Komentari

hasu.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • davor

    Hej, evo i tebe nazad. :) Nego, otkud ova tipologija? I što je s brojem 28 (znam da je imao neku ulogu kod pitagorovaca, ali sam zaboravio koju)?

    avatar

    10.08.2007. (11:44)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Evo, namjeravao sam ovo postaviti u sedmom mjesecu ali nikako da se "skockam" pa da složim to što je, konačno, nekako ispalo.
    Ovih 28 različitih oblika ponašanja nisu izloženi kao tipologija. Njih može biti beskonačno mnogo. Bilo bi zgodno da neko nastavi sa nizanjem. Slučajno sam ih odabrao 28, trudeći se da što potpunije ilustriram tri tipa ponašanja. Sva tri tipa su podjednako zastupljena i pomiješani su međusobno. Sve izgleda poput zagonetke. Treba odrediti koji brojevi pripadaju pojedinom tipu. Prenio sam to iz svoje Etike I. Kao izvor mi je poslužila jedna knjiga komunikologa Pavla Brajše. Njegov veoma opširan materijal sam stilizirao i prilagodio svojim (didaktičkim) potrebama. Kojim se on izvorima služio, to trenutno ne mogu reći, jer mi knjiga nije dostupna.
    Ne znam što 28 znači kod pitagorejaca. A baš sam se trudio da odaberem broj koji ne upućuje na neko značenje. Sad vidim da je to jako teško. Kad se u svom odnosu prema svijetu podignemo na paradigmu prema kojoj brojevi imaju smisao i značenje iznad onog pukog kvantitativnog, svaki broj nešto znači. Isti brojevi mogu imati različita značenja što je određeno sustavom unutar kojeg se tumače i razumijevaju. Ta paradigma nam ne treba uvijek. Moramo se moći spustiti i na puku kvantitativnu razinu. To je slučaj naprimjer kod fizičara koji su ujedno i filozofi. Ima filozofa i znanstvenika koji ispadaju iz prave mjere u jednu od krajnosti. Evo, ovo može poslužiti za tri nova primjera na listi oblika ponašanja:

    29. Sve što vide za njih ima simboličku vrijednost pa gube odnos prema konkretnim stvarima. Tako u svakom broju vide nešto simboličko, pa čak u iznosu mjesečne plače. Važnije im je da je taj broj lijep, pun dubokog smisla, nego da je što veći.
    30. Sve shvaćaju doslovno. Slijepi su za uvid bilo kakvog dubljeg smisla onog što im se događa. U brojevima vide samo kvantitativnu odredbu, duljinu, širinu, visinu; težinu; kolikoču...Baš ih briga što broj hoće biti ne samo ono čime se manipulira, što on hoće biti ono što on zaista jest. Oni ne mogu razumjeti da je pitanje o onom jest broja pitanje o jest svakog bića i o jest po sebi, o istinitom, dobrom, lijepom.
    31.Imaju podjednaki smisao za činjenično i vrijednosno. Razlikuju jedno od drugog i u svakome se podjednako dobro snalaze. Suvereno ulaze i izlaze iz jednog u drugo. Što dublje uđu u činjenično to se više mogu popeti u ono vrijednosno. Brojeve koriste u logistici a puno njihovo značenje i smisao razumiju u aritmetici koja ih vodi do dijalektike

    avatar

    10.08.2007. (14:25)    -   -   -   -  

  • Helada

    Koliko znam, 28 je tzv. savršeni broj jer je zbroj svojih manjih djelitelja. Mislim da se otkriće savršenih brojeva pripisuje Pitagori. Postoji još neka pitagorejska simbolika u vezi s brojem 28?

    avatar

    17.08.2007. (19:27)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ne znam što kažu pitagorejci, ali broj je svakako značajan. Povezan je sa mjesečevim ciklusom. Mjesec ima četiri mijene od kojih svaka traje od prilike sedam dana. Ukupno: 28. Time je određen ritam ljudskog života. To su tjedni i mjeseci koje brojimo. No zbog potrebe da u igru uključimo i okretanje zemlje oko sunca broj dana u mjesecu povećavamo za dva ili tri dana. Thomas Mann je u svom romanu Josip i njegova braća astronomske datosti uklopio u jedno spekulativno tumačenje razumijevanja broja kod starih naroda.

    avatar

    18.08.2007. (15:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    zapamti Viviana... :)

    Razlika između 3,236 068 i 3,145 892 je u stotinkama - tanja od najtanje vlasi kose. Oko će je teško zamijetiti, ali račun koji traži precizan duljinski odnos i um koji traži distinkciju duljinskog odnosa i sklada se ne daju varati.

    "naježila" sam se čitajući ovo. Cijeli post sam pročitala pažljivo, shvatila sam bit s iznimkom sasvim male ( ali ipak ) nesigurnosti kada si napisao: "onaj isti moment spram kojeg je ono postavljeno izvan sebe", jer su kod mene na djelo stupile neke asocijativne poveznice s jednim drugim kontekstom ( pojam "čulnog raspona" ) unutar umjetnosti gdje se također spominje nešto slično a što nisam jasno shvatila pa bih ti bila zahvalna ako bi mi ovo malo pojasnio. :) Naime, shvaćam "kružno kao momenat unutar cjeline", osobito u kontekstu cijelog teksta, njegove cjelovitosti, ali nisam sigurna da ga ispravno shvaćam ovako izolovanog ( ili ovako kako sam ga ja izolovala ): "onaj isti moment spram kojeg je ono postavljeno izvan sebe... " Voljela bih znati ako trebam nešto znati a ne znam. :)
    Inače, crteži su impresivni a crtež 2. fascinantan. Fascinantno je ono što se otkriva.... savršena mala školjka ili ljuštura puža. Gotovo pa da mu mogu osjetiti unutrašnje meko središte, gdje se predao svom ljupkom, mekušastom snu....

    avatar

    02.09.2007. (21:01)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Viviana, pokušati ću to objasniti pomoću crteža 1. i 2. Četvrtina kružnice u kvadratu predstavlja cjelinu kružnog. Cjelina kružnog nosi u sebi pravo i kružno. Pretpostavljam da imaš problem vidjeti razliku između kružnog kao cjeline (četvrtina kružnice) i kružnog kao dijela te cjeline. Na crtežu 2. je pokazano kako cjelina kružnog (kružni luk odnosno četvrtina kružnice) izlazi u stranicu pravokutnika koji tim izlaženjem nastaje. Ta stranica ima dva dijela. Kraći je u prvom kvadrantu. E, to je kružno. Duži je u drugom kvadrantu.To je pravo. Ono se nalazi u stranici kvadrata, odnosno polumjeru kružnice.
    Možda je sad jasnije što znači "onaj isti moment spram kojeg je ono postavljeno izvan sebe"
     Cjelina kružnog, četvrtina kružnog luka, nosi u sebi pravo koje odgovara stranici kvadrata. A isto takvo pravo nalazi se van cjeline kružnog i to u stranici kvadrata u kojem je ona smještena.
    Zamisli da je cjelina kružnog zatvorena u kvadratu kao u nekoj tamnici i hoće van. Pravo koje je van nje ona doživljava kao prepreku koju mora maknuti. Izlazi van tako da se bori protiv te prepreke. Dogodit će se izlazak u kojem će se osloboditi prepreke. Ali uništavajući nju uništava i samo sebe. Izlazak u kojem se ona bori protiv prava nije pravi izlazak. Dogodio se zato jer cjelina kružnog ne poznaje sebe. Ono ne zna u da u sebi nosi jedno isto takvo pravo kakvo je ono koje ga zatvara. Boreći se protiv njega bori se protiv nečeg što u sebi nosi. Kad to shvati onda se može dogoditi izlazak koji je prikazan na crtežu 2.
    Stvari sam dosta pojednostavnio. Taj izlazak nije tako jednostavan i mnoge su prepreke na njegovom putu. Sjeti se prve rečenice Hesseovog Demijana: "Htio sam samo pokušati živjeti ono što je samo htjelo izaći iz mene. Zašto je to bilo tako teško?"

    Cjelina kružnog je prema stranici kvadrata postavljena u zlatnorezni odnos. Taj isti odnos nalazi se i unutar cjeline kružnog, odnosno pravog i kružnog u njoj. I kad cjelina kružnog izlazi uspostavlja zlatnorezni pravokutnik. Čudesna je ta njegova spirala. Prekrasno kažeš - izvire iz mekušastog sna. Kad se Durerova grafika pogleda unutar novog okvira pokazuje se da takva spirala izlazi iz gornje posude pješčanog sata Možemo je pratiti kako u velikom luku izlazi iz prostora slike. Druga je mogućnost da uvire u prostor malog anđela koji spokojno sjedi na mlinskom kamenu i rezbari prozor koji probija zid iza kojeg je svijet o kojem govori tvoja baka.

    avatar

    02.09.2007. (22:33)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iznimno sam ti zahvalna na ovom objašnjenju. Ne samo da mi je mnogo jasnije vizualno opažajući one momente koje nisam u prvom navratu, i uspostavljajući jedan novi logični red, nego i afektivno. /Novi/ pogled možda upravo na način cjeline kružnog izlazi izvan sebe u /kao takav/ pogled koji tim izlaženjem i nastaje.

    Nisam mogla prvobitno pojmiti to izlaženje, što to točno znači, u kojem prostoru /izvan/, kako.... ali sada mi je mnogo jasnije, s tim - da bih se morala navratiti još koji put utvrđivati gradivo. Vjerujem da je ovo najjednostavnije moguće koliko si to uspio pojednostaviti da bi nam učinio što prihvatljivijom i razumljivijom ovu problematiku. Hvala ti puno i na Hesseovoj rečenici, potom na slikovitom opisu cjeline kružnog u tamnici... Hvala i za sliku vlasi kose :) i svemu napisanom a što sam propustila reći u prvom komentaru. Moja baka mi nije mogla povjeriti ništa dragocjenije u zaostavštinu....

    avatar

    03.09.2007. (00:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... dok čekamo Luciju... :) Milje, ako smijem pitati a interesira me tvoje mišljenje o jednoj stvari - što misliš o kubizmu kao likovnom pravcu odn. o kubizmu kao konceptualnoj a ne perceptivnoj umjetnosti i u kakvom su odnosu eventualno Zlatni rez i kubizam? ( Pikasove kompozicije )

    avatar

    18.09.2007. (10:49)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Kubizam uz nadrealizam i apstraknu umjetnost od posebnog su značaja u mom pokušaju što prihvatljivije i učinkovitije impostacije problematike kruga (i zlatnog reza koja pripada istom sklopu). No, do sada nisam imao hrabrosti o tome (izuzev o nadrealizmu) pisati. Držim to u sebi. Strah me o tome progovoriti. Bojim se da ne izazovem još veću zabunu. U knjizi Otkriveno lice kruga napisao sam nekoliko rečenica o jednoj Picassovoj slici koja predstavlja rekonstrukciju Durerove Melencolia I i svojevrsni umjetničko likovni pokušaj razrješenja kvadrature kruga. Neizmjerno više pozornosti sam posvetio Magritteovoj rekonstrukciji iste grafike i njegovom pokušaju razrješenja istog problema. Tako sam izbjegao temu kubizma. Posjetilac Davorovo bloga, Algon nedavno je u jednom svom postu progovorio o Gospođicama iz Avinjona i gotovo me naveo da se uključim u diskusiju. Jedva sam se suzdržao. Na ovaj tvoj poticaj, Viviana, se ne mogu oglušiti ali ne znam koliko ću biti prihvatljiv (za sudjelovanje u razgovoru o temi podesan) i razumljiv.
    Sa kubizmom na slikarsko platno dolazi vrijeme. Ono poput Kronosa koji guta svoju djecu razara sadržaj i u prvi plan stavlja formu, njezinu snagu i izražajnost. Dvodimenzionalnost, površina se rastvara i to ne u korist volumena, trodimenzionalnosti već onog što ja zovem događanjem kruga. Pogledajmo još jedanput crtež 2. Picasso je uspio aktivirati ono što ne mogu matematičari zbog zatvorenosti svoje problematike u geometrijsku dimenzionalnost (radilo se o dvodimenzionalnosti, trodimenzionalnosti , višedimenzionalnosti, svejedno jer se uvijek radi o geometrijskoj dimenzionalnosti). Picasso je uspio aktivirati kružnu dijagonalu kvadrata, pokazati kako ona izlazi van i pto se pritom događa. Slikajući kubistički ukazao je na apsurd svođenja (govorimo metaforički) kružnog na duljinu. Ona izlazi van u neku dužinu ali ta dužina nije njena duljina. (Grudi djevojaka iz Avinjona ne izgledaju kao grudi, ali mogu biti erotski izazovnje od najuspjelijih prikaza nekih zaista erotski izazovnih grudi.) Između te dužine u koju izlazi kružna dijagonala (zlatnorezna proporcionalnost) i njene duljine (pi/2) beskonačni je zijev, ali za Picassa to je jedna tanka nit, jer on ga u svojoj kreaciji zna i može savladati.

    Čekamo Luciju! Tko zna, možda joj je u otvorenosti suncem obasjanog Hvara (i onda kad se ono skiriva iza gustih oblaka) tako dobro i lijepo da se i ne namjerava vratiti u ovu našu kontinentalnu tamnicu.

    avatar

    19.09.2007. (11:42)    -   -   -   -  

  • Fluktuacija

    (I mene je silno zanimao odgovor na Lucijin komentar. Sjetio sam se predavanja u kojem ste govorili kako su učenici koji su s vama išli u posjet muzeju promatrali Picasso-ve slike poput svinja biserje :) [možda malo pregruba usporedba s moje strane, a i definitivno licemjerno pošto bih se savršeno uklopio k njima])

    avatar

    19.09.2007. (20:48)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Da, sjećam se zbunjujućih i površnih reakcija učenika pred izloženim Picassovim crtežima. Imali su osjećaj da ih veliki umjetnik vuče za nos, što su otvoreno i pokazivali. No, bilo je onih koji su se u crteže pozorno zagledali i sa velikim zanimanjem ih promatrali. Mnogi nisu bili uvjerljivi. Jednom otkačenom je to "uživanje u umjetničkom djelu" bilo izvor nadahnuća za veoma uspjeli performans. Postavio se pred posve prazni zid i promatrao ga nekoliko minuta glumeći duboku kontemplaciju. Izveo je to tako dobro da je teško bilo odrediti da li u pitanje postavlja Picassovo stvaralaštvo ili estetski doživljaj prisutnih posjetilaca ili možda radi nešto što bi i sam Picasso potpisao.

    avatar

    19.09.2007. (23:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ne mogu ti reći koliko mi je ovo bilo važno čuti. :))))) A i ja sam se jedva usudila pitati tebe, razmišljala sam već neko vrijeme da li da da ili ne.... I sad sam zadovoljna da sam te pitala. :) Dogodilo se naime, da sam u jednom tekstu kojeg sam pisala samo za sebe ( kažem dogodilo se jer kada počnem pisati obično ne znam kamo će me to odvesti ) kao svojevrstan bunt u odnosu na teorijsku filozofsku misao i ideje... stigla do kubizma -. njegovih autentičnih formi u očitovanju razbijenog pa ponovno sastavljenog sadržaja / ondje gdje su te forme u svojim pomaknućima i iskliznućima ( rezovima ) upravo esencijalne - prouzrokovane kolanjem aktivne i žive supstance u suodnosu beskonačnog i konačnog / za uvid u stvarnost, ili ono što jest. :)
    Međutim, pošto ni do sad ne bih znala točno artikulirati ono što bih htjela i što mi je za sad samo u obrisima, jako sam zainteresirana čuti što više o kubizmu u tvojoj interpretaciji, kako bih o svemu mogla razmišljati.
    Kažeš, Milje, i da " s kubizmom na slikarsko platno dolazi vrijeme. " Smijem li reći da dolazi Čovjek/ ljudsko biće? Ili je možda bolje reći, stvarnost koju čovjek ( umjetnik ) spoznaje u jednom trenutku kada možda spoznaje svu veličinu ( formulu, ključ ) svoje bespomoćnosti i svoje snage, moći svladavanja, upravo kroz nju.

    avatar

    20.09.2007. (12:18)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Kubisti rastavljaju na elementarno i ponovo slažu, pokazujući pritom kako su momenti stvarnosti povezani iznutra. Onome tko može takvo što gledati oni omogućuju da to unutrašnje životni tok, vrijeme povezivanje prati. Kubisti također slažu elemente, (npr. kristale, dijelove nekih predmeta) koji često nemaju nikakve veze s onim što namjeravaju složiti. Poznavajući unutrašnji životni tok, oni stvaraju sklopove koji ne prikazuju samo te složene dijelove nego (ljudske) svjetove. Ovo „ljudske“ sam stavio u zagradu jer svijet može imati samo čovjek. Vrijeme životni tok, koji ovdje spominjem podrazumijeva ljudsko vrijeme. Ono ne teče mehanički, u njemu se život zadobiva, ali i gubi, umnožava u beskonačnosti svojih božanstvenih manifestacija ali i paklenskih deformacija.

    Otkriveno lice kruga taj životni tok, vrijeme, događanje rastavlja na pravo i kružno, pokazuje njihovu odvojenost ali međusobno približavanje, susretanje, mimoilaženje, neuvažavanje, izopačivanje. Ne samo ono lijepo već i ono ružno, ne samo konstruktivno već i destruktivno. Istina nije samo lijepa. Ona može biti strašna, i načešće jest strašna. Ono što je jedno od drugog odvojeno a jedno drugom pripada, ne dolazi k sebi i k onom drugom tako olako. Najčešće ne dolazi. Ne događa se u svijetu samo ono što je umno, ono što bi se trebalo i moglo događati. To što se u svijetu događa u odnosu na ono što bi se moglo i trebalo događati je najčešće strašno. I to je istina koju treba pokazati.
    Ali pokazivanje istine nije moguće izvan perspektive u kojoj se događa ono što bi se trebalo i moglo događati. Strahota je strahota samo u odnosu na ono što sobom promašuje. Prorok, umjetnik može vidjeti promašaj jer vidi ono čega taj promašaj jest promašaj. Picassove slike su dojmljive, one oduševljavaju jer su "proročke". Prikazuju postojeću stvarnost ukazujući na mogućnost strašnog ali i sretnog ishoda. Na njima je cjelina vremena, ljudskog božanskog ali i demonskog.

    O uvođenju vremena u slikarstvo govori npr. Bronowski u svojoj knjizi "Uspon čovjeka" (ne mogu se sjetiti nekog kompetentnijeg). Kaže on da se na srednjovjekovnim slikam ništa ne događa, da one svojom plošnošću prikazuju stvarnost pod vidom vječnosti (ne razumije ikone i njihovu srodnost sa modernim slikarstvom koje se opet vraća plošnom prikazivanju.) Renesansne slike, kaže on, pokazuju neki događaj. Predočuju nam određeni trenutak, najčešće pun napetosti (npr. Leonardo prikazuje trenutak kad Isus kaže učenicima da će ga jedan od njih izdati). Stvaranje tog dojma se veže uz postupak perspektive, prikaz unutrašnjih proživljavanja preko izraza lica, pokreta ruku. Od značaja je i proporcija (zlatni rez). Svega toga nema u kubizmu, a vrijeme koje dolazi na kubistička platna nije ono na koje Bronowski otkriva u renesansnom slikarstvu.
    Picasso kao da se trudi ne ukazivati na duševna raspoloženja prikazanih likova. Lica, pokreti ruke ne govore o nekim unutrašnjim proživljavanjima. On svojim priakazom ne želi oponašati i trudi se da to shvatimo i da svoju pozornost skrenemo na nešto sasvim drugo. Također odbacuje sve konvencije tradicionalne ljepote, prezire pravila koja bi je trebala uspostaviti. Zlatni rez, ukoliko pod njim podrazumijevamo odnos među veličinama, kod njega nema nikakvog značaja. Ali zlatni rez kod Picassa jest prisutan, i to u onom značenju koje se izlaže u Otkrivenom licu kruga.
    Da podsjetim, zlatni rez omogućuje izricanje, interpretaciju onoga što se u krugu događa (životnog toka, ljudskog vremena, svijeta). To izricanje se ne može dogoditi ako tražimo duljinski odnos kružnice i promjera. Treba nam jedan drugi duljinski odnos (zlatni rez) koji nema veze sa duljinskom odnosom unutar kruga ali ima veze s onim što se u krugu događa. Preko njega ćemo izreći što se u krugu događa tako da ćemo to interpretirati. Iz četvrtine kružnog luka na crtežu 2. ne izlazi duljina kružnog luka već ono što se u kružnom luku nalazi (za onog tko to može vidjeti). Isto tako Picasso zna da istinu o čovjeku i svijetu svoga vremena neće izreći slikarskim oponašanjem onoga što mu oči vide. On zna i može prikazivati realistički, pa i naturalistički i takvim prikazom pogoditi neku istinu. To mu dođe kao da se trudi u prikazu nekog kruga što više se približiti duljinskim i površnim odnosima unutar njega. To jest neka istina o krugu, doslovna istina koja zbog svoje doslovnosti ne može biti istina. (Zato krug i neda da mu se takva istina uspostavi – svaka vrijednost opsega ili površine kruga samo je aproksimativna) Izraz istine će biti moguć ako odustanemo od doslovnog prikazivanja i priklonimo se jednom drugom – prikazivanju u kojem se ne pokazuje onako da oku bude prepoznatljivo, već se interpretira tjerajući oko da gleda na sasvim novi način.

    avatar

    22.09.2007. (10:35)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Ovo zadnje u prethodnom komentaru rečeno vraća nas na moj prvi post. Tamo stoji:

    Autentičnu dimenzionalnost kruga ne predočujemo onako kako se predočuje geometrijska dimenzionalnost. Ona je određena odnosom kružnog i pravog. Onaj tko ne može pratiti različita odnošenja momenata kruga ne može se kretati unutar te dimenzionalnosti. A vrijedi i obrnuto: onaj tko se ne može kretati unutar te dimenzionalnosti ne može vidjeti odnošenje momenata kruga. Poteškoća je u tome što se «oči uma» teško navikavaju da dimenzije prostora i vremena kruga gledaju posredstvom odnošenja momenata njegovog događanja. To je jedan sasvim novi jezik. Treba njime progovoriti a zatim se u tom govoru sve više usavršavati. Progovorit ćemo onog trenutka kad shvatimo da je krug odnošenje međusobno suprotstavljenih ali jedan drugom pripadajućih momenata – kružnog i pravog, onog trenutka kad te momente «ugledamo» i kad njihov odnos počnemo pratiti.


    Viviana, hvala ti sto si me potakla na ovo pisanje. Dobro se nakon ovog osjećam jer sam izrazio nešto (barem sebi) što prije nisam mogao. Volio bih da ovo i Tebe pokrene u tvojim razmišljanjima, a još više da to negdje možemo pročitati.

    avatar

    22.09.2007. (10:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    I opet da kažem, iznimno hvala. :))))

    Izdvojila bih kao za sebe važne: " ... pokazivanje istine nije moguće izvan perspektive u kojoj se događa ono što bi se trebalo i moglo događati. "
    " zlatni rez omogućuje izricanje, interpretaciju onoga što se u krugu događa (životnog toka, ljudskog vremena, svijeta). "

    ove dvije okosnice oko kojih se spleće i omata tkivo svega čemu se udahnjuje život. Sad mi je i mnogo jasnije kamo, ili bolje reći - kako - gledati.

    Također, osim ovog što sam izdvojila i samoj sebi označila kao point, izuzetno mi je dragocjeno i sve drugo što si napisao. Kao da sam na nekom satu koji mi svojim sadržajem i značajnošću, meni samoj otkriva kako sam imala sreću prisustvovati mu. Sve više, želim sebe pronaći u nečemu što je doista izvor, utjecati mu se. Ili možda bolje reći, otvaram mu se. To je sve što mogu. I možda sve što i treba i može se događati.... Unutar te perspektive, sve što me " nadilazi " proizilazi iznutra. I izlazi kao ono što se u kružnom luku nalazi

    Hvala ti za ovaj sat umjetnosti, Milje. :)

    avatar

    25.09.2007. (14:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    A ovo mi je još važnije ( zapravo sve je važno :) ): " Progovorit ćemo onog trenutka kad shvatimo da je krug odnošenje međusobno suprotstavljenih ali jedan drugom pripadajućih momenata – kružnog i pravog. "

    Nadam se da ću stići do nečeg što bi meni samoj bilo značajno, a onda možda to negdje i napisati. Hvala ti za trud, i razmišljanja koja si ovdje izložio.

    avatar

    25.09.2007. (14:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...