Opet o Bogu govoriš kao o tipu sa čarobnim štapićem koji odlučuje za sve nas. Raj i pakao je nešto što su izmislili ljudi.... na temelju svih različitosti koje poznaju... noć, dan; dobro, zlo; crno, bijelo; nagrade, kazne... itd. Osobno vjerujem (simbolički gledano) da ljudi raj i pakao proživljavaju za života. Život nakon smrti zamišljamo onako kako nam to objašnjavaju razne religije. No ne znamo pravu istinu... ne znamo da li nešto uopće postoji. Možda smo tek neki primitivni način života... možda je ovo tek neka predigra za nešto bolje.... a možda je to sve, a poslije nema ništa. Osobno se ne opterećujem nagradama i kaznama nakon smrti... i kakvo društvo se gdje okuplja. Puno mi je važnije ne prodati dušu vragu za života.... ne radi crkve, ne radi sela...nego radi pogleda jutrom u ogledalu. Ako sam već dobila priliku proživjeti ovaj život... tada ga ne želim proživjeti na dnu močvare.
24.10.2007. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno se slažem s ovom tvojom konstatacijom - pakao kao ideja mi nikad nije imala smisla. Po meni sve što ljudi rade ime neki uzrok koji najčešće (uopće) nije "zlo" kako se to voli nazivati. Po mom mišljenju, sve je točno tamo gdje treba biti, a u nagrade i kazne od strane neke više sile ne vjerujem. Dapače, ne vjerujem niti u višu silu koja je odvojena cjelina od nas samih - samo onu čiji smo dio. Zato istovremeno sve što nam se događa odabrali smo sami i vjerujem da smo i za to imali "dobar razlog". Lijep pozdrav.
27.10.2007. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
napisala sam ti komentar duži od tvog posta, ali kretenski explorer mi je zablokiro komp, pa je sve ošlo u vjetar. smatrat ću to znakom sa nebesa! samo ću te podsjetiti na tvoj opis sebe samoga desno u boxu: To sam ja, pun fantazija i grešaka, ali čovjek! takav ti je i ovaj post. isti. opraštam ti...jer je opraštanje božansko! hehehe... ne sjećam se što sam ti sve bila napisala, ali u ovakvim i sličnim tekstovima uvijek mi ista stvar upadne u oko, pa ću ti samo na to skrenuti pažnju. ono nešto što je samo i bezgranična ljubav, nema nikakvog razloga mučiti ljude nekakvim paklom. to ljubav nikada ne bi učinila-jer onda ne bi bila ljubav. to čine ljudi jedni drugima i još više samima sebi. (ako tu ima uopće neke razlike, ali mislim da ti to nećeš sada shvatiti, nema veze) pokušaj, molim te, ako možeš - nemoj nikada, nikada, ali baš nikada vjerovati da ima nešto, neko znanje, neka istina, koju ne možeš spoznati! jer ako vjeruješ da ne možeš - tada zaista ne možeš! ti sam određuješ svoje granice. ako dozvoliš da to čine drugi - to je tvoja odluka. ali-tako ne mora biti. nije li uostalom i ON govorio: i vi možete ovo što ja mogu! ako vjerujete...da možete! naravno, ja se ne slažem s tvojim stavovima. i većinu tema koje obrađuješ rado bih vidjela ponovo napisane za nekih desetak godina! jer slutim da bi pisao drugačije. zašto ti ja moram reći kad i sam znaš: istine koje tražiš nećeš dokučiti mozgom! nije bitno što MISLIŠ o nekoj temi. napiši nam što OSJEĆAŠ. mozak će te odvesti na krivi put. on je ljigava lopina koja je u bliskom srodstvu sa pohlepnim, sebičnim egom. SRCE je lakmus papir. po njegovoj reakciji znat ćeš kad si na pravom putu. i ako si budeš mogao dozvoliti da povremeno priznaš samom sebi da si bio totalno u krivu, da su tvoje misli bile pogrešne i ako ih budeš mogao kao takve otpustiti.....znat ćeš! jednog dana ćeš znati! da sve ima svoj smisao, i svoje mjesto i svoj razlog.....mjesto gdje se nalazi pakao je ljudsko srce- ali tamo je i raj! u paklu ima ljudi, ali oni su se sami tamo doveli... to je njihova volja, ne božja....a najbolji dio priče: čak i kad si u paklu, bog je s tobom! samo što to ne znaš, jer od važnosti sebe i svoje patnje ne vidiš njega! sviđa mi se što razmišljaš to tim stvarima....ali, pokušaj otpustiti tuđe ideje i gradivo naučeno na vjeronauku. to je smo smjernica. često krivo protumačeno. što ti govori tvoje SRCE? pozdrav, robijašu:)))))))))))
28.10.2007. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ima jedan svijet: Mislim da si ti mene krivo shvatila, baš kao i zazen i greentea. Ključ mog posta je na kraju, od boldanog na niže. Ono sve iznad tog teksta je iznošenje nelogičnosti uvriježenog poimanja. Ako itko ne zamišlja Boga kao Gandalfa ili Merlina, onda sam to ja. Zaista, mnogo sam truda uložio ne bi li ne utjecali na mene stereotipi Boga i uvriježene, pripobožne, skrupulozne slikice i objektivno sagledavao stvarnost i na temelju toga promišljao i gradio stavove. Zanimljivo ti je razmišljanje da su raj i pakao na zemlji. Ja bih rekao da je čistilište na zemlji. Što je više zla u tvom životu, više je i patnje, zar ne? Što se tiče pakla ili raja ne mislim da su puke izmišljotine. Stvar logike. Ako postoji Bog, a ja vjerujem da postoji, temeljna stvarnost vezana uz njega je sloboda koju nam je dao. Ako se ja odlučim za Ljubav nakon ovog života, logično je da ću biti tamo gdje ta Ljubav jest - u punini apsolutnog. Ako se pak odlučim protiv Ljubavi, Bog mi daje slobodu da tako i bude. Moja duša će biti odijeljena, svojom voljom, od Ljubavi. Gdje nema ljubavi ima mržnje. Naravno, moja promišljanja su prožeta vjerom da postoji Bog i da je naša duša stvorena besmrtna. To je temeljno polazište ako želiš razumijeti o čemu govorim. Pokušavat me razumijeti kroz prizmu ateističkog poimanja kako nema života poslije smrti, jest nemoguće i postaje čisto kontriranje koje nema za svrhu raspravljat već dokazati da Bog ne postoji, a to nije moja tema u ovom postu. Za kraj, otkuda u tebi ta sila da ne želiš biti na dnu močvare? Zašto u ljudima ne postoji želja da budu na dnu močvare? Jer u srcu svakog čovjeka leži ta želja da bude dobar! Tko je nalogodavac toga dobra kome težimo, tko ili što je paradigma tog dobra kojemu težimo???
@ zazen: Ti me nisi shvatio ni zericu, nažalost. To vidim iz tvojih riječi. Ne znam otkuda tolika ogorčenost kod tebe. Pišem čista srca, okrenut sam antropološkom shvaćanju i nagnut sam na tu stranu. Gdje je problem? Za kraj, svaki čovjek je žedan Boga, i onaj najgori, ne vidjeti to prava je siromaština. A preko tvoje hirovitosti (malo me voliš, malo me mrziš) sam se uvjerio u tvrdnju koju sam iznio još na početku našeg bloganja, a to je da si lagano nestabilan, baš kao i većina tih eksperimentatora sa svim i svačim. Svugdje je dobro samo doma ne - teorija. Unatoč tvojoj duhovnosti, ne odaješ dojam duhovne osobe ispunjene mirom - čemu težiš, vjerojatno. No, samo hrabro naprijed, bez muke nema nauke.
01.11.2007. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ neazess: Ti si me najbliže shvatila od komentatora. Naravno, mogli bi raspravljati o detaljčićima, ali nećemo. Baš mi je drago da je jedan komentar približno afirmativan:)
@ Greentea: Za početak, riješi se explorera i nabavi si Operu, toplo preporučam:) Zanimljivo mi je kod tebe da svaki put kad komentiraš prvo što činiš je to da mi nabaciš kako sam u krivu, zakinut za spoznaju, jadan mali koji će valjda progledat, bolji od prosječnog vjernika ali opet zatucan, sigurno nećeš shvatit i sl. Ako ćemo psihološki sagledat takav učestali pristup, nešto mi govori da se malo braniš. Kao da imaš silnu potrebu to izreći da si još jednom dokažeš kako si ti ipak u pravu, osvještenija i naposlijetku bolja od jednog vjernika. Tu je i ključ, čini mi se - ako sam bolji od vjernika opravdavam svoju nevjeru. Nešto u stilu: razočarala sam se i oni su zli, ali kako biti sigurna da sam u pravu, jer ako oni nisu zli možda sam ja? Jednostavno, dokazati da su oni u krivu, pod svaku cijenu!!! Zato te i privlači moj blog:) Dosta krnje psihologije. Slažem se da Bog ne muči ljude nekakvim paklom, ali Bog poštuje slobodu, no ja sam rekao kako nema nikog u tom stanju za koje bi se čovjek trebao sam opredijeliti. Ako bi Bog pošto poto ljude sebi privlačio sloboda ne bi postojala. Što se tiče ne spoznavanja....pa prilično je oholo vjerovati kako mogu sve spoznati. Boga ne mogu spoznati u njegovoj punini nikada. Ja sam malen, on je bezgraničan. Vrlo jednostavno, baš kao što ne mogu spoznati svemir ili mikrokozmos svoga tijela!!! Koliko god se ja trenirao i tješio svemir će mi ostat nepoznanica, osim ako si umislim da sam ga spoznao, no to je već područje psihopatologije. Što se pak tiče mozganja i osjećaja. Smatram da je najizvrsnija spoznaja moguća samo savršenom sintezom uma i osjećaja. Osjećaji sami su subjektivni, um je hladan. Ako sintetiziramo to dvoje u savršenom omjeru tada možda nešto i bude od nas. Mislim da je veliki problem današnjice upravo činjenica da se ljudi ravnaju samo prema osjećajima, a osjećaji su im povrijeđeni i osakaćeni. U tim slučajevima nastaju nepovratne štete. Znam, ženska intuicija i ostale teorije. U redu, žene su podložnije osjećajima, moraju bit, zbog djece, danas-sutra. Ali ne treba ih glorificirati. Svaka jednostranost nije dobra. Odreći se svoga mišljenja nije lako, ali život mi je pkazao da sam sposoban to učiniti. Možda te taj odgovor iznenađuje, ali mislim da sam kadar to učiniti, no morat ćeš puno suvislije argumentirati i biti objektivnija:) Ono u vezi pakla i raja si lijepo napisala, dodao bih samo da to što je u nama bit će i kada umremo. I naravno, i ja sam to napisao, ljudi se sami osuđuju na pakao. Za kraj. Najviše me smeta što stalno ponavljaš da odbacim tuđe ideje i iznjedrim svoje. Da sam ja iznio što sam učio na vjeronauku, vjerojatno sad ne bi raspravljali jer bi pomislili da je robijaš izgubio razum. Ako se malo raspitaš vidjet ćeš da u crkvi nitko nema ovakvo mišljenje, nigdje ga nisam pročitao već sam promišljajući zaključio na njega. Vjerovali ili ne, ja razmišljam svojom glavom, ne bojim se odbaciti lošu ideju taman papa Ratzinger baljezgao, čitam knjige, kritički prosuđujem, rasuđujem i vlastitm umom dohvaćam ono što smatram dobrim. Naravno, isto tako i mijenjam mišljenje. Nisam Bogom dana mudrost i znam da je moj um itekako ograničen. Kako bilo, lijepo što razmijenjujemo mišljenja. Živjela ti meni, a što mi govori srce bit će naslov jednog od budućoh postova:)
01.11.2007. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene pišu kao ateista..... ali se smatram agnostikom. Jedan Franjevac mi je napisao da me doživljava kao veliku vjernicu. Istina je da ne pripadam ni jednoj religiji. Bogom nazivam sve dobro što me okružuje. Mislim da svi u sebi nosimo sjeme dobra i zla.... Ostavljeno nam je da odaberemo. Pitaš odakle potreba da ne želim biti na dnu močvare.... Mislim da je tu utkan odgoj roditelja, društva... moj karakter, životno iskustvo... a sve to zajedno ima utjecaja na moje životne izbore. Nitko od nas ne zna pravi odgovor što je to Bog.... i što se dešava nakon života. Taj prostor našeg neznanja je prostor u kojemu stanjuju vjera, utjeha i nada. Strašno mi je drago da taj prostor postoji... jer on je mjesto koje nam pruža toplinu i snagu za svaki novi dan.
01.11.2007. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ćao.... mislim da čovjek sve šta je straiji zapravo ima svko malo različitiji stav, a i mišljenje prema Bogu...... ja Ga poštujm...... vjerujem da postoji nešto više od nas..... al ne vjerume ni u raj ni u pakao...... mislim da ljudi trebaju u nešto vjerovat da im to da snage za daljnji život pa tako vjeruju u raj i pakao...... jednostavno nije mi ni dan danas jasno tko sve ide u raj..... jer ispada da svi koji su u svom životu napravla bar jedno dobro idu tamo..... mislim da je svaaki čovjek napravio bar jedno dobo u svom životu...... tko zna možda se varam..... možda jednog dana uspijem to sve shavtiti i uvidjei razliku......pozdrav......
04.11.2007. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Opet o Bogu govoriš kao o tipu sa čarobnim štapićem koji odlučuje za sve nas.
Raj i pakao je nešto što su izmislili ljudi.... na temelju svih različitosti koje poznaju... noć, dan; dobro, zlo; crno, bijelo; nagrade, kazne... itd. Osobno vjerujem (simbolički gledano) da ljudi raj i pakao proživljavaju za života. Život nakon smrti zamišljamo onako kako nam to objašnjavaju razne religije. No ne znamo pravu istinu... ne znamo da li nešto uopće postoji. Možda smo tek neki primitivni način života... možda je ovo tek neka predigra za nešto bolje.... a možda je to sve, a poslije nema ništa. Osobno se ne opterećujem nagradama i kaznama nakon smrti... i kakvo društvo se gdje okuplja. Puno mi je važnije ne prodati dušu vragu za života.... ne radi crkve, ne radi sela...nego radi pogleda jutrom u ogledalu. Ako sam već dobila priliku proživjeti ovaj život... tada ga ne želim proživjeti na dnu močvare.
24.10.2007. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zazen
ovo mi je zadnji komentar na tvom blogu.
neznam zašto se uopće baviš religijom.
nisi za to.
nisi žedan boga.
bojiš se života pa si uzeo religiju i postao lažov i lukavac.
i sad ćeš ili izbrisati komentar,
ili mene koriti kako donosim zaključke bez da išta znam o tebi.
a kad ono, ti radiš to deset puta više u svojim postovima.
i to ne o nekom papku nego o bogu.
promišljaš onoliko koliko ti paše,
kad bi promislio više, nebi pisao ovakve stvari.
ova iznad mene ti je napisala pravi komentar.
zaboravi sve te gluposti i odi odspavaj malo.
26.10.2007. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Potpuno se slažem s ovom tvojom konstatacijom - pakao kao ideja mi nikad nije imala smisla. Po meni sve što ljudi rade ime neki uzrok koji najčešće (uopće) nije "zlo" kako se to voli nazivati.
Po mom mišljenju, sve je točno tamo gdje treba biti, a u nagrade i kazne od strane neke više sile ne vjerujem. Dapače, ne vjerujem niti u višu silu koja je odvojena cjelina od nas samih - samo onu čiji smo dio. Zato istovremeno sve što nam se događa odabrali smo sami i vjerujem da smo i za to imali "dobar razlog".
Lijep pozdrav.
27.10.2007. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
napisala sam ti komentar duži od tvog posta, ali kretenski explorer mi je zablokiro
komp, pa je sve ošlo u vjetar. smatrat ću to znakom sa nebesa!
samo ću te podsjetiti na tvoj opis sebe samoga desno u boxu: To sam ja, pun
fantazija i grešaka, ali čovjek!
takav ti je i ovaj post. isti. opraštam ti...jer je opraštanje božansko! hehehe...
ne sjećam se što sam ti sve bila napisala, ali u ovakvim i sličnim tekstovima
uvijek mi ista stvar upadne u oko, pa ću ti samo na to skrenuti pažnju.
ono nešto što je samo i bezgranična ljubav, nema nikakvog razloga mučiti
ljude nekakvim paklom. to ljubav nikada ne bi učinila-jer onda ne bi bila ljubav.
to čine ljudi jedni drugima i još više samima sebi. (ako tu ima uopće neke
razlike, ali mislim da ti to nećeš sada shvatiti, nema veze)
pokušaj, molim te, ako možeš - nemoj nikada, nikada, ali baš nikada
vjerovati da ima nešto, neko znanje, neka istina, koju ne možeš spoznati!
jer ako vjeruješ da ne možeš - tada zaista ne možeš! ti sam određuješ svoje
granice. ako dozvoliš da to čine drugi - to je tvoja odluka. ali-tako ne mora biti.
nije li uostalom i ON govorio: i vi možete ovo što ja mogu! ako vjerujete...da možete!
naravno, ja se ne slažem s tvojim stavovima. i većinu tema koje obrađuješ
rado bih vidjela ponovo napisane za nekih desetak godina! jer slutim da
bi pisao drugačije. zašto ti ja moram reći kad i sam znaš: istine koje
tražiš nećeš dokučiti mozgom! nije bitno što MISLIŠ o nekoj temi.
napiši nam što OSJEĆAŠ. mozak će te odvesti na krivi put. on je ljigava
lopina koja je u bliskom srodstvu sa pohlepnim, sebičnim egom. SRCE je
lakmus papir. po njegovoj reakciji znat ćeš kad si na pravom putu. i ako
si budeš mogao dozvoliti da povremeno priznaš samom sebi da si bio
totalno u krivu, da su tvoje misli bile pogrešne i ako ih budeš mogao
kao takve otpustiti.....znat ćeš! jednog dana ćeš znati! da sve ima svoj smisao,
i svoje mjesto i svoj razlog.....mjesto gdje se nalazi pakao je ljudsko srce-
ali tamo je i raj! u paklu ima ljudi, ali oni su se sami tamo doveli...
to je njihova volja, ne božja....a najbolji dio priče: čak i kad si u paklu,
bog je s tobom! samo što to ne znaš, jer od važnosti sebe i svoje patnje
ne vidiš njega!
sviđa mi se što razmišljaš to tim stvarima....ali, pokušaj otpustiti
tuđe ideje i gradivo naučeno na vjeronauku. to je smo smjernica.
često krivo protumačeno. što ti govori tvoje SRCE?
pozdrav, robijašu:)))))))))))
28.10.2007. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
ajmee...opet je ispalo ogromno! ne znam šta mi je!
28.10.2007. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robijaš
@ Ima jedan svijet: Mislim da si ti mene krivo shvatila, baš kao i zazen i greentea. Ključ mog posta je na kraju, od boldanog na niže. Ono sve iznad tog teksta je iznošenje nelogičnosti uvriježenog poimanja. Ako itko ne zamišlja Boga kao Gandalfa ili Merlina, onda sam to ja. Zaista, mnogo sam truda uložio ne bi li ne utjecali na mene stereotipi Boga i uvriježene, pripobožne, skrupulozne slikice i objektivno sagledavao stvarnost i na temelju toga promišljao i gradio stavove. Zanimljivo ti je razmišljanje da su raj i pakao na zemlji. Ja bih rekao da je čistilište na zemlji. Što je više zla u tvom životu, više je i patnje, zar ne? Što se tiče pakla ili raja ne mislim da su puke izmišljotine. Stvar logike. Ako postoji Bog, a ja vjerujem da postoji, temeljna stvarnost vezana uz njega je sloboda koju nam je dao. Ako se ja odlučim za Ljubav nakon ovog života, logično je da ću biti tamo gdje ta Ljubav jest - u punini apsolutnog. Ako se pak odlučim protiv Ljubavi, Bog mi daje slobodu da tako i bude. Moja duša će biti odijeljena, svojom voljom, od Ljubavi. Gdje nema ljubavi ima mržnje. Naravno, moja promišljanja su prožeta vjerom da postoji Bog i da je naša duša stvorena besmrtna. To je temeljno polazište ako želiš razumijeti o čemu govorim. Pokušavat me razumijeti kroz prizmu ateističkog poimanja kako nema života poslije smrti, jest nemoguće i postaje čisto kontriranje koje nema za svrhu raspravljat već dokazati da Bog ne postoji, a to nije moja tema u ovom postu.
Za kraj, otkuda u tebi ta sila da ne želiš biti na dnu močvare? Zašto u ljudima ne postoji želja da budu na dnu močvare? Jer u srcu svakog čovjeka leži ta želja da bude dobar! Tko je nalogodavac toga dobra kome težimo, tko ili što je paradigma tog dobra kojemu težimo???
@ zazen: Ti me nisi shvatio ni zericu, nažalost. To vidim iz tvojih riječi. Ne znam otkuda tolika ogorčenost kod tebe. Pišem čista srca, okrenut sam antropološkom shvaćanju i nagnut sam na tu stranu. Gdje je problem?
Za kraj, svaki čovjek je žedan Boga, i onaj najgori, ne vidjeti to prava je siromaština. A preko tvoje hirovitosti (malo me voliš, malo me mrziš) sam se uvjerio u tvrdnju koju sam iznio još na početku našeg bloganja, a to je da si lagano nestabilan, baš kao i većina tih eksperimentatora sa svim i svačim. Svugdje je dobro samo doma ne - teorija. Unatoč tvojoj duhovnosti, ne odaješ dojam duhovne osobe ispunjene mirom - čemu težiš, vjerojatno. No, samo hrabro naprijed, bez muke nema nauke.
01.11.2007. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robijaš
@ neazess: Ti si me najbliže shvatila od komentatora. Naravno, mogli bi raspravljati o detaljčićima, ali nećemo. Baš mi je drago da je jedan komentar približno afirmativan:)
@ Greentea: Za početak, riješi se explorera i nabavi si Operu, toplo preporučam:)
Zanimljivo mi je kod tebe da svaki put kad komentiraš prvo što činiš je to da mi nabaciš kako sam u krivu, zakinut za spoznaju, jadan mali koji će valjda progledat, bolji od prosječnog vjernika ali opet zatucan, sigurno nećeš shvatit i sl. Ako ćemo psihološki sagledat takav učestali pristup, nešto mi govori da se malo braniš. Kao da imaš silnu potrebu to izreći da si još jednom dokažeš kako si ti ipak u pravu, osvještenija i naposlijetku bolja od jednog vjernika. Tu je i ključ, čini mi se - ako sam bolji od vjernika opravdavam svoju nevjeru. Nešto u stilu: razočarala sam se i oni su zli, ali kako biti sigurna da sam u pravu, jer ako oni nisu zli možda sam ja? Jednostavno, dokazati da su oni u krivu, pod svaku cijenu!!! Zato te i privlači moj blog:)
Dosta krnje psihologije.
Slažem se da Bog ne muči ljude nekakvim paklom, ali Bog poštuje slobodu, no ja sam rekao kako nema nikog u tom stanju za koje bi se čovjek trebao sam opredijeliti. Ako bi Bog pošto poto ljude sebi privlačio sloboda ne bi postojala.
Što se tiče ne spoznavanja....pa prilično je oholo vjerovati kako mogu sve spoznati. Boga ne mogu spoznati u njegovoj punini nikada. Ja sam malen, on je bezgraničan. Vrlo jednostavno, baš kao što ne mogu spoznati svemir ili mikrokozmos svoga tijela!!! Koliko god se ja trenirao i tješio svemir će mi ostat nepoznanica, osim ako si umislim da sam ga spoznao, no to je već područje psihopatologije.
Što se pak tiče mozganja i osjećaja. Smatram da je najizvrsnija spoznaja moguća samo savršenom sintezom uma i osjećaja. Osjećaji sami su subjektivni, um je hladan. Ako sintetiziramo to dvoje u savršenom omjeru tada možda nešto i bude od nas. Mislim da je veliki problem današnjice upravo činjenica da se ljudi ravnaju samo prema osjećajima, a osjećaji su im povrijeđeni i osakaćeni. U tim slučajevima nastaju nepovratne štete. Znam, ženska intuicija i ostale teorije. U redu, žene su podložnije osjećajima, moraju bit, zbog djece, danas-sutra. Ali ne treba ih glorificirati. Svaka jednostranost nije dobra.
Odreći se svoga mišljenja nije lako, ali život mi je pkazao da sam sposoban to učiniti. Možda te taj odgovor iznenađuje, ali mislim da sam kadar to učiniti, no morat ćeš puno suvislije argumentirati i biti objektivnija:)
Ono u vezi pakla i raja si lijepo napisala, dodao bih samo da to što je u nama bit će i kada umremo. I naravno, i ja sam to napisao, ljudi se sami osuđuju na pakao.
Za kraj. Najviše me smeta što stalno ponavljaš da odbacim tuđe ideje i iznjedrim svoje. Da sam ja iznio što sam učio na vjeronauku, vjerojatno sad ne bi raspravljali jer bi pomislili da je robijaš izgubio razum. Ako se malo raspitaš vidjet ćeš da u crkvi nitko nema ovakvo mišljenje, nigdje ga nisam pročitao već sam promišljajući zaključio na njega. Vjerovali ili ne, ja razmišljam svojom glavom, ne bojim se odbaciti lošu ideju taman papa Ratzinger baljezgao, čitam knjige, kritički prosuđujem, rasuđujem i vlastitm umom dohvaćam ono što smatram dobrim. Naravno, isto tako i mijenjam mišljenje. Nisam Bogom dana mudrost i znam da je moj um itekako ograničen.
Kako bilo, lijepo što razmijenjujemo mišljenja. Živjela ti meni, a što mi govori srce bit će naslov jednog od budućoh postova:)
01.11.2007. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Mene pišu kao ateista..... ali se smatram agnostikom. Jedan Franjevac mi je napisao da me doživljava kao veliku vjernicu. Istina je da ne pripadam ni jednoj religiji. Bogom nazivam sve dobro što me okružuje. Mislim da svi u sebi nosimo sjeme dobra i zla.... Ostavljeno nam je da odaberemo. Pitaš odakle potreba da ne želim biti na dnu močvare.... Mislim da je tu utkan odgoj roditelja, društva... moj karakter, životno iskustvo... a sve to zajedno ima utjecaja na moje životne izbore. Nitko od nas ne zna pravi odgovor što je to Bog.... i što se dešava nakon života. Taj prostor našeg neznanja je prostor u kojemu stanjuju vjera, utjeha i nada. Strašno mi je drago da taj prostor postoji... jer on je mjesto koje nam pruža toplinu i snagu za svaki novi dan.
01.11.2007. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saramia
ćao.... mislim da čovjek sve šta je straiji zapravo ima svko malo različitiji stav, a i mišljenje prema Bogu...... ja Ga poštujm...... vjerujem da postoji nešto više od nas..... al ne vjerume ni u raj ni u pakao...... mislim da ljudi trebaju u nešto vjerovat da im to da snage za daljnji život pa tako vjeruju u raj i pakao...... jednostavno nije mi ni dan danas jasno tko sve ide u raj..... jer ispada da svi koji su u svom životu napravla bar jedno dobro idu tamo..... mislim da je svaaki čovjek napravio bar jedno dobo u svom životu...... tko zna možda se varam..... možda jednog dana uspijem to sve shavtiti i uvidjei razliku......pozdrav......
04.11.2007. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...