Komentari

pipipiaf.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • m.

    Tako treba, odradi, a mislim da već jesi! Ipak, život nam uvijek nudi nove iluzije, pitanje je samo koliko nam vremena treba da shvatimo da su iluzije, da prepoznamo jesu li nam se nametnule (nevažno je zašto) ili smo ih sami izgradili, ili da iluzije postanu stvarnost: kao zaljubiti se i voljeti - zaljubljujemo se u iluzije, volimo osobe. SretnO!

    avatar

    28.03.2007. (00:53)    -   -   -   -  

  • Homeless

    -bit će mu žao, posve sam sigurna

    -da je riječ o "mome" gubitku - nisam više sigurna; da je riječ o njegovome gubitku - u to sam sigurna

    Potpuno si u pravu, kao i sve ostalo što si napisala :-(

    Pacijentima se ne može pomoći ako istu ne žele, ponekad treba resetirati računalo kako bi sistem napokon profunkcionirao, a ljudi napokon vidjeli pravim očima bez mrene iluzija zamućene nedorečenim osjećajima... a što je uzrok tomu - možda strah, krug ili ...

    U svakom slučaju ti isti ljudi moraju sami lupiti glavom u zid - resetirati komp. i postati emotivno stabilna bića spremna za vezu, davanje i prihvaćanje ljubavi kako bi napokon mogli uživati u blagodatima ovog života... ali da li će i tada kada postanu svjesni svega pronaći ljubav svog života ili će žaliti što su ju izgubili... e jeb... njihov problem - neka pate.
    Možda i u patnji postoji neka satisfakcija.

    avatar

    28.03.2007. (00:53)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Prevarila si se, Pipi, jer mi tvoj post je pomogao. Onaj prvi dio, o onome kako nam se netko uvuče pod kožu...fenomenalno si to opisala. Ustvari smo možda i sami krivi za to, jer svoje potrebe (ili ono što mislimo da su naše potrebe) oblikujemo prema toj osobi, stvarajući mu/joj tako mjesto u svojim životima i iluzijama. Ipak, čini mi se da postoji razlika između tebe i mene, odnosno naših situacija (barem sudeći po ovome što sam sad pročitala, ostatak ne znam). Naime, ti si sigurna. Ti si napravila rez, i to tamo gdje je najbitnije - u sebi. Žeravica, tj. ono što slijedi nakon reza, i nije tako strašno, zar ne? Zavidim ti na tome i divim se tvojoj hrabrosti. Pozdrav.

    avatar

    28.03.2007. (11:09)    -   -   -   -  

  • m.

    Nilo, da, nije se Pipi prevarila, ali netko sigurno jest. Samo, poslije smrti, nema pokajanja. Onako, solidarnosti radi i valstitoga samopoštovanja, mnogima pipi ovakvim postom pomoći može. Dvije me stvari ovdje (i postu i komentarima) tjeraju na razmišljanje:
    1. Što nam znači kada nam netko oda priznanje, jer smo u pravu, i zahvali na pomoći? Može značiti puno, jer ma koliko bili sigurni, promišljamo i sumnjamo pa nam je potrebna ta potvrda, mada smo odlučili i bez nje, ali postajemo sigurniji. U trenucima vlastitih kolebanja može biti važan jezičac. A to što smo drugome pomogli, znači puno, pa i onda kada u nama sve cvili tipa: je, lako tebi reći, pomogla, ali, što mi to znači kada mene boli. No, davno netko reče, što me ne ubije, ojača me. Pa ajmo svi zajedno dalje.
    2. Što s onim (pa i kad smo to sami) tko ne želi da mu se pomogne? Ništa, njegov problem. Samo, čudna je biljka čovjek, onaj koji ima ljudsku potrebu biti drugome čovjeku čovjek pa preuzima na sebe odgovornost i za drugoga, a ovaj drugi neće, pa neće. Što da mu radiš? Mučiš se, mučiš, ali na kraju moraš dignuti ruke i okrenuti se sebi i ostaviti toga drugoga da "lupi glavom o zid i resetira se". Ništa drugo ne preostaje, ali ostaje zadovoljstvo da si pokušao, i žaljenje što nisi uspio jer: imamo samo taj jedan jedini život, svi to znamo, pa smo opet budale i zagorčavamo ga sebi i drugima. Baš uvijek hoćemo učiti na vlastitim pogreškama. Utjeha da "možda i u patnji postoji satisfakcija" samo je utjeha gubitnika. Koliko nam puta život daje priliku da budemo feniksi? Ne baš tako često. Zato, više vjerujem "žeravici" koju sami stvorimo vlastitim rezom. Hrabri i samopoštovani, naprijed!

    avatar

    28.03.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • Nilo

    M., oprosti, ali nisam shvatila je li tvoj komentar u cijelosti upućen meni, ili? Ispričavam se unaprijed ako sam nešto previdjela.:)

    avatar

    28.03.2007. (22:39)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    ne, nilo, komentar je bio upućen meni i homelessu. ne znam kome točno od nas dvoje više, ali je - što se mene tiče - komentar m. izrekao ono što je i mene (premda na razini intuicije) primoralo da napravim rez. netko stariji zna ono što je potrebno. i zato hvala.

    što se tiče ostaloga što si, nilo, pisala... hvala ti na divljenju na hrabrosti... ali nisam sigurna da je riječ o hrabrosti... možda sam samo došla do onoga trenutka kada čovjek shvati da ni sebi ni njemu sve to među nama ne čini dobro. možda je stvar u čistoj (samo)zaštiti, onom nagonu, crvenoj lampici u glavi koja se ne može ušutkati pa makar koliko je ignorirali. ljude poput mene, koji lako skaču u vatru ili s litice, isto je tako lako povući u ponor. u ponoru vlada zakon slobodnoga pada - i jako se teško kasnije izvući. "to" je ono što si nazvala hrabrošću. jednostavan nagon.

    avatar

    28.03.2007. (23:29)    -   -   -   -  

  • m.

    Hej, komentar izravno i u cijelosti nikome i svima, a ponajviše vlastito promišljanje na pipin post i sve kometare. Se razme, pipi je pokrenula mala noćna mozganja, dok upravo slušam TV žensko slovo o vraćanju digniteta i priznavanju spisateljskoga i kulturološkoga mjesta M.J. Zagorki. Čini mi se da bismo i od nje imali štošta naučiti, o sebi samima i zaštiti vlastite osobnosti.

    avatar

    29.03.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    zašto mi se čini da poznajem m.? ;)

    avatar

    01.04.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • Homeless

    BRAVO, m. u potpunosti se slažem...

    avatar

    02.04.2007. (19:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...