Zanimljivo ti je razmišljanje Ponoćna sjenka vilenjačkog kraljevstva. Točno je da je demokracija varka. To su mnogo puta priznali i oni koji je održavaju odnosno tipovi iz gornjih redova oligarhije (čak i ONI kažu "hijerarhije" - doslovce, svete vlasti - izraz su maznuli iz crkvenog jezika, kao i mnogo toga...). Ali to danas ne ovisi o nama. Demokracija, ona izvorna, umrla je sa starom Grčkom, gdje je i rođena. Sve drugo kroz povijest samo su načini ili oblici upravljanja društvom, narodima, masama... U robovlasništvu je rob bio svjestan da je "res" (stvar, predmet); u feudalizmu (usput, danas imamo fEUdalizam!) kmet je znao da su njegova prava ograničena; u kapitalizmu radnik je "oslobođen" da može nasmrt povećavati profit "kapitalcu"; u globalizmu - tj. u demokraciji (socijalizam i komunizam namjerno sam preskočio), koja uključuje i kapitalizam - građanin je uvjeren da o svemu odlučuje, da je vlast u njegovim rukama, a zapravo je sva tragedija u tome što on pojma nema da nije tako, nego je i on običan globalistički kmet... itd... - to je tema za gomilu knjiga... A na vrhu piramide je Imperij (kao što se zove i "globalno selo" kojim on upravlja, koji nadzire, usmjerava...) dok se masa, nakon iscrpljujućeg rada zbog kojega mora žrtvovati i obitelj i sebe, odmara u sapunicama i nogometnim utakmicama, nekolicina gunđala i onih koji su "skužili sistem" piše knjige koje nitko ne čita ili se jadaju jedni drugima na blogovima ili u birtijama... Samo što Imperij ne vjeruje da se sve to odvija na "Titaniku"... Srećom da je (u što ONI također ne vjeruju) i iznad Piramide - Bog! Samo zato nisam cinik ni pesimist!
13.04.2007. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Angelo. Razumio sam poruku, hvala ti. Cinizam i pesimizam, kao i mnoge druge stvari, nisu uvijek baš onakvi kakvim se čine. Ne zavidim ti ni najmanje na nezahvalnom poslu evangelizacije, a ta bi ti zadaća bila nemoguća uz bilo kakav, pa i bezazleni, pesimizam ili cinizam. Meni je, kao i mnogima koji su bili donekle sretne ruke na kozmičkoj lutriji, potpuno jasno kako kršćanstvo nema alternative. Do sad sam uspio shvatiti kako prihvaćanje kršćanstva nije pitanje racionalnog već pitanje metanoia-e, odnosno, to je pitanje povrh racionalnog, jednako onoliko koliko je i Logos povrh ratia. Koji i kakav oblik kršćanstva, koja je crkva prava eklezija, koja nije, jesu li sve ili nijedna, to ostaje u sferi rasprave, nagađanja i svega ostalog ljudskog, dakle pogrešivog. Obrni-okreni, uvijek neki Savao mora postati Pavao.Ništa nije u našim rukama pa tako nema nikakvog smisla ni uzrujavati se nad sudbinom „Titanika“ ili nad sljepoćom trenutnih gospodara svijeta. Ipak, teško je sve to gledati, samo smo ljudi, pa to i doživljavamo. Meni, na primjer, ništa ne pomaže odvraćati misli od svijeta, struja je prejaka, mediji su premoćni.
@ Znam & Rastavljena. Nemam što dodat. :)
14.04.2007. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
Zlatousti: on happiness. Why are we all so unhappy all the time? Because you do not know what joy is. But what is joy, tell us? If I could tell you what joy is, you would not understand Show us. We want to learn. Then first forget that joy even exists. How shall we then to be happy? You will forget that you are unhappy.
20.05.2007. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plaavusha
da, nekad ni ne vidimo kolko smo ustvari sretni, al to je tak covjek nikad nije zadovoljan..pozz
13.04.2007. (01:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Zanimljivo ti je razmišljanje Ponoćna sjenka vilenjačkog kraljevstva. Točno je da je demokracija varka. To su mnogo puta priznali i oni koji je održavaju odnosno tipovi iz gornjih redova oligarhije (čak i ONI kažu "hijerarhije" - doslovce, svete vlasti - izraz su maznuli iz crkvenog jezika, kao i mnogo toga...). Ali to danas ne ovisi o nama. Demokracija, ona izvorna, umrla je sa starom Grčkom, gdje je i rođena. Sve drugo kroz povijest samo su načini ili oblici upravljanja društvom, narodima, masama... U robovlasništvu je rob bio svjestan da je "res" (stvar, predmet); u feudalizmu (usput, danas imamo fEUdalizam!) kmet je znao da su njegova prava ograničena; u kapitalizmu radnik je "oslobođen" da može nasmrt povećavati profit "kapitalcu"; u globalizmu - tj. u demokraciji (socijalizam i komunizam namjerno sam preskočio), koja uključuje i kapitalizam - građanin je uvjeren da o svemu odlučuje, da je vlast u njegovim rukama, a zapravo je sva tragedija u tome što on pojma nema da nije tako, nego je i on običan globalistički kmet... itd... - to je tema za gomilu knjiga... A na vrhu piramide je Imperij (kao što se zove i "globalno selo" kojim on upravlja, koji nadzire, usmjerava...) dok se masa, nakon iscrpljujućeg rada zbog kojega mora žrtvovati i obitelj i sebe, odmara u sapunicama i nogometnim utakmicama, nekolicina gunđala i onih koji su "skužili sistem" piše knjige koje nitko ne čita ili se jadaju jedni drugima na blogovima ili u birtijama... Samo što Imperij ne vjeruje da se sve to odvija na "Titaniku"... Srećom da je (u što ONI također ne vjeruju) i iznad Piramide - Bog! Samo zato nisam cinik ni pesimist!
13.04.2007. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pod sretnom zvijezdom rođena
Tek kada izgubimo nešto vrijedno shvatimo da smo bili sretni dok smo to imali.
13.04.2007. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@Angelo. Razumio sam poruku, hvala ti. Cinizam i pesimizam, kao i mnoge druge stvari, nisu uvijek baš onakvi kakvim se čine. Ne zavidim ti ni najmanje na nezahvalnom poslu evangelizacije, a ta bi ti zadaća bila nemoguća uz bilo kakav, pa i bezazleni, pesimizam ili cinizam. Meni je, kao i mnogima koji su bili donekle sretne ruke na kozmičkoj lutriji, potpuno jasno kako kršćanstvo nema alternative. Do sad sam uspio shvatiti kako prihvaćanje kršćanstva nije pitanje racionalnog već pitanje metanoia-e, odnosno, to je pitanje povrh racionalnog, jednako onoliko koliko je i Logos povrh ratia. Koji i kakav oblik kršćanstva, koja je crkva prava eklezija, koja nije, jesu li sve ili nijedna, to ostaje u sferi rasprave, nagađanja i svega ostalog ljudskog, dakle pogrešivog. Obrni-okreni, uvijek neki Savao mora postati Pavao.Ništa nije u našim rukama pa tako nema nikakvog smisla ni uzrujavati se nad sudbinom „Titanika“ ili nad sljepoćom trenutnih gospodara svijeta. Ipak, teško je sve to gledati, samo smo ljudi, pa to i doživljavamo. Meni, na primjer, ništa ne pomaže odvraćati misli od svijeta, struja je prejaka, mediji su premoćni.
@ Znam & Rastavljena. Nemam što dodat. :)
14.04.2007. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reader
Zlatousti: on happiness.
Why are we all so unhappy all the time?
Because you do not know what joy is.
But what is joy, tell us?
If I could tell you what joy is, you would not understand
Show us. We want to learn.
Then first forget that joy even exists.
How shall we then to be happy?
You will forget that you are unhappy.
20.05.2007. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...