09.05.2007. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
purgerica
Mrzim kad dobra knjiga dođe kraju, onda se vratim na one stranice koje su mi na trenutak oduzele dah, prisiljavam se ne poderati neke od listova i zamišljam da sam glavni lik...upuštam se u sve redove gdje opisuje sretne dane jedne djevojke......i onda sklopim oči i zaboravimm koji je dan i gdje sam.....rekla bi ti : sorry što sam ponekad sebična gadura, ali ponekad jednostavno neke stihove moram zadržati za moju dušu i sjenu koja negdje u daljini vreba kao strvinar moja sjećanja........dosta drame...ne volim kada mi riječi stvore oblik monotone djevojke, jer to nisam ; samo sam cura iz zadnje klupe koja je željela pozdraviti ovim putem jedan mali, neotkriveni i neistraženi svemir...da, taj svemir si ti....moja Dalmošica( nadam se da sjećaš ovog zadnjeg djela).....Kisski!!!
11.05.2007. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"I čak i tišina sa tobom postaje ugodna I shvaćam tuđe rijeći „ljepota bez glasa“ Oslanjam se na ono što ne vidim Na ono što osjetim Slijepa postajem dok me vodiš.."...Ove rijeci govore sve, bas sve umijesto mene...Predivno. Topli pozdrav.
14.05.2007. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teja
hej najdraža
evo da ti se javim,drago mi je zbog ljeta... dolazi nam i moj momak,možda i tvoj,od 11. do 22. osmog...nemogu vjerovati...on se javio... ja sam se kao ohladila... znam da će nam biti lijepo... volim te,puno ragazza! t.a.
15.05.2007. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećanje na...
Mila,prekrasnu si pjesmu napisala… Ljubav…ništa ne boli koliko to… I nije ljubav riječi i jezik na kojem govorite…ljubav su djela…ljubav je dodir…ljubav je osmjeh…ljubav je njegov pogled u kojem pronalaziš najbolju sebe…ljubav nije sporazumijevanje jezikom..ljubav je sporazumijevanje srcem…dušom…tijelom…ljubav je prisutna u tišini,baš u onakvoj kakvu si ti kažeš shvatila u riječima ljepota bez glasa…ljubav je prepustiti se i dopustiti osjećajima da te vode…i nije važno što će biti kasnije…jer važno je da si imala ljubav…važno je to koliko si u tom trenutku bila spremna zaboraviti na razum…važno je to koliko si bila spremna nekome dati…a ne tražiti ništa za uzvrat…važno je to koliko si nekome pružila svoju dušu…važno je to što si dobila hrabrost zbog njega…odlučnost…važno je da si se uz njega osjećala savršeno..i ne boj se…vjerujem da te je on razumio..iako ne pričate istim jezikom…vjerujem da je shvatio što mu govoriš poljupcima,dodirima…i on je to isto svojim poljupcima pričao i tebi… Svatko od nas je bar jednom doživio ljubavni brodolom…svatko od nas je bar jednom imao prilike za ljetnu ljubav…ali znaš onu „u isto gledaju a različito tumače“…možda će netko tko je bio u sličnoj situaciji reći kako te razumije…i vjerujem da te razumije..ali nitko ne zna kako je tebi…lijepo je to kad možemo suosjećati iako nismo bili u tvojoj koži…iako tvoje suze nisu nama pekle lice…
„I zašto se onda uopće truditi ikome objasniti Ono što se nalazi u srcu.....tebe objasniti...“
Nevjerojatno je to koliko nam neke osobe promjene život…nevjerojatno je koliko utjecaja imaju nad nama iako nisu bile prisutne i vodile nas od početka našeg postojanja…ali u tome i je čar i poanta…to što ljubav od nas čini nekoga u koga se nikad nismo mislili pretvoriti…čini nas slabićima koji se slome i nad vlastitom sjenom palčući,skrivajući se u mračnom kutu sobe…ali opet…čini nas tako jakima,tako snažnima,svemogućima…ljubav čini od nas prekrasne osobe samim time što se rađa u našem srcu onako čista,ne iskvarena, ne sebična,velika…
Nemoj se mučiti i zavaravati samu sebe kako nekoga ne voliš…i nemoj to raditi zbog drugih…bojiš se kako će misliti da si luda, i da je to samo čista zaslijepljenost i iluzija, ako kažeš da ga voliš?..rekla sam ti da nitko ne može razumjeti u potpunosti ono što osjećaš…ok,ne voliš ga…ali ok je reći i da ga voliš ako je to ono što osjećaš…nije važno poznaješ li ga godinama…ili ga poznaješ tek nekoliko dana,tjedana….važan je onaj osjećaj kojeg on u tebi probudi…zar je uopće nužno znati koji broj cipela nosi da bi mu rekla da ga voliš?...zar je nužno znati koliko puta prožvače zalogaj prije nego li ga proguta samo da bi smjela reći kako ga voliš?...zar je nužno boraviti s nekime 24 sata na dan kako bi drugi mislili da imaš pravo reći kako ga voliš?...zar voljeti ne znači dati toj drugoj osobi najbolje i najvrjednije od sebe,svoje srce…zar voljeti ne znači disati u skladu njegova srca…živjeti za trenutak da ga vidiš..da te dotakne…zar pojam ljubav nije riječ ON…zar ljubav nije njegovo ime…ime koje izgovaraš u tišini svoje sobe…i tako iz dana u dan…svatko voli na svoj način…svatko želi na svoj način…a nitko ne može voljeti kao ti,kao ja,kao netko drugi….nitko ti ne može ukrasti ono što osjećaš niti itko ima pravo tražiti od tebe objašnjenja,pravdanja jer si samo ti ta koja posjeduje odgovore na sva pitanja…samo si ti ta koja zna…i nemoj nikada bježati od sebe,onog što osjećaš…nemoj to niti pokušavati jer nemaš kamo pobjeći… Sviđaju mi se tvoji postovi,imaš neke duboke misli u kojima se pronalazim…misli koje te dodirnu htjela to il ne htjela…zapao mi za oko ovaj post…
„nel mio coure malo me je strah, i hladno mi je,,. kao da se približavam nekakvom ponoru, sve je mračno, ali ipak kada bolje pogledam, možda si ti na dnu tog ponora, možda me čekaš , možda si upalio svijeću i više nije mračno,...u mom srcu...“
svatko od nas je spreman ići do samoga dna očekujući tamo onoga kojega tražimo..svi smo mi željni ljubavi i pažnje…i sama pomisao da moramo patiti kako bi kasnije bili sretniji nam ponekad daje nadu da će se pojaviti trak svjetlosti koji će nam zagrijati dušu…ne boj se,draga te hladnoće i straha jer je i to potrebno prijeći na neprekinutoj mističnoj cesti kojom neprestano hodaš…ja nisam jedna od tih koje vjeruju u one poslije kiše dolazi sunce…ili proći će i to…i ne volim kad mi to govore…pa zato neću ni ja tebi to govoriti…i nije grijeh nadati se da će nas na dnu ponora dotaknuti poznata ruka koja će nam osvijetliti pokazati put…ali ponekad,sami zavaravamo sebe..i ponekad treba znati kad moramo stati i da se moramo penjati…onaj tko te zaista voli neće dopustiti da za njim ideš na dno dna..onaj tko te voli podizat će te do neba i učiti te nemogućem,letjeti…ili će biti i na dnu kad tvoja krila naletima kratkotrajne oluje budu ozlijeđena…onda će te taj dočekati na dnu pazeći da ne padneš…bude li na dnu,dopusti mu da se on popne k tebi…i ti u tom slučaju budi ta koja će diz
15.05.2007. (21:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećanje na...
dizati njega…
unatoč tomu što neke ljubavi brzo završe…one ostavljaju duboke tragove na našem srcu nakon čega mi više nikada nismo isti…i čak iako se brzo završe,vjeruj mi one se ne zaboravljaju…možda će osjećaji i onaj veliki zanos s vremenom izblijedjeti..i možda nakon njega ostanu osjećaji „stalo mi je i još uvijek te volim ali ne u istom smislu kao prije“…ljubavi iako završe,jače su od daljine..trajnije od vječnosti…pohranjene su u našim sjećanjima…srcu…a sve što se tamo zapiše,više se ne može obrisati…i upravo je u tome ljepota…u vječnosti kojoj pripadaju uspomene…naravno da ćeš svakoga voljeti na drugačiji način…svaka nova ljubav donijet će ti nove osjećaje za koje nisi niti mislila da postoje…radit ćeš stvari koje nisi mislila da možeš…ali osim osjećaja,nakon svake ljubavi ostaju i sjećanja.... sjećanja koja ne blijede čak iako smo mi skloni lagati i sebi i drugima kako su izblijedjela…ali nisu…i budi sigurna da te on pamti...pa makar i kao „ljeto 2006.“....iako vjerujem da te pamti kao djevojku,veliku osobu,velikog srca,koja je davala sve što je mogla dati…ma znaš kakvi su muški..ne pokazuju osjećaje ali imaju ih….pa čak iako ga više ne vidiš budi sretna što si ga upoznala..što ti je pokazao nešto novo…što te naučio nečemu novome…budi sretna što si s njime doživjela možda čak i najljepše trenutke do sada…znam po sebi…iako me znalo boljeti,sretna sam i čak u najtežim trenutcima znam reći,hvala ti što si mi dotakao život…i zapamti…s njime si imala STVARNOST…a ne običan SAN…i cijeni to…
znaš kako se kaže; ŽIVOT SE NE MJERI BROJEM UDISAJA,NEGO TRENUTCIMA OD KOJIH TI JE ZASTAO DAH… Čak i ako se ponekad budeš osjećala izmoreno od svakodnevice,od problema koji te muče uvijek se trudi živjeti kako najbolje možeš….i za svaku noć koju budeš proplakala želim ti da si pronađeš u najmračnijoj tami makar ono najmanje svijetlo zbog kojeg se vrijedi ujutro buditi… Čitamo se sigurno..pozdrav ostavljam
15.05.2007. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne razumiješ me Mi se ne razumijemo Ali zašto si mi onda toliko drag Zašto mislim da te već poznajem? ....prekrasan dio...bar meni...jer se i ja takonekad osjećam...kao da ga poznajem (ili "ih" poznajem)....nekima je teško shvatiti kako ti može biti stalo do nekoga koga ni ne poznaješ... nadam se da će ti dragi doći ovo ljeto...i da ćeš iskoristiti tu priliku da mu kažeš ono o čemu već duugo razmišljaš...sada ćeš bar znati izgovoriti to i sporazumjeti se s njim...i mislim da će bit presretan kad vidi koliko ti je stalo kad si i tal. naučila =o) bilo bi lijepo kad bi on znao za tvoje pjesme koje su predivne...a i pronalazim se dosta u njima... i već sam ti rekla da si me njima ostavila bez texta.... nadam se da ćemo mi sutra prof ostavit bez texta kad vidi kak smo dobro napisale test...sretno...kiss
15.05.2007. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ch...
hej srce i ti i ja dobro znamo da ne pišeš i da nisi ni pisala...jer...smo zbrisale...guza gaće žvaće.....bojim se...jako....pusa
09.05.2007. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zjev
pa zar je to tako teško???
09.05.2007. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
purgerica
Mrzim kad dobra knjiga dođe kraju, onda se vratim na one stranice koje su mi na trenutak oduzele dah, prisiljavam se ne poderati neke od listova i zamišljam da sam glavni lik...upuštam se u sve redove gdje opisuje sretne dane jedne djevojke......i onda sklopim oči i zaboravimm koji je dan i gdje sam.....rekla bi ti : sorry što sam ponekad sebična gadura, ali ponekad jednostavno neke stihove moram zadržati za moju dušu i sjenu koja negdje u daljini vreba kao strvinar moja sjećanja........dosta drame...ne volim kada mi riječi stvore oblik monotone djevojke, jer to nisam ; samo sam cura iz zadnje klupe koja je željela pozdraviti ovim putem jedan mali, neotkriveni i neistraženi svemir...da, taj svemir si ti....moja Dalmošica( nadam se da sjećaš ovog zadnjeg djela).....Kisski!!!
11.05.2007. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auroraisa
u mislima si mojim tako živa
sav tvoj sam svijet to kažu tvoja pisma
na riječima mi nudiš se na dlanu
pokvariš sve u samo jednom danu
***
Prekrasni stihovi...pozdrav
13.05.2007. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledynada
"I čak i tišina sa tobom postaje ugodna
I shvaćam tuđe rijeći „ljepota bez glasa“
Oslanjam se na ono što ne vidim
Na ono što osjetim
Slijepa postajem dok me vodiš.."...Ove rijeci govore sve, bas sve umijesto mene...Predivno. Topli pozdrav.
14.05.2007. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teja
hej najdraža
evo da ti se javim,drago mi je zbog ljeta...
dolazi nam i moj momak,možda i tvoj,od 11. do 22. osmog...nemogu vjerovati...on se javio...
ja sam se kao ohladila...
znam da će nam biti lijepo...
volim te,puno ragazza!
t.a.
15.05.2007. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećanje na...
Mila,prekrasnu si pjesmu napisala…
Ljubav…ništa ne boli koliko to…
I nije ljubav riječi i jezik na kojem govorite…ljubav su djela…ljubav je dodir…ljubav je osmjeh…ljubav je njegov pogled u kojem pronalaziš najbolju sebe…ljubav nije sporazumijevanje jezikom..ljubav je sporazumijevanje srcem…dušom…tijelom…ljubav je prisutna u tišini,baš u onakvoj kakvu si ti kažeš shvatila u riječima ljepota bez glasa…ljubav je prepustiti se i dopustiti osjećajima da te vode…i nije važno što će biti kasnije…jer važno je da si imala ljubav…važno je to koliko si u tom trenutku bila spremna zaboraviti na razum…važno je to koliko si bila spremna nekome dati…a ne tražiti ništa za uzvrat…važno je to koliko si nekome pružila svoju dušu…važno je to što si dobila hrabrost zbog njega…odlučnost…važno je da si se uz njega osjećala savršeno..i ne boj se…vjerujem da te je on razumio..iako ne pričate istim jezikom…vjerujem da je shvatio što mu govoriš poljupcima,dodirima…i on je to isto svojim poljupcima pričao i tebi…
Svatko od nas je bar jednom doživio ljubavni brodolom…svatko od nas je bar jednom imao prilike za ljetnu ljubav…ali znaš onu „u isto gledaju a različito tumače“…možda će netko tko je bio u sličnoj situaciji reći kako te razumije…i vjerujem da te razumije..ali nitko ne zna kako je tebi…lijepo je to kad možemo suosjećati iako nismo bili u tvojoj koži…iako tvoje suze nisu nama pekle lice…
„I zašto se onda uopće truditi ikome objasniti
Ono što se nalazi u srcu.....tebe objasniti...“
Nevjerojatno je to koliko nam neke osobe promjene život…nevjerojatno je koliko utjecaja imaju nad nama iako nisu bile prisutne i vodile nas od početka našeg postojanja…ali u tome i je čar i poanta…to što ljubav od nas čini nekoga u koga se nikad nismo mislili pretvoriti…čini nas slabićima koji se slome i nad vlastitom sjenom palčući,skrivajući se u mračnom kutu sobe…ali opet…čini nas tako jakima,tako snažnima,svemogućima…ljubav čini od nas prekrasne osobe samim time što se rađa u našem srcu onako čista,ne iskvarena, ne sebična,velika…
Nemoj se mučiti i zavaravati samu sebe kako nekoga ne voliš…i nemoj to raditi zbog drugih…bojiš se kako će misliti da si luda, i da je to samo čista zaslijepljenost i iluzija, ako kažeš da ga voliš?..rekla sam ti da nitko ne može razumjeti u potpunosti ono što osjećaš…ok,ne voliš ga…ali ok je reći i da ga voliš ako je to ono što osjećaš…nije važno poznaješ li ga godinama…ili ga poznaješ tek nekoliko dana,tjedana….važan je onaj osjećaj kojeg on u tebi probudi…zar je uopće nužno znati koji broj cipela nosi da bi mu rekla da ga voliš?...zar je nužno znati koliko puta prožvače zalogaj prije nego li ga proguta samo da bi smjela reći kako ga voliš?...zar je nužno boraviti s nekime 24 sata na dan kako bi drugi mislili da imaš pravo reći kako ga voliš?...zar voljeti ne znači dati toj drugoj osobi najbolje i najvrjednije od sebe,svoje srce…zar voljeti ne znači disati u skladu njegova srca…živjeti za trenutak da ga vidiš..da te dotakne…zar pojam ljubav nije riječ ON…zar ljubav nije njegovo ime…ime koje izgovaraš u tišini svoje sobe…i tako iz dana u dan…svatko voli na svoj način…svatko želi na svoj način…a nitko ne može voljeti kao ti,kao ja,kao netko drugi….nitko ti ne može ukrasti ono što osjećaš niti itko ima pravo tražiti od tebe objašnjenja,pravdanja jer si samo ti ta koja posjeduje odgovore na sva pitanja…samo si ti ta koja zna…i nemoj nikada bježati od sebe,onog što osjećaš…nemoj to niti pokušavati jer nemaš kamo pobjeći…
Sviđaju mi se tvoji postovi,imaš neke duboke misli u kojima se pronalazim…misli koje te dodirnu htjela to il ne htjela…zapao mi za oko ovaj post…
„nel mio coure
malo me je strah, i hladno mi je,,. kao da se približavam nekakvom ponoru, sve je mračno, ali ipak kada bolje pogledam, možda si ti na dnu tog ponora, možda me čekaš , možda si upalio svijeću i više nije mračno,...u mom srcu...“
svatko od nas je spreman ići do samoga dna očekujući tamo onoga kojega tražimo..svi smo mi željni ljubavi i pažnje…i sama pomisao da moramo patiti kako bi kasnije bili sretniji nam ponekad daje nadu da će se pojaviti trak svjetlosti koji će nam zagrijati dušu…ne boj se,draga te hladnoće i straha jer je i to potrebno prijeći na neprekinutoj mističnoj cesti kojom neprestano hodaš…ja nisam jedna od tih koje vjeruju u one poslije kiše dolazi sunce…ili proći će i to…i ne volim kad mi to govore…pa zato neću ni ja tebi to govoriti…i nije grijeh nadati se da će nas na dnu ponora dotaknuti poznata ruka koja će nam osvijetliti pokazati put…ali ponekad,sami zavaravamo sebe..i ponekad treba znati kad moramo stati i da se moramo penjati…onaj tko te zaista voli neće dopustiti da za njim ideš na dno dna..onaj tko te voli podizat će te do neba i učiti te nemogućem,letjeti…ili će biti i na dnu kad tvoja krila naletima kratkotrajne oluje budu ozlijeđena…onda će te taj dočekati na dnu pazeći da ne padneš…bude li na dnu,dopusti mu da se on popne k tebi…i ti u tom slučaju budi ta koja će diz
15.05.2007. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećanje na...
dizati njega…
unatoč tomu što neke ljubavi brzo završe…one ostavljaju duboke tragove na našem srcu nakon čega mi više nikada nismo isti…i čak iako se brzo završe,vjeruj mi one se ne zaboravljaju…možda će osjećaji i onaj veliki zanos s vremenom izblijedjeti..i možda nakon njega ostanu osjećaji „stalo mi je i još uvijek te volim ali ne u istom smislu kao prije“…ljubavi iako završe,jače su od daljine..trajnije od vječnosti…pohranjene su u našim sjećanjima…srcu…a sve što se tamo zapiše,više se ne može obrisati…i upravo je u tome ljepota…u vječnosti kojoj pripadaju uspomene…naravno da ćeš svakoga voljeti na drugačiji način…svaka nova ljubav donijet će ti nove osjećaje za koje nisi niti mislila da postoje…radit ćeš stvari koje nisi mislila da možeš…ali osim osjećaja,nakon svake ljubavi ostaju i sjećanja.... sjećanja koja ne blijede čak iako smo mi skloni lagati i sebi i drugima kako su izblijedjela…ali nisu…i budi sigurna da te on pamti...pa makar i kao „ljeto 2006.“....iako vjerujem da te pamti kao djevojku,veliku osobu,velikog srca,koja je davala sve što je mogla dati…ma znaš kakvi su muški..ne pokazuju osjećaje ali imaju ih….pa čak iako ga više ne vidiš budi sretna što si ga upoznala..što ti je pokazao nešto novo…što te naučio nečemu novome…budi sretna što si s njime doživjela možda čak i najljepše trenutke do sada…znam po sebi…iako me znalo boljeti,sretna sam i čak u najtežim trenutcima znam reći,hvala ti što si mi dotakao život…i zapamti…s njime si imala STVARNOST…a ne običan SAN…i cijeni to…
znaš kako se kaže;
ŽIVOT SE NE MJERI BROJEM UDISAJA,NEGO TRENUTCIMA OD KOJIH TI JE ZASTAO DAH…
Čak i ako se ponekad budeš osjećala izmoreno od svakodnevice,od problema koji te muče uvijek se trudi živjeti kako najbolje možeš….i za svaku noć koju budeš proplakala želim ti da si pronađeš u najmračnijoj tami makar ono najmanje svijetlo zbog kojeg se vrijedi ujutro buditi…
Čitamo se sigurno..pozdrav ostavljam
15.05.2007. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chumbaka
Ne razumiješ me
Mi se ne razumijemo
Ali zašto si mi onda toliko drag
Zašto mislim da te već poznajem?
....prekrasan dio...bar meni...jer se i ja takonekad osjećam...kao da ga poznajem (ili "ih" poznajem)....nekima je teško shvatiti kako ti može biti stalo do nekoga koga ni ne poznaješ...
nadam se da će ti dragi doći ovo ljeto...i da ćeš iskoristiti tu priliku da mu kažeš ono o čemu već duugo razmišljaš...sada ćeš bar znati izgovoriti to i sporazumjeti se s njim...i mislim da će bit presretan kad vidi koliko ti je stalo kad si i tal. naučila =o)
bilo bi lijepo kad bi on znao za tvoje pjesme koje su predivne...a i pronalazim se dosta u njima... i već sam ti rekla da si me njima ostavila bez texta....
nadam se da ćemo mi sutra prof ostavit bez texta kad vidi kak smo dobro napisale test...sretno...kiss
15.05.2007. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...