Komentari

lepina.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • tomisalv

    Postovani gosp. Lepina

    Molim vas da mi kazete da li postoje kakva iskustva sa lijecenjem LEUKEMIJE Breussovom metodom. Posjedujem knnjigu i slusam vasa iskustv, ali nitko vezano uz leukemiju ne govori.

    ja vas najljepse molim da mi se obratite mail-om, posto sam jako rastrgan obvezama (student sam) i nemam mogucnosti stalno dolaziti na Vasu iznimno nadahnjujucu stranicu.

    Zahvaljujem,
    Tomislav
    bicanict@gmail.com

    avatar

    21.04.2007. (13:15)    -   -   -   -  

  • Kifla

    Ovako iz daleka i bez puno prijasnjih komentara, promatrajuci ovaj blog moga oca. Otkrio sam jednu drugu stranu u njemu. Cesto sam se kroz puno ovih godina lomio i promatrao ga ko je zapravo moj otac. Jer znate za onu kratku pripovjedku. Ja sam je cuo od ocevog strica "GRGE". Dok sam mal mislio sam da je moj otac superman. Vec kad sam malo porastao moj otac pa i nekad pogrijesi. U vrijeme puberteta, joj Boze kako to ne konta zar to on stvarno ne razumje. Doslo vrijeme i ja ode od kuce sreo sam se sam se oci u oci sa zivotom. Cesto pomislim sta bi tata uradio na mom mjestu. Dobio sam sina pa se cesto upitam sta da uradim tata.. [/I]. Ali moj otac je nadisao i ovu izreku, ovaj pojam on je sam sebe nadisao i u mom zivotu posato mi je primjer koji mislim da nikad necu dostici. Kroz ovo vrijeme koje moj otac vodi ovaj blog nisam se htjeo javljati i komentirati. Ne da nisam imao interesa, stovise bio sam jako zabrinut jeli to ono sto bi mom ocu pomoglo. Ali sam se stvarno bez sumlje uvjerio u to sto je moj otac ucinio. Nama je otvorio jednu buducnost da moja djeca i djeca moje brace i sestara imaju djeda. I opet se izborio za nas kosto je uvjek cinio. A znam i jos jednu stvar u to sam potpuno uvjeren, moj otac je to uspio uz pomoc moje majke. Naravno mojih sestra i moga brata. Samo da vise ne duzim, Zelim mome tati puno zdravlja, i puno lijepih suncanih dana da nakupi puno meda kad mu dodu unucad. Pozdrav iz Rendsbuga

    avatar

    22.04.2007. (21:34)    -   -   -   -  

  • hčer =)

    evo oče sad sam u školskoj ustanovi...imali smo par sati o predavanju ...o nečem..jer nije bilo električne energije za opskrbu cijelog školskog sistema..i tako smo cijelo vrijeme pričali o nekom školskom projektu koji bi se trebao početi planirati sljedeče školske godine..evo ja te pozdravljam...

    avatar

    23.04.2007. (12:42)    -   -   -   -  

  • ines

    Dragi Lepina,

    Pokusavam Vas kontaktirati,ali nigdje ne vidim mail link.

    Naime mom ocu je izgleda karcinom napredovao,pa sad pokusavam pomoci.

    U biti ,u panici sam,totalnoj

    Molim Vas da me kontaktirate,u koliko ste u mogucnosti,ali bez da Vas previse uzurpiram.

    S postovanjem,
    Ines
    i_dilorenzo_b@yahoo.co.uk

    avatar

    24.04.2007. (14:50)    -   -   -   -  

  • Martha

    Vaša razmišljanja od 12.04 kao da su dijelom uzeta iz moje glave, valjda zato što nas sve muče iste nade i sumnje. Eto vaši nalazi su se totalno popravili, hvala dragom Bogu, a kod mene baš ne ide tako glatko. Prvi nalazi poslije Uskrsa, tri tjedna nakon gladovanja, su pokazivali čak i povećanje vrijednosti markera u odnosu na one prije gladovanja, iako sam ja primjetila da su se neki, ali ne svi, čvorovi povukli. No čitanje sastava "koktela" s kojim su me željeli započeti liječiti bio mi je toliko nemoguć za prihvatiti da poslije Uskrsa nisam došla u bolnicu po dogovoru već sam odlučila pričekati još dva tjedna da vidim dali će se nalaz stvarno i dalje pogoršavati. Nastavila sam po Breussovoj laganoj prehrani i molila Boga da mi da neki znak da sam na pravom putu. Počela sam se pripremati i na najgoru verziju, jer zbog svoje troje djece jednostavno moram ozdraviti, pa išla ja okolo brda, preko brda, kroz brdo ali na drugu stranu brda moram stići. I eto desio se mali pomak, za doktore beznačajan ali za mene velik kao cijeli svijet, sedimentacija je pala za više od pola, prvi marker sa 400 na 320 (240 je granica) a drugi sa 100 na 20 (5 je granica). Ne moram ni opisivati koliko su mi ruke drhtale dok sam nevjerno zurila u nalaz i koliko sam plakala do kuće gdje su me svi na iglama čekali. Trebalo mi je nekoliko dana da povjerujem i da se smirim... Sad tek konačno mogu o tome govoriti donekle smireno tako da se nisam prije javljala. Nalaze ću ponoviti za dva tjedna i uvjerena sam da će biti još bolji, pa još bolji, pa još bolji i tako do mog potpunog ozdravljenja jer ovo smatram Božjim znakom da sam na pravom putu. Taj put za mene izgleda neće biti ni gladak, ni ravan već očito prilično trnovit, ali kroz koliko sam trnja već prošla mislim da od toga postajem samo jača...
    pozdrav, martha

    avatar

    24.04.2007. (22:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...