početi ću od kraja, da ne robujem klasičnim stereotipima. ne volim ih. mrzilac sam stereotipa.
nećeš to biti njoj, već sebi. ono što bilo tko od nas čini drugima, svejedno zbog kojih intencija, čini i sebi. prvi, drugi, i treći armin-njutnov aksiom. ova duboka, je plitka i pitka kao fraza, ali istinita kao posljedica i konkluzija. apercepcija i percepcija interferiraju udruženim snagama.
biti ćeš mentor samome sebi, a to je najteže od svega. ali to i nitko ne može biti, doli ti sama sebi. i ima u tom orođavanju, u tom mentorstvu, čari i slasti, ali i muke, i pathosa, i kušnji, i naravno, pleonazama.
oroditi samoga sebe, biti i otac i majka, novo orođenom sebi, novo orođenom mentalu. transcendirati u velikom broju stvarnosti, a pače u onoj najvrijednoj, stvarnosti, onoj našeg duha.
pročitao sam tvoja tri posta, i baš večeras komentar kod moljca, i ovo pišem ad hoc, zbog one, tri muhe jednim udarcem. a mogao bih i roj muha sa tim istim udarcem.
dakle, da konačno krenem iz digresije. obožavam ih naime. ja volim pamet, i volim duh. ma čiji bili, ma kome pripadali. i kada ih osjetim, oboje, osjetim i ushit, ali i poriv, da to kažem.
dakle, to bješe povod, a uzrok, leži u meni, i pleonastično ću ga ostaviti implicitnim i neizrečenim.
kako je samo lijepo susretati, ma gdje to bilo, duh koji plijeni, i koji zna, pa makar to bilo i ovdje, i u ove sitne sate.
nadam se da nisam preozbiljan, ili preudvoran, jer mi to nije ni bila namjera, već sam samo podijelio sa tobom trenutak prepoznavanja, potpuno bespolno, i vrlo namjerno.
P.S. čini mi se da je to izjavila coco chanel, parafraziram. ako se o ukusima ne raspravlja, o neukusu se to može. a vezano uz tvoju mlađahnu kolegicu.
23.07.2007. (01:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnoge sam kušnje, sama sebi, nametnula, isprva neiskustvom i zaigranošću, radoznalošću i naravno, blesavošću što je prati. Pala sam. I ustala. Zatim pala opet, još dublje. I ustala. I pala još jednom i još jednom... trajalo je to moje padanje i ustajanje, izgubila sam se i pronašla stotine puta dok nisam shvatila da proces pronalaženja traje cijeli život, to nije faza koju mogu proći i završiti, dati prilog svojim godinama uz riječi: "Sad sam dovršena, poznajem se, znam tko sam." Užasnulo me kad sam shvatila da nemam pojma. Sve što sam mislila da znam o sebi postalo je upitno, nedorečeno, nesigurno. Zato sam se u tom strahu, lutajući hodnicima vlastite duše, upoznavajući sve one koji u njoj žive a nose moje ime, oslonila na jedinu konstantu koja se nije promijenila, koja me nije izdala, iznevjerila. Srce. Ono zna tko sam ja čak i kada ja ne znam, kada ja sumnjam, kada se bojim i skrivam, ono me pronađe i šapne mi da se prisjetim.
Bila sam mnogo ljudi, oni kojima želim biti i mnoge kojima sam željela pobjeći. A kako i kuda kad svi oni liježu samnom u isti krevet, na isti jastuk, traže odgovore od iste pameti ali kad ih ne dobiju, tješe se u istome srcu. Da, zato sam taj mentor, sam sebi. A tko će drugi? Da kažem kako bi voljela imati nekoga uz sebe da me uči životu i mudrostima u njemu, lagala bih. Možda mi je na trenutke to ponekad i krivo, teško je biti sam, možda je to što činim nemoguće i sasvim umišljeno, možda griješim... ali ne. Sve odgovore koji tražim, doći će za mene, ja to znam. Ono čemu me moja vlastita metamorfoza naučila, oaza je stpljenja. Daleko sam od mudrosti ali na njenom sam putu, nadam se iskreno jer srce mi govori da je tako. A ja ga slušam pozorno, kao sluga svog gospodara, i iako me ponekad košta tuđih mišljenja, ja sam ona koja uz njega spava i ne želim mu biti ništa drugo doli najbolja volja.
Kolegicu su naučiti ponečemu, a sebe, da armine, imaš pravo, mnogo više. To je i cilj, ali time, razmišljam, što više sebe, to opet više druge i tako naprijed. Samo naprijed, za mene više nema nazad. Tamo sam bila i sebe vratila.
24.07.2007. (00:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kod bele hamvasa sam procitao jednu pascalovu rečenicu. " Tu ne me chercherais pas, si tu ne me possedais; ne bi me tražio da nisam u tebi. pascal je tu mislio na boga, a ja mislim, to sam već odavno napisao, da su oni samo uzorni arhetip, onoga što bi mi sami trebali biti. uvjeren sam u to. mi bi trebali tražiti ne sebe same, već boga u sebi, ono najlepše i najbolje u sebi, božanske atribute koje posjedujemo, mi dedivinizirani smrtnici, kako to miroslav veli. to je naša ananka, naš usud, kada smo mentori.
i tu dolazim do još jednog pojma koji sam pronašao kod bele, a to je pojam epiphoitesis-a. nisam ga našao kod našeg bratoljuba, a bela ga je pak pronašao kod dionizija aeropaga. taj pojam govori o dječjem odnosu prema bogu, o čistoći, o božanskom djetinjstvu, o jednom načinu.
u tom mentorstvu, mi bi se trebali ponašati kao dijete koje voli, čisto i čista srca. i to sebe, boga u sebi. jer u nama je izvorište ljubavi, i prema sebi, i prema drugima. a dijete ljubi čisto i bez primisli.
naravno, po svom sam običaju vulgarizirao, i belu, i taj pojam epiphoitesis-a, i pragmatično ga iskoristio, sebi u korist. mislim da se ni on, a ni dionizije areopag neće ljutiti, ni okretati na svojim vječnim posteljama zbog toga. toplo se tome nadam.
mentor ne bi smio biti strog, već blag i pun ljubavi. i to ne bi trebalo smetnuti sa uma.
a samost o kojoj pišeš je odabir duha, ne nemoć, samo logično stanište. i to nije kletva, već blagoslov. jer to je način na koji se traži. biti sam u sebi, biti samost, jest privilegija tragalaca, jer kada ideš na takav put ne nosiš prtljagu.
samo ono famozno, omnia mea mecum porto.
nadam se da ti nisam zazvučao učeno ili ozbiljno, jer ja to nisam. ni jedno ni drugo. ja sam samo tragalac. poput tebe.
24.07.2007. (02:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolegice mico. kako je samo lijep ovaj svijet;) a knjige su učene. pogotovo one debele. nahranjene su i site znanja;) volim ih i obožavam. što deblje, to ljepše. tu sam amedeo modigliani.
25.07.2007. (00:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
početi ću od kraja, da ne robujem klasičnim stereotipima. ne volim ih. mrzilac sam stereotipa.
nećeš to biti njoj, već sebi. ono što bilo tko od nas čini drugima, svejedno zbog kojih intencija, čini i sebi. prvi, drugi, i treći armin-njutnov aksiom. ova duboka, je plitka i pitka kao fraza, ali istinita kao posljedica i konkluzija. apercepcija i percepcija interferiraju udruženim snagama.
biti ćeš mentor samome sebi, a to je najteže od svega. ali to i nitko ne može biti, doli ti sama sebi. i ima u tom orođavanju, u tom mentorstvu, čari i slasti, ali i muke, i pathosa, i kušnji, i naravno, pleonazama.
oroditi samoga sebe, biti i otac i majka, novo orođenom sebi, novo orođenom mentalu. transcendirati u velikom broju stvarnosti, a pače u onoj najvrijednoj, stvarnosti, onoj našeg duha.
pročitao sam tvoja tri posta, i baš večeras komentar kod moljca, i ovo pišem ad hoc, zbog one, tri muhe jednim udarcem. a mogao bih i roj muha sa tim istim udarcem.
dakle, da konačno krenem iz digresije. obožavam ih naime. ja volim pamet, i volim duh. ma čiji bili, ma kome pripadali. i kada ih osjetim, oboje, osjetim i ushit, ali i poriv, da to kažem.
dakle, to bješe povod, a uzrok, leži u meni, i pleonastično ću ga ostaviti implicitnim i neizrečenim.
kako je samo lijepo susretati, ma gdje to bilo, duh koji plijeni, i koji zna, pa makar to bilo i ovdje, i u ove sitne sate.
nadam se da nisam preozbiljan, ili preudvoran, jer mi to nije ni bila namjera, već sam samo podijelio sa tobom trenutak prepoznavanja, potpuno bespolno, i vrlo namjerno.
P.S. čini mi se da je to izjavila coco chanel, parafraziram. ako se o ukusima ne raspravlja, o neukusu se to može. a vezano uz tvoju mlađahnu kolegicu.
23.07.2007. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
Mnoge sam kušnje, sama sebi, nametnula, isprva neiskustvom i zaigranošću, radoznalošću i naravno, blesavošću što je prati. Pala sam. I ustala. Zatim pala opet, još dublje. I ustala. I pala još jednom i još jednom... trajalo je to moje padanje i ustajanje, izgubila sam se i pronašla stotine puta dok nisam shvatila da proces pronalaženja traje cijeli život, to nije faza koju mogu proći i završiti, dati prilog svojim godinama uz riječi: "Sad sam dovršena, poznajem se, znam tko sam." Užasnulo me kad sam shvatila da nemam pojma. Sve što sam mislila da znam o sebi postalo je upitno, nedorečeno, nesigurno. Zato sam se u tom strahu, lutajući hodnicima vlastite duše, upoznavajući sve one koji u njoj žive a nose moje ime, oslonila na jedinu konstantu koja se nije promijenila, koja me nije izdala, iznevjerila. Srce. Ono zna tko sam ja čak i kada ja ne znam, kada ja sumnjam, kada se bojim i skrivam, ono me pronađe i šapne mi da se prisjetim.
Bila sam mnogo ljudi, oni kojima želim biti i mnoge kojima sam željela pobjeći. A kako i kuda kad svi oni liježu samnom u isti krevet, na isti jastuk, traže odgovore od iste pameti ali kad ih ne dobiju, tješe se u istome srcu. Da, zato sam taj mentor, sam sebi. A tko će drugi? Da kažem kako bi voljela imati nekoga uz sebe da me uči životu i mudrostima u njemu, lagala bih. Možda mi je na trenutke to ponekad i krivo, teško je biti sam, možda je to što činim nemoguće i sasvim umišljeno, možda griješim... ali ne. Sve odgovore koji tražim, doći će za mene, ja to znam. Ono čemu me moja vlastita metamorfoza naučila, oaza je stpljenja. Daleko sam od mudrosti ali na njenom sam putu, nadam se iskreno jer srce mi govori da je tako. A ja ga slušam pozorno, kao sluga svog gospodara, i iako me ponekad košta tuđih mišljenja, ja sam ona koja uz njega spava i ne želim mu biti ništa drugo doli najbolja volja.
Kolegicu su naučiti ponečemu, a sebe, da armine, imaš pravo, mnogo više. To je i cilj, ali time, razmišljam, što više sebe, to opet više druge i tako naprijed. Samo naprijed, za mene više nema nazad. Tamo sam bila i sebe vratila.
24.07.2007. (00:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
kod bele hamvasa sam procitao jednu pascalovu rečenicu. " Tu ne me chercherais pas, si tu ne me possedais; ne bi me tražio da nisam u tebi. pascal je tu mislio na boga, a ja mislim, to sam već odavno napisao, da su oni samo uzorni arhetip, onoga što bi mi sami trebali biti. uvjeren sam u to. mi bi trebali tražiti ne sebe same, već boga u sebi, ono najlepše i najbolje u sebi, božanske atribute koje posjedujemo, mi dedivinizirani smrtnici, kako to miroslav veli. to je naša ananka, naš usud, kada smo mentori.
i tu dolazim do još jednog pojma koji sam pronašao kod bele, a to je pojam epiphoitesis-a. nisam ga našao kod našeg bratoljuba, a bela ga je pak pronašao kod dionizija aeropaga. taj pojam govori o dječjem odnosu prema bogu, o čistoći, o božanskom djetinjstvu, o jednom načinu.
u tom mentorstvu, mi bi se trebali ponašati kao dijete koje voli, čisto i čista srca. i to sebe, boga u sebi. jer u nama je izvorište ljubavi, i prema sebi, i prema drugima. a dijete ljubi čisto i bez primisli.
naravno, po svom sam običaju vulgarizirao, i belu, i taj pojam epiphoitesis-a, i pragmatično ga iskoristio, sebi u korist. mislim da se ni on, a ni dionizije areopag neće ljutiti, ni okretati na svojim vječnim posteljama zbog toga. toplo se tome nadam.
mentor ne bi smio biti strog, već blag i pun ljubavi. i to ne bi trebalo smetnuti sa uma.
a samost o kojoj pišeš je odabir duha, ne nemoć, samo logično stanište. i to nije kletva, već blagoslov. jer to je način na koji se traži. biti sam u sebi, biti samost, jest privilegija tragalaca, jer kada ideš na takav put ne nosiš prtljagu.
samo ono famozno, omnia mea mecum porto.
nadam se da ti nisam zazvučao učeno ili ozbiljno, jer ja to nisam. ni jedno ni drugo. ja sam samo tragalac. poput tebe.
24.07.2007. (02:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
Onda znam da ćemo oboje pronaći to što tražimo. Imamo strpljenja, volje i duha. I ljubavi. Za sebe i druge.
P.S. - ako ti nisi učen onda ne znam tko je:))
24.07.2007. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
kolegice mico. kako je samo lijep ovaj svijet;) a knjige su učene. pogotovo one debele. nahranjene su i site znanja;) volim ih i obožavam. što deblje, to ljepše. tu sam amedeo modigliani.
25.07.2007. (00:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Huimol
Kafiristan drzavi u kojoj svaki covjek treba jesti u miru i pice u samsung refurbished laptops
21.09.2009. (03:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...