Komentari

sunshinehigh.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Decy

    draga moja djevojčice, gdje si ti meni bila :)
    priča kao i uvijek tako detaljno opisuje kratak trenutak. toliko detaljan da ja ne dišem, dok se situacija ne riješi. uneseš napetost u cijelo moje tijelo, pa se i ja sva prestrašim.
    kao i uvijek--5+ :)

    avatar

    19.08.2007. (00:47)    -   -   -   -  

  • Čičak Neodoljivi

    Laskavi komentar u očima jedar, skakuta po unutrašnjem sistemu izmijenjujući ego-shemu, rima mi nije jača strana, ali pisanje bljezgarija najmilija mana, pa zahvaljujem na moralnoj podršci uz divljenje, na ovom blogu obznanjenoj, tvojoj žici za pisanje. ;)

    avatar

    19.08.2007. (01:43)    -   -   -   -  

  • aya¤¤...

    savršeno ti ide ovo pisanje....svaka čast,ne može to svatko:=)

    avatar

    19.08.2007. (10:22)    -   -   -   -  

  • blogomoljac

    Sto da kazem, a da se ne ponavljam ... :)? Kad citam, kao da sam ja tu vecer prao tanjure i desilo se meni... :). A sto je jos ludje, upravo mi se, koja slucajnost :), nesto slicno desilo sad jednu noc. Da me je netko slikao, bio bih atrakcija za zuti tisak... :) Radio sam, vjerovao to tko ili ne, u roju osa (?!). I to zaista roju da ih je bilo nemoguce prebrojati. Cesce znam raditi nocu, jer tada, kazu, dolaze muze :), a tu noc sam i morao, jer sam narudzbu trebao obavezno dovrsiti do sutradan ujutro. Balkonska su vrata i prozor bili otvoreni, sto zbog vrucine, sto zbog toga jer sam pusac. Odjednom primjetih da mi oko lampe lete tri-cetiri ose i zalecu se u zarulju, a neke zapazih i po zidovima. Dok sam otisao potraziti neku krpu u kuhinji, nakupio se u trenu cijeli roj, cinilo mi se stotinu - tko bi ih brojao, ali manje od pedesetak sigurno nije. Brze bolje sam zatvorio vrata i prozor, da ih ne udje jos vise i ... ostao sa njima zatvoren. I sto sad da radis? Polovit ih nemas sanse, za rad trebas svijetlo, a otjerat ih natrag u mrak ne mozes. Posto izmedju hodnika i moje radne sobe nema vrata, nisam ih ni tamo trajno mogao privuci svijetlom, jer su se odmah vratile cim sam upalio "Betlehem" na mom radnom stolu. A bez tog "Betlehema" ne mogu radit. A nemam ni vremena dugotrajno eksperimentirati i pokusati ih svijetlom privlaciti iz radne sobe u hodnik, pa poslije u kuhinju koja ima vrata, jer morao sam, kako rekoh, sa poslom biti gotov. To bi ionako mozda uspjelo samo sa jednim dijelom osa. Dakle, odlucih se pokusati zavrsiti posao "u drustvu". A letjele su i zujale upravo kao ovaj strsljen gore, opekle se na lampu i onda padale, a prezivjele poludile, zaletavale mi se u kosu, u upaljene monitore, na moj radni pult (sa svijetlom odozdo :) ), setale se izmedju rada i prstiju, a ja sa trncima dalje radio i Boga molio da me koja ipak ne ugrize. Vjerujuci u naucenu formulu da, ako ih ne diras, nece ni one tebe. Moze li netko zamisliti taj prizor? Kad se razdanilo, otvorio sam vrata i prozor i one su polako, s vremenom, odletile, a ja posao na vrijeme dovrsio. Vidio sam ih i par dana prije, ali sam mislio da se okupljaju na cvijece na susjedovom balkonu, ne znajuci da su si u pukotini izmedju lima i fasade napravile gnijezdo. Tu noc su valjda od mog "Betlehema" mislile da je dan, a ponasale su se kao da im je bilo vrijeme parenja - toliko su ludo letile, a poslije smo ih nasli i puno mrtvih po stolu i podu. Jucer mi je dosao covjek iz jedne firme koji je to mjesto pospricao i sad ih vise nema. I to ne sa otrovom, nego sa nekim sredstvom koje ih odbija.

    Kao sto se vidi, moja "avantura" je (prividno) atraktivnija od ove gore. Ali ni izdaleka nisam uspio to pribliziti citatelju kao lux svog strsljena. Moje je IZVJESTAJ, a njeno, i za onog kojem je to poznata i banalna situacija, kroz citanje - pravi DOZIVLJAJ. Toliko za usporedbu i kao neku vrst skolskog primjera kako se u naoko banalnom i "svima znanom", moze otkriti nova "dodatna vrijednost", vrijedna truda citanja. I time zasjeniti prosijecno. Jer citajuci spoznas da si to isto jednom mozda samo povrsno dozivio, a sad tek znas ... Probudi te snaga izraza, sto umjetnost, uz ostalo, i jest. Koji palac da sad dignem ... :) ?

    avatar

    19.08.2007. (20:50)    -   -   -   -  

  • Milou

    Vidim da si se oglušila na moju molbu da iduće objaviš nešto loše ili barem osrednje. ;))))

    avatar

    20.08.2007. (00:33)    -   -   -   -  

  • ruski galeb

    Sa opravdanim zakasnjenjem citam sve propusteno i moran priznat: Igrokaz me ostavio: PAFFF
    Ma bravoooo....

    Lip pozdrav...

    avatar

    20.08.2007. (23:54)    -   -   -   -  

  • Vi Tebjev

    trgovci su zadovoljni, jer su kroz praznovjerje zamisliti da acer refurbished laptops

    avatar

    21.09.2009. (02:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se