uvijek napises nesto takvo da se trgnem i shvatim da je ipak lijepo ovdje... ali trebao je biti samnom, trebao je ostati... ne mogu ti ni reci koliko mi nedostaje... bez ljudi koje volimo nista nema smisla, zar ne? ne volim kolace ako ih jedem sama... ne volim zivjeti samo za sebe... nema to smisla... hvala na lijepim rijecima u komentaru... puse, maleno moje...
12.06.2007. (17:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa, suočavamo se svaki dan sa tom zlokobnom Smrću. Nikad ne znaš kada će te posjetiti i pokazati ti onaj satić i reći da je tvoje vrijeme prošlo. No drži me to da i ti i ja i svi na planeti dolazimo s razlogom. Tako mi je barem rekao fratar na jednom okupljanju. Zlatni kipić je naš čim se rodimo. *i ima bolje ime od Oscara ;)*
12.06.2007. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je zaista divno napisano. Život je kratak, a mi toga često nismo niti svjesni. Ubacimo se u kolotečinu i ona nas vremenom proguta, samo se poneki izvuku i ugledaju drugi kraj svega. Nekada i lutamo, tražimo dvorce prepune zlata, ali prvo moramo shvatiti da taj dvorac, smo zapravo mi. Puno te pozdravaljam. pusa
12.06.2007. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treba živjeti svaki dan kao da je posljednji. Teško je vidjeti nemoć ali ako je ta starica proživjela život u pravom smislu te riječi, može se samo radovati. Ako nije, onda je ionako već pala. Treba živjeti svaki dan kao da je posljednji.
12.06.2007. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravski da znam cestice :) I tebi je bolje da znaš da je svaki tvoj post (iako ga moram duuuuugo čekati) u meni pokrenuo lavinu misli. Uvijek tako posebna, moja cesta. Da život je jedan, samo jedan i treba ga znati iskoristiti, udahnuti svaki dah, uhvatiti svaki, pa i najmanji djelić sreće.
Pusa mila :*
R.
12.06.2007. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve suze, boli i patnje zapravo čine se tako malima i sitnima kad se zaista nađeš u blizini daha Smrti. Jako pametno i lijepo napisan post! Tjera te da se zamislish. Svidja mi se.
Ostavljam ti osmijeh i pusu... V.
13.06.2007. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. post je ostavio utisak na mene.. ni ne shvaćamo koliko je naš Film dobar.. proživljen.. i sve te suze, boli i sreća ga upotpunjuju i čine ga nečim vrijednim.. veoma vrijednim.. a to shvatimo tren prije nego šta krećemo na vječni počinak..
13.06.2007. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
uvijek napises nesto takvo da se trgnem i shvatim da je ipak lijepo ovdje... ali trebao je biti samnom, trebao je ostati... ne mogu ti ni reci koliko mi nedostaje... bez ljudi koje volimo nista nema smisla, zar ne? ne volim kolace ako ih jedem sama... ne volim zivjeti samo za sebe... nema to smisla...
hvala na lijepim rijecima u komentaru...
puse, maleno moje...
12.06.2007. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marionette
Pa, suočavamo se svaki dan sa tom zlokobnom Smrću. Nikad ne znaš kada će te posjetiti i pokazati ti onaj satić i reći da je tvoje vrijeme prošlo. No drži me to da i ti i ja i svi na planeti dolazimo s razlogom. Tako mi je barem rekao fratar na jednom okupljanju.
Zlatni kipić je naš čim se rodimo. *i ima bolje ime od Oscara ;)*
12.06.2007. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auris
Ovo je zaista divno napisano. Život je kratak, a mi toga često nismo niti svjesni. Ubacimo se u kolotečinu i ona nas vremenom proguta, samo se poneki izvuku i ugledaju drugi kraj svega.
Nekada i lutamo, tražimo dvorce prepune zlata, ali prvo moramo shvatiti da taj dvorac, smo zapravo mi.
Puno te pozdravaljam. pusa
12.06.2007. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
Životne muke i radosti su posebne i ne smijemo ih željeti izgubiti! :)
12.06.2007. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Change
Treba živjeti svaki dan kao da je posljednji. Teško je vidjeti nemoć ali ako je ta starica proživjela život u pravom smislu te riječi, može se samo radovati. Ako nije, onda je ionako već pala. Treba živjeti svaki dan kao da je posljednji.
12.06.2007. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Naravski da znam cestice :)
I tebi je bolje da znaš da je svaki tvoj post (iako ga moram duuuuugo čekati)
u meni pokrenuo lavinu misli.
Uvijek tako posebna, moja cesta.
Da život je jedan, samo jedan i treba ga znati iskoristiti, udahnuti svaki dah, uhvatiti svaki, pa i najmanji djelić sreće.
Pusa mila :*
R.
12.06.2007. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
...sa svim suzama i tugama... remek djelo!
Volim tvoja razmišljanja ...o tako značajnim stvarima progovaraš tako lagano!
Osmijeh
13.06.2007. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moonchild
Sve suze, boli i patnje zapravo čine se tako malima i sitnima kad se zaista nađeš u blizini daha Smrti.
Jako pametno i lijepo napisan post!
Tjera te da se zamislish. Svidja mi se.
Ostavljam ti osmijeh i pusu...
V.
13.06.2007. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m@l@ uspomena
.. post je ostavio utisak na mene.. ni ne shvaćamo koliko je naš Film dobar.. proživljen.. i sve te suze, boli i sreća ga upotpunjuju i čine ga nečim vrijednim.. veoma vrijednim.. a to shvatimo tren prije nego šta krećemo na vječni počinak..
13.06.2007. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...