U drugom dijelu (još neobjavljenom) posta koji sam danas pisala sam se dotakla i te teme, konkretno dijela: Malo po pomalo, koliko možemo u tom trenutku, biti iskreni prema samom sebi. Na taj način će se tempom kojim smo sposobni podnijeti, izvlačiti na površinu potisnuti sadržaj. I sada ostaje vrlo praktično pitanje - što onda sa tim sadržajem?
A odgovor na to pitanje (onaj koji se, nakon dugog propitivanja, definitivno pokazao da za mene funkcionira) sam također našla u tvom postu: Prihvatio sam kao činjenicu da uz mene, u tom trenutku postoji i taj entitet tuge - i bio sam promatrač tog entiteta. Nisam ga negirao, ali niti mu se prepuštao i prepustio nekim filmovima drame.
02.10.2007. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"entitet tuge"??- ili tuga kao samosvojno živo biće... nikada nisam svoje emocije doživljavao tako, ali sam koristio "dualnost".... ja to zovem podijeljen mozak, tu sam tehniku razvio davno. Ni "promatranje" nije loše, naučiš se objektivno ocijeniti trenutnu snagu događanja. Ima tu dosta zdravih tehnika kojima se možeš izboriti sa emocijama, ali definitivno sa njima se treba izboriti, a ne ih potiskivati. Sa svojim emocijama treba živjeti. To je i područje koje me iritira sa "osviještenima", njihovim "pozitivnim mislima", "oni su bez negativnih emocija"...a za mene su GLUMCI. U pravilu okruženi sa pokojom sljedbenicom "popraćeno aluzijom na seks sa bilo koje EPP poruke (obavezno pogledati Mišakov blog)". Emocije su zapravo odraz ukupnog stanja energije vezanog na naše biće. Ukupan zbroj. A to znači da je svaka emocija skoro nepresušan izvor snage. Iz toga ide i ona teorija koja kaže, da kada se suočimo sa boli, ili nečim tužnim, TREBA PROĆI KROZ TO. Jedini način. Ne zakopati, nego proći. Prolaz kroz emociju puni baterije, i svaki put pojačava snagu Samosvijesti (Nesvjesnog), jer se Nesvjesno svaki slijedeći put može upustiti u novu emociju, novom, i većom snagom. I tu je tajna evolucije, izgradnje... i kako ti to nazivaš... prosvjetljenosti.
04.10.2007. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Borgman: Sa svojim emocijama treba živjeti. e vidiš da se ipak postoji nešto oko čega se slažemo! :-)
.a za mene su GLUMCI. vjerujem da ih dobar dio spada u tu kategoriju, ali isto vjerujem da postoje i autentični i stvarni primjeri "osviještenosti" ili kako god to nazvali.
06.10.2007. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
U drugom dijelu (još neobjavljenom) posta koji sam danas pisala sam se dotakla i te teme, konkretno dijela:
Malo po pomalo, koliko možemo u tom trenutku, biti iskreni prema samom sebi. Na taj način će se tempom kojim smo sposobni podnijeti, izvlačiti na površinu potisnuti sadržaj. I sada ostaje vrlo praktično pitanje - što onda sa tim sadržajem?
A odgovor na to pitanje (onaj koji se, nakon dugog propitivanja, definitivno pokazao da za mene funkcionira) sam također našla u tvom postu:
Prihvatio sam kao činjenicu da uz mene, u tom trenutku postoji i taj entitet tuge - i bio sam promatrač tog entiteta. Nisam ga negirao, ali niti mu se prepuštao i prepustio nekim filmovima drame.
02.10.2007. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
"entitet tuge"??- ili tuga kao samosvojno živo biće... nikada nisam svoje emocije doživljavao tako, ali sam koristio "dualnost".... ja to zovem podijeljen mozak, tu sam tehniku razvio davno.
Ni "promatranje" nije loše, naučiš se objektivno ocijeniti trenutnu snagu događanja.
Ima tu dosta zdravih tehnika kojima se možeš izboriti sa emocijama, ali definitivno sa njima se treba izboriti, a ne ih potiskivati. Sa svojim emocijama treba živjeti.
To je i područje koje me iritira sa "osviještenima", njihovim "pozitivnim mislima", "oni su bez negativnih emocija"...a za mene su GLUMCI. U pravilu okruženi sa pokojom sljedbenicom "popraćeno aluzijom na seks sa bilo koje EPP poruke (obavezno pogledati Mišakov blog)".
Emocije su zapravo odraz ukupnog stanja energije vezanog na naše biće. Ukupan zbroj. A to znači da je svaka emocija skoro nepresušan izvor snage. Iz toga ide i ona teorija koja kaže, da kada se suočimo sa boli, ili nečim tužnim, TREBA PROĆI KROZ TO. Jedini način. Ne zakopati, nego proći. Prolaz kroz emociju puni baterije, i svaki put pojačava snagu Samosvijesti (Nesvjesnog), jer se Nesvjesno svaki slijedeći put može upustiti u novu emociju, novom, i većom snagom. I tu je tajna evolucije, izgradnje... i kako ti to nazivaš... prosvjetljenosti.
04.10.2007. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@Borgman: Sa svojim emocijama treba živjeti.
e vidiš da se ipak postoji nešto oko čega se slažemo! :-)
.a za mene su GLUMCI.
vjerujem da ih dobar dio spada u tu kategoriju, ali isto vjerujem da postoje i autentični i stvarni primjeri "osviještenosti" ili kako god to nazvali.
06.10.2007. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...