Ajme!Stvarno se vidi da vas je voljela!Jako me pogodila njena smrt!Posebno su me dirnule one slikice skroz dolje u desnom kutu,tamo na njenom sprovodu.Bila je pravi mali anđeo,i nije joj se smijelo dogoditi to što joj se dogodilo.Ja sam ju poznavala,i....ma ne mogu opisati kako mi fali.Ali budite sigurni da je ona sada na puno ljepšem mjestu.Moja najiskrenija sućut!
15.06.2007. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znam da će ovaj komentar bit kao i svaki drugi,ali osjećam potrebu bar nešto napisati. evo,jako mi je teško išta napisati jer mi je užasno žao. uvijek kad dođem na ovaj blog se rasplačem i osjećam ogromnu tugu. jedino što sigurno mogu reći je da vas je Stela puno,puno voljela što se vidi. a ljubav joj je i istom mjerom bila uzvračena. znam da vam je teško,i da će ona uvijek živjeti u vama. sigurno vas svaki dan gleda sa oblačića i čuva vas. nedostajete i vi njoj sigurno. gospođo drži te se,vi i vaša obitelj ste jaki. moja najiskrenija sućut. pozdrav.
15.06.2007. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZNAM KAKO VAM JE,KADA IZGUBITE TAKO DRAGU OSOBU! SVAKI PUT KADA ČITAM BLOGOVE O STELI RASPLAČEM SE! MOJA SUĆUT! STELA JE STVARNO BILA JAKO SLATKA, ZABAVNA....CURICA! POZDRAV!
15.06.2007. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...VoNchYca...
Prije mjesec dana bila sam na blogu koji je posvećen dečku imenom Roko...čija je sudbina bila ista kao i Stelina...samo što je njega bog uzeo s 12 god... Kad sam gledala taj blog, i čitala na njemu posteve...htjela sam NE plakati, al suze su išle i išle...dane poslije toga bila sam full u bedu... I evo, sve se ponovno događa...kad sam došla i na ovaj blog (kao i na ostala 2 koja su posvećena slatkoj...ma predivnoj Steli) i opet sam u bedu....ZAŠTO BOG K SEBI UZIMA TAKO MLADE OSOBE? Na to pitanje, nema odgovora... mi se moramo pomiriti s time i nažalost nastavit živit dalje bez prisutnosti te osobe (osim u mislima i sjaćanjima)
Jako me dirnuo ovaj blog...zato sam odlučila napravit blog posvećen Steli...premda ju nisam poznavala...i zato mi je full žao, jer to je anđeo...napravit ću još jedan blog o njoj...(i o Roku)...nadam se da vam to ne smeta...(vašoj obitelji i njezinim prijateljima)...javit ću vam adresu!
Veeeliki pozdrav iz Rijeke...drž te se!
Ivona
16.06.2007. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eeeeeeeeeeee.... moja iskrena sućut.... kraj mene su još dvije prijateljice i zajedno pročitamo ove blogove... ja sam ih pročitala 20 puta i nastavljam.... uvijek kad uđem ne mogu odoliti a da ne uđem na taj blog.... jako mi je žao.... ne mogu opisati.... nisam je nimalo poznavala.... ali vi je iskreno volite i prelijepo ste je opisali.... i ja sam saznala da je jako dobra.... jednostavno ne mogu vjerovati.... da vešeg malog anđelčića više nema.... te male ljepotice.... to malo zlato..... ja vas od srca pozdravljam..... i vjerujte mi opet ču vas posijetit... pusa
17.06.2007. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čop
ovo zaista najtužniji blog koji sam vidio...moja najiskrenija sućut...teško mi je komentirat ovako nešto, ali imao sam potrebu...
17.06.2007. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_mama volim te_stella
mamice ja samtu i gledam t e nemoj biti tužna ako ovo čitaš sjeti me se kad sam išla prvi put u trgovinu sama ili kad smo se zajedno igrale ...samo pomisli na mene i odmah ce ti biti lakše......voli te tvoja stelica
18.06.2007. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anamarija
ja sam nastavnica u osnovnoj školi...predajem hrvatski jezik i često posjećujem internet a posebice blogove, pa sam naime slučajno naišla na ovaj blog posvećen voljenom djetetu. Ja sam , kažem možda, trudna otprilike jedan mjesec i veoma očekujem to dijete,i ako bi mu se ikada to dogodilo mene više nebi bilo. Pa se sjetim da u školi ima djece koja me vole i koja su možda vezana za mene i opet pokušam ponovo...stvarno hrabro.
18.06.2007. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OVO JE STVARNO LIJEPI BLOG,POSVECEN MALOJ SLATKOJ CURICI STELI. PREKRASNO SI GA UREDILA I JAKO SI SE LIJEPO POTRUDILA. NISAM POZNAVALA MALU DJEVOJCICU STELU,ALI KAD SAM PROCITALA CLANAK U NOVINAMA JA SAM BILA SOKIRANA. STVARNO DA JE PAZIO KAKO VOZI ONA BI BILA JOS SIGURNO ZIVA I BILA BI KOD SVIJE SESTRE. MOJA ISKRENA SUCUT.
18.06.2007. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najtužniji blog ikada. Moja iskrena sućut!Često ljudi ne shvate kako je teško kada nekoga više nema. Nekoga tko nam ulljpeša život do najmanje sitnice.Često ljudi ne shvate o čemu govore kada govore o smrti... Vidi se da je bila jako voljena. Moja iskrena sućut...
18.06.2007. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka jednog djeteta
ajme suosječam s vama...i ja imam jednu kćer ali ona ima 12 godina...ja neznam kako vi izdržite bez svoje kčerkice... ja bez svoje ne bi mogla... divim vam se jer imate tako puno snage.... žao mi je!
18.06.2007. (22:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je nešto najtužnije što sam vidjela...neznam što reći u ovakvom trenutku osim da mi je jako žao....vaša malena stelica će uvijek biti uz vas i gledat vas sa neba....iskrena sućut!
18.06.2007. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the lost girl in this wor
ne mogu virovat,kako možete,kako imate snage?divim Vam se....ja ne mogu.....jednostavno ne mogu.....imala sam rođaka....Roka....ista sudbina....isto sve....bol....tuga...gorčina....ljutnja....bijes...uzaludna pitanja....odkad ga nema,nema ni mene....i ne mogu više....i ne želim više....tila bi k njemu...i razmišljam o tomu....ali nemam hrabrosti...ja sam samo obična kukavica i osoba koja od24.2.mrzi život i koja ne podnosi više bol....osoba koja čeka da završi svoj život....jer u njemu više nema ništa dobro....ništa lipo....ništa i nikoga što i tko me veseli.....samo čekam da odem k Roku i da nadoknadim sve ovo....jednostavno ne mogu....bojim se....svakim danom sve više....čekam dan kad ću ga vidit....fali mi....punooooo.....volim ga.....da sam bar umisto njega....on je volio život...i ja sam....ali više ne.........ne želim život bez njega....ali imam prijatelje i roditelje i brata....volim ih...i imam podršku od njih i zato ne mogu sama sebi presuditi i ne bi tila,ali želim bit uz njega....ne mogu više....ne ovako....imam tek 15....a već mi fali....kako vi izdržite?jer ja....ne mogu....ili ne želim bez njega.....ne znam....ali samo on mi fali da budem sretna....da sam bar umisto njega,da ja njega barem čuvam,zašto ja ne mogu zaminit i njega i Stellu....ne znam ali bojim se dalje ići,nekako sama....i pitam se je li normalno da razmišljam ovako....ima puno djece i 1dječak me podsjeća na Roka i svaki put kad ga vidim samo što neizustim Roko....a znam da to on nije,ali.....usta sama izgovore...dok se druga dica igraju,ja razmišljam o njemu.....od kada ga nema,ništa mi ne ide,ni škola,ni trening,a kad se zasmijem to nije taj osmijeh i kad se meni neko nasmije,sjetim se njegovog osmijeha i dubokog pogleda koji je u meni ulijevao sigurnost i danas tražim taj osmijeh i taj pogled ili barem zagrljaj,ali nema ga više.....bojim se nastaviti bez toga....bojim.... iako sam saznala da mi je rođak tek kad je umro,ali znali smo se i to dobro,a za njega sam osjećala nešto čudno,neka čudna ljubav....kao bratska....a sad znam i zašto...i željela bi to nadoknadit....ali ovi život ne dopušta....i pravim se jaka...ali znam da moje cure s treninga znaju kako mi je i znam da pate radi mene i pričale smo o tome milijun puta i svaki put kad idemo na teren vidim njegovo ime(neko se potpisa "Roko") i ja jednostavno zastanem,izgubim se,a ne želim,želim dalje jer znam da moram....velika su mi podrška i znam da ih mogu zovnit kad god mi triba ...ali.... ja ne mogu....ne mogu to izdržat....boli....neizdržljivo.....kako Vi izdržite?jel Vam se događa što i meni?molim Vas odgovorite.....jer ne znam šta ću više.....ne znam kako dalje.....znam da nije lako ni Vama bez Stelle,ali Bog uistinu uzima sve najlipše i njadragocijenije sebi,a nama ostavlja samo uspomene koje su vrijedne,ali zašto baš oni?zašto ta dva anđela ne mogu biti s nama?zašto nam je Bog njih oduzeo,zašto kad je znao koliko nam znače?oprostite što sam napisala ovako dug post,ali nadam se da me bar Vi možete shvatiti....opet neka nada....
20.06.2007. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za Rokovu prijateljicu i rođakinju Draga, ja te zaista razumijem i znam o kakvoj boli pričaš jer ju i sama osjećam. Ja na žalost ne mogu bez tableta koje mi je propisao psihijatar. Nekako su me umrtvile i ako slučajno preskočim i zaboravim popiti bude mi jako loše. Psihički naravno. Osim toga redovito odlazim k njemu na razgovore. Ne znam koliko mi to pomaže, ali znam da moram ići i da mi ipak to puno znači. I kao i ti puno puta sam poželjela umrijeti da mogu biti sa Stelom, ja se osjećam kao da sam ju napustila, kao da me zove da dođem k njoj, a ja ne dolazim. Strašan osjećaj, duša me beskrajno boli i čak mi je s vremenom koje prolazi sve teže. No kao što si i sama rekla uvijek imamo nekoga zbog koga moramo živjeti. Nikada si nebi ništa napravila radi moje Tine. Već je jednu tragediju proživjela pa bi ovo bilo kao da ju ja još kažnjavam, to bi bilo previše. Ali ti si mlada i moraš živjeti svoj život. Nema garancija kakav će on biti, ali ti se potrudi da ti bude što ugodniji i ljepši. Tuga je dio života, i nikada neće izaći iz srca, ali tvoju će ublažiti budućnost, danas sutra tvoja obitelj i djeca. Ja sa svojom Stelom pričam u sebi, jednostavno sam ju stavila u srce i s njom pričam kao da je tu. Samo ne radim to na glas jer bi ljudi mislili da sam izgubila razum. A nisam, ja sam samo izgubila smisao i očajnički se trudim da ga nađem. Možeš mi pisati kad god želiš i koliko god želiš. Puno te pozdravljam, Sandra, Stelina mama
20.06.2007. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već sam nekoliko puta bila na ovom blogu, ali sam tek sada odlučila komentirati, jer jednostavno nisam imala hrabrosti. inače, upravo sam završila 7. razred, i ove godine, točnije, jučer, 21.6, prošlo je točno 7 mjeseci otkako me napustio dragi prijatelj iz razreda. imao je samo 13 godina i Bog ga je uzeo sebi. Tih dana razred je bio jako shrvan, a danas, čini mi se da je većina i zaboravila za njega. ali ja to ne mogu. stalno mislim na njega iako se nismo baš dugo znali... suosjećam se s Vama. iako ste vi izgubili kćer, a ja prijatelja. blog je stvarno predivan! stelica je bila preslatka. moja iskrena sućut.
22.06.2007. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.... neznam shto bih rekla.... shvacham koloko je ta bol velika i teshka... i ja sam izgubila svog dechka s kojim sam ila u vezi godinu dana dva dana prije godishnjice bog ga je uzeo k sebi... Dugo sam se osjechala mrtvo i bespomochno... pokushala sam dochi kod njega pokushala sam ichi na nebo ali je ochito da me Bog josh uvijek nezheli... Znam da nije isto izgubiti dechka ili svoje djete... Htjela sam samo ostaviti trag na ovom spomenaru... za preslatkog malog anđelchicha... budite jaki... i izdrzhite to... bol che biti vjechna ali s vremenom che postati svakodnevnica i to tuzhna svakodnevnica.... Moja najiskrenija suchut... Laka joj zemljica....
22.06.2007. (13:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je najtužniji blog ikada...toliko me je rasplakao...uh.... a jadna... moja iskrena sučut... i divim vam se što ste toliko hrabri, i što se nadate povratku te divne male curice... samo budite jaki, a vidim da vam uspijeva....bravo...!*
:D
22.06.2007. (16:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Ajme!Stvarno se vidi da vas je voljela!Jako me pogodila njena smrt!Posebno su me dirnule one slikice skroz dolje u desnom kutu,tamo na njenom sprovodu.Bila je pravi mali anđeo,i nije joj se smijelo dogoditi to što joj se dogodilo.Ja sam ju poznavala,i....ma ne mogu opisati kako mi fali.Ali budite sigurni da je ona sada na puno ljepšem mjestu.Moja najiskrenija sućut!
15.06.2007. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..malla..
e samo da vam se javim...slikice su prekrasne,baš se vidi da vas je voljela...eto toliko od mene...toplo vas pozdravljam,bernarda
15.06.2007. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
4ever happy girl
znam da će ovaj komentar bit kao i svaki drugi,ali osjećam potrebu bar nešto napisati. evo,jako mi je teško išta napisati jer mi je užasno žao. uvijek kad dođem na ovaj blog se rasplačem i osjećam ogromnu tugu. jedino što sigurno mogu reći je da vas je Stela puno,puno voljela što se vidi. a ljubav joj je i istom mjerom bila uzvračena. znam da vam je teško,i da će ona uvijek živjeti u vama. sigurno vas svaki dan gleda sa oblačića i čuva vas. nedostajete i vi njoj sigurno. gospođo drži te se,vi i vaša obitelj ste jaki. moja najiskrenija sućut. pozdrav.
15.06.2007. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbđy
PREDIVAN JE BLOG!!!!!!
15.06.2007. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbđy
ZNAM KAKO VAM JE,KADA IZGUBITE TAKO DRAGU OSOBU! SVAKI PUT KADA ČITAM BLOGOVE O STELI RASPLAČEM SE! MOJA SUĆUT!
STELA JE STVARNO BILA JAKO SLATKA, ZABAVNA....CURICA!
POZDRAV!
15.06.2007. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...VoNchYca...
Prije mjesec dana bila sam na blogu koji je posvećen dečku imenom Roko...čija je sudbina bila ista kao i Stelina...samo što je njega bog uzeo s 12 god...
Kad sam gledala taj blog, i čitala na njemu posteve...htjela sam NE plakati, al suze su išle i išle...dane poslije toga bila sam full u bedu... I evo, sve se ponovno događa...kad sam došla i na ovaj blog (kao i na ostala 2 koja su posvećena slatkoj...ma predivnoj Steli) i opet sam u bedu....ZAŠTO BOG K SEBI UZIMA TAKO MLADE OSOBE? Na to pitanje, nema odgovora...
mi se moramo pomiriti s time i nažalost nastavit živit dalje bez prisutnosti te osobe (osim u mislima i sjaćanjima)
Jako me dirnuo ovaj blog...zato sam odlučila napravit blog posvećen Steli...premda ju nisam poznavala...i zato mi je full žao, jer to je anđeo...napravit ću još jedan blog o njoj...(i o Roku)...nadam se da vam to ne smeta...(vašoj obitelji i njezinim prijateljima)...javit ću vam adresu!
Veeeliki pozdrav iz Rijeke...drž te se!
Ivona
16.06.2007. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~°°NaNa°°~
eeeeeeeeeeee....
moja iskrena sućut....
kraj mene su još dvije prijateljice i zajedno pročitamo ove blogove...
ja sam ih pročitala 20 puta i nastavljam....
uvijek kad uđem ne mogu odoliti a da ne uđem na taj blog....
jako mi je žao....
ne mogu opisati....
nisam je nimalo poznavala....
ali vi je iskreno volite i prelijepo ste je opisali....
i ja sam saznala da je jako dobra....
jednostavno ne mogu vjerovati....
da vešeg malog anđelčića više nema....
te male ljepotice....
to malo zlato.....
ja vas od srca pozdravljam.....
i vjerujte mi opet ču vas posijetit...
pusa
17.06.2007. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čop
ovo zaista najtužniji blog koji sam vidio...moja najiskrenija sućut...teško mi je komentirat ovako nešto, ali imao sam potrebu...
17.06.2007. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_mama volim te_stella
mamice ja samtu i gledam t e nemoj biti tužna ako ovo čitaš sjeti me se kad sam išla prvi put u trgovinu sama ili kad smo se zajedno igrale ...samo pomisli na mene i odmah ce ti biti lakše......voli te tvoja stelica
18.06.2007. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anamarija
ja sam nastavnica u osnovnoj školi...predajem hrvatski jezik i često posjećujem internet a posebice blogove, pa sam naime slučajno naišla na ovaj blog posvećen voljenom djetetu.
Ja sam , kažem možda, trudna otprilike jedan mjesec i veoma očekujem to dijete,i ako bi mu se ikada to dogodilo mene više nebi bilo. Pa se sjetim da u školi ima djece koja me vole i koja su možda vezana za mene i opet pokušam ponovo...stvarno hrabro.
18.06.2007. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
DOBAR DAN
18.06.2007. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
JA SE ZOVEM IVA
18.06.2007. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
IDEM U OŠ MEDVEDGRAD 3:B RAZRED
18.06.2007. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
OVO JE STVARNO LIJEPI BLOG,POSVECEN MALOJ SLATKOJ CURICI STELI.
PREKRASNO SI GA UREDILA I JAKO SI SE LIJEPO POTRUDILA.
NISAM POZNAVALA MALU DJEVOJCICU STELU,ALI KAD SAM PROCITALA CLANAK U NOVINAMA
JA SAM BILA SOKIRANA. STVARNO DA JE PAZIO KAKO VOZI ONA BI BILA JOS SIGURNO
ZIVA I BILA BI KOD SVIJE SESTRE.
MOJA ISKRENA SUCUT.
18.06.2007. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Everybody's fool
Najtužniji blog ikada. Moja iskrena sućut!Često ljudi ne shvate kako je teško kada nekoga više nema. Nekoga tko nam ulljpeša život do najmanje sitnice.Često ljudi ne shvate o čemu govore kada govore o smrti... Vidi se da je bila jako voljena. Moja iskrena sućut...
18.06.2007. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majka jednog djeteta
ajme suosječam s vama...i ja imam jednu kćer
ali ona ima 12 godina...ja neznam kako vi izdržite bez svoje kčerkice...
ja bez svoje ne bi mogla...
divim vam se jer imate tako puno snage....
žao mi je!
18.06.2007. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
my imagination and my world
ovo je nešto najtužnije što sam vidjela...neznam što reći u ovakvom trenutku osim da mi je jako žao....vaša malena stelica će uvijek biti uz vas i gledat vas sa neba....iskrena sućut!
18.06.2007. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the lost girl in this wor
ne mogu virovat,kako možete,kako imate snage?divim Vam se....ja ne mogu.....jednostavno ne mogu.....imala sam rođaka....Roka....ista sudbina....isto sve....bol....tuga...gorčina....ljutnja....bijes...uzaludna pitanja....odkad ga nema,nema ni mene....i ne mogu više....i ne želim više....tila bi k njemu...i razmišljam o tomu....ali nemam hrabrosti...ja sam samo obična kukavica i osoba koja od24.2.mrzi život i koja ne podnosi više bol....osoba koja čeka da završi svoj život....jer u njemu više nema ništa dobro....ništa lipo....ništa i nikoga što i tko me veseli.....samo čekam da odem k Roku i da nadoknadim sve ovo....jednostavno ne mogu....bojim se....svakim danom sve više....čekam dan kad ću ga vidit....fali mi....punooooo.....volim ga.....da sam bar umisto njega....on je volio život...i ja sam....ali više ne.........ne želim život bez njega....ali imam prijatelje i roditelje i brata....volim ih...i imam podršku od njih i zato ne mogu sama sebi presuditi i ne bi tila,ali želim bit uz njega....ne mogu više....ne ovako....imam tek 15....a već mi fali....kako vi izdržite?jer ja....ne mogu....ili ne želim bez njega.....ne znam....ali samo on mi fali da budem sretna....da sam bar umisto njega,da ja njega barem čuvam,zašto ja ne mogu zaminit i njega i Stellu....ne znam ali bojim se dalje ići,nekako sama....i pitam se je li normalno da razmišljam ovako....ima puno djece i 1dječak me podsjeća na Roka i svaki put kad ga vidim samo što neizustim Roko....a znam da to on nije,ali.....usta sama izgovore...dok se druga dica igraju,ja razmišljam o njemu.....od kada ga nema,ništa mi ne ide,ni škola,ni trening,a kad se zasmijem to nije taj osmijeh i kad se meni neko nasmije,sjetim se njegovog osmijeha i dubokog pogleda koji je u meni ulijevao sigurnost i danas tražim taj osmijeh i taj pogled ili barem zagrljaj,ali nema ga više.....bojim se nastaviti bez toga....bojim.... iako sam saznala da mi je rođak tek kad je umro,ali znali smo se i to dobro,a za njega sam osjećala nešto čudno,neka čudna ljubav....kao bratska....a sad znam i zašto...i željela bi to nadoknadit....ali ovi život ne dopušta....i pravim se jaka...ali znam da moje cure s treninga znaju kako mi je i znam da pate radi mene i pričale smo o tome milijun puta i svaki put kad idemo na teren vidim njegovo ime(neko se potpisa "Roko") i ja jednostavno zastanem,izgubim se,a ne želim,želim dalje jer znam da moram....velika su mi podrška i znam da ih mogu zovnit kad god mi triba ...ali.... ja ne mogu....ne mogu to izdržat....boli....neizdržljivo.....kako Vi izdržite?jel Vam se događa što i meni?molim Vas odgovorite.....jer ne znam šta ću više.....ne znam kako dalje.....znam da nije lako ni Vama bez Stelle,ali Bog uistinu uzima sve najlipše i njadragocijenije sebi,a nama ostavlja samo uspomene koje su vrijedne,ali zašto baš oni?zašto ta dva anđela ne mogu biti s nama?zašto nam je Bog njih oduzeo,zašto kad je znao koliko nam znače?oprostite što sam napisala ovako dug post,ali nadam se da me bar Vi možete shvatiti....opet neka nada....
20.06.2007. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Za Rokovu prijateljicu i rođakinju
Draga, ja te zaista razumijem i znam o kakvoj boli pričaš jer ju i sama osjećam.
Ja na žalost ne mogu bez tableta koje mi je propisao psihijatar. Nekako su me umrtvile i ako slučajno preskočim i zaboravim popiti bude mi jako loše. Psihički naravno. Osim toga redovito odlazim k njemu na razgovore. Ne znam koliko mi to pomaže, ali znam da moram ići i da mi ipak to puno znači. I kao i ti puno puta sam poželjela umrijeti da mogu biti sa Stelom, ja se osjećam kao da sam ju napustila, kao da me zove da dođem k njoj, a ja ne dolazim. Strašan osjećaj, duša me beskrajno boli i čak mi je s vremenom koje prolazi sve teže.
No kao što si i sama rekla uvijek imamo nekoga zbog koga moramo živjeti. Nikada si nebi ništa napravila radi moje Tine. Već je jednu tragediju proživjela pa bi ovo bilo kao da ju ja još kažnjavam, to bi bilo previše.
Ali ti si mlada i moraš živjeti svoj život. Nema garancija kakav će on biti, ali ti se potrudi da ti bude što ugodniji i ljepši. Tuga je dio života, i nikada neće izaći iz srca, ali tvoju će ublažiti budućnost, danas sutra tvoja obitelj i djeca.
Ja sa svojom Stelom pričam u sebi, jednostavno sam ju stavila u srce i s njom pričam kao da je tu. Samo ne radim to na glas jer bi ljudi mislili da sam izgubila razum. A nisam, ja sam samo izgubila smisao i očajnički se trudim da ga nađem.
Možeš mi pisati kad god želiš i koliko god želiš.
Puno te pozdravljam,
Sandra, Stelina mama
20.06.2007. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrukwa.... :)
jadna stelica......jako mi ju je zao... =(=(
21.06.2007. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dreams
već sam nekoliko puta bila na ovom blogu, ali sam tek sada odlučila komentirati, jer jednostavno nisam imala hrabrosti. inače, upravo sam završila 7. razred, i ove godine, točnije, jučer, 21.6, prošlo je točno 7 mjeseci otkako me napustio dragi prijatelj iz razreda. imao je samo 13 godina i Bog ga je uzeo sebi. Tih dana razred je bio jako shrvan, a danas, čini mi se da je većina i zaboravila za njega. ali ja to ne mogu. stalno mislim na njega iako se nismo baš dugo znali...
suosjećam se s Vama. iako ste vi izgubili kćer, a ja prijatelja. blog je stvarno predivan! stelica je bila preslatka. moja iskrena sućut.
22.06.2007. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...love me or kill me...
.... neznam shto bih rekla.... shvacham koloko je ta bol velika i teshka... i ja sam izgubila svog dechka s kojim sam ila u vezi godinu dana dva dana prije godishnjice bog ga je uzeo k sebi... Dugo sam se osjechala mrtvo i bespomochno... pokushala sam dochi kod njega pokushala sam ichi na nebo ali je ochito da me Bog josh uvijek nezheli... Znam da nije isto izgubiti dechka ili svoje djete... Htjela sam samo ostaviti trag na ovom spomenaru... za preslatkog malog anđelchicha... budite jaki... i izdrzhite to... bol che biti vjechna ali s vremenom che postati svakodnevnica i to tuzhna svakodnevnica.... Moja najiskrenija suchut... Laka joj zemljica....
22.06.2007. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvjerka
ovo je najtužniji blog ikada...toliko me je rasplakao...uh.... a jadna... moja iskrena sučut... i divim vam se što ste toliko hrabri, i što se nadate povratku te divne male curice...
samo budite jaki, a vidim da vam uspijeva....bravo...!*
:D
22.06.2007. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
!!!*L*E*A*!!!!
što reći kada se dogodi nešto tolko tužno??
Stela je bilo sasvim nedužna...ali Bog je izgleda tako htjeo.....
sigurna sam da je ona sad na nebu s anđelima i da gleda na vas=)
moja najiskrenija sućut....
23.06.2007. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*..RoKo NaLjEpŠi Si AnĐeO..*
ovo što e dogodilo steli je strašno...ona je jedna nevina djevojčica
koja nije zaslužila takav svršetak...moja najiskrenija sućut...
ovaj blog sam napravila u spomen roku koji je nastradao isto kao i stela
pa bi mi bilo drago da svratite...hvala
*...STELA ŽIVI...* samo na još ljepšem mjestu...
23.06.2007. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...