Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • *I_will_always_love_you*

    jako mi je zao zbog vase kcerkice...neznam sta da vam napisem..
    ja sam samo jedna tinejderica koja vise ne zna sta ce sa svojim zivotom...
    slucajno sam naletila na ovaj blog i sad ne mogu prestat plakat zbog svih ovih ljepih rijeci koje pisete za svoju stelicu...vjerujem da ste ju jako voljeti i da cete ju uvijek voljeti...
    a ovaj blog me podsjetio i na mog prijatelja koji je umro prije 2 mjeseca..od tad se moj zivot srusio i mislim da vise nikad nece biti ko prije...grozno je to kad izgubis nekoga ko ti je puno znacio u zivotu..al vjerujem da je vama puno gore..roditelj nikad nebi pomislio da ce on pokopati svoje djete..pogotovo ne djete od 7 godina...
    meni svi govore da zivot ide dalje i da prestanem patiti..al to nije tako lako..imam osjecaj da me svi polako napustaju jer im vise nisam zanimljiva..neda im se stalno me gleda uplakanu i nesretnu..kao da im idem svima na zivce..a ja samo zelim da se moj fran vrati iako znam da je to nemoguce...
    vise neznam sta da radim..za nista nisam zainteresirna..sve radim na silu..nemam volje za nicim..moj zivot vise nema smisla...

    nadam se da vam ovaj komenar nece biti problem procitati i vjerujte da mi je jako zao zbog male stele...neka vam uvijek ostane u ljepom sjecanju..sjecajte se svih veselih trenutaka koje je provela s vama..i budite sretni sto ste je imali bar tih 7 godina kad bog nije dopustio vise..jer sigurno vam je uljepsala te godine samo time sta je bila sa vama..

    nisam jos stigla procitat cijeli blog al vjerujem da cu svratit jos koji put...jer sigurno je ljepse citati blogove koje je neko nekome posvetio i koji su puni iskrenih osjecaja nego kad tinejderi pisu o tome kako se opijaju svaki vikend neshvacajuci sta sve imaju u zivotu..to ce shvatiti tek kad nesto od toga izgube...

    drzite se jer ima ljudi kojima ste jos uvijek potrebni..i kojima treba vas osmjeh...

    avatar

    26.09.2007. (22:50)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    ....ponekad tisina sve govori......draga Stelice:mala Anja i njezini roditelji šalju Tvom hrabrom tati jedan u tisini topli zagrljaj.........

    avatar

    26.09.2007. (22:50)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Za djevojku pod lozinkom: I will always love you.

    Hvala ti na podršci, i želim ti samo reći da je normalno to kako se ti sada osjećaš, ako si izgubila osobu koja ti je bila draga (ne mora to nužno biti netko od obitelji), ne možeš drugačije reagirati nego tugom. Ona se uvuće u naša srca i tu stanuje. Jako je teško, ali jednostavno si je svjestan i ne možeš ju ignorirati već ju prihvatiš i prepustiš joj se. Trajati će koliko će trajati, koliko će trebati. Ne obaziri se na druge što misle i što ti govore. To je tvoja borba, tvoja tuga, tvoje srce i samo ti znaš kako ti je. Kako vrijeme bude prolazilo nažalost naučiti ćeš funkcionirati s "maskom" na licu jer znam taj osjećaj kada više ne možeš biti ono što sad jesi jer takva postaješ naporna drugima. I samoj mi se to događa. I tvoj je život dragocjen, čuvaj ga.Lijepi ti pozdrav,
    Sandra, Stelina mama

    Za Malu Anju
    puno pusa........

    avatar

    26.09.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    Draga Stelina mama!!
    Vaš blog nisam uspjela pročitati jer su me spriječile mnogobrojne suze!!
    Nadam se da ću jednoga dana smoći snage i pročitati sve do kraja!!!
    Velika pusa vama i vašem Anđelu koji vas čuva.

    avatar

    27.09.2007. (09:52)    -   -   -   -  

  • principessa dei fiori.

    Pročitala sam neke posteve... I o tome kako je Stela umrla.

    I moram Vam reći da se zaista, najiskrenije i duboko divim. Vama, kao roditeljima, osobama i ljudima. Voljela bih da ima više takvih ljudi na ovom svijetu, voljela bih i ja biti poput vas.

    Rasplakala sam se. Ali ne iz tuge. Ili možda da? Ne znam. Vjerujem da Vi mnogima predstavljate nadu, i inspiraciju. Pročitala sam post o Vama na blogu Male Anje.

    Ne znam koliko vam moje riječi mogu pomoći, ali probat ću. Sigurna sam da je mali anđelak poput Stele sad negdje na sretnijem mjestu, da se igra i uživa. I da ćete je opet vidjeti... jer, hoćete. Smrt nije kraj ničemu.

    Shvaćate to, zar ne? Puno pozdrava i osmjeha vam šaljem...

    avatar

    27.09.2007. (16:35)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Iako je ovo tuzan dan za najboljeg tatu na svijetu koji se brinuo za svoju Stelicu i vjerujem da mu rodendan nista neznaci i da je to samo jos jedan dan u nizu kad mu Stelica srtasno nedostaje ipak mu od sveg srca zelim sve najbolje i da iduce rodendane doceka sa sto manje tuge u srcu . Ja sam puno puto cekala da mi kazu da za moju curicu vise nema spasa kad smo saznali da boluje od leukemije i samo mi koji smo tako nesto dozivjeli znamo sta su prave muke, mada se to nikako nemoze usporediti s gubitkom djeteta koji ste vi dozivjeli. Zelim vam samo reci da ste u mojim mislima i iskreno se nadam da cete u buducnosti smoci snage da zivite opustenije i s manje tuge u srcu. Nazalost stara izreka je istinita i kad zelimo da nas vise nema zivot ipak ide dalje i moramo se boriti zajedno sa svojom boli u srcu.
    Puno pozdrava od Danijele iz Svedske
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    27.09.2007. (17:34)    -   -   -   -  

  • Janić

    Nisam stigla sve pročitati, ali trudim se. Naišla sam na sliku Ružice. Imam post posvećen njoj. Bila je moja poznanica, cura iz škole.. Strašno je to što se događa. Prije tri tjedna, stradala je prijateljica moje majke, jako dobra žena, dobra prijateljica i divna osoba, majka petogodišnjeg dječaka. Ljudi su me tješili da Bog k sebi uzima anđele, da ni one neće šta god...ne znam šta da kažem osim da vam je kćer predivna...neću pisati u prošlom vremenu, jer znam je još uvijek s vama, negdje tu...

    avatar

    27.09.2007. (19:12)    -   -   -   -  

  • vivace1

    Preko bloga Male Anje sam naišla na Vaš. Prejako su me rastužili vaši postovi, sve sam ih pročitala i kao mama vjerujem da vam je preteško. Neznam što da kažem, osim da vam se divim, hrabri ste.

    avatar

    28.09.2007. (01:06)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Rijetko da koje dijete ovako napiše čestitku svome tati.. neizmjerna je ljubav koja izvire iz ovih redaka...

    avatar

    28.09.2007. (12:31)    -   -   -   -  

  • Obitelj Bistrovic

    citala sam Vas blog i nemam rijeci kojom bi iskazala tugu,jer ja patim radi gubitka dide kojega sam voljela neopisivo ali se to nemoze mjeriti sa gubitkom dijeteta,sada po citanju vase bloga sada znam kako je bilo mojoj mami dok je izgubila dijete,a takoder i mojoj baki dok je dvojicu sinova sahranila,sada znam kako je to,i ja cu sama uskoro biti majka i znam da bi kao i svaka druga dala za svoje dijete sve na svijetu.....Neznam sta da Vam kazem osim drzite se i nemojte se pradavati,Stelica je sada medu zvijezdama sa Bogom i Andelima,ona je sada Vas Andeo cuvar kao sto je meni moj dida i braco,tko zna mozda je negdje i ona sada s njim..........Puno pozdrava tako hrabroj mami i zeni kao sto ste Vi!!!!

    avatar

    28.09.2007. (13:30)    -   -   -   -  

  • MiKy:)

    draga gospođo Sandra..
    ponekad dođem do vašeg bloga i isplačem se kao kišna godina..a onda se pitam zašto Bog uzima k sebi najljepše anđele..toliko me pitanja muči,na koja mi nitko ne može dati odgovor..zašto,zašto i zašto??ni svjesna nisam koliko sam sretna..što imam obitelj,prijatelje i sve što mi je potrebno..
    ponajprije,svaka vam čast što imate snage pisati ovaj blog o svojoj malenoj zvijezdici-o prekrasnoj djevojčici širokog osmjeha i sjajnih očiju..želim Vam reći da sam uz Vas i da imate moju potporu..budite sretni jer sjećanja na vašu Stelicu nikada ne umiru..svi vas mnogo vole..
    *pusa*

    avatar

    28.09.2007. (22:37)    -   -   -   -  

  • Obitelj Bistrovic

    Hvala na komentaru i naravno da se neljutim mislim da i mi bilo i malo neugodno dok bi Vi meni se obracali sa Vi bzvz bi zvucalo..........Veliki pozdrav i drzite se

    avatar

    29.09.2007. (08:48)    -   -   -   -  

  • Keep holding on

    Ovo pisamce koje je Stela napisala svome tati je prekrasno...toliko ljubavi i dobrote u tako malom biću...kao da zna šta je život, da zna cijeniti tuđi trud i tuđu ljubav...to je prekrasno...

    NEBO TI JE SADA DOM

    Nebo ti je sada dom,
    uživaj u njemu dušom svom.
    S malim anđelima igraj se ti,
    i nemoj plakati
    jer to već radimo mi.
    Jer najmilijeg anđela
    Bog nam nije ostavio,
    nitko ne može reći
    da je moje srce ponovo sastavio.
    To nije Bog napravio,
    ne!, to ne može biti,
    otkinuo je moju dušu na pola,
    i ja Mu to ne mogu kriti.
    Nebo ti je sada dom...

    avatar

    29.09.2007. (14:36)    -   -   -   -  

  • don't give up

    ...jako mi je žao zbog vaše kćeri...to je tako tužno...ne znam šta da vam sada napišem,
    a s druge strane, rado bi vam napisala cijelu sranicu s riječima podrške...
    nekako mogu razumjeti kako vam je...ja sam izgubila sestričnu s kojom sam bila jako
    povezana, a imala je samo 10 godina...vjerojatno ta bol nije tako jaka kao vaša
    ali također jako patim...to je bilo dijete koje me uvijek znalo nasmijati...bila je mlađa
    2 godine od mene, i oponašala me u svemu i željela je biti kao ja...
    i sada...kada je otišla...kao da je pola ljudi otišlo od mene...vjerojatno ne znaju kako mi
    prići...kako vi izlazite s tom šutnjom na kraj?...kada sam skupa sa svojim prijeteljima
    nitko ništa ne govori, svi šute, jer ne znaju šta mi reći...a ja bi tako pričala o djetetu
    koje više nikada neću vidjeti i s kojim više nikada neću pričati...predpostavljam da je
    tako i vama...ja ne mogu zamisliti vašu tugu...kako je to kada majka ide na grob svome djetetu
    i pali mu svijeće, umjesto da ga grli i ljubi....kako je baki koja svojoj unuci na grob nosi
    cvijeće...i onda mi ljudi govore kako je to bila Božja volja....zar bi netko tako milosrdan
    slomio naša srca i gledao kako naše suze teku niz obraze...glava mi je puna pitanja...
    i već 3 godine tražim odgovore, a njih nema...ali vi se držite...
    jer ima ljudi oko vas koji vas trebaju...koji ne bi mogli podnijeti još jedan poziv Boga...
    moja iskrena sućut...

    avatar

    29.09.2007. (14:57)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Za: Keep holdin on

    Puno hvala za pjesmicu, lijepa je

    Za: dont`t give up

    piši mi na: malenazvijezdice@net.hr
    tako da mogu odgovoriti samo tebi

    Svim ostalim dragim ljudima koji mi dolazite
    danas ću napisati post,
    da vam kažem veliko hvala.

    Sandra, Stelina mama

    avatar

    29.09.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • tessa

    prije 2 tjedna izgubila sam najbliskiju osobu, čovjeka kojeg sam najviše voljela ...naglo i iznenada, bez najave, kao i vi...pomisao da ga nema i da ga više neće nikada biti je nepodnošljivo bolna..to je preteško za podnijeti...zato sam razmišljala šta napraviti..ono što me utješilo i što želim s vama podijeliti su upravo ta razmišljanja..prvo , odgovora NEMA, odgovora ZAŠTO, to je tako i vjerojatno ćemo odgovor saznati kad i mi umremo ..ili možda nećemo..u svakom slučaju sad ga nećemo naći...tako je trebalo biti iz razloga koje ne možemo znati, ja vjerujem da postoji neki, ali nemoguće je to saznati ...drugo vjerujem , duboko vjerujem da je njemu sad dobro , da je s njim njegov anđeo čuvar koji se brine da ga pripremi na život u toj novoj dimenziji, molim se da mu bude dobro sada, da mu bude još i bolje..treće znam da je obrnuta situacija i da sam umrla ja , zadnje što bi željela je da on pati..htjela bih da bude sretan, da uživa, da ostvari svoju svrhu, svoju ulogu na ovom svijetu, da ne provede ni jedan dan tužan...vjerujem isto tako da svojim tugovanjem i očajem nekako smetamo umrlima da mirno odu i dalje žive, još uvijek ih vezujući za ovaj svijet...sretna sam što sam ga upoznala i voljela i zahvalna za sve predivno vrijeme provedeno u ljubavi, zahvalna na tome što sam doživjela takvu ljubav...uvijek ću ga se sjećati i uvijek će biti u mom srcu ...kao i vama stela..ali njoj je dobro, sigurno i želi da i vama svima bude...hvala vam na ovom blogu , hvala što ste podijelili svoje osjećaje s drugima i tako im pomogli..bar meni jeste..

    avatar

    29.09.2007. (17:57)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Draga Tessa,
    najprije moja sućut zbog Vašeg gubitka voljene osobe.
    Sve što Vama olakšava Vašu tugu je za Vas ispravno,
    jer ako Vi u nešto vjerujete i samim time Vam je lakše podnijeti bol onda je to Vaš put.
    A mi smo svi ljudi tako različiti, kako u sreći tako i u tuzi.
    A i te smrti su tako različite od slučaja do slučaja. Negdje zaista nema odgovora ZAŠTO.
    Možda čovjek umre od bolesti koja ga zadesi neočekivano ili sam na neki način skrivi svoju smrt. Ima slučajeva gdje zaista nitko nije kriv.
    Moj slučaj nije takav. Ovdje postoji krivac. Postoji ubojica. Postoji čovjek koji je moju Stelu na pješačkom prijelazu udario, odbacio i pregazio s tonu teškim kombijem s prvim i zadnjim kotačem. Kao da je prelazio preko hupsera ili ležečeg policajca, a ne preko mog djeteta.
    Znate li koliko puta ta slika leti mojim mislima? Mislite li da ja to želim?
    Kažete Tessa bolje mjesto! Jeste li sigurni da to mjesto postoji, zna li to itko?
    Zašto se onda svi bolesni od smrtonosne bolesti liječe, zašto se tako grčevito bore ostati na ovom lošijem mjestu? Zašto svi tako volimo ovaj ovdje život pa makar bio pun boli i patnje i pokušavamo produžiti životni vijek, kad nas nakon smrti čeka bolje mjesto i ljepši "život" i još k tome vječan. Ja ne znam da li postoji, znam da mnogi u to vjeruju i ako im je tako lakše u redu. Ja znam da sam rodila dijete da bi s njim živjela ovdje na zemlji život. Da bi ju gledala kako raste, završava školu, radi posao koji voli, uda se, rodi mi unuke..., a ne da joj s njezinih 7 godina nosim na grob svijeću paliti. Ne može se ne tugovati za izgubljenom i još k tome voljenom osobom, a da ne govorim za sa svojim djetetom. Kada bi bilo istina da je Stela sada negdje kako Vi kažete i da me gleda, njezina jedina želja bi bila da je sa mnom i sa svojim tatom i sestrom. Kažete da je s vašom voljenom osobom sada anđeo čuvar, lijepo je u to vjerovati i ako vam je tako lakše vjerujte. Ja ne mogu.
    Anđeo čuvar je trebao biti uz nju kada je idiot naletio i kada joj je oduzeo život. Znam, i ja svoju Stelu ponekad zovem Anđelom. Ali to je drugo. Radim to iz milja, to je za mene samo još jedna lijepa riječ isto kao i cvijetiću moj ili leptiriću.
    Nemojte se Tessa ljutiti na mene. To su moja razmišljanja i naravno da se ne morate sa mnom slagati. Svatko od nas je drugačiji i svatko nađe svoj put kako da se nosi s tugom i boli. Ja jednostavno nisam osoba koju bi zadovoljila tako jednostavna rješenja da vjerujem kako je njoj sad bolje i da ja ne trebam plakati jer njoj ometam nešto. Meni je to strašno za čuti. Opet ponavljam, ako je vama lakše tako da vjerujete u sve što ste napisali to je u redu za vas, ne i za mene.
    Lijepi pozdrav
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    29.09.2007. (21:06)    -   -   -   -  

  • darija

    jako mi mi je žao za stelu. iskreno suosjećam s vama. kada bismo mogli ja mislim da bi svi htjeli da se vrijeme vrati nazad, ali ne će... bog ponekad čini i ne baš tako dobre stvari kako bi svako rekao u jednom tako tužnom slućaju. ja imam samo 13 godina i već razumijem koliko vam je teško da to prebolite. trebat će tu još mnogo godina kako bi taj ožiljak na vašem srcu zarastao, ali nikad ne će nestati... darija...

    avatar

    09.11.2007. (09:35)    -   -   -   -  

  • Darija

    Mojoj prijateljici je sestra umrla u stelinim godinama. danas sam mojoj prijateljici pokazala vaš blog, ona se jako rastužila. zato jer je ona i njezina obitelj isto to osjetila. ako može, molim vas da napišete još neki novi post. hvala.
    darija!

    avatar

    12.11.2007. (15:11)    -   -   -   -  

  • Ružičasta vizija

    Jako mi je žao zbog vaše kćerkice (tek sad komeniram jer sam tek sada saznala za blog). Neznam više šta da vam napišem. Jedva sam uspjela pročitati blog do kraja jer su me suze ometale. Jako su lijepe vaše riječi za vašeg malog anđela.. Iako je možda malo kasno, ali svejedno: iskrena sućut. Iako imam tek 12 godina znam kako je izgubiti voljenu osobu..
    Puno pozdrava

    avatar

    28.03.2008. (15:30)    -   -   -   -  

  • ja

    ..ajme znam kako vam je..prvo nema vam voljene osobe( a to boli da nema jace boli od te),onda drugii vasi voljeni su tuzni i svi samo sute,neda vam se doc doma jer vas jos vise rastuze..samo ostaje nada da vrijeme ljeci sad sve rane..svi zajedno to prebolite..
    ..znam kako je meni bilo i danas se sjetim njega,kako sam ga mrtvog drzala u rukama a obitelj oko mene svi me gledaju,nikad nisam osjetila jacu bol i takvu prazninu..zivot boli me i dalje kad vidim njegovu sliku..al vjeruj te s vremenom bol ce se smanjit!!!vjeruj te..cuvaj te i volite svoje..puno pozdrava..

    avatar

    01.10.2008. (21:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...