Baš me podsjetilo na sinoćnju i preksinoćnju kišu. A niti danas ne izgleda puno bolje. Al skloniti se ispod trešnje i još tome neobrane.
Njami.....
05.06.2007. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Riječ je u ovom haiku o preokretu. No, nama je, prije no išta kažemo o ovom sublimnom i iznenađujuće poetski intoniranom trenu, važno ukratko obrazložiti da ćemo, u budućnosti, morati ipak više zavirivati u ono što se ponudi tekstom, odnosno stihovima, a manje, puno manje u ilustracije koje imaju za cilj pojačati utisak napisanog. Naime, dešavalo nam se, da smo se, osnaženi popratnom ilustracijom, više bavili njome negoli samom, golom pjesničkom riječju. Znamo, nismo bitno griješili, ali bismo moglo lako, pri vrednovanju poetske učinkovitosti, doći do tih nekih poremećaja i nesporazuma. Riječ se i slika prožimlju, istina, međutim, je li rezultat tog prožimanja vjerodostojna prosudba kaikua kao samostalne i cjelovite umjetnine? Ipak, pustimo ovo pitanje otvorenim do neke druge prilike; možda se još dotle štošta toga iskristalizira? Još nešto. U «Haiku poetikonu» J. W. Hacketta toliko je postulata kojih bi se haiku pjesnik imao držati e da bi uzmogao napisati onaj pravi, onaj jedinstveni haiku, a među tolikima i onaj je jedan postulat, deseti po redu: «Rabi isključivo običan, svakodnevni jezik». Tako ovaj teoretičar, dok četvrti po veličini japanski haiku pjesnik Masaoka Shiki preporuča, između ostalog, da ne bi trebalo «na površini pokazati nikakav proces zaključivanja», jer da haiku «nisu logičke propozicije», ali, pored realnih, zagovara i upotrebu imaginarnih slika, mada će se, ovom i ovakvom upotrebom, svejedno dešavati dobri i loši haiku, a dobri će, dodaje, «biti veoma rijetki»! Da bi nastavio: «Upotrebljavaš li realne slike, još je vrlo teško dobiti vrlo dobre haiku …» Dakle, u dobroj je mjeri u raskoraku s onim jednim postulatom spomenutoga J. W. Hacketta. Stoga smo i mi, bez sumnje, s obzirom na ovu različitost, ponekad u nedoumici preciznije se postaviti i ocijeniti neki haiku. Kako vidite, ne posežemo ni za kakvom prekretnicom, ali ćemo se, usprkos tim teoretskim zaskočicama, truditi i dalje prepoznavati ono izričito poetsko, a što je imanentno haiku poeziji. Vratimo se ovom haiku naše poetese. Već rekosmo nešto na početku ove nam raspravice o njemu. Izuzetno je nadahnuto napisan i sav je jedna sugestivnost: katkad je dovoljno, u životnim nevoljama, i ono malo, dobrotom srca, učiniti - da bismo se osjećali radosni i ispunjeni optimizmom.
06.06.2007. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ohimesama Ayu
i engleski se ovaj put pokazao kao lijep jezik za haiku. bar mom uhu.
05.06.2007. (01:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Baš me podsjetilo na sinoćnju i preksinoćnju kišu. A niti danas ne izgleda puno bolje.
Al skloniti se ispod trešnje i još tome neobrane.
Njami.....
05.06.2007. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Riječ je u ovom haiku o preokretu. No, nama je, prije no išta kažemo o ovom sublimnom i iznenađujuće poetski intoniranom trenu, važno ukratko obrazložiti da ćemo, u budućnosti, morati ipak više zavirivati u ono što se ponudi tekstom, odnosno stihovima, a manje, puno manje u ilustracije koje imaju za cilj pojačati utisak napisanog. Naime, dešavalo nam se, da smo se, osnaženi popratnom ilustracijom, više bavili njome negoli samom, golom pjesničkom riječju. Znamo, nismo bitno griješili, ali bismo moglo lako, pri vrednovanju poetske učinkovitosti, doći do tih nekih poremećaja i nesporazuma. Riječ se i slika prožimlju, istina, međutim, je li rezultat tog prožimanja vjerodostojna prosudba kaikua kao samostalne i cjelovite umjetnine? Ipak, pustimo ovo pitanje otvorenim do neke druge prilike; možda se još dotle štošta toga iskristalizira?
Još nešto. U «Haiku poetikonu» J. W. Hacketta toliko je postulata kojih bi se haiku pjesnik imao držati e da bi uzmogao napisati onaj pravi, onaj jedinstveni haiku, a među tolikima i onaj je jedan postulat, deseti po redu: «Rabi isključivo običan, svakodnevni jezik». Tako ovaj teoretičar, dok četvrti po veličini japanski haiku pjesnik Masaoka Shiki preporuča, između ostalog, da ne bi trebalo «na površini pokazati nikakav proces zaključivanja», jer da haiku «nisu logičke propozicije», ali, pored realnih, zagovara i upotrebu imaginarnih slika, mada će se, ovom i ovakvom upotrebom, svejedno dešavati dobri i loši haiku, a dobri će, dodaje, «biti veoma rijetki»! Da bi nastavio: «Upotrebljavaš li realne slike, još je vrlo teško dobiti vrlo dobre haiku …» Dakle, u dobroj je mjeri u raskoraku s onim jednim postulatom spomenutoga J. W. Hacketta. Stoga smo i mi, bez sumnje, s obzirom na ovu različitost, ponekad u nedoumici preciznije se postaviti i ocijeniti neki haiku.
Kako vidite, ne posežemo ni za kakvom prekretnicom, ali ćemo se, usprkos tim teoretskim zaskočicama, truditi i dalje prepoznavati ono izričito poetsko, a što je imanentno haiku poeziji.
Vratimo se ovom haiku naše poetese. Već rekosmo nešto na početku ove nam raspravice o njemu. Izuzetno je nadahnuto napisan i sav je jedna sugestivnost: katkad je dovoljno, u životnim nevoljama, i ono malo, dobrotom srca, učiniti - da bismo se osjećali radosni i ispunjeni optimizmom.
06.06.2007. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...