Nikad nisam razmišljala o sličnosti poezije i znanosti... Ali ima nešto u ovome što kažeš... Vidiš, znanost sam uvijek nekako manje preferirala... Vjerojatno jer mom sanjarskom umu više odgovara poezija, a praktičnost mi je slabija strana... Baš si mi dao razmišljat=) Pitam se kakav bi danas bio naš dan da nije bilo tako velike osobe poput njega... Pozdrav*
18.07.2007. (01:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uzvratni posjet. Zanimljiva teorija. Našem je umu toliko toga "onostrano". Poezija doista može biti put osjećanja svijeta. Yeats je vjerovao da je poezija magija. Nikad to nisam posve razumio. Magija, religija, filozofija, prirodne znanosti, astrologija, numerologija, umjetnost... mnogo je kočija što vode do krajeva svijeta. Ja pišem u tami krajnjeg neznanja. Pokušavam osjećati i naći riječ za osjećaj. Ponekad ne odem dalje od leptira. Ponekad sam zraka, energija, vibracija. Poštujem uređene sustave znanja, ali se držim jedinog što je vrijedno u svakom od nas. U nama su središta Svemira.
(Imate lijep i poticajan blog i ljudi će ovdje pronaći podosta neobičnoga. Ustrajte u tome. Neću sad pitati kakva je Vaša nagrada. Pozdrav.)
18.07.2007. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznimno zanimljivo gledanje na stvar, jako mi se svidjelo. Imaš tek mrvicu neobičan pristup, taman dovoljno da očudiš stvar, a opet da je istovremeno svedeš na nešto normalno izvodeći valjane zaključke.
18.07.2007. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krivo si napisa omogućujući, to je particip sadašnji (triba biti omogućivši - partcip prošli, he he he)! naravno, šalim se! uglavnom, jako dobro (neću reć odlično da se ne umisliš) i dobro si poveza znanost s poezijom, priznajem na taj način shvaćanja znanosti nisam još naiša, a niti razmišlja tako, ali kako je rekla jedna prije mene: ima tu nečega.
18.07.2007. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znanost nekako vecina nas dozivljava samo kao potragu za istinom, a poeziju za ljepotom...ali ima nesto u ovoj tvojoj usporedbi - kako i Keats kaze "ljepota je istina, istina ljepota"
18.07.2007. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo je u kolikoj se mjeri teze postavljene u okvirima neke znanstvene discipline mogu predočiti tipično poetskim sredstvima. Einsteinovo objašnjenje svjetlosti bilo je opisno, ne demantirajući ni potvrđujući ništa prethodno smatrano. Upravo to je nalik poeziji, čiji odgovori uvijek negdje lebde u zraku i čekaju različiti tumača svakog tko poglede prikloni stihovima.
19.07.2007. (08:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo je doći ovdje, i hvala na otrkivanju postojanja ovog bloga, malo se ljudi bavi analiziranjem i razjašnjavanjem, i dodavanjem svog osobnog stajališta svijeta umjetnosti, zanimljivo je sresti istomišljenike, ili one koji razmišljaju na glas, o pitanjima koja su bitna i koja obično zanemarujemo, doći ću opet ovdje i nahraniti svoj duh i zadovoljiti svoju glad za diskusijom, hvala :)
19.07.2007. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poezija, znanost ... djela su čovječja pa tako , kao i u životu- ništa nije samo tako i nikako drugačije! Zanimljivo si postavio paralele književne teorije i fizike ... Pozdrav
19.07.2007. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U mladosti sam se znao zapitati nakon višesatnog pisanja "u dahu", koja je prava mjera života i bilježenja. Marljivo sam odrađivao posliće iz svijeta studentskih kompromisa, činio ono što se moralo i usput skretao sa staza u osjetne digresije dana, bivao pomalo čudan, naoko drag, plemenit, suptilan, a opet duboko nesretan što mi je tako malo ostajalo među prstima. Ono što se ne bi istom zapisalo, bivalo bi već znatno okrnjeno sutradan i jako me zabrinuo obazrivi Gospodar Zaborav, naš prvi štit od ludila preokupiranosti uma. Moja prva bilježnica sa zapisima trenutka zvala se "Pobude". Bila je posve obična, matematička sa zelenkastim kvadratićima, krcata bljeskovima idealista drznika. Prva rečenica "Ja sam čovjek koji govori samo tuđe riječi", nehotice je oslikala sav moj kasniji put. Nemam je više uza se, jer sam je dureći se poklonio najpovršnijoj osobi u svom 4. razredu, kad smo se svi razilazili poslije mature. I danas puno pišem. Nastojim tako i živjeti sve svoje osjetne digresije, i dalje činim kompromise, aktiviram se, zalažem u svemu i svačemu. Imat ću zanimljivu biografiju, ako ništa drugo. Jedino vrijedno što sam ikada zapisao, ostat će ona prva rečenica. Sve drugo pažljivo sprema u svoju crnu kočiju, Divni Gospodin Zaborav, moj jedini prijatelj.
(Oprostite na širini, malo sam se zanio, ali misao bijaše takva da sam je naprosto morao odslijediti do kraja. Lijep pozdrav.)
19.07.2007. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Festina lente!
Kasna je ura.
Meni je vrijeme za poći...
Vjerujem da će me puti sljedeće noći
dovesti do Vaše Oaze...
Osmijeh...
18.07.2007. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
Nikad nisam razmišljala o sličnosti poezije i znanosti...
Ali ima nešto u ovome što kažeš...
Vidiš, znanost sam uvijek nekako manje preferirala...
Vjerojatno jer mom sanjarskom umu više odgovara poezija, a praktičnost mi je slabija strana...
Baš si mi dao razmišljat=)
Pitam se kakav bi danas bio naš dan da nije bilo tako velike osobe poput njega...
Pozdrav*
18.07.2007. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Uzvratni posjet.
Zanimljiva teorija.
Našem je umu toliko toga "onostrano".
Poezija doista može biti put osjećanja svijeta.
Yeats je vjerovao da je poezija magija.
Nikad to nisam posve razumio.
Magija, religija, filozofija, prirodne znanosti,
astrologija, numerologija, umjetnost...
mnogo je kočija što vode do krajeva svijeta.
Ja pišem u tami krajnjeg neznanja.
Pokušavam osjećati i naći riječ za osjećaj.
Ponekad ne odem dalje od leptira.
Ponekad sam zraka, energija, vibracija.
Poštujem uređene sustave znanja, ali se
držim jedinog što je vrijedno u svakom od nas.
U nama su središta Svemira.
(Imate lijep i poticajan blog i ljudi će ovdje
pronaći podosta neobičnoga. Ustrajte u tome.
Neću sad pitati kakva je Vaša nagrada.
Pozdrav.)
18.07.2007. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Hvala na posjeti. O Einsteinu uvijek rado čitam ...Lijepi pozdrav
18.07.2007. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semiotika
Iznimno zanimljivo gledanje na stvar, jako mi se svidjelo. Imaš tek mrvicu neobičan pristup, taman dovoljno da očudiš stvar, a opet da je istovremeno svedeš na nešto normalno izvodeći valjane zaključke.
18.07.2007. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofijasira
krivo si napisa omogućujući, to je particip sadašnji (triba biti omogućivši - partcip prošli, he he he)! naravno, šalim se! uglavnom, jako dobro (neću reć odlično da se ne umisliš) i dobro si poveza znanost s poezijom, priznajem na taj način shvaćanja znanosti nisam još naiša, a niti razmišlja tako, ali kako je rekla jedna prije mene: ima tu nečega.
18.07.2007. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^w^
znanost nekako vecina nas dozivljava samo kao potragu za istinom, a poeziju za ljepotom...ali ima nesto u ovoj tvojoj usporedbi - kako i Keats kaze "ljepota je istina, istina ljepota"
18.07.2007. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
focus
Zanimljivo napisani postovi, zanimljiva poezija, hvala na komentarima
18.07.2007. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milica Šamšalović
Zanimljivo je u kolikoj se mjeri teze postavljene u okvirima neke znanstvene discipline mogu predočiti tipično poetskim sredstvima. Einsteinovo objašnjenje svjetlosti bilo je opisno, ne demantirajući ni potvrđujući ništa prethodno smatrano. Upravo to je nalik poeziji, čiji odgovori uvijek negdje lebde u zraku i čekaju različiti tumača svakog tko poglede prikloni stihovima.
19.07.2007. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m@la
hvala na posjeti.tek sam otvorila blog.moram ga jos malo uredit...pusek
19.07.2007. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
Lijepo je doći ovdje, i hvala na otrkivanju postojanja ovog bloga, malo se ljudi bavi analiziranjem i razjašnjavanjem, i dodavanjem svog osobnog stajališta svijeta umjetnosti, zanimljivo je sresti istomišljenike, ili one koji razmišljaju na glas, o pitanjima koja su bitna i koja obično zanemarujemo, doći ću opet ovdje i nahraniti svoj duh i zadovoljiti svoju glad za diskusijom, hvala :)
19.07.2007. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Poezija, znanost ... djela su čovječja pa tako , kao i u životu- ništa nije samo tako i nikako drugačije!
Zanimljivo si postavio paralele književne teorije i fizike ...
Pozdrav
19.07.2007. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofijasira
zahvaljujem se na komentaru, i što reći nego do sljedećeg čitanja
19.07.2007. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
U mladosti sam se znao zapitati nakon višesatnog pisanja "u dahu",
koja je prava mjera života i bilježenja. Marljivo sam odrađivao posliće
iz svijeta studentskih kompromisa, činio ono što se moralo i usput
skretao sa staza u osjetne digresije dana, bivao pomalo čudan,
naoko drag, plemenit, suptilan, a opet duboko nesretan što mi je
tako malo ostajalo među prstima. Ono što se ne bi istom zapisalo,
bivalo bi već znatno okrnjeno sutradan i jako me zabrinuo obazrivi
Gospodar Zaborav, naš prvi štit od ludila preokupiranosti uma.
Moja prva bilježnica sa zapisima trenutka zvala se "Pobude".
Bila je posve obična, matematička sa zelenkastim kvadratićima,
krcata bljeskovima idealista drznika. Prva rečenica "Ja sam čovjek
koji govori samo tuđe riječi", nehotice je oslikala sav moj kasniji put.
Nemam je više uza se, jer sam je dureći se poklonio najpovršnijoj
osobi u svom 4. razredu, kad smo se svi razilazili poslije mature.
I danas puno pišem. Nastojim tako i živjeti sve svoje osjetne digresije,
i dalje činim kompromise, aktiviram se, zalažem u svemu i svačemu.
Imat ću zanimljivu biografiju, ako ništa drugo. Jedino vrijedno što sam
ikada zapisao, ostat će ona prva rečenica. Sve drugo pažljivo sprema
u svoju crnu kočiju, Divni Gospodin Zaborav, moj jedini prijatelj.
(Oprostite na širini, malo sam se zanio, ali misao bijaše takva
da sam je naprosto morao odslijediti do kraja. Lijep pozdrav.)
19.07.2007. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hajde!
ah, kako ste se svi vi pozaljubljivali u mene i ostavili ste mi ste puno komentara jer ste se pozaljubljivali u mene! kako ste se pozaljubljivali u mene ja vas obavještavam vas zaljubljene u mene da ja imam novi post koji čete svi vi zaljubljeni u mene pročitati i još čete se više zaljubiti u mene!
značenje mog posta nije inverzivno nego anti inverzivno!
21.07.2007. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...