja se radi o tome da se bića pojavljuju kao bića u nečemu. U oba slučaja se radi o tome da je to da jesam i to da bića jesu u nečemu jedno te isto.

    avatar

    28.10.2007. (23:40)    -   -   -   -  

  • VANJA

    Imam jedno pitanje ako mi neko moze odgovoriti ko se razumije u filozofiju,
    Zasto se rijec ,,SOCIOLOGIJA" sastoji iz latinske + grcke rijeci a sve rijeci vecinom
    imaju grcko porijeklo kao npr. Psihologija.

    Hvala unaprijed!

    avatar

    01.03.2008. (13:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se