Komentari

assilletta.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Little...Miss...Strange :)

    Ja osobno ne vjerujem u Boga, iako sam mogla birati hoću li vjerovati ili ne jer sam osgajana u takvoj obitelji. Vjera ljudima zbilja pomaže u nekim situacijama, u problemima i slično i to je pozitivna strana. Puno puta se ljudi osjećaju bolje i lakše kad dođu u crkvu i kad kažu svoje probleme. No tvrdim kako ne može netko biti dobra osoba samo zato što ide u crkvu ili vjeruje u Boga. Isto tako ne mora značiti da netko nije dobra osoba ako ne ide u crkvu i ne vjeruje u Boga. Protivim se Crkvi, ali ne i Bogu. Jedno sam vrijeme vjerovala u jednog svog, vlastitog Boga. Odustala sam od toga. Vjerujem kako je sve to jedan osobni izbor svakog čovjeka. Svatko ima pravo na vjeru. *u ovo se ne ubrajaju fanatici...* :)

    avatar

    28.09.2007. (17:42)    -   -   -   -  

  • Sanjica

    A, neznam šta bi o vjeri rekla...ja u crkvu neidem iako sam prije išla svake subote...ali se molim svake noći prije spavanja za one koje volim...to moram...bez toga se ne osjećam skroz ispunjeno...
    Pusa draga!

    avatar

    28.09.2007. (17:48)    -   -   -   -  

  • sapere aude

    Rekao je Albert Einstein;
    "Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju.
    Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome.
    Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu."
    Ako si vjernik npr.katolik tada si i pripadnik te Crkve. Imamo pet crkvenih zapovijedi,a
    jedna od njih je i - svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj svetu misu u nedjelje i
    zapovijedane blagdane.
    Tu zapovijed izvršavamo ako se doista osijećamo pripadnicima te Crkve, time ju poštujemo
    kao instituciju koju je ustanovio Krist i isto tako poštujemo njega.
    Misa je zapravo jedan duboki čin gdje se mi susrećemo s našim Bogom i mislim da joj treba
    prisustvovati kad osijetimo poticaj, kad osijetimo čežnju...
    ali treba biti i poslušan Bogu i njegovoj Crkvi (Nedjeljna misa).
    To je kao poslušnost roditeljima. Ok, ne vjerujem da smo im uvijek u svemu bili poslušni,
    tako nismo ni uvijek poslušni Bogu i Crkvi.
    Važno je truditi se biti dobar čovjek, ne čovjek samo za sebe već čovjek za sve, pomagati drugima i voljeti.
    Molitva je i podariti osmijeh nekomu tko ima loš dan, reči nekome ohrabrujuču riječ kad mu nedostaje hrabrosti,
    pomoći nekome kad mu je bilo kakva pomoć potrebna - ne svijesna je to molitva, ali zapravo je to molitva.
    Tim djelima pomažemo drugima - Božjim stvorenjima, i kroz njih mi se obraćamo Bogu - molimo.
    Takva molitva je i nama potrebna, pomaže nam da se osiječamo bolje.
    Molitva kao nabrajanje nekih riječi u molitvenku, bez osjećaja srcem i nije zapravo molitva, ali nas može potaknuti
    na iskrenu molitvu Bogu. Bog nam puno daje: život, drage ljude, dobre i loše stvari; stoga mislim da zavrjeđuje
    barem jednu riječ naše duše upućenu njemu, pa da je i riječ gunđanja, al je ipak riječ njemu.
    Možda ga ne osjećaš, ne znaš dali je Bog tu; tad je dobro pogledati malo oko sebe, pogledati nebo,cvijeće
    svu prirodu, voljenu osobu; zar se to sve stvorilo samo od sebe. "Big bang" sam od sebe i nastala su sva ova
    divna stvorenja. Bog je svemu oko nas jer sve je on to stvorio, ali samo ako vjeruješ, a ako već vjeruješ čini kako ti srce nalaže.
    Evo jedne meni zanimljive i lijepe molitve sv. Terezje Avilske;

    Gospodine, Ti si također
    iznad lonaca i tava,
    a ja nemam vremena biti svetica
    i Tebi za ljubav
    bdjeti noću,
    niti mogu
    meditirati u jutarnjem sumraku
    ni u olujnom horizontu.
    Učini me sveticom
    dok pripremam obroke
    i perem tanjure.
    Prihvati moje hrapave ruke
    jer su za Tebe postale hrapave.
    Može li moj sudoper
    biti ravan nekom gudalu
    koje izvodi nebesku melodiju
    na nekoj tavi?
    Tako ju je teško očistiti
    i tako je ogavna.
    Čuješ li, Gospodine dragi,
    glazbu o kojoj mislim?
    Prošao je čas za molitvu
    dok sam prala suđe
    od večere,
    a nakon toga vrlo sam umorna.
    Dok još ujutro moje srce
    pjeva na poslu,
    navečer davno prije mene
    polazi na počinak.
    Daruj mi, Gospodine,
    svoje neumorno srce
    da u meni radi umjesto mojega.
    Svoju sam jutarnju molitvu izmolila
    noću
    u čast Tvoga Imena.
    Izmolila sam je unaprijed
    za posao sutrašnjeg dana
    koji će biti sasvim jednak današnjem.
    Gospodine,
    Ti si također
    iznad lonaca i tava,
    i molim Te
    smijem li Ti umjesto osvojenih duša
    ponuditi umor
    koji me hvata
    kad vidim talog kave
    i zagorene lonce
    u kojima se kuhalo povrće?
    Sjeti me na sve
    što lako zaboravljam,
    ali ne samo zato da bih uštedjela na
    stepenicama,
    nego da bi moj savršeno prostrt stol
    bio molitva.
    Iako imam Martine ruke,
    ćud mi je Marijina
    i kad
    čistim crne cipele,
    Gospodine, pokušavam
    u njima naći Tvoje sandale.
    Dok ribam pod,
    mislim
    kako su one hodale zemljom.
    Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje
    jer nemam vremena za više.
    Gospodine, učini od svoje Pepeljuge
    nebesku princezu;
    zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju
    i rasvjetli je svojim mirom.
    Oprosti mi
    što se toliko brinem
    i pomozi mi
    da prestane moje mrmljanje.
    Gospodine,
    Ti koji si pripremio doručak na jezeru,
    oprosti svijetu
    koji je tada rekao:
    "Pa što dobra može doći iz Nazareta?"

    - Oprosti zbog poduljeg komentara :)
    Pozdrav

    avatar

    28.09.2007. (18:46)    -   -   -   -  

  • sapere aude

    p.s: oprosti zbog gramatičkih pogrešaka - ije i č..; no mislim da ćeš shvatiti moje razmišljanje.

    avatar

    28.09.2007. (18:50)    -   -   -   -  

  • mala_sanja

    Ja vjerujem u Boga i puno puta mi moja vjera u Njega pomogla u mojoj svakodnevnici. Najvise mi je pomogla prosle godine, kada sam pripremala zavrsne ispite na faksu. Imam jednu molitvu (molitvu djaka i studenata), koja je jos i danas na mom stolu. Kad idem u crkvu, onda na misu na hrvatskom jeziku i jedino mi kod nase crkve iliti naseg svecenika neke stvari smetaju - previse pregovaranja i previse politike. Pocela sam razmisljati o tome, da ipak redovnije idem u crkvu, jer se nekako dobro osjecam, kada sam bila na misi.

    avatar

    28.09.2007. (19:14)    -   -   -   -  

  • assilletta

    @ Little Miss Strange
    ne može netko biti dobra osoba samo zato što ide u crkvu ili vjeruje u Boga
    U potpunosti se slažem

    @ Sanjica
    Zašto svake subote, ako smijem pitati?

    @ Sapere aude
    S nekim stvarima se stvarno slažem i dobro si to napisao kao: Molitva je i podariti osmijeh nekomu tko ima loš dan. Ne zamaraj se zbog poduljeg komentara, drago mi je da si se javio. Zanimaju me tuđa mišljenja.

    @ Mala Sanja
    previse pregovaranja i previse politike
    To su te neke stvari zbog kojih ne volim Crkvu kao instituciju

    avatar

    28.09.2007. (19:24)    -   -   -   -  

  • ...zAljUbLJeNa MaLa...

    da, i ja sam odgojona u katolickom duhu...
    ali ne idem cesto na misu i zbog toga cesto osjecam griznju savjesti...
    ali oke, Bog je oprostio i gorima...
    ima onih koji su stalno po crkvi, a u stvari su tako zli i pokvareni...
    hehe, dobra ti je ova zanimljivost...
    ja nikad ne susim kosu fenom, jer od nje ostane lavlja griva...
    doslovno!
    pozdrav...

    avatar

    28.09.2007. (20:26)    -   -   -   -  

  • principessina :)

    Ja s crkvom imam loša iskustva, upisali su me na vjeronauk jer su svi išli...ali časna nas je tjerala da dolazimo na vjeronauk i u školi i u crkvi i na misu nedjeljom...a do crkve je meni sa 7 g bilo malo naporno hodati na taj vjeronauk...onda sam se s 8-9g malo pobunila...pa su mi zabranili da se pričestim...i tu je kraj...crkva me višenije vidjela

    avatar

    28.09.2007. (21:13)    -   -   -   -  

  • Sport za sve

    Odgovor na tvoje pitanje što mislimo da li je svatko predodređen za nešto veliko...
    Da mislim da je.... samo je pitanje da li smo mi sami spremni i voljni prihvatiti takav izazov, da li smo dobro iskoristili sve situacije u svojem životu koje nam se nude, jer ponekada i te male stvari postanu velike.
    A opet kada pogledaš, nekome "veliko" znači jedno nekome drugome sasvim drugo, ali svejedno svatko može učiniti sve ako u to doista vjeruje :-)

    Na tvoje drugo pitanje, da li mislimo da je dovoljno biti dobar čovjek ili ići i redovno na misu...
    Smatram da je potrebno truditi se biti dobar čovjek i vjerovati. Odlazak na misu je važan, ali opet smatram da te Bog neće kazniti ako i ne ideš baš redovito. Ja osobno volim otići na misu jer me to ispunjava, to je susret s Njime, ja to tako doživljavam, ali opet mislim da treba naći neku sredinu...

    lijep pozdrav

    avatar

    28.09.2007. (21:39)    -   -   -   -  

  • Salezijanski novaci

    Draga naša Assilletta !!!

    Pognute glave i žalosnog srca ti moramo iskreno priznati da duuuugo nismo posjetili tebe... ali ne samo tebe već i druge blogove... Nekako... kako je krenuo novicijat.... dan je ispunjen do vrha i nismo bili dugo na Internetu jer usitinu nismo imali kada.... I ovo nije nikakvi klišej za oprati ruke... niti laž da se ne bi posuli pepelom... iskreno... nismo... trudit ćemo se biti bolji...

    Ali isto ćemo potpisati i jednu našu već prije napisani izjavu: "Znaj da i onda kad nas nema...mi smo tu..."

    Po pitanju posta... mogli bi o ovome duuugo razglabati...pričati...ali ovaj put smo odlučili napraviti nešto sasvim drukčije... nećemo pričati...već ćemo mi moliti da pronađeš za sebe najbolji put... a usput, daj nam malo vremena pa ćemo ti sastaviti jedno pisamce u kojem bi ti mogli pokazati...ne kako da dođeš do Krista, Boga, Crkve i vjere... već da sebi prosvijetliš hod. Ako će biti to hod ka Kristu...mi ćemo biti ponosni... ako to neće biti hod ka Kristu... mi ti nećemo okrenuti leđa... samo trudi se ne okrenuti leđa ljudskosti, vrijednosti, plemenitosti, dobroti....

    A mi ćemo u sjeni "djelovati" da te Gospodin prosvijetli... Toliko za sada... Nismo baš nešto pričljivi... boli nas Vukovar...

    Pozdrav ti...i dopisujemo se! :-) ostani vesela i radosna!

    avatar

    28.09.2007. (22:09)    -   -   -   -  

  • assilletta

    @ Principessina
    Znači, od malih nogu si bila buntovnica :P

    @ Sport za sve
    Hvala na komentaru, drago mi je da ste i vi ostavili svoje mišljenje. Samo naprijed sportašima sa invaliditetom, i sama sam svojevremno volontirala na terapijskom jahanju u Krilima. Svaka vam čast!

    @ Salezijanci
    Primjetila sam da nemate vremena niti odg na komentare, a kamoli posjećivati blogove, ali evo, za ovu temu mi je bilo važno da sudjelujete, jer je o vjeri i jer se i sami spominjate. Znam da ste zauzeti.

    Hvala na molitvi, kometar je prekrasan i još jednom ste pokazali zašto rado svraćam na vaš blog. Pismo je, naravno, dobrodošlo.

    @ I nije lako biti i svetica i kurva
    Pa lijepo je da ti je ta krunica bitna. Uglavnom, misliš na Boga svake večeri

    avatar

    29.09.2007. (09:46)    -   -   -   -  

  • Sienna

    Išla sam na vjeronauk, u školi, u crkvi... Do 6. razreda. Onda mi prekipilo i prestala sam ići u crkvu. U srednjoj sam upisala etiku. Crkva kao ustanova mi ne odgovara, ne slaže se s nekim mojim principima, i mislim da sam zato toliko anti-crkveno nastrojena ponekad. Znaju biti jako licemjerni (zadnje takvo iskustvo bilo je kad je svećenik odbio moju mamu da bude kuma curi na krizmi kojoj je krštena kuma jer se nije udala za tatu u crkvi), a što su oni licemjerniji, ja sam tvrdoglavija i odbijam to. Možda i vjerujem u Boga, ali odbijam se moliti i ići u crkvu.

    avatar

    29.09.2007. (11:31)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    duhovnost je zaista bitna želiš li imati mir u duši i postati boljom osobom...osobno sam fakat zanemarila svoju vjer u Boga, možda zbog nemara ili tako nešto, ali znam i preživiti bez vjere, tj. pomaže mi psihološka strana gledannja na svijet....

    ostavljam pozdrav s osmijehom! :)

    avatar

    29.09.2007. (13:32)    -   -   -   -  

  • lei

    uh, o tome doista imam mnoga za reći, no s vremenom sam naučila da je bolje da šutim :) svaka čast onima koji u vjeri mogu pronaći nešto više, meni to ne ide...

    avatar

    29.09.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • death valley queen.

    Ja nemam potrebu ići neprestano na misu, jer koji je smisao u odlaženju na misu, ako ja tamo vegetiram? Ne molim se često, tek dok sama osjetim neku potrebu za tim. Teško mi je reći u što vjerujem, no sigurno da vjerujem u nešto više od nas samih...

    avatar

    29.09.2007. (17:46)    -   -   -   -  

  • Agua

    Ja osobno vjerujem u Boga i idem u crkvu. Ali ne idem tamo da bih slušala svećenikovo pametnovanje kako neće krizmati dijete jer nema 3 plusića zbog dolaska na misu! Činjenica je da si neki ljudi u Crkvi uzimaju previše maha i pretvaraju sami sebe u nekakve autoritete koji uopće nisu i ne bi nikad ni trebali biti. Zbog toga me odlazak na misu sve više umara i zamara jer nije ono što bi trebao biti. Nekad mi je odlazak na misu bio odmor za dušu, upravo ono što bi i trebao biti! A ne mučno sjedenje u klupi i politiziranje s oltara!
    Zato sam sretna kad vidim da postoje još mladi koji cijene neke vrijednosti koje cijene više niti odrasli, kao npr. Salezijanci. :)

    A molitva je naše najjače sredstvo u borbi protiv zla, jednom je netko rekao.
    I mislim da je imao pravo. :)

    pozZz :*

    avatar

    29.09.2007. (22:27)    -   -   -   -  

  • antunovic

    da i ja nestp nadodam... vidim da se govori o tome kako se ne ide u crkvu zbog toga sto je svećenik rekao ovo ili ono nije dozvolio nesto i tako tomu slicno...
    Ono sto ja mislim jest da svako od nas mož odluciti hoce liili nece ici u crkvu...Ja vam iz osobnog iskustva mogu reći da je to jako važno i ta duhovna dimenzija covjeka je neizbjezna ako se želi i životu u potpunosti ostvariti...
    Jedan banalan primjer...neke netko provjeri kako je npr. u jehovnimi svjedocima sto se tice tih stvari ili u drugim sektama p ace vidjeti da je nasa crkva Majka koja voli koja p+oprasta i koja daje smirenosti i smisao svemu nasem radu i ziivljenju
    pozdrav

    avatar

    29.09.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • Tutto bene..!

    Ja vjerujem, stvarno vjerujem, tu nedaleko od mog mjesta ima jedno mjesto koje se zove Tišina, i tamo ti ima neki svecenik, koji tak moli za razne stvari, i na njegovim misama se ljudi redovito ruse, ispustaju neke krikove, ili jednostavno ozdrave...mislim ako me to nije uspjelo uvjeriti ne znam sto ce, pa nije toliko milijuna ljudi glupo, ne vjeruju oni za bezveze...Tako da vjerujem, i nerijetko odem obicnim danom u crkvu cisto da se pomolim, smijesno?! mozda...ali osjecam se bolje nakon toga...Pozdrav, Nolita :)

    avatar

    30.09.2007. (00:24)    -   -   -   -  

  • Janić

    Ja osobno vjerujem u Boga. Molim se svaku večer i volim otići na misu. To me smiruje. Ali isto tako, ne primam pričest zbog mnogih razloga. Smiješno i glupo mi je da crkva brani sex prije braka. Pa odtuda i moje ne pričešćivanje..
    p.s. ti ljetuješ na Ugljanu? Ja sam 15 godina ljetovala na Pašmanu...:)

    avatar

    30.09.2007. (13:54)    -   -   -   -  

  • CHOCO

    Odlična mi je "Veronika je odlučila umrijeti", a ja sam inače jedna od onih koja vjeruje da je sve moguće, ali ne mogu se odlučiti za neku vjeru. Tko mi može garantirati da je baš ta vjera istinita... Anyway, smatram da za sve nas postoji uloga i da smo svi važni - i osoba koja život posveti siromašnima i osoba koja čisti ulice. Svi imamo svoju funkciju na ovom svijetu...

    avatar

    30.09.2007. (22:56)    -   -   -   -  

  • Gradska pahuljica

    Hej... teška tema... o kojoj sam ja intenzivno razmišljala prije 5-6 godina... Ne mogu reći da sam našla odgovor... Vjerujem u nešto... Bog? možda... vjerujem u neku energiju koja nas sve povezujem, da imaš ljudi koji ti uzimaju energiju, ljudi koji te pune energijom, i da većina bolesti prolazi iz nakupljene loše energije... Ne vjerujem u molitve... ali vjerujem da sami možemo postići gotovo sve što poželimo (dok god je realno naravno). Vjerujem u sebe, u ljude oko sebe... Ne vjerujem u Crkvu kao instituciju, smatram je izuzetno licemjernom jer ne žive kako propovjedaju i uopće ne prate Isusove riječi (kad smo kod toga).
    I vjerujem da svatko od nas ima neki viši cilj, kako je i Oprah rekla. Nismo svi namijenjeni živjeti u Africi i na taj način pomagati. Možda ti osobno nećeš nikome pomoći u toj mjeri, možda će tek tvoje dijete napraviti nešto značajno... Svi smo dio tog nekog kruga života... Ali ja iskreno ne pokušavam shvatiti koji je moj cilj... Idem korak po korak, i vjerujem da ću završiti na pravom putu :-))

    avatar

    30.09.2007. (23:21)    -   -   -   -  

  • Sophie

    Ja osobno vjerujem u Boga,svaku večer se pomolim..ali na misu odem riejtko..za božić,uskrs obavezno,ali ovako i nisma baš..i sram me je toga!!!jer htjela bi..a uvijek nešto bude važnije,a nebi trebalo...svaka je osoba različita,pa i po pitanju crkve i vjere..pusa:-)

    avatar

    01.10.2007. (10:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...