Komentari

nilo.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • pipi_piaf

    baš sam se pitala gdje si... apartman nije loša ideja: odnos nekad treba dovesti do potpunoga kraja (znači, sve opcije treba ispitati, isprobati), kako bi lakše donijela odluku. možda kako bi već bila toliko izmučena razmišljanjima i pokušajima da ti se odlazak čini kao JEDINA mogućnost da održiš svoj kakav-takav duševni mir. u trenutku kada ti se učini da nemaš više što dati ili probati - onda si u trenutku kada znaš da kraj nije odabir, nego jedini mogući izlaz.

    što nas sprečava na rez? ne znam, divan si komentar napisala na mome postu o krugu... treba hrabrosti, treba razuma (a toga je uvijek malo kad su uključene emocije), prekid duge veze je kao da si dugo vrijeme na letećemu tepihu i onda ti ga netko odjednom (uvijek je odjednom, nikad čovjek zapravo nije dovoljno spreman!) izvuče ispod tebe. i ti se bacakas i strah te je jer ne znaš gdje se nalazi drugi tepih (ne mislim na drugu osobu, nego ne znas gdje si i tko si ti sama). dugo vremena i sebe i budućnost definiraš kroz tu osobu - a bez definicije sebe, svi se osjećamo izgubljnima.

    oko sprečavanja izgovaranja THE riječi u THE trenutku... znas sto ja mislim: pogled na tu drugu osobu je zeznuta stvar... jer kad na licu te druge osobe prema kojoj još uvijek gajiš neke osjećaje vidiš kako mu se nakon tvojih riječi "ruše svjetovi", slamaju iluzije, postane mu jasno, napokon, da mora odustati od svojih/vaših snova... nema goreg izraza lica. znaš kako je Virginia Woolf pisala: Čovjek koji može razbiti iluzije jest oboje, i zvijer i divlji ocena. Iluzije su duši ono što je atmosfera Zemlji. Maknimo taj blagi zračni pokrivač, i biljka umire, a boja blijedi. Zemlja kojom hodamo postaje živa žeravica... znaš što jedino mislim da je jako važno (ako smijem savjetovati): raščisti sa svojim iluzijama. žeravica je gadna, ali nije baš toliko kako zvuči... ako to uspiješ, učinit ćeš pravu stvar (ostat ćeš ili otići). Budući da trenutno prolazim neku sličnu emotivnu dramu, ostatak što ti želim reći napisat ću na svome postu...

    drži se i pozdrav.

    avatar

    27.03.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    napisala sam post, ali nije ispao onako kako sam mislila dok sam ti pisala komentar. tako da ti on neće baš služiti s obzirom na tvoju situaciju... sorry.

    avatar

    28.03.2007. (00:12)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Pipi, ni ne znaš koliko je tvoj komentar djelovao ljekovito.:) Sviđa mi perspektiva iz koje si promatrala apartmansku situaciju, tako da sam se malo utješila.:) Vjerojatno nas nešto u nama tjera da ispucamo sve mogućnosti, makar se one činile i nelogične. I ova metafora s letećim tepihom je tako točna. Pitam se samo je li naprosto vrijeme onda sve što nam preostaje nakon reza - vrijeme u kojem ćemo ponovno pronaći svoj vlastiti tepih. Raščišćavanje s iluzijama....da, mislim da bez toga nema rješenja. Ali mi se postizanje toga čini tako prokleto teško. Čovjek voli svoje iluzije, navikne se na njih, čak i ako su zapravo one njegov najveći problem. Možda sam previše spetljala ovo objašnjenje, ali mislim da ćeš me ti shvatiti.:) Zapravo bih mogla reći da se manje bojim žeravice nego gubitka iluzija. Znala je to i V.W.:) Odoh do tebe.:)

    avatar

    28.03.2007. (10:57)    -   -   -   -  

  • pegy

    Zbunila si me sad. Ili sam samu sebe zbunila. Bila sam uvjerena, nakon nekih tvojih komentara, ali i prijašnjih postova, da ste prekinuli. Najviše od svih riječi pamtim ono da je nešto postalo napor (možda parafraziram, ispravi me ako sam pogriješila). Uglavnom, ako u oboje postoji još osjećaja, onda sam sigurna da se to može riješiti. Nije ni to s apartmanom loše za neke stvari :) (posebno ako su i one bile problem), ali nikako se sve skupa neće na taj način riješiti. Mislim, nije da ti prodajem mudrost :), ionako to znaš i sama, to si nam i rekla. Samo ti ponavljam, onako da svi skupa ponovi gradivo :) naglašavajući da je razgovor jedno od temelja uspješne veze. Voljela bih da uspijete riješiti to, iako nisam baš sigurna koliko ti to želiš. Ali znaš, VELIKA stvar je da ste se smijali zajedno. Zašto to ne bi bio početak nečeg novog i konstruktivnog u tom postojećem što treba malo (ili puno :)) modificirati?

    avatar

    28.03.2007. (18:43)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Pegy, mislim da te zbunila moja zbunjenost u svemu tome.:) Onaj post koji sam tada bila napisala bilo je čisto izražavanje mojih dvojbi i sumnji. Od tada su stvari postale jako komplicirane (a bile su i do tada, ali samo u meni), i, da ne pišem sada post u komentaru, naša veza je plesala na žici, sa svakakvim periodima i fazama. Od nerazgovaranja po nekoliko dana do silnih, dubokoumnih razgovora. Uglavnom, kao što rekoh, prekinuti dugu vezu nije nimalo lako, pogotovo ako jedna strana nije sigurna želi li je prekinuti ili ne. A ta strana sam ja.:) Znam da je razgovor temelj uspješne veze, ali nekad se čovjek umori i od razgovora kojim ništa ne rješava pa ode u drugu krajnost i unajmi sobu.:)) Seks je problem, naravno, zato jer je i sve drugo u našoj vezi problem, on samo reflektira čitav odnos, pa samim time ništa neće ni riješiti sam po sebi. Može samo, po mom mišljenju, otežati. Hvala ti na riječima podrške.:)

    avatar

    28.03.2007. (19:57)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    nilo, oprosti na opet malo duljem komentaru.
    dakle, žeravica jest gubitak iluzija... tako je to zeznuto s iluzijama: tako ih lako stvaramo, a tako ih se teško odričemo. ono nakon gubitka iluzije, tj. žeravice, nije ništa drugo nego ŽIVOT. pitaj se zašto nisi sigurna, navedi konkretne razloge! (mehanizam je kao ovo s apartmanom: nedostatak sexa si smatrala jednim od konkretnih problema, riješila si ga i vidjela da nije sex zapravo problem). nastavi dalje u istom tonu. druge konkretne probleme pokušaj ispraviti. ispravi ih, rješavaj ih s njim. postoje tri opcije:
    1. ispraviš sve konkretne razloge za prekid, i sve je super i live happily ever after;
    2. ispraviš sve konkretne razloge, ali nije svejedno sve super - OK, onda jednostavno više nema onih osjećaja koji bi morali biti među vama - život je jedan, ne pretjerano dug, sami smo kovači svoje sreće, moramo u njemu uživati;
    3. ne možeš ispraviti razloge jer se on opire: za razliku od početka, kada ste imali slične potrebe, sada se u ovim 'dubljim' potrebama razilazite. i vjerojatno se nećete naći na istoj cesti. na križanju je on otišao - u jednom trenutku vaše zajedničke prošlosti - lijevo, a ti si otišla desno (ili si nastavila ravno, nije važno).
    nekad, pogotovo kad smo emotivno upleteni, od šume ne vidimo drveće. zato treba malo izaći iz svog prepunog u praktični um koji rješava konkretne probleme na vrlo konkretne načine.
    u svakom slučaju, drži se, sve će biti OK. svaki je kraj ujedno i početak. daj si vremena koliko ti god treba, znat ćeš sama kada dođe pravi trenutak za odluku (bilo ostati, bilo otići).

    avatar

    29.03.2007. (09:01)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Pipi, ne moraš se ispričavati na dugom komentaru; ja baš takve i volim, a tvoje pogotovo.:) Sve što si napisala stoji i vjerojatno bi pomoglo čak i nepraktičnoj, zbunjenoj meni, samo kada bih znala što konkretno jest problem. Znaš onaj osjećaj kada je sve problem? Kada bi barem meni smetalo 5, pa i 10, 20 konkretnih stvari na njemu - mislim da bi tada bilo puno lakše. Jer bih znala mogu li ih prihvatiti ili ne. Ovako se sve svodi na jedno opće nezadovoljstvo, gubitak volje i želje. Mogla bih iskopati neke od konkretnih sitnica i reći "Da, to je to", ali ako ću biti iskrena (a to je ipak neophodno), mislim da stvar ipak nije u tim sitnicama. Meni je već pomalo i neugodno sa ovim svojim problemima jer imam osjećaj da "normalni" ljudi nemaju ovakve muke...Oni ili žele biti u vezi, ili ne žele, i gotovo. Tješim se i ja ovom tvojom zadnjom rečenicom, jer možda ovakvima poput mene jednostavno mora "sinuti" odluka.

    avatar

    29.03.2007. (20:06)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    onaj tko zna odmah, nilo, brzo i bez zbunjenosti, tko zna odmah "želi li ili ne" biti u vezi je normalan koliko smo i svi mi ostali normalni. e, sad... ono što sam sigurna (barem prema meni poznatim iskustvima) je da onaj tko "odmah" zna:
    ili ne zna neko vrijeme, ali to sve prolazi duboko, duboko u sebi - pa šokira svojom "iznenadnom" odlukom;
    ili je upoznao nekog trećeg;
    ili je emotivno osakaćen... prema toj drugoj osobi nije nikada gajio duboke osjećaje.
    ono što ti želim reći: normalno je da si u dvojbama, i bit ćeš još neko vrijeme - onda će ti sinuti i tek tada ćeš napraviti pravu stvar: odlučiti ono što će biti ispravno, bez bojazni da ćeš duge emotivne repove vući u svaki drugi odnos u koji kreneš.
    sve će biti ok, sve je vrlo, vrlo normalno.
    p

    avatar

    29.03.2007. (20:37)    -   -   -   -  

  • aktualije

    @nilo i pipi_piaf: vas dvoje curke se tako lijepo nadopunjujete i hrabrite i tako lijepo pišete, da ja samo sad želim reći da vas volim i podržavam (iako tebe, nilo, ne poznajem!) i uopće se neću petljati u vašu, tako lijepu konverzaciju.
    Pametne ste curke, pametne i nemam sumnje da se budete i poslozile kako spada.

    avatar

    30.03.2007. (11:40)    -   -   -   -  

  • Fubar Surabenu, Momentalist

    nisam na ti s tematikom i vidim da sam ovdje jedini muškog spola, pa ću samo ispričati vic

    vidi mujo časnu i pretuče ju ko vola u kupusu, pa kaže: "šta je betmen, danas nisi u formi"

    avatar

    31.03.2007. (08:55)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Ma neka se i ponovi, ne ograničavaj se zbog toga što ti se nešto čini neostojnim, kao spašavati vezu u motelskoj sobi. Nije to bio jedini način koji ste isprobali, a treba svim situacijama dati šansu, pa ako i to može pripomoći, zašto ne? Jeste li probali sa nekom (možda stručnom) osobom sa strane? Naravno da se vas dvoje najbolej poznahjete, ali to je često i problem. Neka neutralana (a osposobljena osoba) može dati korisne opaske ili iskristalizirati bit problema. Možda ga i sami znate, pa se samo radi o provedbi. Ali i tu se može dati neki savjet, jer ljudi puno toga mogu znati, ali kada se radi o osobnim stvarima često na nešto zamagli i više nismo sigurni ni u što.
    JA nekako vjerujem da stvari koej trebaju umrijeti, mru kad-tad. I treba se pomiriti s time da neke stvari i odnosi umiru, samo ih treba znati pustiti, što nije uvijek lako. NAvika je opaka smetnja u takvim situacijama. Proust je divno pisao o tome. A spašavanje veze mi pred oči stavlja sliku spašavanja utopljenika. Možeš nekome spasiti život, ali postoji opasnost da i sam nastradaš, pogotovo ako je utopljenik u panici i onda te nesvjesno ozlješuje i otećava to svoje spašavanje.
    Puno slika, puno riječi, malo konkretnih savjeta, što je i za očekivati jer teško je ovako sa strane sa malo podataka dati neki konstruktivan prijedlog. A i ne bi se smjelo, jer na kraju ti ipak moraš sama vidjeti što ima za tebe vrijednost, a što ne. Ja sam imala veliku krizu sa Savršenim i gotovo sam htjela odustati od razgovora, od pergovora, ali onda sam se okrenula sebi i počela u sebi tražiti odgovore. NA to je on polako počeo odustajati od nekih svojih savršeno upornih zacrtanih slika koje je imao. I sada smo se nekako našli u opuštenijim pozicijama i sve nekako ide na bolje. Ali iskreno, da nije bilo djevojčice, možda bih se i okrenula i otišla i ostavila sve iza sebe...ali ja sam jako impulzivna osoba (mogu se jako i ustrajno boriti, ali kada se pređe neka granica, hladim se i odlazim), i premda puno promišljam o stvarima oko sebe, naučila sam da je slušanje moje vlastite intuicije jako dobra stvar, barem za mene. S time da kada si u nekoj dužoj vezi ili braku, pa još imaš djecu, stvari se dodatno kompliciraju, jer nisi sam i tvoji postupci utječu i na druge (kao i u tvom slučaju, osim što vas je dvoje)...Teško je to jako, sali meni ej čini mi se opsim psihoterapije pomogla i molitva. Dakle, snaga, borba na svim frontovima...psihički, duhovno, tjelesno.....
    Evo, bila sam vrlo otvorena i privatna i nadam se da mi se to neće obiti o glavu...ne zbog tebe, jer imam povjerenja , kao i u pegy (ili pifi pisaf-koju sam nedavno "upoznala", alli neke ljude ne "poznam" a blog je javni medij. Ali činilo mi se da bi ti ovo moje iskustvo moglo koristiti, amožda sam i ja to htjela iz sebičnih razloga podijeliti s nekim. Ako smijem, aj bih ti samo savjetovala da se okreneš sebi na one načine koje znaš, a možda i neke nove i probaš sa sobom sev raščistiti, a onda će mođda i odgovor lakše izači u odnosu na drugog...bvez obzira kakav bio. Jer najgora su (barem meni) ta međustanja u kojima čovjek zapravo ne ćivi punim plućima. Nadam se da ćeš se pronaći i izboriti za najiskreniju varijantu. )))

    avatar

    31.03.2007. (14:16)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    sorry na ovoj hrpi tipfelera, ja kao čistim stan, pa onako usput...a zapravo se udubim o onda se žurim jer bi trebala iskoristi to meni posebnom milosti poklonjeno vrijeme kada sam sama doma za - pazi sad - čišćenje stana. I najgorom provokacijom mi zvuči kada smi Savršeni na odlsku kaže..ajde uživaj malo sama...a ja ne znam od kuda da počnem. P aga poslušam i idem malo prvo uživati na blogu, a onda ono što se mora jer nitko drugi neće, pa se krivo protumači kako ja uživam čisteći stan...moš mislit, samo nemrem živjeti u svinjucu...ah dobro, malo odlutah...samo da se zna zašto tako jureži pišem sa puno grešaka

    avatar

    31.03.2007. (14:28)    -   -   -   -  

  • Nilo

    M. aktualije, i ja sam to pomislila za Pipi i sebe.:) Hvala ti na lijepim željama, ja isto ne sumnjam da ćemo se posložiti, samo kad?:)))
    Pipi, slažem se s tobom u vezi onih koji "odmah" znaju. Zapravo svi ljudi u sebi nose svakakve mozaike i "ćušpajze", ali se međusobno razlikuju po onome što pokazuju na van. A normalni su i oni takvi i mi ovakvi.:) Nakon ovog posta i vaših komentara sve više vjerujem (dakle, sve sam manje beznadna) da će ispravna odluka doći kada bude spremna, odnosno kada bude vrijeme za nju.
    Fubar, pa nije valjda da smo te uplašile?:))) Vic ti je strava.:) I dobro je došao, svakako.
    MonoperajAnka, uopće mi ne smetaju tipfeleri, i jako mi je simpatičan ovaj tvoj donji komentar o kućanskim poslovima. Potpuno te razumijem i baš sad razmišljam kako je stvarno istina da muški misle kako mi jako uživamo u čišćenju stana.:))) Srećom da smo mi ipak malo domišljatije od njih pa znamo itekako skombinirati ugodno s nužnim.:) Što se tiče moje vlastite sapunice, ja sam predložila psihologicu kod koje sam već išla prije, no nisam naišla na razumijevanje s druge strane. Možda se nešto promijeni (nadam se!), jer mislim da je baš ovakva situacija pogodno tlo za stručnjaka te da bi nam netko trebao pomoći u ukazivanju na bit problema. No, muški (pre)praktični um smatra jedino sebe sposobnim u rješavanju (čitaj: pojednostavljivanju) problema. Hvala ti što si podijelila sa mnom ovo svoje iskustvo. Shvaćam tvoje bojazni glede privatnosti, jer sam i sama pomislila pri pisanju ovih intimnih postova jesam li malo pretjerala. I znaš, baš mi je sada pala na pamet jedna rečenica koju sam pročitala u nekoj knjizi, a kaže (parafraza) da svaki partnerski odnos mora proći kroz veliku, pravu krizu da bi postao istinski kvalitetan. Misao za razmišljanje, u svakom slučaju, a nadovezuje se na ono što ti pišeš o umiranju nekih odnosa. Da, treba znati pustiti. A treba isto tako ispucati sve mogućnosti pa nakon toga dati prostora onome što bi mogli nazvati vlastitim tijekom stvari...I okretanje sebi mi se čini neophodno, a možda je to čak i jedini put do rješenja ove situacije, kakvo god rješenje bilo. Meni pomaže (nedavno sam to otkrila) neka vrst emocionalnog brainstorminga, ili ne znam kako bih to nazvala, pa ću pojasniti...Kada se osjećam loše ili dobro, zapisujem nasumično sve što mi u tim trenucima padne na pamet. Možda zvuči čudno, no ja se doslovce osjećam kao da skidam teret sa sebe. Naravno, u tim zabilješkama ima svega i svačega, i nije sve povezano s ljubavnim problemima, ali čini mi se da pomaže u shvaćanju vlastitih emocija i njihovih uzroka. Istina je da su najgora ova međustanja, no i ona imaju (valjda) neki svoj razlog i rezultate. Drago mi je da ste ti i Savršeni riješili svoju situaciju i mogu ti reći da se kroz tvoje postove i pisanje vidi kako se radi o stvarno kvalitetnom odnosu kakvom valja težiti i za kojeg treba i raditi - svaki dan, svaki trenutak. Bit ću toliko slobodna da ti kažem i da vam pomalo zavidim na njemu, na pozitivan način, naravno.:)
    Hvala na savjetima, i tebi i ostalim blogerima, i slobodno možete dodati još koji.:) Pozdrav svima!

    avatar

    31.03.2007. (20:05)    -   -   -   -  

  • m.

    Nilo, bog. Ne preostaje mi ništa drugo nego osobnost: iskustvo me naučilo da treba istrajati i boriti se, dati šansu, isprobati sve opcije. Uspjela sam, a i mnoge su druge. Pa još malo savjeta:
    - Upoznati sebe, otkriti što jue to što te ispunjava nezadovoljstvom, sama ili uz pomoć stručnjaka. Ako ga gospon muški ne prihvaća, znai nije spremen ulagati u vezu, barem ne kao ti. A to je vrlo važan podatak. I slažem se s tobom da su muški uvjereni da oni mogu sve sami, njihova sposobnost pojednostavljivanja i ne zapažanja problema koji nas izluđuju je zadivljujuća. Ja ih znam zvati muškim crno-bijelim tehničkim dušama. Uostalom, oni su s Marsa. Kad otkriješ što je uzrok nezadovoljstvu, znat ćeš možeš li to riješiti, promijeniti, ili prihvatiti i stim živjeti.
    - Ne uspiješ li ni na koji način prepoznati uzrok nezadovoljstvu, a ne možeš ga ignorirati, ostaje tu, usprkos drugim vizurama tipa zajedničkoga smijeha i motela, imaš opciju nastaviti uz nezadovoljstvo. A to bi trebalo značiti da ti to nezadovoljstvo neće puno smetati, odnosno da ga uspijevaš kompenzirati, prikriti onom pozitivnom stranom vage. Ili ti je opcija da veza umire i treba je imati hrabrosti pustiti.
    Uh, baš sam racionalna. Jest, važno je "ako u oboje postoji osjećaj, onda se može riješiti", ali treba znati postoji li osjećaj, ili je on navika, ili ... Pa i usprkos osjećaju, ako je napor, sklona sam tipu savjeta Žuži i sličniš: briši! Zato, moj savjet, ako strana vaga na kojoj je napor i nezadovoljstvo preteže onu drugu, dobru, pusti uspomene i oslobodi prostor novome početku. Nisi li sigurna sada, bit ćeš. prepoznat ćeš taj trenutak. Tebi i pipi, kao izdanak stare, ili iskusnije, ženske gartde sve najbolje želje uz čvrstu vjeru da tako pametne i promišljene cure neće fulati. A to što se mučite samo potvrđuje da ste odgovorne prema samoj sebi, ponajprije. Sretno vam cure bilo!
    P.S. Ako i ovo dobronamjerno kometiranje živcira, briši ga.

    avatar

    31.03.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • Nilo

    M., naravno da me ne živcira tvoje komentiranje, baš suprotno. Hvala ti na savjetima. Racionalna si baš onoliko koliko se može biti kod ovakvih situacija. Slažem se da je nemoguće upotrijebiti jednostavnu definiciju "ako postoji osjećaj...", jer osjećaji se teško odvajaju od navike, a povod ovakvom nekonkretnom nezadovoljstvu ne mora biti jedan jedini, i nije jedan jedini. Opcija nastavljanja uz nezadovoljstvo me silno odbija, jer time bi se samo nastavilo ono što je MonoperajAnka nazvala međustanjem. Jer može postojati nezadovoljstvo koje leži ispod svega, pa ga onda sitna zadovoljstva i plusevi samo maskiraju, a može postojati i zadovoljstvo u temeljima koje onda s relativnom lakoćom rješava sve dnevne minuse i probleme. Ako se radi o prvoj situaciji, teško ću se moći zavaravati dugo vremena, dok je ova druga sasvim normalna i zapravo je nemoguće da je neki dobar odnos nema. Uglavnom, nisam sigurna sada, ali me tješe tvoje riječi da ću prepoznati taj trenutak. Pozdrav.

    avatar

    01.04.2007. (10:04)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ja mislim da sam "doktorirala" na dugim vezama i samo ukratko ću reći moj stav...ili se mora nešto odlučiti, odnosno dodati neki novi sadržaj tipa zajednički život, djeca, planovi i slično ili se stvar završava...a završi se uglavnom kad ti se neko drugi svidi, jer teško se prekida bez "poticaja", kad si s nekim sto godina naravno da ga voliš i žao ti je da ga povrijediš i onda se to tegli unedogled a nezadovoljstvo raste...to je moje iskustvo, dvije veze sam prekinula nakon tih "sto godina"(prvi put jer sam se zaljubila, drugi jer smo ostali odvojeni i vodili ljubav na daljinu), a mogla sam i ostati, to je uvijek ono isto pitanje koje me muči cijeli život: treba li se zaustaviti u toj fazi s nekim ili prekidati vezu kad sve postane navika...? Ni sad ne znam odgovor na njega (jer sam i po treći put u dugoj vezi), u svakom slučaju situacija će se sama posložiti, ja nekako vjerujem u sudbinu...

    avatar

    01.04.2007. (21:51)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    nemam se običaj utrpavatiu komentare, a da nisam dobro prošetala blogom i komentarima. no, kako ste vi ovdje jako vrijedni i nadasve temeljiti ;), napravit ću iznimku i tosamo zato jer me tema osobno jako "dira".
    mišljenja sam da ako stvari počnu "debelo" škripati, a tek ste u vezi, treba dobro razmisliti o nastavku iste. kasnije, kad dođu djeca, sve je puno, puno teže...

    avatar

    02.04.2007. (07:56)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Majstorice, vidim da me razumiješ.:) Jako mi je drago čuti tuđa iskustva, dvojbe i razmišljanja...Možda bi dodavanje novog sadržaja pripomoglo (ili na neki način "osvježilo" odnos), ali ja sam osobno skeptična prema takvim osvježavanjima kada čovjek za njih nije spreman. Skoro bih rekla da je to najveći mogući rizik, nešto poput ruskog ruleta. Jer bi se cijeli odnos prilagodio toj novoj situaciji i posve se njoj posvetio, a oni problemi otprije, koji su ipak temeljni, čekali bi u prikrajku neku novu priliku. A koliko bi tek poslije bilo teže riješiti nešto...Stari računi prije ili kasnije dođu na naplatu. Vjerujem i ja da se stvari moraju jednom posložiti.
    Zona Z., dobrodošla.:) Slažem se s tobom, nikako ne bih ni pomišljala na osnivanje obitelji s njim u ovakvom trenutku. Mislim da bi takav radikalan potez bio čak i neodgovoran.

    avatar

    02.04.2007. (22:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se