Komentari

mama44.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • feby

    mudrost malih pitanja: trebalo bi na njih odgovoriti mudroscu malih odgovora, ali takvih nema, nazalost, ne malih, nego nema mudrih odgovora, a svatko o svemu uvijek ima svoj stav, voljela bi reci da sam od skromnih osoba koje su zadovoljne mrvicama (tako zgodno zvuci), ali nisam, ja otvaram usta da bi progutala veliki zalogaj, moj zivotni stav je takav, ako nesto ne mogu dobiti posvema necu se zadovoljiti mrvicama, radije gladujem nego se zavaravam

    avatar

    25.03.2007. (16:20)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Mene su pametni (i imućni) ljudi učili (da li i naučili?) : TKO MALO ŽELI, MALO I DOBIJE!!!!!
    Mislim,ako malo želiš, sigurno malo dobiješ, ako puno želiš dobit ćeš više....
    Eto, tako ja mislim. A u životu želim samo normalan posao, 7 dana godišnjeg ljeti (na moru), auto da je pouzdan za otići na more, i eto tako da, ako poželim, mogu kupiti čizmice od 900 kuna jer mi se jako sviđaju....:))))))))))

    avatar

    25.03.2007. (16:51)    -   -   -   -  

  • Promatrač-Dogodilo se...

    biti skroman.... skupljati mrvice.... nisam bas siguran da su to jednaki pojmovi... i skromni ljudi se bore za svoje.... samo pri tome ne misle samo na sebe
    Pozdrav :o)

    avatar

    25.03.2007. (17:59)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    pa sad, stvar je da si čovjek mora u realnim okvirima postaviti ciljeve i granice.. glupo bi bilo cijeli život provesti u sanjarenju kako je biti princeza, bez financijskih problema ili da će ti baš sutra nepostojeća teta iz amerike ostaviti bogatsvo.. ima ljudi koji stalno žive život tamo neki, onaj iza ugla, koji nikako da dođe... a sad, šta je u tvojoj priči realno, a šta nije.. ili mojoj - to treba znati prepoznati!!

    avatar

    25.03.2007. (18:13)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Svi imamo snove, želje, potrebe ... gdje su granice, da li razmišljamo o mogućnostima ili se zanesemo i, patimo.
    Da li smo spremni prihvatiti realnost i reći, ne nisu to mrvice, to je golub ...

    avatar

    25.03.2007. (19:06)    -   -   -   -  

  • Promatrač-Dogodilo se...

    nije ni meni bas neki dan... ubija me sparina... ali probajmo... po meni biti skroman znaci ne teziti za necim samo zato sto to imaju drugi ili zato sto je to hit ili zato da bi bio bolji... ali biti skroman ne znaci ni zadovoljavati se sa skupljanjem mrvica... biti skroman ne znaci pristati na malo... biti skroman znaci pristati na ono sto ti je potrebno... i ne odustajati od toga... biti skroman samo je osjecaj za mjeru... i osjecaj pravih vrijednosti....
    ne pronalazim bas prave rijeci... vrijeme je da zavrsim... biti skroman, po meni, znaci poznavati granicu izmedju borbe za vlastiti boljitak i izrabljivanja drugih, a to, vjerujem, nema veze sa skupljanjem mrvica

    avatar

    25.03.2007. (19:13)    -   -   -   -  

  • Ima jedan svijet...

    Što znači pristati na mrvice?
    Ponekad nam život nudi više, a ponekad manje. Ne valja se uspoređivati s drugima. Svaki pojedinac je priča za sebe. Nemamo svi iste uvjete i mogućnosti... zato je uzaludan posao uspoređivati se s bilo kim na ovom svijetu.
    Osobno mislim da se čovjek mora naučiti veseliti malim stvarima... svakoj sitnici tj. mrvici u danu. Tako je lakše živjeti. Ako uvijek patimo za onim nečim većim... nama nedostižnim cijeli život provedemo u nezadovoljstvu. Treba si postavljati velike ciljeve jer tada ćemo dio od toga i ostvariti... ali u ostvarenju toga ne treba biti nesretan nego se treba veseliti onom što imamo... ono što u tom trenutku možemo imati. Bitno je od sebe izgraditi pozitivnu osobu... a pozitivna osoba i od mrvica može načiniti čudo... te mrvice učiniti posebnima i drugačijima... ne zato što one doista jesu posebne... nego zato što su sastavni dio posebne osobe koja ih zna prihvatiti i njima se veseliti. ;)

    avatar

    25.03.2007. (19:31)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Skromnost je oduvijek bila vrlina, kažu, a mrvice, pa prva asocijacija mi je jedna pjesma: ne, ni od čega ne želim polovine, želim nebo cijelo, zemlju cijelu, mora, rijeke.................., I sviđa mi se kako je to opisao Promatrač

    avatar

    25.03.2007. (20:29)    -   -   -   -  

  • borut

    Ovdje znaju reci da sve dolazi od gore! Sudbina!

    avatar

    25.03.2007. (20:41)    -   -   -   -  

  • skaska

    Ma možda izlizano zvuči, al nije stvar mrvica ni gromada. Stvar je u sreći koja se događa putem do njih. Samosažaljenje je mrvica koja nam se stalno događa. Treba je odgoditi za sva vremena i nikad se ne uspoređivati s ničim i nikim osim sa samo svojim ciljem (s moralnim zakonima ili bez, to je stvar osobnog izbora). A kaj se tiče garderobe na rasprodaji...Pa kaj nije super kad imaš isto kao netko sam to dobiješ duplo povoljnije. Mene to totalno razgali.

    avatar

    25.03.2007. (21:54)    -   -   -   -  

  • mama44

    @skaska: haha, garderoba je trebala bit u smislu one skroz totalne rasprodaje, budibognizašto, kad samo što ti ne plate da uzmeš...jer je već totalno demode:)))
    Ma nije mi neki dan, sprtljala sam taj post, a nisam nešto oduševljena...
    @Borut: ma ne kažu to samo tamo gdje si ti...znaš to i sam:))
    @ Nitko nije otok:i meni se sviđa Promatračevo objašnjenje...iako kaže da ni njemu nije neki dan:))
    @ Ima jedan svijet:zato pišem svoje misli ovdje...jer me ovako nagnaju na razmišljanje tuđe misli...hvala:)
    @ promatram, razmišljam: jako, jaaako dobro:))
    @rudarka:praktična kao i uvijek:)) prepoznati, da...malo je teško
    @suncokretić: i to su me učili...haha, na moru - srećom - živim, auto...ah:) a čizmice...
    @feby: odlučno i čvrsto:))

    avatar

    25.03.2007. (22:43)    -   -   -   -  

  • anonimus1988

    dobar post mislim da je stvar u nama zato jer smo svi prepošteni što se tiče kraja posta ja mislim da je uz novac i sreća presudni karakter da dobiješ nešto što želiš svrati do mene

    avatar

    26.03.2007. (02:42)    -   -   -   -  

  • tyche

    Da, i meni odmah dolazi u sjecanje stih NI OD CEGA NECU POLOVINE... znamo ga svi jos iz srednje skole - i to je istina-jedino ispravno u zivotu je UVIJEK stremiti ka visem i boljem, svako odustajanje je korak nazad u ispunjenju vlastite svrhe postojanja. I nije za svakog isto - moram priznati - i svaciji su prioriteti drukciji. Poznajem neke osobe koje su nesretne - vazda nesretne, i nije bitno sto su zdrave, pametne, u dobroj materijalnoj situaciji, ljudi ih vole, imaju jedan pristojan zivot - nikad NIJE DOSTA ! Za jednu mogu reci da joj ormari pucaju od odjece - uvijek je gladna krpica - vise i vise... Ormar se puni, neke stvari se obuku samo dva tri puta i zaborave, ali JOS ! Prevelika je to glad i neka strasna rupa koju nista ne moze zatvoriti. Meni je recimo odjeca gotovo nebitna stvar - naravno da i ja volim imati lijepu krpicu, ali me ne muci je li ima na njoj potpis ili ne - dobre levisice i par majica me mogu nositi niz zivot dok se ne raspadnu, i uz to par odijela za sluzbene i malo finijih krpica za neke posebne prigode su saaaasvim dostatno ... Znam jednog gospodina koji je natprosjecno imucan - ali ne znam koliko automobila ima u garazi - izgubila sam racun nakon nekog vremena. Znam da je izmedu 5 i 10. Uvijek sam se pitala gdje ih vozi - ja shvacam da njega RADUJE imati to, kao nekog drugog zbirku leptirova koju pokazuje - ali ...zasto sam uvijek imala utisak iz njegove price da mu to nije dovoljno ? Zasto sam ga par puta cula ceznutljivo i sa sjetom pricati o malim simple stvarima koje su odavno nestale iz njegovog zivotnog vidokruga kao predmet zelje? Znam jednu jako zgodnu zenu koju drze kao malo vode na dlanu i muz i obitelj, izgleda deset godina mlade od svoje kronoloske dobi, novca se ima do te mjere da svatko od njih u kuci vozi svoj auto, imaju puno prijatelja koji im dolaze i kojima oni odlaze, ispunjen i uspjesan poslovni zivot ; kad god sam pricala s njom uvijek je silno razocarana svim i svacim - nezadovoljna je svojim zivotom i nesretna - ne zna bas do detalja definirati sto joj to smeta, ali svjesna je i nakon prituzbi o svom zivotu kaze s uzdahom - ma lako je za sve to, eto, zdravlje je najvaznije... Imam poznanika koji je uvijek zelio biti prihvacen od ljudi, znala sam mu nekad reci nek prestane ljude vuci za rukav - siroce - bio je spreman napraviti doslovce sve, samo da ga netko uvazava, da se nekom svidi i da mu netko povladuje. Ja sam pak od osoba koji pomno filtriraju druzenja i NIKAD nisam imala problem te vrste. NIkad nisam doduse niti imala tako veliku potrebu PRIPADATI nekoj grupi, pa mozda ne shvacam bit te silne potrebe kojoj sam mogla svjedociti. Neki ljudi su kao zdjela bez dna - koliko god u njih sipas uvijek ostaje prazno - i zbog tog su nesretni - ta se glad nicim ne moze zatomiti - SVE sto im je u zivotu dano su za njih mrvice.
    Isto tako poznajem covjeka koji ima troje djece i cijeli zivot je naporno radio, jedno od te troje djece je imalo problem u porodu i ostat ce cijeli zivot na mentalnom nivou djeteta od jedva deset godina. Uvijek se tesko zivjelo s malo novca, ali s puno ljubavi. Nakon trideset i sedam godina braka, on jos uvijek zagrli svoju zenu kad sjedaju pred televizor piti kavu, oni su jos uvijek toliko bliski medusobno i s djecom, sve ove godine ga NIKAD nisam cula zanovijetati i NIKAD nije mislio da uzima samo mrvice od zivota - njegov zivot je prekrasan i ispunjen, oko sebe siri samo pozitivno i dobro, i nema tog problema koji ga je IKAD uplasio do te mjere da posumnja u temeljne ljudske vrijednosti. Ja od takvih rado ucim, takvima se divim. Dakle - jeste li od onih koji se vazda dozivljavaju kao konzumenti mrvica u zivotu, ili ste mozda od onih koji mogu progutati ogroman komad kolaca i jos uvijek biti gladni ... ili ste mozda od onih koji su SRETNI i ne vazu, svjesni koje su zapravo najvaznije stvari u zivotu - biti sretan i imati osjecaj cjelovitosti i punine je zapravo stvar prioriteta i percepcije.

    avatar

    26.03.2007. (10:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...